USTRAJNOST U MOLITVI

Neki biblijski učitelji tvrde da je u pitanju nevjera ako iznova i iznova tražimo isto od Boga. Ne, to je pogrešno i to je oslabilo vjeru mnogih. Bog nam zapovijeda da tražimo, molimo i postimo – da vapimo žarkim, iskrenim prošnjama (vidi Mt 7,7).

Od samog početka, prave sluge pretvarale su Božja obećanja u molitve:
  • Isus je znao da mu je Otac obećao sve stvari prije postanka svijeta, međutim, ipak je sate molio kako bi se volja Božja ostvarila na zemlji. Čak je iznio usporedbu ilustrirajući ustrajnost u molitvi. U nju je bila uključena "dosadna udovica", koja je uporno tražila pravdu od suca dok je nije dobila (vidi Lk 18,1-8). 
  • Bog je Ezekielu dao divna proročanstva o Izraelovoj obnovi, obećavajući da će ruševine ovoga naroda postati kao vrt edenski. Međutim, rekao je da se njegova Riječ neće ispuniti bez molitve: "Još ću ovo domu Izraelovu dati neka zatraži da učinim za njih" (Ez 36,37). Drugim riječima: "Dao sam vam obećanje, ali želim da molite kako bi se ostvarilo. Tražite me svim svojim srcem dok ne vidite da se to ispunilo. Ja ću učiniti, ali najprije morate tražiti." 
  • Daniel je pročitao Božje obećanje Jeremiji (Dn 9,2) da će nakon sedamdeset godina Izrael biti obnovljen. Kad je vidio da se određeno vrijeme približava, mogao je čekati u vjeri za ispunjenje Božjega obećanja, ali umjesto toga, ovaj pobožan čovjek pao je na svoje lice i molio dva tjedna – dok nije vidio da Gospodin sve ostvaruje. 
U Starom zavjetu izraelski svećenik nosio je na naprsniku imena svih Izraelovih plemena. To pokazuje da su u molitvi potrebe naroda neprestano bile na svećenikovu srcu. Za kršćane danas to daje divnu sliku Krista koji nas nosi na svom srcu i predstavlja naše potrebe Ocu. Štoviše, svaki kršćanin danas je svećenik Gospodinu i uvijek trebamo nositi potrebe drugih na našem srcu (vidi Jak 5,14-16).