četvrtak, prosinca 31, 2015

NE OD OVOGA SVIJETA

Isus je rekao: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu – ja vas izabrah od svijeta – zato vas svijet mrzi" (Iv 15,18-19).

Ovi redci udaraju u samu bit zašto smo omraženi. Kad smo bili spašeni, "izašli smo iz svijeta". I prihvatili smo naše poslanje ustrajući na tome da i drugi "izađu iz svijeta".

"Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu" (Iv 17,14).

"Ne pripadate svijetu … zato (zbog toga) vas svijet mrzi" (Iv 15,19). Krist u biti govori: "Svijet vas mrzi jer sam vas pozvao iz vašega stanja. A to znači, pozvao sam vas iz njihova društva. Međutim, nisam vas samo pozvao, nego sam vas i poslao da i vi pozivate sve druge da izađu."

Protestantski antikristov duh radi kako bi spriječio ovu odvojenost kršćana od svijeta. On radi na tome da se čini kako vjernici mogu ostati u svijetu i još uvijek se smatrati kršćanima.

Možda ćete pitati: "Što točno Isus misli kad kaže 'svijet'?"

On ne govori samo o bezbožnom užitku, požudnom ludilu, pornografiji i preljubu. Ne, "svijet" o kojem Krist govori nije neki popis zlih djela. To je samo dio toga.

"Svijet" o kojem Isus govori je nespremnost predati se njegovu gospodstvu. Ukratko, svjetovnost je svaki pokušaj miješenja Krista sa samovoljom.

Vidite, kad se predamo Kristovu gospodstvu, prianjamo uz Isusa. I vođeni smo Duhom Svetim, korak po korak, u život čistoće i poštenja. Počinjemo cijeniti sveti ukor.

srijeda, prosinca 30, 2015

SNAGA ISUSOVE NAZOČNOSTI

Ne mogu govoriti za druge pastore; mogu govoriti samo ono što ja znam. Tijekom pedeset godina, propovijedao sam nekima od najtvrđih, najpokvarenijih grešnika na zemlji: ovisnicima o drogi, alkoholičarima, prostitutkama. Međutim, kažem vam, ti grešnici daleko su se manje odupirali istini evanđelja od mnogih koji sjede u crkvenim redovima i slijepi su na svoje stanje.

Tisuće onih koji redovno pohađaju crkvu širom Amerike tvrđi su od bilo koga na ulici. I nikakvo glatko, blago propovijedano i poluistinito evanđelje neće srušiti zidove njihove pokvarenosti.

Savao iz Tarza bio je jedan takav otvrdnuli religijski čovjek. Farizej nad farizejima, čestit lik u visokom vjerskom društvu, sve je to posjedovao. Dakle, je li Isus došao k tom čovjeku anketirajući ga i pitajući što bi volio vidjeti na bogoslužju u sinagogi?

Ne! Savao je bio bačen na zemlju zasljepljujućim svjetlom, udarom Kristove nazočnosti. Bio je to oštar, konfrontirajući sastanak koji je razotkrivao Savlovo srce, ciljajući na njegov grijeh (vidi Dj 9,1-9).

Kao propovjednik Kristova evanđelja, ja moram činiti slično. Moj posao je uvjeriti muškarce i žene u njihov grijeh. Ja ih moram upozoriti na opasnost koja ih čeka ako nastave svojim načinom življenja. I nikakva količina laskanja, finoće ili da ih navedem da im se sviđam neće promijeniti njihovo stanje.

Jednostavno rečeno, pozvan sam voditi ljude da sve ostave kako bi slijedili Krista kojega smatraju neprivlačnim. To može postići jedino Duh Sveti u meni. "… jer nisam ništa propustio (zadržao) da vam u potpunosti saopćim Božji naum" (Dj 20,27).

Nemojte pogrešno razumjeti što ovdje govorim. Ja propovijedam Kristovo milosrđe, milost i ljubav svim ljudima. I činim to kroz suze. Ali jedina stvar koja će probiti zidove koje su podigli otvrdnuli ljudi je udar Isusove nazočnosti. A to mora doći iz usta skrušenih, molitvenih pastora i ljudi.

utorak, prosinca 29, 2015

KRISTOVO POSLANJE

Crkva koju svijet prihvaća i odobrava u svome je proturječju jer to nije moguće. Prema Isusu, crkva koju svijet voli je od svijeta, a ne od Krista.

"Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu – ja vas izabrah od svijeta – zato vas svijet mrzi" (Iv 15,19).

Na moj su život vrlo utjecale stvari koje je napisao George Bowen, prezbiterijanski misionar, koji je radio u Indiji od 1848. do 1888. godine. Bowen je ostavio svako misionarsko uzdržavanje kako bi ušao u slam i živio kao ti ljudi. Živio je skromno, gotovo u siromaštvu. Međutim, zbog tog izbora, iza sebe je ostavio svjedočanstvo prave sile življenja u Kristu.

Ovaj pobožan čovjek upozorio je na dolazak antikristovog duha koji je on identificirao kao "duh modernog društva". Prema njemu, ovaj duh infiltrirat će se u protestantsku crkvu sa stavovima, metodama i moralom većega društva.


Antikristov duh nastavit će utjecati dok se društvo i crkva više neće moći razlikovati. S vremenom, svijet će izgubiti svoju mržnju za Kristovu crkvu i prave vjernike. To će zaustaviti progonstvo i crkva će biti voljena i prihvaćena od svijeta. Kad se to jednom dogodi, pisao je Bowen, antikristov duh zaposjest će prijestolje.

Prije nekoliko godina, kad su se za kršćanske humanitarne organizacije otvorila vrata u Irak, The New York Times napisao je jedan pogrdan članak. To se i moglo očekivati od jedne liberalne, sekularne tiskovine. Bili su u stanju aplaudirati distribuciji hrane u Iraku, ali ne i propovijedanju Krista.

Članak je citirao jednoga protestantskog teologa koji je bio kritičan na čitavu tu stvar. On je to potpuno osudio govoreći da bi crkva trebala voditi svoje poslove, kao da je zapravo bio posramljen što crkva evangelizira. To je svjetovan način razmišljanja!

Što se više primaknemo Kristovu poslanju – propovijedanju evanđelja – svijet će nas više prezirati.

ponedjeljak, prosinca 28, 2015

NE VRAĆAJTE SE U EGIPAT by Gary Wilkerson

Abraham je činio zadivljujuće pothvate dok ga je Bog vodio u puninu svoga blagoslova. Međutim, kasnije, kad su prilike postale loše, izgubio je svoju usredotočenost na Božju slavu. Umjesto toga, okrenuo se k svojim vlastitim sredstvima: "Ali kad je zemljom zavlada glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je glad harala zemljom" (Post 12,10).

Priča jasno pokazuje da je Egipat bio posljednje mjesto kamo je Abraham trebao ići. Na tom putu svoju je ženu izložio opasnosti; na određeno razdoblje predao je ženu neprijateljskom kralju, lagao je i manipulirao stvarima kako bi se spasio. Do ove točke ovaj se čovjek potpuno uzdao u Boga. Zašto se nije uzdao u njega da će ga provesti i kroz ovu poteškoću?

Možda se slične stvari događaju u našim krizama. Kad život postane težak – u financijama, zdravlju, obitelji – držite li u svemu tome svoje oči čvrsto na slavi Božjoj? Ako ste u takvim vremenima ikada otišli po pomoć u Egipat, znate kako to može biti beživotan pokušaj. To često zakomplicira problem, dodajući sramotu i očaj.

Ono što želim reći je ovo: Naša odvojenost od svijeta ne događa se kroz naša nastojanja ili sposobnosti. Ona se događa kroz otkrivenje Boga – i njegova slava ostaje s nama čak i u naša teška vremena. Promotrite proroka Izaiju. Kad je ušao u hram, vidio je slavu Božju: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište" (Iz 6,1). Ovaj sveti prizor bacio je Izaiju u poniznom strahopoštovanju ničice na pod: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama" (Iz 6,5).

U tom trenutku Izaija prepoznaje Božju odvojenost. Gospodin mu je rekao: "Odvojio sam te za moju svetu svrhu. Šaljem te da propovijedaš moju Riječ pokvarenom narodu. Odupirat će ti se, ali bit ćeš u stanju to podnijeti, jer vidio si moju slavu. Kad se okrenu protiv tebe, nećeš morati 'ići u Egipat', jer vidio si narav Boga koji te pozvao."

subota, prosinca 26, 2015

VJEČNE RUKE by Claude Houde

Bog nikada neće odbiti iskreno srce koje mu se vraća, da bi ponovno sagradio područje njegova duhovnog života koje se srušilo! Želim s vama podijeliti jedno obećanje. Vjerujte mu. Razmišljate o njemu. Čvrsto ga držite i jako blizu srca. Obećanja su ljubavna pisma od Boga upućena vama, napisana na stranicama njegove vjernosti tintom njegove krvi prolivene za vas dok vas je imao na pameti.

"Nitko nije kao Bog … po nebesima u pomoć ti jezdi i po oblacima u veličanstvu svojemu. Boga vječnog imaš za utočište, a odozdo mišice vjekovne" (Pnz 33,26-27).


Kad načinite svoje najgore pogreške i oluje života bjesne; kad se tako stidite sami sebe da želite nestati; kad padnete tako nisko da gledate dolje – pod svime time uvijek ćete naći vječne ruke. Kad dignete ruke sami od sebe i vaši najbliži prijatelji ne mogu vjerovati što ste učinili; kad vas svi ostave i čak ne možete podići pogled – pod čitavom tom zbrkom naći ćete njegove vječne ruke. Kad je potrebno da samo uzmete prvi i najmanji kamenčić kako biste ponovno sagradili svoj oltar i kad se vaše nastojanje da se vratite Bogu i njegovu pozivu za vaš život čini tako jalovo, smiješno i doista beznadno, uvijek ćete čuti njegov glas kako vam govori ove riječi za vas: "On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja … Ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi svoje kraljevstvo" (Iz 42,3-4).


Kad su naša vjera i oltar uspravni te stojimo pred Bogom sa svim žarom svoje predanosti, s očima koje gledaju visoko u nebo, u takva vremena nije teško vjerovati da nas njegove ruke mogu nositi. Doživljavamo trenutke milosti i nevjerojatne odgovore na molitvu, a njegova nazočnost vrlo je blizu i vrlo stvarna. Činimo junačka djela koja nas iznenađuju i ispunjavaju čuđenjem i gorljivim štovanjem. Njegovo lice tako je blizu da osjećamo kako bismo ga mogli dotaći; njegova riječ je slatka i pokreće nas.






__________

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, prosinca 25, 2015

BOG NIJE ZAVRŠIO

Dragi sveti, pitam vas postoji li ikakvo žaljenje u vašem životu? Muči li vas neko neispunjeno očekivanje? Je li vas u Kristu nešto pokolebalo? Jeste li ga prizivali u pomoć, ali nije došao na vrijeme? Molite li za nespašeno dijete, ali bez ikakvih vidljivih rezultata? Osjećate li se kao u zatvoru u svom teškom braku ili na poslu, a ipak se ništa ne mijenja usprkos tome što godinama molite? Čini li vam se kao da vaše molbe padaju na gluhe uši?

Upravo sada sotona želi da budete nestrpljivi. On vas želi učiniti nestrpljivim u vezi s Božjim obećanjima u odnosu na vaš život, obitelj, budućnost, službu. On se trudi uvjeriti vas da je Bog prespor, da je zanemario vaše molbe, da vas je zaboravio. Neprijatelj vas želi dovesti do točke kad ćete biti spremni ostaviti svako pouzdanje u Gospodina.

To je upravo mjesto kamo je sotona odveo Ivana Krstitelja. Međutim, u trenutku svoje neprilike Ivan je učinio pravu stvar: svoju sumnju odnio je ravno Isusu, koji je odmah znao da Ivan poziva u pomoć. Isus je toliko ljubio toga čovjeka da mu je dao točno što mu je bilo potrebno. Kao rezultat toga, vjerujem da Ivan više nikada nije pokazao nestrpljenje. Kad je stajao pred krvnikom, uvjeren sam da su mu posljednje riječi bile: "Isus je Krist, Janje Božje. A ja sam Ivan, glas koji je vikao u pustinji. Božjom milošću i snagom, ja sam njegov put izravnao."

Ljubljeni, Bog na jednaki način čini djelo u vama i završiti će to savršeno djelo u vašoj duši. Vaš je posao da jednostavno ustrajete u vjeri. Zatim, kad istrajete, bit ćete u stanju reći: "Krist je uskrsnuo i sad je na tronu. Ja sam njegov ljubljeni i nemam nikakvih žaljenja. On je ispunio sva moja očekivanja."

"Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti" (Fil 4,6).

četvrtak, prosinca 24, 2015

NESTRPLJIVI VJERNICI

Đavao kao da je osjetio nestrpljivost u Ivanu Krstitelju dok je prije smrti bio u zatvoru. Nestrpljivost je nesposobnost čekati ili mirno podnositi nedaće. A kad postanemo nestrpljivi s Bogom – željni primiti odgovore od njega – te miješamo nestrpljivost s vjerom, naš stav u molitvi postaje "tuđ kad" Gospodinu. On ispunjava naše biće, njegov hram, nezdravim mirisom. I umjesto da gore šaljemo miomiris kada molitve, lučimo pogrešan miris. Sotona brzo uzima taj miris.

Nestrpljivi se vjernici pokolebaju kad vide da Bog čini čuda svuda oko njih, ali ne i u njihovu životu. Pokolebani su nad onim što vjeruju da je Božja sporost u odgovaranju njima, te kako vrijeme prolazi, osjećaju se zanemareni i kao da su u zatvoru. Hebrejima nam govori da je takva nestrpljivost oblik duhovne lijenosti: "… da ne budete mlitavi, već da nasljedujete one koji vjerom i strpljivošću baštine obećanje" (Heb 6,12). Upućeni smo da slijedimo Abrahamov primjer: "Abraham strpljivo čekajući postiže obećanje" (Heb 6,15).

Pismo nam isto tako govori da je "Riječ Božja kušala Josipa". Tako nas i danas Božja obećanja povremeno mogu kušati, a ako tijekom tih kušnji ne dodamo strpljivost našoj vjeri, na kraju ćemo se pokolebati u Boga. Izreke 18,19 izjavljuju: "Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada, i svađe su kao prijevornice na tvrđavi." Hebrejska riječ za uvrijeđen, kao što je ovdje upotrijebljena, znači "pobjeći, odvrći se". Drugim riječima, kad smo uvrijeđeni na Boga, postoji opasnost da potpuno "odletimo" iz vjere. I što dulje se držimo naše uvrijeđenosti, teže je probiti naše zatvorske rešetke nevjere.

Međutim, Jakov 1,2-4 daje nam lijek: "Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost! Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka."

srijeda, prosinca 23, 2015

BEZ ŽALJENJA

Kad je Isus rekao ovu poruku Ivanu: "Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba" (Mt 6,11), objelodanio je jednu od najvećih neprijateljevih metoda kojom uzrokuje da narod Božji posrće. Riječ za pokolebati na grčkom znači "uhvaćen u zamku, spotaknut". Vjerujem da je Isus nježno upozorio Ivana: "Pitaš me jesam li ja Onaj za kojega si me držao. Ivane, ne možeš li vidjeti što se ovdje događa? Sotona ne pokušava doći do mene; on kroz ovo pitanje postavlja zamku za tebe."

Krist je sam prošao kroz isti ispit tijekom četrdeset dana u pustinji. Sad on kaže Ivanu: "Đavao ti postavlja zamku, pokušavajući te uhvatiti. Ali ne smiješ se zabavljati njegovim lažima. On kaže da ja nisam ono što tvrdim da jesam, ali ne smiješ upasti u tu sotonsku zamku."

Dopustite da vas pitam što mislite da je na kocki u Isusovu izrazu "pokolebati se zbog mene"? Što ove četiri riječi čini tako snažnima? Isus je znao koje će biti posljedice ako Ivan prihvati sotoninu laž. Znao je što bi se dogodilo ako bi ovaj pobožan čovjek počeo sumnjati u to tko je on u Kristu.

Vidite, sve što je sotona morao učiniti bilo je da uhvati Ivana da izgovori jednu riječ – riječ koja bi brzo poništila sva proročanstva koja su bila iznijeta stoljećima ranije. Sve dobro što je Bog postigao u Ivanu i kroz njega bilo bi poništeno. A vjera neiskazanog mnoštva, uključujući generacije koje su tek trebale doći, doživjela bi brodolom. Što je bila ta riječ koju je sotona htio da Ivan izgovori? "Žalim!"

Riječ "žalim" znači "čemer nad neispunjenim očekivanjima". Žaliti je reći: "Moje nade nisu ispunjene." Ukratko, to je izjava koja pobija nečiju vlastitu vjeru.


Međutim, ja vjerujem da Ivan nikada nije došao do te točke. Umjesto toga, primio je Isusovu poruku za sebe čija bit je bila: "Ivane, ako se odupreš sotoninoj laži, čeka te blagoslov vjere i sigurnosti. Ne dopusti da nevjera o tome tko sam ja pusti korijen u tebi. Ako to dopustiš, sumnjat ćeš i tko si ti i sve što je Bog učinio u tvom životu."

utorak, prosinca 22, 2015

OBEĆANJA BOŽJA

Božja obećanja su s namjerom da razvijaju naša očekivanja u njemu. Moramo zahtijevati njegovu Riječ kao čvrsta obećanja dobroga, snažnog Oca svojoj djeci. Međutim, često kad ne vidimo da se njegova Riječ ispunjava prema našem rasporedu, neprijatelj preplavljuje naš um sumnjama o Božjom vjernosti. Sotonin cilj je jednostavan: oteti nam svako naše pouzdanje u Gospodina.

Uvjeren sam da dok je Ivan Krstitelj bio u zatvoru, đavao je pokušao podići raznorazne sumnje u njemu. Zamišljam ga kako mu šapće u uho: "Da, ovaj čovjek je svet čovjek. Ali on je samo još jedan prorok koji čini čuda i dobra djela. Da je Mesija, zašto bi ti još uvijek bio u takvoj potrebi? Zašto nije održao svoju riječ, kao što su Izaija i proroci najavili? I zašto tvoje vlastito propovijedanje nije učinkovito za tebe?"

Sotona i danas koristi te iste laži i obmane protiv nas. Njegov cilj je zasaditi u nas sjeme sumnje u vezi s Riječi Božjom, njegovim obećanjima i da se On raduje u nama. Neprijatelj šapće: "Kažeš da je tvoj nebeski Otac Bog čuda, Bog nemogućega, da čuje tvoje molbe prije nego ih izgovoriš. Zašto onda sve ovo trpljenje? Zašto sva ova tišina s neba? Zašto nema ni truna dokaza da je Bog čuo tvoj vapaj?

Pogledaj oko sebe. Svatko prima odgovore na svoje molitve, osim tebe. Nalaziš se u neuspjelom braku. Moliš za svoju djecu da se spase, ali nema promjena. Godinama drugima propovijedaš o Božjoj vjernosti, ali zašto to ne djeluje za tebe? Zašto te ostavlja u ovom strašnom stanju?"

Jedan siguran dokaz da je nevjera pustila korijen u vašoj duši je da ste prestali moliti za ono što ste jednom vjerovali da Bog može učiniti. Više mu ne donosite svoja bremena. Ne dolazite mu više s vjerom. Ukratko, više mu niste voljni dopustiti činiti stvari u vašem životu na njegov način.

"Molite, i dat će vam se ! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se" (Mt 7,7).

ponedjeljak, prosinca 21, 2015

RADOSNO ODVOJENI by Gary Wilkerson

Abraham nije bio ni kršćanin ni Židov. Koliko znamo, nije uopće imao nikakvu prošlost s Bogom. Ali jednoga dana Bog mu je zapovjedio: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati" (Post 12,1). I tako se spakirao i otišao!

Svi se divimo Abrahamu kao našem praocu u vjeri, ali njegova priča zapravo je malo neobična. Tu je čovjek koji je imao sve – bogatstvo i nasljedstvo, divnu ženu, mnogo stoke i zemlje. Međutim, nevjerojatno, ali kad mu je glas rekao: "Digni se i pođi", obratio je pozornost na taj glas. Dragovoljno se odvojio od svega što je poznavao, čak dobrih stvari, da slijedi Boga.

Dopustite da pitam one od vas koji ste u braku: Ne biste li smatrali čudnim da vam muž kaže kako mu je glas rekao da napusti posao, dom i imetak te da odseli s obitelji u drugu državu, bez obećanja potpore ili primanja? Čak i da je mislio da je to čuo od Boga? Možda biste bili voljni poći, ali ne biste li bili u iskušenju da najprije pozovete psihijatra?

Što je natjeralo Abrahama da to učini? Što mu je dalo snagu za takvo jasno odvajanje? Pogled na Stjepana u Djelima 6 i 7 daje neki uvid. Stjepan je bio jasno odvojen za Božji cilj, čineći u ranoj Crkvi čuda i znake u Kristovo ime. No to ga je uvelo u problem s vjerskim vođama. Dok je stajao pred njima na suđenju, propovijedao je: "Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se našem ocu Abrahamu za njegova boravka u Mezopotamiji" (Dj 7,2).

Stjepan je u biti rekao: "Sablažnjava vas moja vjera? Dakle, sve je to započelo kad se naš otac Abraham prestao oslanjati na stvari ovoga svijeta, ostavivši ih iza sebe kako bi slijedio Boga. Kad je jednom vidio slavu Gospodnju, radosno se odvojio od svega što je poznavao!"

Mnogi od vas koji ovo čitate znate o čemu je Stjepan govorio. Kad ste se tek susreli s Kristom, priznali ste: "Upravo sam okusio nešto što nikada ranije nisam. Nikada nisam upoznao takvu radost. Nikada nisam iskusio ovo strahopoštovanje. Sa sigurnošću znam da sam na svetom tlu."

petak, prosinca 18, 2015

LJUBAV BOŽJA

David je čuo riječ Božju od proroka Natana, pokajao se i poslušao. Kao rezultat toga, ostatak svoga života proveo je rastući u spoznaji Božjoj. Gospodin je donio velik mir u njegov život i na kraju su svi njegovim neprijatelji bili ušutkani.

Međutim, najjasniji dokaz Božje obnove u Davidovu životu njegovo je vlastito svjedočanstvo. Pročitajte što je napisao u danima pred svoju smrt:
  • "Gospode, hridino moja i utvrdo moja i izbavitelju moj … stijeno moja u koju se utječem. Štite moj i rože spasenja mojega! Tvrđavo moja i utočište moje! Spasitelju moj" (2 Sam 22,2-3). Ovo nije svjedočanstvo nekoga koji je iščeznuo.
  • (Moj Bog) glas mi začu … prihvati me, izvuče me iz mnogih voda … Izvede me na prostrano mjesto, izbavi me jer mu omiljeh" (2 Sam 22,7.17.20). Čak i nakon svega što je učinio što se nije svidjelo Gospodinu, bio je u stanju reći: "Gospodinu omiljeh."
Razlog zašto će David zauvijek biti poznat kao "čovjek po Božjem vlastitom srcu" je taj što se brzo i izvorno pokajao za svoje grijehe. Izreke nam govore:
  • "Tko ukor prima, doći će do časti" (Izr 13,18). Bog će vam dati čast ako volite i poslušate svetu opomenu.
  • "Prezreli su svaku moju opomenu. Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta … Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje" (Izr 1,30-32). Ako se oglušiti na svetu opomenu, to će vas na kraju uništiti.
  • "Opomene stege put su života" (Izr 6,23). Jednostavno rečeno, Riječ Božja koja osvjedočuje donosi život.
Ako vas istražuje Riječju Božjom – ako vam njegov Duh ne dopušta da udobno sjedite u svom grijehu – onda vam se pokazuje milosrđe. To je na djelu duboka ljubav Božja, pozivajući vas iz smrti u život.

Hoćete li mu odgovoriti kao David? Ako je tako, upoznat ćete istinsku obnovu i pomirenje. I Bog će nadoknaditi sve što je neprijatelj ukrao.
 

četvrtak, prosinca 17, 2015

GOSPODIN OBEĆAVA OBNOVITI

Istina je da je kralj David snosio oštre posljedice za svoj grijeh; zapravo, sam je prorekao sud nad sobom. Rekao je proroku Natanu da bogataš koji je siromahu ukrao janje treba nadoknaditi to četiri puta (vidi 2 Sam 12,5-6). I to je bilo upravo ono što se dogodilo u Davidovu životu: dijete koje je Bat-Šeba rodila umrlo je za nekoliko dana. I tri druga Davidova sina – Amon, Abšalom i Adonija – svi su umrli tragičnom, preranom smrću. Tako je David platio za svoj grijeh s četiri svoja vlastita janjeta.

Međutim, Biblija jasno pokazuje da kad god se vratimo Gospodinu s izvornim, iskrenim pokajanjem, Bog nas obnavlja donoseći potpuno pomirenje i obnovu. Ne moramo završiti poput Šaula, silazeći u ludilo i užas. Niti trebamo "iščeznuti" iz života, iščekujući u tihoj sramoti dok nas Gospodin ne uzme kući. Naprotiv, prorok Joel nas uvjerava da Bog odmah dolazi kad se vratimo k njemu: "Razderite srca … Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali" (Jl 2,13).

Zaprepašćujuće, ali Bog nam daje ovo nevjerojatno obećanje: "Nadoknadit ću vam godine koje izjede skakavac … Jest ćete izobila, jest ćete do sita, slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama čudesno postupio. Moj se narod neće postidjeti nikad više" (Jl 2,25-26). Gospodin obećava da će sve obnoviti.

Morate razumjeti da kad je ovo proročanstvo bilo dano, Bog je već navijestio sud nad Izraelom. Ali narod se pokajao i Bog je rekao: "Sad ću učiniti divne stvari za vas. Nadoknadit ću sve što je đavao ukrao." 


Ljubljeni, Božje nježno milosrđe dopušta čak i najgorem grešniku reći: "Nisam ovisnik o drogi. Nisam alkoholičar. Nisam preljubnik. Ja sam dijete živog Boga, sa svim pravima neba u svojoj duši. Nisam više pod osudom, jer moja je prošlost potpuno iza mene. I ne moram plaćati za moje prošle grijehe, jer Isus je platio cijenu za mene. Pa još i više, rekao je da će mi sve nadoknaditi."

srijeda, prosinca 16, 2015

STVORI U MENI ČISTO SRCE

Kad ne bi bilo proroka poput Natana – s prodornom, proročkom riječi – David bi mogao završiti poput Šaula: duhovno mrtav, bez vodstva Duha Svetog, izgubivši svaku prisnost s Bogom.

Dok je slušao Natanovu ljubaznu ali oštru riječ, sjetio se vremena kad je prorok upozorio prijašnjeg kralja. David je čuo sve o upozorenju koje je prorok Samuel uputio kralju Šaulu. I čuo je za Šaulov mlaki odgovor: "Sagriješio sam." (Ne vjerujem da je Šaul vapio iz duše kao David: "Sagriješio sam protiv Gospodina!")

David je iz prve ruke vidio kobne promjene koje su snašle Šaula. Jednom pobožan, Duhom vođen kralj, neprestano je odbijao riječi opomene Duha, koje je iznio sveti prorok. Ubrzo je počeo hodati u samovolji, gorčini i pobuni. Na kraju je Duh Sveti otišao od njega: "Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe, da ne budeš više kralj" (1 Sam 15,23). "Jahve je … od Šaula odstupio" (1 Sam 18,12) te je za vodstvo završio kod vračare. Priznao je: "Bog se okrenu od mene i ne odgovara mi više, ni preko proroka ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me poučiš što da činim" (1 Sam 28,15).

David se sjetio sve mahnitosti, nakaradnosti i užasa koji su okruživali tog čovjeka koji je isključio Riječ Božju. Iznenada je istina probila njegovo vlastito srce: "Bog ne gleda tko je tko. Sagriješio sam kao i Šaul. Sad je tu drugi prorok, u drugo vrijeme, dajući mi riječ od Boga, kao što ju je Samuel dao Šaulu. O, Gospodine, sagriješio sam protiv tebe! Molim te, nemoj uzeti svoga Svetog Duha od mene, kao što si učio sa Šaulom." 


Zapisao je: "Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom … operi me … čisto srce stvori mi … Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog Duha ne uzmi od mene" (Ps 51,5-6.9.12-13).

utorak, prosinca 15, 2015

BOG NAM POKAZUJE SVOJU LJUBAV

Vjerujem da je jedan od najvećih Božjih darova milosrđa njegovoj Crkvi njegov vjeran pastir koji nas s ljubavlju kori za naše grijehe. Znam da kao dobar pastir moram biti pažljiv s mojim tonom, ali ne mogu se ispričavati za propovijedanje istine koja osvjedočuje. Što se događa crkvi kad pastori više ne ukazuju ljudima u njihovu grješnost? Zamislite gdje bi završio kralj David da nije imao Natana kako bi mu pokazao njegovu pokvarenost (vidi 2 Sam 12).

Morate razumjeti, Natan je često vidio Davida kad se iznenada razbjesnio, tako da je bio potpuno svjestan da ga ovaj moćan kralj može bilo kad pogubiti. Natan je mogao reći: "Bit ću Davidu prijatelj. Molit ću za njega i biti ondje kad me treba, ali moram se uzdati u Duha Svetog da ga osvjedoči." Što bi se onda dogodilo?

Vjerujem da bi David bez Natanove riječi koja je osvjedočivala pao pod najgori sud poznat čovječanstvu – sud kad te Bog prepušta tvome grijehu, kad svako djelo Duha Svetog u tvom životu prestaje. Međutim, to je upravo ono što se danas događa mnogim kršćanima. Oni odabiru slušati samo blago propovijedanje koje zadovoljava tijelo. Gdje nema riječi koja osvjedočuje, tamo ne može biti svete žalosti nad grijehom. Gdje nema svete žalosti za grijeh, tamo ne može biti pokajanja. A gdje nema pokajanja, samo je otvrdnuće srca.

Apostol Pavao je pisao korintskoj crkvi: "Radujem se; ne zbog toga što ste postali žalosni, nego zbog toga što vas je ta žalost dovela k obraćenju. Vi ste se ražalostili po promisli i volji Božjoj … žalost, naime, koja je po promisli i volji Božjoj rađa spasonosno i stalno obraćenje" (2 Kor 7,9-10). Pavao je rekao da je njegov glas protiv grijeha Korinćana proizveo u njima svetu žalost koja ih je dovela do pokajanja. Zauzvrat, to je u njima proizvelo mržnju prema grijehu, sveti strah Božji i želju da žive ispravno. Međutim, to se nikada ne bi dogodilo da nije propovijedao oštru, prodornu riječ koja je osvjedočivala. 


Razlog zašto je Pavao tako snažno govorio Korinčanima bio je: "… da se vama očituje naša gorljivost za vas pred Bogom" (2 Kor 7,12). Drugim riječima: "Nisam vas pokušao obeshrabriti ili osuditi. Izložio sam vaš grijeh da vidite koliko vas ljubim i brinem se za vas. Kad Duh Sveti kuca na vaše srce, ponekad se to čini poput oštrih udaraca. Ali to vam zapravo Bog pokazuje svoju nježnu ljubav."

ponedjeljak, prosinca 14, 2015

VRIJEDNOSTI KRALJEVSTVA by Gary Wilkerson

Prije nekoliko godina, odvojenost je bila jasna karakteristika Kristove crkve. Biti odvojen bila je jasna zapovijed iz Božje Riječi i dio svakog poziva kršćanina. Ali danas kao da je vrlo malo razlike između Crkve i svijeta. To je tragično, jer Bog je odijelio svoj narod za ciljeve svoga kraljevstva – da budu instrumenti promjene sa samim ciljem da čine razliku u svijetu.

Mnoge crkve danas traže aplauz svijeta. Kompromitiraju Kristovo evanđelje i, kao rezultat toga, mnogi si kršćani radije dopuštaju prilagoditi se vrijednostima svijeta nego Isusovim.

To Boga ne može usrećivati. Kad se izgubljene duše ovoga svijeta suoče s ozbiljnim krizama života i zbunjene su, bez izvora nade, Crkva bi trebala tvoriti razliku koju traže. Naši životi trebali bi se razlikovati po nadi, radosti, miru, ljubavi i davanju. Ali mnogi su sljedbenici danas zbrisali te razlike puzeći prema crti kompromisa – pa i prelazeći je povremeno. Kao rezultat toga, izgubljeni i povrijeđeni ne vide da su životi kršćana drukčiji od njihovih.

U biti je Isus govorio o tome kad je rekao svojim učenicima: "Svijet me vidi na jedan način, ali ja sam se vama otkrio u punini. Vidjeli ste da mir koji nudim svijet nije primio. Pokazao sam vam vrijednosti moga kraljevstva – kako živjeti, vjerovati, hodati i služiti Ocu. Te vrijednosti u oštrom su kontrastu sa svjetovnima i vi trebate živjeti te vrijednosti moga kraljevstva. Ako sotona nema dijela u meni, ne može imati dijela ni u vašim životima" (vidi Iv 14,27). 


Kad Bog govori o odvojenosti od svijeta, on ne misli da se uklonimo iz njega. Odvojenost koju on želi događa se u srcu. Ona pokazuje naše želje, izbor, stil života. Za stariju generaciju kršćana biti odvojen je značilo ne piti, pušiti, tulumariti. To su izvanjske stvari, ali Bog govori o mnogo više. On pita: "Je li tvoje srce još uvijek povezano sa svijetom na neki način koji mene isključuje? Crpite li mir i samopoštovanje iz onoga što svijet kaže o vama ili iz onoga kako vas ja vidim?"

subota, prosinca 12, 2015

SILNI RATNIK by Jim Cymbala

Među silne ratnike koje imam privilegij poznavati, ubrajam Delores Bonner, Afroamerikanku koja živi sama u Bedford-Stuyvesantu, jednoj od najgorih četvrti u Brooklynu. Više od trideset godina bila je medicinski tehničar u bolnici Maimonides. Carol i ja sreli smo je jedne godine za vrijeme Božića dok smo nosili darove nekoj siromašnoj djeci u našoj zajednici.

Onoga dana u Deloresinu stanu bilo je mnogo djece, ali ona nisu bila njezina. Dovela ih je iz obližnjeg skloništa kako bi se upoznali s nama. Njihovu prirodnu majku svladali su vlastiti problemi i nije mogla biti nazočna čak ni u takvoj prilici.

"Kako si našla ovu djecu?" pitao sam.

Nešto je skromno promrmljala, što zapravo nije bio odgovor na moje pitanje. Tek sam od drugih saznao da se odmah nakon svoga obraćenja na molitvenom sastanku u crkvi 1982. godine zabrinula za djecu na ulici i u kućama gdje se pušio crack. Bog je dotakao njezino srce i počela je dovoditi djecu u nedjeljnu školu. Isprva ih je uguravala u taksi, ali kasnije je netko čuo što radi i kupio joj je auto. Danas ima kombi tako da može dovesti više djece i tinejdžera kako bi čuli evanđelje.

To je samo dio Deloresine priče. U nedjelju između bogoslužja nadgleda osoblje koje čisti svetište kako bi bilo spremno za sljedeće mnoštvo. Subotom odlazi s evangelizacijskim timovima i kuca na vratima u zgradama kako bi s ljudima podijelila ljubav Božju. Radnim danima nalazim je na koljenima s Molitvenom skupinom, kad uzima svoju smjenu za posredovanje za ljudske potrebe. Isto je činila i na propovjedničkom putovanja u Peruu, gdje se pridružila drugima moleći za mene dok sam propovijedao na sastanku na otvorenom.

Delores je žena tihe odlučnosti, one prikazane u 1 Ljetopisima 12,18, gdje kaže: "Tada Duh obuze Amasaja, poglavara zapovjednicima, te on reče: 'Tvoji smo, Davide! Ta s tobom smo, sine Jišajev! Mir, mir tebi i mir onomu koji ti pomaže; jer tebi pomaže Bog tvoj.'" Još jednom, jasno se vidi spoj božanskog i ljudskog truda.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, prosinca 11, 2015

NOV STAV O LJUBAVI I BRIZI

Sjećate se priče o Ananiji i Safiri. Oni su bili vjernici koji su pali mrtvi u crkvi jer su pogrešno prikazali tko je Isus. Lagali su Petru o iznosu koji su prili za zemlju koju su prodali, ali Petar im je rekao da su lagali Duhu Svetom. I doista, ako kršćanin laže nekom čovjeku, to je kao da laže Bogu (vidi Dj 5,1-11).

Što je točno bila laž toga bračnog para? Bila je to pronevjera novca namijenjena za siromašne. Vjerojatno su svjedočili kupcu: "Sve što nam platite je za Kristovu stvar. Sve to ide udovicama i siromašnima." Ali zadržali su dio novca za sebe.

Poruka iza priče o Ananiji i Safiri je da ne stavljamo ruku na ono što pripada siromašnima i potrebitima. Bog neće samo stajati i gledati kako njegova Sina pogrešno predstavljaju svijetu oni koji se nazivaju njegovim imenom.

Pitam vas, kako je Duh Sveti postigao tu iznenadnu promjenu srca u tim upravo krštenim vjernicima u Jeruzalemu? Njihov preobražaj bio je nevjerojatno čudo. Odgovor je da su ti kršćani bili djeca Malahijina proročanstva. Malahija je posljednji prorok za kojega čujemo u Starom zavjetu. Bog je rekao kroz njega sljedeće: "Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaču radniku, udovici i siroti" (Mal 3,5).

Sad se brzo prebacimo u vrijeme crkve u Jeruzalemu. Ti vjernici išli su zajedno od kuće do kuće. "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama" (Dj 2,42). Što je bila ovdje spomenuta apostolska nauka? Bile su to same Kristove riječi. Isus je poučio svoje učenike: "Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,26). 


Isusove riječi oživjele su u njihovim srcima i znali su da više ne mogu lagati. Iznenada su vidjeli kako je ozbiljna ova stvar predstavljanja tko je uistinu Isus. To ih je natjeralo u vlastite kuće da nađu sve što ne trebaju i onda su tu robu odnijeli na ulice da je prodaju. Jednostavno rečeno, Kristova Riječ u Mateju 25 dala je tim vjernicima nov stav prema ljubavi i brizi za siromašne.

četvrtak, prosinca 10, 2015

HODAJTE U SVJETLU

Rečeno nam je da je Krist svjetlo svijeta "da svi vjeruju po njemu" (Iv 1,7). Ali zatim čitamo: "Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze … K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše" (Iv 1,5.11).

Nevjera je uvijek žalostila Isusovo srce. Kad je naš Gospodin sišao u tijelu na zemlju, donio je na svijet nevjerojatno svjetlo. To svjetlo bilo je da otvori oči ljudima. Međutim, usprkos Isusovom predivnom pokazivanju svjetla, Pismo govori o nevjerojatnim primjerima nevjere unatoč tom svjetlu.

Možda nijedno drugo poglavlje u Bibliji ne sadržava toliko dokaza o Isusovu božanstvu kao što ga vidimo u Ivanu 12. Vidimo čovjeka koji je na Isusovu zapovijed bio podignut iz mrtvih. Vidimo vidljivo ispunjenje stoljećima staro proročanstvo poznato svakom Izraelcu. I čujemo doslovan glas koji je govorio s neba.

Čak i nakon što su svjedočili tim čudima, ljudi su imali smjelosti ispitivati Isusa. "Narod mu odgovori: 'Mi smo iz Zakona naučili da će Mesija ostati zauvijek. Kako ti možeš reći da Sin Čovječji treba da bude podignut?'" (Iv 12,34). Rekli su: "Tvrdiš da ćeš biti razapet. Ali mi znamo da će pravi Mesija živjeti zauvijek."

Zatim su ljudi postavili pitanje koje je apsolutno zaprepastilo Isusa: "Tko je taj Sin Čovječji?" (Iv 12,34). Krist vjerojatno nije mogao vjerovati koliko su slijepi. Zapravo, čak nije nastojao ni odgovoriti na to pitanje. Umjesto toga, upozorio ih je: "Hodite dok imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama … Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo" (Iv 12,35-36).

Svjetlo je zasjalo u njihovu tamu, ali njihovi zamračeni umovi nisu ga shvatili (vidi Iv 1,12). Grčka riječ za shvatiti znači "prisvojiti, zgrabiti, posjedovati istinu, proizvoditi život i silu". Ti ljudi primili su istinu koja mijenja život, ali nisu je prisvojili ili zgrabili. Nisu razumjeli istinu o Kristu, jer nisu tražili da bi je posjedovali.

"To Isus reče, zatim iziđe i sakri se od njih" (Iv 12,36). U ovom jednom retku nalazimo Božji stav prema nevjeri. Od korice do korice Biblije Bog doista nikada nije simpatizirao ili žalio nevjeru. A jednako je istina i u ovom prizoru. Isus je jednostavno otišao od ovoga nevjerničkog mnoštva. Kao rezultat toga, ti ljudi napustili su Jeruzalem u tami jer nisu hodali u svjetlu koje im je bilo dano.

srijeda, prosinca 09, 2015

VELIKI OTPAD

Danas je veliki otpad od vjere i pouzdanja u Boga. Pavao je upozorio na to: "Neka vas nitko ne zavede ni na koji način, jer taj dan (Kristov povratak) neće doći ako najprije ne dođe otpad" (2 Sol 2,3).

U Starom zavjetu Gospodin nam daje primjer što se događa onima koji otpadaju od vjere u Božju silu za njih. U 2 Ljetopisima 14 kraj Asa se suočio s milijunskom vojskom Etiopljana. Ali kralj je imao veliku vjeru: "Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: 'O Jahve, tebi je ništa pomoći silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime izišli na ovo mnoštvo! Jahve, ti si Bog naš'" (2 Ljet 14,10).

Što se zatim dogodilo? "Jahve razbi Etiopljane pred Asom" (2 Ljet 14,11). Kakvu je veliku vjeru Asa imao! Jer godinama nakon toga, "nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja" (2 Ljet 15,19). Godinama je Asa hodao u vjeri pred Gospodinom i to je Judi donijelo Božju naklonost. Veliki je mir pao na zemlju i taj mir postao je svjedočanstvo svijetu. Ubrzo su gladni ljudi iz okolnih naroda preplavili Judu, jer su znali da Asa hoda s Bogom.

Zatim, u tridesetšestoj godini njegove vladavine, Asa se suočio s drugom krizom. Protiv Jude digao se Izraelov kralj, zaposjevši Ramu kako bi spriječio svaku razmjenu roba u Jeruzalemu i iz Jeruzalema. Plan je bio izgladnjeti Judu do pokornosti. Asa je ostao potpuno nezaštićen, ali ovaj put se u svojoj krizi nije oslonio na Gospodina. Umjesto da moli za Božje vodstvo i savjet, okrenuo se sirijskom kralju. U zamjenu za sirijsku pomoć, otvorio je državnu riznicu, ispraznivši je od svega nacionalnog zlata i srebra.

I tako je Juda bio izbavljen od svoga neprijatelja, ali ne od Gospodina. Ta slava otišla je stranoj vojsci iz Sirije – i Judino svjedočanstvo svijetu o Božjoj sili je nestalo. Jedan pravedan prorok u zemlji došao je k Asi s ovim oštrim riječima: "… oslonio si se na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na Jahvu, Boga svoga … Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato će se od sada dizati ratovi na te" (2 Ljet 16,7.9). 


Uvjeren sam da su mnogi kršćani danas uznemireni iz istog razloga kao Asa. Imaju rat u svojoj duši jer su zamijenili vjeru za pouzdanje u samoga sebe. Ali činjenica je da ni na koji način jedan Isusov sljedbenik ne može imati vjeri u neki drugi izvor i ne biti uznemiren.

utorak, prosinca 08, 2015

BOŽJA DNEVNA VJERNOST

Vaš život možda upravo sada izgleda poput čamca usred bijesne oluje, vaša situacija je potpuno beznadna. Oluja koja bijesni oko vas možda vas prestravljuje kao nijedna s kojom ste se ikada suočili. Ali On je još uvijek Bog i vi kod sebe imate Onoga koji je veći od Salomona. On je Gospodar svake oluje i on će upotrijebiti tu oluju da vas testira. On dopušta vašu krizu kako bi vidio što je u vašem srcu.

Možda mislite: "Ali što ako moj brod zapravo potone? Što onda?" Promotrite Pavlov primjer u knjizi Djela. Njegov brod je potonuo, ali on nije izgubio život. Zapravo, usred one oluje oslonio se na Božju Riječ za sebe: "Lađa će potonuti, ali ja ću ti dati živote svih na njoj." Kad je oluja završila, Bog je bio uzveličan za svoju vjernost. I slijedila su velika čuda popraćena strahovitim probuđenjem (vidi Dj 28,1-10).

Da, Gospodin može dopustiti da prolazite kroz nešto što će izgledati apsolutno katastrofalno. Ali preživjet ćete – a tako i vaša vjera – ako se pouzdate u njega. Vaš brod može potonuti, ali Bog će vam dati snagu da poput Pavla otplivate do obale. Sve što možete izgubiti je ono što je materijalno, a Bog to može vrlo lako nadomjestiti. On posjeduje veće i bolje lađe i u stanju je blagosloviti vas s više nego što ste izgubili. "Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik" (Ps 55,22).

Moram priznati, dok sam čitao kako je Isus ukorio učenike, pomislio sam: "Gospodine, to nije fer. Danas sam primio pisma ljudi koji se suočavaju s vlastitim strašnim nesrećama. Gube kuće, posao, ljubljene. Sigurno ne očekuješ da ostanu puni vjere." 


A onda me Duh Sveti podsjetio na neka područja pogođena siromaštvom koja sam posjetio. Vidio sam ljude u brvnarama, kako spavaju na prljavim podovima, ali imali su radost koju nigdje nisam vidio. Raduju se u Božjoj dnevnoj vjernosti prema njima, a on čini da njihova vjera obiluje, usprkos svih njihovih kušnji.

ponedjeljak, prosinca 07, 2015

ODVOJENJE by Gary Wilkerson

One noći prije raspeća, na posljednjoj večeri, Isus je rekao svojim učenicima: "Još malo, i svijet me neće više vidjeti" (Iv 14,19). Kakvu je zanimljivu izjavu dao, znajući da je učenici neće shvatiti. Jedan od njih je pitao: "Gospodine … kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu" (Iv 14,22).

Svakako, Isus je na pameti imao pouku. Odgovorio je: "Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti … Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce … Već sam vam rekao sada, prije nego se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više mnogo s vama govoriti, jer se približuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca" (Iv 14,23.27.29-31).

Malo sam ovdje skratio Isusov odgovor kako bih temu o kojoj govori u čitavom ovom odlomku učinio jasnom i razumljivom. Ta tema je odvojenje. U ovih nekoliko redaka Krist jasno donosi tri razlike između njegova kraljevstva i svijeta: "Svijet me neće više vidjeti, ali vi ćete me ponovno vidjeti" (Iv 14,19). "Mir, i to svoj, dajem vam. Ja ga ne dajem kakav svijet daje" (Iv 14,27). "Približuje se knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa" (Iv 14,30). 


Zašto je Isus dao ove važne stvari svojim sljedbenicima? Kao da mu je bilo važno da jasno vidimo razliku između tih stvari. Činjenica je, Bog čini takvu podjelu kroz čitavu Bibliju. Kod stvaranja, od je odvojio svjetlo od tame i dan od noći. On je odvojio Izraela od svih drugih naroda. U Novom zavjetu on zapovijeda svojoj crkvi: "Izađite između njih i odvojite se!" A na Sudnji dan on će odvojiti ovce od jaraca. Kroz čitavu Riječ Bog neprestano povlači crtu podjele koja nam vrlo jasno govori: "Ovo je jedna stvar, a ono druga."

subota, prosinca 05, 2015

UŽIVAJUĆI NAKLONOST SVEGA NARODA by Carter Conlon

Dopustite mi da vam danas postavim pitanje u ime Boga: Jeste li voljni ljubiti druge onako kako nam je Isus zapovjedio?

Hoćete li biti voljni otvoriti svoj dom drugima, ako je potrebno, i dati im što imate kako biste ispunili potrebe drugih u Kristovu tijelu? Hoćete li biti voljni biti posuda kroz koju će Bog dati piće nekome tko je žedan? Hranu nekome tko je gladan? Odjeću nekome tko je gol? Sklonište nekome tko je bez doma?

Nemojte me, molim vas, pogrešno razumjeti; ne predlažem da danas pozovite prodavača nekretnina, prodate svoju kuću ili stan, odete u banku da uzmete ušteđevinu i bacite sve to u vjetar. Ono što kažem je da Bog, vidjevši unaprijed dane koji su pred nama, zna što trebamo čuti i razmotriti, jer to je ono što će obilježiti pravu Crkvu Isusa Krista. Takav je bio slučaj u knjizi Djela: "Kao što su svaki dan postojano – kao po dogovoru – bili u hramu, tako su po kućama lomili kruh i zajedno uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu" (Dj 2,46-47). 

Kad kaže da su "uživali naklonost svega naroda", vjerujem da je to bilo točno ono što je Isus rekao svojim učenicima: "Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici" (Iv 13,35).

Posljednjih nekoliko desetljeća, mnogi su se vrlo trudili dokazati Božju nazočnost među sobom. Međutim, dokaz je upravo poslušnost ovoj novoj zapovjedi! Jezici se mogu imitirati, darovi Duha se mogu krivotvoriti, proroštvo može biti od tijela. Sve te stvari mogu biti lažne, ali prava, dobrohotna, požrtvovna ljubav jedan za drugoga ne može biti lažna – barem ne zadugo. Zbog toga, ako ljudi u svijetu vide Tijelo Kristovo kako živi u izvornom zajedništvu – snažnoj suprotnost egoističnosti i razdorima ove generacije – neće moći a da ne prizna da se to jedino može postići Duhom Božjim.

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, prosinca 04, 2015

NJEGOVO VJERNO PRIJATELJSTVO

Kako mora žalostiti našega Gospodina kad zaboravljamo njegove prošle pobjede u našem životu, sva njegova čuda izbavljenja. On nas je nazvao svojih prijateljima (vidi Iv 15,15), međutim, u našim krizama mi često zaboravljamo sve o njegovu vjernom prijateljstvu. Zbog toga je Isus upozorio učenike na farizejski kvasac (Mk 8). U biti im je rekao: "Ako dođete k meni s teškim pitanjima, ne očekujte odgovor ako imate srce nevjere. K meni morate doći s pouzdanjem i vjerom da sam ja veći od Salomona."

U Marku 4,35-41 učenici su ponovno prelazili jezero. Ovaj put "naraste silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu da su je već napunjali" (Mk 4,37). Valovi su preplavljivali lađicu i strahovito preplašeni učenici krenuli su izbacivati vodu. To su bili iskusni ribari i ubrzo su vidjeli da su im životi u opasnosti. Brzo su probudili Isusa koji je spavao na krmi, vičući: "Učitelju, tonemo!"

Dok gledam Isusa kako se budi, moje tijelo želi da ohrabri učenike: "Tako sam sretan što ste me probudili. Ovo je ozbiljno. Jadna braćo, žao mi je što sam vas tako dugo pustio da podnosite ovu oluju. Oprostite mi što nisam prije reagirao. Nadam se da ne mislite kako se ne brinem za vašu krizu."

Ne, Isusova reakcija bila je upravo obrnuta. Ukorio je učenike! "Zašto se toliko strašite?" (Mk 4,40). Zamislite što su ti ljudi u onom trenutku pomislili: "Je li Isus stvarno očekivao da stojimo u vodi do pasa i ne bojimo se? Ovo je najgora oluja s kojom smo se ikada suočili. Valovi nas preplavljuju, lađica samo što nije potonula. Jesmo li trebali prakticirati vjeru u ovoj naizgled beznadnoj situaciji?" 


Odgovor je: Da, apsolutno! Isus je testirao njihovu vjeru. Htio je znati: "Hoće li se ovi moji sljedbenici uzdati u mene kad budu suočeni sa smrću? Hoće li se držati svoje vjere u mene?" U tijelu, Krist je možda spavao, ali on je bio i Bog, a Gospodin nikada ne spava: "Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov" (Ps 121,4).

četvrtak, prosinca 03, 2015

BITKE SU SVE U VEZI S VJEROM

Danas đavolja prijetnja Crkvi odlazi iznad poplave prljavštine izlivene na zemlju. Ona odlazi iznad materijalizma, ovisnosti ili žestokih prijevara. Naša bitka je bitka vjere. Što više postavljate svoje srce u položaj da traži Isusa, opakiji postaje sotonski napad na vašu vjeru.

Proteklih mjeseci slušao sam priznanja pobožnih svetih koji su govorili o strašnim napadima na njihove umove. Pod paljbom su strelica sumnji i neprekidnih pitanja o Božjoj vjernosti. Neki posrćući idu naprijed, pokolebani u svojoj vjeri, misleći: "Ne znam mogu li dalje."

Evo što u svom pismu piše jedna draga osamdesetjednogodišnja žena: "Moj muž boluje od raka kostiju, sin umire od AIDS-a, a ja polagano odlazim od dijabetesa." Dok sam čitao kroz što sve ova obitelj prolazi, odmahivao sam glavom pitajući se: "Kako može održavati svoju radost? Ovo je previše za svakoga. Sigurno joj Bog nekako pripomaže u vezi s njezinom vjerom."


A onda sam pročitao posljednji dio pisma: "Usprkos svemu tome, Bog je vjeran. Nikada nijednom nije iznevjerio ni u jednoj riječi koju nam je obećao. Predali smo našega sina u Isusove ruke. I sad čekamo dan kad ćemo vidjeti našega blagoslovljenog Gospodina licem u lice."

Da, bitka je sva o vjeri. Vidimo to ilustrirano u Marku 9 nakon što je Isus nahranio 4000 ljudi sa sedam kruhova i nekoliko ribica. Iza toga, ušao je u lađicu sa svojim učenicima i zaplovio na drugu stranu. 


"Učenici zaboraviše ponijeti kruha. Imali su samo jedan kruh sa sobom u lađici. Tada ih opomene riječima: 'Pazite! Čuvajte se farizejskog kvasca i kvasca Herodova!' A oni su međusobni govorili: 'Nemamo kruha.' Opazi to Isus te im reče: ? Zašto govorite da nemate kruha? Zar još ne razumijete i ne shvaćate?! Zar vam je srce otvrdnulo? Zar kod očiju ne vidite? Zar kod ušiju ne čujete? Zar se ne sjećate koliko košara punih ulomaka digoste kad razlomih pet kruhova na pet tisuća ljudi?' 'Dvanaest', odgovore mu. 'A kad sedam kruhova razlomih na četiri tisuće ljudi, koliko digoste košara punih ulomaka?' 'Sedam', odgovore mu. 'I još ne shvaćate?' reče im" (Mk 8,14-21).

srijeda, prosinca 02, 2015

ZAPAČAĆENE ZAGONETKE

U Marku 4,2 nam je rečeno: "(Isus) ih je učio mnoge stvari u usporedbama." Zamislite što se dogodilo s većinom onoga mnoštva kad su se vratili kući. Okružili su ih susjedi željni znati što je Isus rekao: "Kakvu je poruku iznio? Recite nam sve što ste naučili." Oni koji su ga čuli možda su bili u stanju ponoviti njegove usporedbe, ali njihove riječi bile su mrtve, beživotne, bez ikakva utjecaja ili snage koja bi mijenjala život.

Vjerujem da se ista stvar događa u Kristovoj crkvi danas. Riječ koja se čuje s mnogih propovjedaonica mrtvo je slovo, bez otkrivenja Duha Svetog ili sile da oslobodi od grijeha. Zatim, kad se ljudi vrate kući, mnogi od njih samo ponavljaju riječ koju su čuli, bez života Duha. Kakva razlika u odnosu na gladne učenike i druge koji su ostali Kristovi sljedbenici u tom prizoru. Ti ljudi predstavljaju svakoga tko gladuje za Riječi Božjom i tko će slijediti Isusa pod svaku cijenu. Oni obuhvaćaju "društvo kraljice od Sabe", sluge koji žele Kristovo otkrivenje koje mijenja život.

Kako Isus odgovara na njihovo traganje? On kaže: "Vama je saopćena tajna – kraljevstvo Božje, a svima ostalima prispijeva uopće u usporedbama" (Mk 4,11). Ukratko, Krist otkriva svoje tajne samo onima koji gladuju za istinom koja mijenja život. On kaže: "Ako želite odgovore na vaša teška pitanja, slijedite me. Provodite vrijeme sa mnom. Ja ću vam otkriti moju Riječ i pokazati istinu koju drugi ne vide." 


Dakle, tko su oni "ostali" (Mk 4,11)? Isus govori o mnoštvu onih koji nisu voljni čekati na njega. Oni neće ostaviti svoje udobnosti kako bi činili što je neophodno da bi vježbali svoje uho za njegov glas. Oni možda redovno dolaze u crkvu i traže Gospodina kako bi ispunio sve njihove ljudske potrebe, ali njih ne zanima kako bi upoznali njegov glas koji je iza njegove sposobnosti da se brine za njih. Njegova oslobađajuća istina njima ostaje zbunjujuća, niz zapečaćenih zagonetki.

utorak, prosinca 01, 2015

GLAD ZA ISTINOM

"(Kraljica od Sabe) … je došla s kraja zemlje da bi čula mudrost Salomonovu. A evo, ovdje je nešto više od Salomona" (Mt 12,42).

Svi mi danas moramo odgovoriti na jedno presudno pitanje: Ako je netko veći od Salomona u našoj sredini, bi li nas on ostavio zbunjene? Ako je njegova mudrost uvijek na raspolaganju, tražimo li je mi jednako gorljivo kao što je kraljica tražila Salomonovu mudrost?

Bog danas još uvijek govori svome narodu. I on govori jasno kao što je to činio u Starom zavjetu, apostolima ili ranoj Crkvi. Međutim, moramo shvatiti jednu stvar: Bog odabire govoriti jedino onima koji imaju uši da čuju. Dopustite mi to ilustrirati.

Marko 4,2 nam govori da je Krist "učio (mnoštva) mnoge stvari u usporedbama." Tada je ispričao usporedbu o sijaču, čovjeku koji je sijao sjeme u polju. Međutim, kad je završio tu priču, mnoštvo je bilo zbunjeno. Pitali su se: "Tko je sijač o kojem govori? I što sjeme predstavlja? Sav ovaj govor – o pticama, đavolima, trnovitoj zemlji, dobroj zemlji – o čemu je to?"

Isus im to nije objašnjavao. Umjesto toga, Pismo kaže: "I nadoda: 'Tko ima uši neka čuje'" (Mk 4,9). Samo su učenici i nekolicina drugih, uglavnom ostatak, željeli odgovore. I tako su nakon toga došli k Isusu i pitali za značenje ove usporedbe: "Kad ostade sam, upitaše ga pratioci zajedno s Dvanaestoricom za smisao usporedaba" (Mk 4,10). Tada si je Krist uzeo vrijeme da odgovori na svu njihovu zabrinutost (vidi Mk 4,14-20). 


Vidite li što se događa u ovom prizoru? Isus je mnoštvu dao otkrivenje istine, riječ izgovorenu izravno iz Božjih usta, ali ona ih je zbunila. Možda se pitate zašto Isus nije jasnije objasnio usporedbu. Zaključak nalazimo kasnije u istom poglavlju: "Bez usporedaba njima ništa nije govorio" (Mk 4,34). Vjerujem da je Isus rekao: "Ako želite razumjeti moju Riječ, morate tragati za mojim odgovorom. I morate doći kao kraljica od Sabe – gladni istine koja će vas osloboditi. Ja ću vam dati čitavo otkrivenje koje vam je potrebno. Ali morate doći k meni s uhom koje želi i spremno je čuti."

ponedjeljak, studenoga 30, 2015

ŠTO ZNAČI OSTATI U KRISTU by Gary Wilkerson

Božja milost nas samo ne spašava nego i odgaja.

"Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude" (Tit 2,11). Kakva snažna poruka! Pavao veliča slavnu Božju milost koja nas spašava. Kraj priče, zar ne? Ne, teško da je ovo kraj priče. Pavao brzo dodaje da nas ta ista milost "odgaja da se odrečemo bezbožnosti" (Tit 2,12).

Pavao ovdje opisuje što znači ostati u Kristu. To uključuje "da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu" (Tit 2,12). Drugim riječima, Božja milost osigurava ne samo vječni život nego i obilan život sada, danas. Naše ostajanje u Kristu vodi nas do blagoslovljenog, pobožnog i mirnog života.

Ali Pavao tu ne staje. On hrabro upućuje Tita: "Ovo govori i opominji! I kori sa svom ozbiljnošću" (Tit 2,15). Upamtite, Pavlova tema u ovom odlomku je milost. On u biti izjavljuje: "Ako se propovijeda milost, ali vas ona ne odgaja da se odrečete bezbožnosti, nešto nedostaje." Ako želimo služiti Isusu, ne možemo izbjeći ispravak, bez obzira dolazi li on od Božje Riječi ili od nekog našeg cijenjenog prijatelja. Međutim, obećano nam je i ovo o Božjem ispravljanju i čišćenju: "Kasnije onima koji su njime uzgajani donosi plod pun mira – pravednost" (Heb 12,11).

Njegovo čišćenje je snažno – i u svojoj boli i u svom slavnom plodu. Nedostaje li vam mir? Jeste li otišli od Trsa, izvora vašeg života, kako biste crpili iz drugih izvora? Molite Boga da prinese svoj nož čišćenja do vašega srca. On može rezati, čistiti i oduzimati stvari koje ne pripadaju tamo, a kad završi, veličanstveno stablo u vašem dvorištu može izgledati samo kao panj. Ali ono što izraste iz tog panja je plod koji nikada ne možete ni zamisliti – i nešto što ne biste mogli proizvesti sami od sebe. 


Zašto nož u ovom Isusovom učenju na rastanku? On objašnjava: "Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna" (Iv 15,11). "Potpun" ukazuje na temeljitost, potpunost, snagu. Kakve je dobre, istinite i divne riječi dao na rastanku svojim učenicima – a one su mana i za nas danas. Božje rezanje i čišćenje završava proizvodeći radost – sve iz ruke vrtlara stručnjaka koji nas ljubi.

subota, studenoga 28, 2015

ABRAHAM I DUHONA GLAD by Claude Houde

Glad je postajala sve gora i Abraham se počeo otuđivati od svoga oltara. Dobro ga pogledajte, jer Abraham smo vi i ja u ovom ili onom trenutku našega kršćanskog života. Kažete: "Izgubio sam sve: žar za molitvu, sposobnost da me gane potreba ljudi oko mene ili onih daleko." Abraham je izgubio svoj oltar jer je bila glad.

Što je glad? Glad je niz teških udaraca, jedna povreda za drugom. To je kad prolazimo kroz određeno razdoblje s nizom razočaranja i hrabro pokušavamo ići dalje kao da je sve u redu. Abraham je izgubio svoj cilj, viziju. Poslušajte ga kako se bavi mišlju "da mu može biti dobro, da ga se pusti na miru, da mu se poštedi život" (vidi Post 12,10-13). Bio je pozvan da bude blagoslov drugima, ali izgubio je samu svoju svrhu.

Polagano je umirao u zahvatu duhovne gladi. Nije gubio samo svoj žar i svrhu, nego i svoju naklonost i vjeru. Čovjek koji je bio pozvan da bude izvor blagoslova počeo je tragično napuštati ono što ga je učinilo velikim: samu vjeru koja mu je donijela naklonost Božju, a kroz njega dotakla i blagoslovila druge.

Faraonov je dom bio udaren pošašću zbog Abrahama i njegove žene Saraje. Faraon je rekao: "Zašto si mi lagao i doveo ovu pošast na moj dom?" (vidi Post 12,17-18). Abraham više nije bio izvor radosti i poštovanja; zapravo, postao je netko tko je donio sramotu i bol. Potpuno je izgubio svoju vjeru i pouzdanje u Boga.

Približite se i pogledajte ga. Mučio se i bojao i njegovo duhovno nasljeđe bilo je u opasnosti. Dok klečimo uz njega, razumijemo zašto se smatra ocem vjere. On nije bio uzor jer je bio bez mrlje i bez grijeha ili jer mu je život bio neprekidni niz junačkih djela, mudrosti i besprijekorne savršenosti. Biblija njegov grijeh ne tretira olako i ni na koji način ga ne opravdava. Međutim, on za sve nas jednostavno ima poruku zato što je znao kako ponovno sagraditi oltar i ponovno naći Boga. Vratio se na mjesto gdje je ranije sagradio oltar i prizvao je ime Gospodnje (vidi Post 13,3-4).

__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, studenoga 27, 2015

OBLAK SMETENOTI

Pitam se koliko je kršćana koji upravo sada čitaju ovu poruku pod oblakom smetenosti. Opisuje li to vas? Možda vam molitve ostaju neodgovorene. Neprestano ste oboreni. Suočavate se sa stvarima u svom životu koje ne možete objasniti. Razočarani ste u svojim situacijama i u ljudima. Stalno sumnjate u sebe i muče vas pitanja te neprestano ispitujete svoje srce da vidite gdje ste otišli krivo. Osjećate tminu, očaj, kolebanje – i ne možete se ničega od toga otresti.

Možda ste zreli vjernik. Godinama sjedite pod propovijedanjem čistog evanđelja, ali sad sumnjate u sebe i osjećate se neprikladni. Ne osjećate radost Gospodnju kao jednom. I sad se pitate da možda Gospodin nije nezadovoljan s vama.

Dopustite da vas pitam: Vjerujete li njegovim obećanjima? Jeste li prigrlili njegovu dragocjenu Riječ? Dižete li se u napad protiv sotone riječju koju ste čuli propovijedati? Ili zanemarujete prošlu Gospodnju vjernost prema vama? Ne vjerujete li da stoji s vama, u kontroli svega što se odnosi na vaš život? Ako je tako, onda ste se otvorili za tamu.

Isus opisuje osobu koja živi u tami, govoreći: "Tko ide u tami, ne zna kamo ide" (Iv 12,35). Drugim riječima: "Takva osoba izgubila je put. Njezini koraci su smeteni, nesigurni, i hoda u sljepoći."

Znam što to znači ući u takav oblak tame. Stvari postanu smetene. Ne možete čuti jasnu riječ od Boga. Želite brze odgovore i vapite Bogu: "O, Gospodine, ne vidim te i ne čujem kao prije!" Završavate moleći ga da bude suosjećajniji i milostiviji prema vašem stanju.

Ali istina je da Gospodin nema sažaljenja za izravnu nevjeru. Ožalošćen je njome. On od nas očekuje da hodamo u svjetlu koje smo primili. Trebamo se uzdati u njegovu Riječ i prigrliti njegova obećanja. Kad se vratimo do naše spoznaje njegove Riječi i osvjedočenja Duha Svetog, izaći ćemo iz tame – ali jedino tada!

četvrtak, studenoga 26, 2015

HODANJE U SVJETLU

"Hodite dok imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama" (Iv 12,35). Tama ovdje znači "duhovna sljepoća, zbunjenost, gubitak jasnoće, mrak". Isprva sam se pitao: "Tama osvojila one koji ljube Isusa? Kako bi takva tama mogla doći na narod Božji?"

Spremno priznajem, ja osobno bio sam preplavljen Isusovim svjetlom. U više od pedeset godina službe bio sam svjedok Gospodnje sile dok je podizao duhovne mrtve. Vidio sam mnoge koji su izašli iz grobova ovisnosti o drogi i alkoholizmu. Moja knjiga Na život i smrt bila je sva o Božjoj čudotvornoj sili. Čitav život gledao sam kako hodajući mrtvaci oživljuju kroz Njegovu uskrsnu silu.

Vidio sam i mnoge druge zrake svjetla – od životonosnih imena Božjih i njegovih obećanja Novog saveza do ispunjenja njegovih proročanstava. U jednom smislu, svjedočio sam svemu što Ivan 12 opisuje i još mnogo više. Uistinu, Bog danas svome narodu otkriva što oči onih Židova nisu mogle vidjeti. Ne znamo samo iz Pisma, nego i iz iskustva da je Bog pripremio veće stvari za one koji ga ljube. Primili smo Novi zavjet da nas upućuje u vezi s tim i primili smo Duha Svetog da nas uči. Isto tako, imamo "bolja obećanja", tako da možemo postati dionici njegove božanske naravi.

Primili smo i pomazane učitelje, pastore, evanđeliste i proroke da preplavljuju naša srca i umove svjetlom. Oni nas uranjaju u istinu, ispunjavaju slavnim obećanjima i podsjećaju na Božju vjernost da će nas iznova i iznova izbaviti. Pitam vas, kako bismo mogli imati oblake tame nad sobom sa svim tim divnim blagoslovima?

Kad mislimo na duhovnu tamu obično mislimo na ateiste. Ili mislimo na izmorene, grijehom opterećene grešnike koji tapkaju okolo žalosni i prazni. Ali to nije ona tama koju Isus opisuje ovdje u Ivanu 12. Ne, ova tama je oblak zbunjenosti, duhovna sljepoća, kolebanje, mrak duha i uma – i to dolazi na vjernike.

Kad ta vremena dođu, kad smo opsjedani iskušenjem ili očajem, moramo reći s pouzdanjem: "Ti si svoje sluge kroz povijest nadnaravno izbavljao. Učini to ponovno i neka se tvoja snaga pokaže savršenom u mojoj slabosti."

srijeda, studenoga 25, 2015

ZAPANJEN OD NJEGOVE LJUBAVI

Moramo uzeti k srcu ovu riječ iz Kristove usporedbe: "Zli slugo, sav sam ti dug oprostio … Zar nije trebalo da se i ti smiluješ svome drugu kako sam se i ja tebi smilovao?" (Mt 18,32-33).

Pitanje za svakog kršćanina je sljedeće: "Opraštam li ja mojoj braći? Jesam li u stanju podnositi njihove razlike?" Ako odbijam ljubiti ih i opraštati im kao što je meni bilo oprošteno, Isus me naziva "zlim slugom".

Nemojte pogrešno razumjeti; ovo ne znači da trebamo dopustiti kompromis. Pavao je neustrašivo propovijedao milost, ali uputio je Timoteja: "Kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke" (2 Tim 4,2). Trebamo biti neustrašivi čuvari čiste nauke.

No ne smijemo koristiti nauku kako bismo gradili zidove između nas. To je bio grijeh farizeja. Zakon im je govorio: "Držite subotu svetom", ali sama ova zapovijed nije bila dovoljna za njihovo tijelo. Dodali su svoje vlastite zaštitnike, mnoštvo propisa i pravila koji su dopuštali nekoliko mogućih fizičkih koraka u subotu. Zakon je isto tako rekao: "Ne uzimajte Božje ime uzalud." Ali farizeji su sagradili čak više zidova, govoreći: "Mi čak ne želimo ni spominjati ime Božje. Tad ga nećemo moći uzimati uzalud."

Što je bio kraljev odgovor na nezahvalnost sluge u Isusovoj usporedbi? Pismo kaže: "Tada ga njegov gospodar, pun gnjeva, predade mučiteljima dok ne vrati sav dug" (Mt 18,34). Na grčkom to nudi prijevod: "Baciti ga na dno da bude mučen." Ne mogu a da ne mislim kako Isus ovdje govori o paklu.

Što nam, dakle, ova usporedba govori? Kako Krist ukratko izlaže ovu poruku svojim učenicima, svojim najbližim pratiocima? "Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako ne oprostite jedni drugima od svega srca" (Mk 18,35).

Dok čitam ovu usporedbu, drhtim. Ovo čini da se želim baciti ničice i tražiti Isusa krštenje ljubavlju za druge sluge. Evo moje molitve i ja vas potičem da je i vi učinite svojom:

"Bože, oprosti mi. Tako me lako drugi izazovu i prečesto odgovaram s ljutnjom. Međutim, ne znam gdje bi bio moj vlastiti život bez tvoje milosti i strpljivosti. Zapanjen sam od tvoje ljubavi. Molim te, pomogni mi u potpunosti razumjeti i prihvatiti tvoju ljubav za mene. Tad ću biti u stanju biti strpljiv s mojom braćom, u tvom Duhu ljubavi i milosrđa."

utorak, studenoga 24, 2015

BOŽJA DIVNA LJUBAV

Što je iza osuđivanja i sukoba? Zašto sluge Božje, kojima je osobno bilo toliko oprošteno, pogrešno tretiraju svoju braću i odbijaju zajedništvo s njima? To se može slijediti sve do najuvredljivijeg mogućeg grijeha: preziranja dobrote Božje

Do tog zaključka došao sam dok sam istraživao vlastito srce tražeći odgovor. Prisjetio sam se osobne borbe da prihvatim Božje milosrđe i dobrotu prema meni. Godinama sam živio i propovijedao pod legalističkim vodstvom. Silno sam se trudio živjeti prema standardima za koje sam mislio da vode do svetosti. Ali to je uglavnom bio popis onoga što smiješ i što ne smiješ.

Istina je, udobnije mi je bilo u društvu gromoglasnih proroka nego pod križem, gdje je moja potreba ležala gola. Propovijedao sam mir, ali nikada ga nisam u potpunosti iskusio. Zašto? Jer nisam bio siguran u Gospodnju ljubav i njegovu strpljivost prema mojim neuspjesima. Vidio sam se tako slabim i zlim da nisam bio dostojan Božje ljubavi. Ukratko, veličao sam svoje grijehe iznad njegove milosti.

I, jer nisam osjećao Božju ljubav za mene, osuđivao sam sve druge. Gledao sam druge na isti način kao što sam zamišljao sebe: kao ljude u kompromisu. To je utjecalo na moje propovijedanje. Grdio sam zlo u drugima dok sam osjećao kako se ono diže u mom vlastitom srcu. Poput nezahvalnog sluge, nisam vjerovao u Božju dobrotu prema meni (vidi Mt 18,32-33). I jer nisam prisvojio njegovu dragu strpljivost za mene, nisam je imao za druge.

Konačno mi je stvarno pitanje postalo jasno. Pitanje više nije bilo: Zašto je toliko kršćana tvrdog i neopraštajućeg srca? Sad sam pitao: Kako mogu ispuniti ljubav Kristovu da ljubim druge kao što je on ljubio mene, kad nisam uvjeren da on ljubi mene?

Pavao opominje: "Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće! Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu" (Ef 4,31-32).

ponedjeljak, studenoga 23, 2015

KAKO POSTATI PLODONOSNIJI by Gary Wilkerson

Isus kaže: "On ... pročišćava svaku mladicu koja rađa rod da rodi više roda" (Iv 15,2).

Kršćani koji donose rod su pročišćavani? To nije ono što većina od nas očekuje od života službe Bogu. Duboko u sebi većina od nas očekuje nagradu. Na kraju krajeva, ne bi li to bilo pošteno?

Ono što Isus ovdje kaže suprotno je zdravom razumu i kulturi današnjeg vremena. Kad sam ja odrastao, teško je bilo dobiti kompliment za neko postignuće. A danas, ako dijete samo sudjeluje u ekipnom sportu, nagrađeno je trofejem. Nemojte misliti da sam ja neki ogorčen starac koji misli da nikada nije dobio što je zaslužio. I potpuno sam za divnu potporu koju danas mnogi roditelji daju svojoj djeci. Ali naše društvo započinje otkrivati negativan učinak razmaženosti naše djece. To ih uči da mrze biti ispravljani i kad ih se veliča za sve što čine, vjeruju da je sve to ispravno.

To opisuje i velik dio crkve danas. Kao kršćani, uživamo bezuvjetnu ljubav, ali mrzimo biti ispravljani. U svojoj usporedbi o trsu, Isus kaže kako naš Otac želi da upoznamo dublju ljubav nego što je ljubav roditelja koji mazi svoje dijete. Naš dobri Bog zapravo kaže: "Da, rodiš dobar rod i to mi ugađa. Ali želim povećati tvoju radost obilnog života. A to ću postići čisteći te i dalje."

"On ... pročišćava … da rodi više roda." Većina od nas nema tu zamisao. Moja žena i ja naučili smo to prošle godine na težak način kad je vrtlar uzeo nož za obrezivanje naših mladica. Vratili smo se s putovanja i otkrili da se svaka zelena stvar u našem dvorištu svela na kvrgu. Naš divan vrt izgledao je poput neplodnog krajolika nekoga osamljenog planeta. Bili smo spremni dati otkaz tom čovjeku.

Ali kad je ove godine došlo proljeće, svaka biljka udvostručila je cvat. Svaka pojedina rasla je brže i bujnije, a ono što je jednom bilo neuredno, sad je bilo čisto i prekrasno, s mnoštvo plodova. Božje djelo čišćenja u našem životu je slično. Za nas to nije lako – zapravo, bolno je. I nije lijepo – ali donosi slavan plod koji ne bi mogao doći ni na koji drugi način.

subota, studenoga 21, 2015

PRONALAŽENJE VAŠE VATRE by Nicky Cruz

Nedavna istraživanja su predskazala da će s 2020. godinom islam biti glavna religija u Norveškoj i svim skandinavskim zemljama. Ako je to ispravno, možemo očekivati da ćemo za nekoliko sljedećih godina vidjeti islam kao državnu religiju u Norveškoj. To je ono što se događa u svakoj zemlji gdje muslimani razviju svoje uporište.

Žalosti me kad vidim kako mali utjecaj kršćani čine u Europi. Svi smo mi bili neučinkoviti u dosezanju izgubljenih – ne samo u europskim zemljama, nego i u Sjedinjenim Državama. Mi molimo da Bog proširi naš teritorij, da pomogne Tijelu Kristovu kako bi raslo i napredovalo, ali tako malo denominacija vidi da se to događa. Većina se smanjuje, a neke i potpunu izumiru.

Što će biti potrebno da Bog konačno posegne i donese promjenu koja nam je potrebna – promjenu za koju molimo? Kad ćemo se konačno dići i ostaviti ozbiljan trag na sotoninu uporištu u svijetu?

Odgovor je tako jednostavan da se čini čudnim to reći: moramo vjerovati Bogu za veća čuda! Moramo se zajedno podići sa skrušenim srcem i neustrašivom vjerom tražeći Boga da nas učiniti silnim ratnicima za Kraljevstvo. Poput mladih ljudi koji rade s nama – naših dvanaest učenika – moramo otvoriti svoje srce i život Bogu i dopustiti mu da stavi u nas žar za dušama, da razvije u našim srcima opsesiju za dušama. Da nas slomi, upotrijebi, osnaži za službu!

Kad pogledate u našu malu skupinu mladih ljudi, ovih dvanaest nevjerojatnih junaka, ovu povrijeđenu i prebijenu djecu koja imaju tek toliko odjeće da je mogu zamijeniti i jaku vatru u svojim srcima i kad vidite kako ih snažno Bog upotrebljava na prvim crtama bojišnice, dobivate tek kratak uvid u ono što Bog može učiniti čak i s najmanjom vjerom. Vidite što je to uzrokovalo da rana crkva eksplodira brojčano, kad je samo šaka učenika privukla tisuće k vjeri. Razumijete što je to privlačilo ljude k poruci, poruci o Isusu. I vidite koliko Bog može učiniti sa svega nekolicinom.

"Što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake" (1 Kor 1,27).

__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, studenoga 20, 2015

DOBROTA BOŽJA

"Prezireš njegovu obilnu dobrotu, iščekivanje i strpljivost, a ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju" (Rim 2,4).

Što Pavao misli kad kaže da ovaj čovjek prezire obilje Kristove dobrote? Riječ za prezirati ovdje znači: "On misli da nije moguće." Drugim riječima, ovaj vjernik je rekao: "Takva milost i milosrđe nisu mogući. Ne mogu to shvatiti." To se nije uklapalo u njegovu teologiju. Dakle, umjesto da to prihvati, odlučio se protiv toga.

Zašto nezahvalan sluga iz Mateja 18,23-35 nije mogao prihvatiti kraljevu milost? Jedan je razlog: nije ozbiljno razumio ogromnost svoga grijeha. Međutim, kralj mu je već rekao: "Slobodan si. Nema više krivnje; od tebe se više ništa ne traži, ni probni rok ni djela. Sve što sad trebaš činiti je da se usredotočiš na dobrotu i strpljenje koje sam ja tebi pokazao."

Tragično, ali osoba koja ne prihvaća ljubav nije u stanju voljeti nikoga drugog. Umjesto toga, sklona je osuđivanju drugih. To je ono što se dogodilo tom sluzi. Promašio je čitavu stvar u vezi s kraljevim milosrđem za njega. Vidite, Božja strpljivost i nezasluženo oproštenje znače jedno: da nas dovedu do obraćenja. Pavao pita: "Zar ne shvaćate da vas dobrota Božja vodi k obraćenju?"

Iz ove je usporedbe jasno da je to razlog zašto je gospodar oprostio svome sluzi. Želio je da se ovaj pouzdan čovjek okrene od svojih vlastitih djela tijela kako bi se odmarao u kraljevoj neopisivoj dobroti. Taj bi ga odmor zauzvrat oslobodio da ljubi druge i oprašta im. Ali umjesto obraćenja, ovaj sluga je otišao sumnjajući u dobrotu svoga gospodara. Odlučio se za plan nepredviđenih mogućnosti. I, prezrevši kraljevo milosrđe, prijetio je drugima sudom.

Možete li zamisliti izmučen um takve osobe? Ovaj čovjek napustio je sveto mjesto opraštanja gdje je iskusio dobrotu i milost svoga gospodara. Ali umjesto da se raduje, prezreo je misao o takvoj potpunoj slobodi. Kažem vam, svaki vjernik koji misli da Božja dobrota nije moguća otvara se za svaku laž sotone. Njegova duša nema mira. Njegov um je u neprestanoj muci. I stalno se boji suda.

Pitam se koliki kršćani danas žive takvim izmučenim životom. Dolaze li otuda tolike borbe, toliko podjela u Tijelu Kristovu? Je li zbog toga toliko nesloge među propovjednicima; je li zbog toga toliko denominacija odbija zajedništvo s drugim denominacijama?

četvrtak, studenoga 19, 2015

ODGOVORNOST MILOSTI

Je li kralj u usporedbi u Mateju 18,23-35 pregledao grijeh svoga sluge? Je li mu progledao kroz prste na dug i ispričao ga? Ne, uopće ne. Činjenica je da je kralj, opraštajući tom čovjeku, stavio na njega tešku odgovornost, odgovornost čak veću od težine njegova duga. Ovaj sluga sad je svome gospodaru dugovao više nego ikada. Kako? Bio je odgovoran da oprosti drugima i voli ih, upravo kao što je kralj učinio za njega.

Kakva je ovo nevjerojatna odgovornost! Ona se ne može odvojiti od drugih Kristovih učenja o kraljevstvu. Na kraju krajeva, Isus je rekao: "Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših" (Mt 6,15). Jasno je što želi reći: "Ako vi ne oprostite drugima, ja neću oprostiti vama." Ova riječ nije opcija, nego zapovijed. Isus nam u biti govori: "Ja sam s vama bio strpljiv. Bavio sam se s vama s ljubavlju i milosrđem i oprostio sam vam iz puke moje dobrote i milosrđa. Isto tako i vi morate biti dobri i milosrdni prema svojoj braći i sestrama. Morate im slobodno opraštati, upravo kao što sam ja oprostio vama. Morate svakome u svom domu, crkvi, na radnom mjestu, ulici, pokazivati milost i ljubav koju sam ja pokazao vama."

Pavao misli na Isusovu zapovijed kad kaže: "Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi" (Kol 3,13). Zatim objašnjava kako postižemo poslušnost ovoj zapovijedi: "Obucite se, dakle, budući da ste izabranici Božji, sveti i ljubljeni, u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost. Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor … A povrh svega toga zaodjenite se u ljubav, koja je veza savršene skladnosti" (Kol 3,12-14).

Što znači podnositi? Ova grčka riječ znači "potrpiti, tolerirati". To govori o tome da trebamo pretrpjeti stvari koje nam se ne sviđaju. Rečeno nam je da toleriramo pogreške drugih, da potrpimo ono što ne razumijemo.

srijeda, studenoga 18, 2015

PRIHVAĆANJE NJEGOVA MILOSRĐA

Isus je dao usporedbu u Mateju 18,23-25 kako bi nam pokazao primjer pouzdanog, nadarenog slugu kome je iznenada otkriveno da je najveći od svih dužnika. Ovdje je netko tko je nezaslužan, pun pogrešnih motiva, ne vrijedan ikakva suosjećanja. Međutim, njegov gospodar mu slobodno oprašta – upravo kao Isus vama i meni.

Dopustite mi ovdje reći kratku riječ o obraćenju. Ta misao je često definirana kao "zaokret". Ona govori o zaokretu od 180 stupnjeva s ranijih putova. Isto tako, za obraćenje se kaže da mora biti popraćeno svetom žalošću.

Međutim, još jednom Novi zavjet uzima starozavjetni koncept i ide malo dalje. Obraćenje je daleko više nego samo zaokret od grijeha tijela – daleko više od žaljenja nad prošlošću i tugovanja zbog žalošćenja Gospodina. Prema Isusovoj usporedbi, obraćenje znači odbaciti bolesno razmišljanje koje nam dopušta vjerovati da nekako sami možemo ispraviti naše grijehe.

Ova bolest dotiče milijune vjernika. Kad god takvi kršćani padnu u grijeh, misle: "Mogu ispraviti stvari s Gospodinom. Donijet ću mu moje iskrene suze, iskreniju molitvu, više čitanja Biblije. Odlučan sam srediti stvari s njim." Ali to nije moguće. Takvo razmišljanje vodi do jednog mjesta: beznadnog očaja. Takvi ljudi zauvijek se bore i uvijek padaju te na kraju završavaju prihvaćajući lažan mir. Oni jure za lažnom svetošću svoga vlastitog rada, uvjeravajući se u laž.

Recite mi, što vas je spasilo? Jesu li to bile vaše suze i iskreno preklinjanje? Vaša duboka žalost jer ste žalostili Boga? Vaša iskrena odluka da se okrenete od grijeha? Ne, ništa od toga. Spasila vas je jedino milost. I poput sluge u ovoj usporedbi, niste je zaslužili. Zapravo, ni sada je niste vrijedni, bez obzira kako sveto živite.

Ovdje je jednostavna formula za pravo obraćenje: "Jednom za svagda moram odbaciti svaku misao da bih se ikada mogao odužiti Gospodinu. Nikada ne mogu izraditi svoj put u njegovu milost. Zbog toga, nikakav trud ili dobro djelo s moje strane ne mogu izbrisati moj grijeh. Jednostavno moram prihvatiti njegovo milosrđe. To je jedini put do spasenja i slobode."

utorak, studenoga 17, 2015

GLADAN BOGA

Kad je u Jeruzalemu izbilo probuđenje, anđeo je progovorio Filipu upućujući ga da ide na put koji se spušta do Gaze, gdje će susresti etiopskog diplomatu koji se vozi u kolima. Filip je našao tog čovjeka kako glasno čita Izaijinu knjigu te ga pitao: "Razumiješ li baš to što čitaš" (Dj 8,30).

Očito je ovaj diplomat zapeo na odlomku koji ga je zbunjivao: "Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije počinio nepravde, nit su mu usta laži izustila. Al se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit sebi dane, i Jahvina će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom" (Iz 53,9-11).

Pokušajte zamisliti Etiopljaninovo uzbuđenje dok je čitao ove divne riječi. Očito je bio gladan Boga ili ne bi čitao Pismo. A sad je Izaijino proročanstvo otkrivalo dolazak vječnog kralja. Sa svakim otkrivenjem, diplomatove misli vjerojatno su postavljale pitanje: "Tko je ovaj divan Čovjek?"

Prvo, "Filip otvori usta te mu, polazeći od toga mjesta iz Pisma, poče navješćivati Radosnu vijest o Isusu" (Dj 8,35). Objašnjavao je tom diplomatu: "Čovjek o kojem čitaš već je došao. Njegovo ime je Isus Nazarećanin i on je Mesija."

Zatim, Filip mu je objasnio Izaiju 53,11: "Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom." U biti mu je rekao: "Kristove patnje bile su raspeće. Tada je bio odrezan i pokopan. Ali Otac ga je podigao iz mrtvih i sad je živ u slavi. Svatko tko prizna njegovo ime i vjeruje u njega postaje njegovo dijete. Doista, Kristovo potomstvo živi u svakoj naciji. Na taj se način njegov život produžuje – po Duhu Svetom u njegovoj djeci. A sad i ti možeš biti njegovo dijete."

Kakva nevjerojatna vijest za Etiopljaninove uši! Nije čudo da je bio željan iskočiti iz kola i biti kršten. "A on, odgovorivši, reče: 'Vjerujem da Isus Krist jest Sin Božji.' I naredi da stanu kola. Tada obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu, te ga Filip krsti" (Dj 8,37-38).

ponedjeljak, studenoga 16, 2015

OSTAJANJE NA TRSU by Gary Wilkerson

"Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar" (Iv 15,1).

Kad Isus govori o sebi kao "pravom" trsu, ne iznosi samo točnu informaciju. "Pravi" ovdje znači isto kao i izraz "pravi prijatelj" – što znači, stvaran, izvoran, autentičan, pri ruci da vas čvrsto podupre.

A što je s vinogradarom, našim nebeskim Ocem? On svoj vrt njeguje nježno i savršeno. Njegov posao je održavati da život teče kroz nas, i u njega se možemo pouzdati da će sve staviti na svoje mjesto kako bi raslo. Zbog toga, dok ostajemo u Kristu, pripojeni trsu, ne moramo podnositi stres ili se brinuti za svoj život. Primamo pravi dotok života od Isusa i brižno nas njeguje naš Otac.

Ako smo ucijepljeni u trs, ne bi li sasvim prirodno trebali donositi plod? Znamo da smo spašeni i sigurni u Kristu i obavijeni Očevom ljubavi. Kako od toga ne bi mogao doći plod?

Ponovno Isus nudi ključnu riječ: "Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni" (Iv 15,4). Ovdje je drugi izraz koji zabrinjava mnoge kršćane: "Ako ne ostanete u meni." Neki sljedbenici se uplaše kad to pročitaju. Oni stvore svoje smiješ i ne smiješ, što ih zapravo odrezuje od pravog života.

Istina je da je Isusova izjava ovdje uvjetovana, što znači da mi moramo tu nešto odigrati. Ali drugi čimbenik toga je: Isus ostaje u nama – i njegova nazočnost u nama je postojana, pouzdana, nepromjenjiva: "Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti" (Heb 13,5). Kad Krist kaže: "Ako ne ostanete u meni", ne misli tu na naše spasenje, jer naše spasenje je on sam osigurao na križu. On govori o plodu Duha u našem životu – našem svjedočanstvu, pravednom životu, radosti i miru.

subota, studenoga 14, 2015

NIKAKVI HOKUSI-POKUSI by Jim Cymbala

Nema boljeg primjera kako Bog silno djeluje u jednom gradu od izvješća danog u Djelima 11,20-21: "A među njima neki bijahu s Cipra i iz Cirene; ovi, kada dođoše u Antiohiju, počeše propovijedati i Grcima i navješćivati im kao Radosnu vijest: Isus je Gospodin. I ruka Gospodnja bijaše s njima te se velik broj, i to onaj što prigrli vjeru, obrati Gospodinu."

Došlo je do takve žetve da je iz Jeruzalema bio poslan Barnaba kako bi izvidio stvar. "Kad on dođe tamo te vidje milost Božju, obradova se … I veliko mnoštvo naroda pridruži se Gospodinu" (Dj 11,23-24).

Tko su bili ti ljudi koji su pokrenuli takvu silnu crkvu da je na kraju nadmašila majku crkvu u Jeruzalemu? Ne znamo njihova imena. Ne znamo ni njihovu metodologiju. Ali znamo dvije stvari: oni su širili "Radosnu vijest: Isus je Gospodin" i "ruka Gospodnja bijaše s njima" (Dj 11,20-21).

Ispostavlja se da je ovo bila prva uistinu multikulturalna crkva, s multikulturalnim vođama, prema Djelima 13,2 – Šimun zvani Niger, neki židovski vođe, neki Grci, Manaen, Herodov prijatelj iz djetinjstva (što bi ga svakome moglo učiniti sumnjivim!) i drugi. Međutim, oni su radili zajedno po snažnom modelu višekulturalnog jedinstva.

Židovska mržnja pogana prvog stoljeća bila je čak veća od naših rasnih sukoba danas. Bog je susreo ovaj problem frontalno, jer gradio je svoju crkvu na svoj način.

Rasni osjećaji u gradu New Yorku gori su sada nego što su bili prije deset godina. U mnogim crkvama vlada uvredljiv duh. Očajnički nam je potrebna Božja ljubav da nadiđemo te napetosti, kao jednom davno u Antiohiji.

Nikakvo novo učenje neće učiniti ono što je potrebno. Ne postoje pomodne prečice; nikakve hokus-pokus mantre ne mogu poraziti sotonu. Jedan mi je čovjek rekao: "Znaš, trebao bi razmisliti nabaviti topografsku kartu Brooklyna kako bi otkrio najvišu točku u mjestu. Onda bi mogao otići onamo i moliti protiv teritorijalnih duhova."

Drugi kažu: "Ključ kako bi se otpustila Božja sila je da pjevate ulicama vašega grada. Krenite na marš, načinite transparente i u velikoj paradi proglašavajte Božji suverenitet." Drugi opet kažu: "Ukorite đavla, okrenite lice prema sjeveru i gazite nogama kad to učinite. To će vam donijeti pobjedu."

Zaboravite te novitete. Bog će učiniti što jedino on može, ako pobijedimo u molitvi. Kako on čini stvari, kad ih čini i na koji način ih čini, ovisi o njemu. Ime Isus, snaga njegove krvi i molitva s vjerom neće izgubiti svoju silu.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.