utorak, srpnja 22, 2014

SUOČENI S DUHOM IZRUGIVANJA

Elizej se vratio u Betel, pokvareno društvo s izgubljenom generacijom mladeži. Čim je stigao, izrugivali su mu se:

"Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada, i rugahu mu se govoreći: 'Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!' On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece" (2 Kr 2,23-24).

Kakav strašan prizor! Možda ćete pomisliti: "Kako okrutno što je Bog dopustio da dječake napadnu medvjedi!" Ali riječ "dječaci" ovdje daje siromašan prijevod. U izvornom hebrejskom ovaj izraz je "mladi ljudi".

Je li Elizej izazvao smrti u sebičnom napadu ljutnje zbog izrugivanja? Ne. Ovaj sveti čovjek djelovao je pod silom i vlašću Duha Svetog. Činjenica je da su ti mladi ljudi, izrugivači, počinili neiskazan grijeh. Dopustite mi objasniti.

Bez sumnje, dječaci su čuli o Ilijinom premještanju u nebo. Međutim sada, izrugujući Elizeja riječima: "Hodi, ćelo", ismijavali su djelo Duha. Nisu prihvatili istinu svetog djela Duha i njihov postupak prema Elizeju bio je čin izrugivanja protiv Njega.

Mnoge godine Bog je bio strpljiv s otpalom crkvom u Betelu. Mnogi su odlazili onamo da štuju kod oltara, a Gospodin je slao i mnoge proroke, uključujući samog Iliju, kako bi ih upozorili. Ali došlo je vrijeme kad Bog više nije tolerirao gradsko idolopoklonstvo i pokvarenost. I tako je sazvao sud, poslavši u ovaj pokvaren prizor čovjeka s dvostrukim dijelom Duha Svetog. Elizej je u Betelu djelovao s autoritetom, propovijedajući sud protiv njihova grijeha.

Previše se današnjih mladih propovjednika oslanja na iste tjelesne metode kao otpala crkva u Betelu. U dom Božji unose istu vrstu glazbe koja je potaknula pobunu i senzualnost u ovoj naciji. Oni anketiraju grijehom prožeto društvo da nauče kako mogu primamiti nevjernike u crkvenu zgradu. I umjesto da ponude štovanje, izvode skečeve i rock koncerte te pripremaju domjenke. Mlade ljude nastoje zabavljati umjesto da ih suoče s njihovim grijehom i prazninom jednostavnim, čistim evanđeljem. Crkva se suočava s istim duhom izrugivanja kao Elizej.

ponedjeljak, srpnja 21, 2014

OTVORI USNE MOJE by Gary Wilkerson

David piše: "Učit ću bezakonite tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati … Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju" (Ps 51,15.17).

Kad Bog u nama zapali vatru, to nije samo za našu korist. To je da nas zapali gorljivošću za izgubljene oko nas i širom svijeta. Ako dopustimo da taj plamen u nama gori, on će nas natjerati da nosimo Dobru vijest izvan zidova naše crkve. Tada shvatimo: "Ova vatra u meni neće se ugasiti. Teško meni ako je zadržim u sebi!"

Jednostavno ne možemo zadržati svoju gorljivost kad nas osobno očisti Bog i ispuni neprekidnom glađu za njegovim životom u nama. To u nama čini da želimo vikati njegove hvale svijetu. Neki od najboljih nedjeljnih štovatelja koje poznajem jesu oni koji vape: "Hvala ti, Isuse, što danas moj suradnik sjedi ovdje do mene i doživljava tvoju predivnu ljubav."

Ako nemamo tu vrstu vatre, nevažno je kako su snažna naša crkvena bogoslužja. Nebeski plamenovi mogu biti na našim glavama i svi možemo pasti ničice od strahopoštovanja, ali same te stvari ne pokazuju silu Pentekosta. Sve dok se probuđenje zadržava u crkvi, ono vjerojatno nije probuđenje. Ako gori prava vatra, ona će nas pokrenuti da zapalimo vatru u našem gradu. Naša molitva mora biti: "Bože, ako me dotakneš iskrom, onda učini da govorim grešnicima. Pomaži me da ih učim o tvojoj ljubavi. Pošalji me Isusovom neodoljivom ljubavlju na putove i među ograde."

Ako vatra Božjega Svetog Duha gori u vašem životu, možete znati da vaš život više nije iskra nego baklja.

subota, srpnja 19, 2014

ISPUNJENI DUHOM SVETIM by Jim Cymbala

"Dok su molili, potrese se mjesto na kojem bijahu skupljeni. Svi se napuniše Duha Svetoga te neustrašivo počeše navješćivati riječ Božju" (Dj 4,31).

Kad je Steve Green prvi put pjevao u Brooklyn Tabernacleu, okupili smo se u mom uredu zajedno s pomoćnim pastorima kako bismo prije početka sastanka molili. Jednodušno smo molili da toga dana Bog dođe među nas.

Kad smo otvorili oči, Steve je imao čudan izraz lica. "Kakvu sam to vibraciju upravo osjetio?" pitao je. "Prolazi li tu negdje vlak ili je to stvarno …?"
Objasnio sam mu da barem koliko ja znam ta tutnjava nije bila izazvana silom Duha Svetog; naprotiv, dolazila je od vlaka jer je točno ispod naše zgrade prolazila podzemna željeznica.

Međutim, za ranu crkvu u Jeruzalemu podrhtavanje koje su osjetili nije bilo ništa drugo nego izazvano Duhom. Na onom molitvenom sastanku sila Božja došla je na jedan svjež, nov, dublji način. Ti ljudi već su bili ispunjeni Duhom Svetim na Dan Pentekosta (Dj 2), a ovdje su osjetili novu potrebu i Bog ih je ispunio novom infuzijom sile.

Jasno je da naše pričuve duhovne sile s vremenom nestaju. Svakodnevni život, smetnje i duhovno vojevanje uzimaju svoj danak. Prema riječima Pavla, koje je upotrijebio u Efežanima 5,18, trebamo se "ispunjavati Duhom".

Bez obzira nazivamo li se klasičnim evanđeoskim kršćanima, tradicionalistima, fundamentalistima, pentekostalcima ili karizmaticima, svi se mi suočavamo s pomanjkanjem stvarne sile te moramo vapiti za svježim ispunjenjem Duhom Svetim. Potreban nam je svjež vjetar Božji da nas probudi iz našeg mrtvila. Više se ne smijemo skrivati iza nekoga teološkog argumenta. Ovi dani previše su mračni i opasni.


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, srpnja 18, 2014

OTROVNE JERIHONSKE VODE

Nakon što je primio dodir od Boga, Elizej je pošao dalje sa svojom vlastitom vjerom i njegova prva postaja bila je Jerihon (2 Kr 2,15). Tamošnja škola od pedeset proroka odmah je prepoznala Božji dodir na njemu, govoreći: "Isti duh koji je bio na Iliji sad je na Elizeju." Svima je bilo očito da se ovaj skriveni sluga kreće u dubljoj sili i vlasti Duha.

Ovi mladi proroci rekli su Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna" (2 Kr 2,19). Rekli su: "Otrov je u vodi i sve ubija." Međutim, očito je kako ovih pedeset ljudi nije imalo snage kako bi spriječilo da otrov donosi smrt Jerihonu.

Prema Izaiji, ovo "lijepo mjesto" predstavlja službu: "Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov, lijepi nasad njegov, ljudi Judejci" (Iz 5,7). Isto tako, voda ovdje predstavlja Riječ Božju.

Vidite li sliku? Otrovne jerihonske vode govore da je propovijedanje s propovjedaonica toga grada bilo okuženo. Ovi ljudi Božji nikada se nisu pozabavili vlastitim grijesima, zbog toga su njihove propovijedi bile pune otrova iz pokvarena srca. A njihove beživotne lekcije, usmjerene na tijelo, uzrokovale su duhovnu smrt među ljudima.

Što je bio lijek za otrov u Jerihonu? Potrebno je bilo očistiti izvor vode – i to je upravo ono što je Elizej učinio. Uzeo je čistu posudu, napunio je solju i izlio je u izvor gradske vode. Ubrzo je sva voda bila očišćena i život je izbio svuda unaokolo.
Svakako, sol koju je Elizej upotrijebio predstavlja evanđelje čistoće i svetosti. A čista posuda koju je upotrijebio predstavlja propovjednike koji su očišćeni Kristovom krvi i posvećeni očišćavajućim ognjem Duha, pripremljeni da propovijedaju čisto evanđelje. Ljubljeni, čiste posude koje hodaju u svetosti i propovijedaju čistu riječ sa svježim pomazanjem mogu zaustaviti grešan struju vode u domu Božjem.

četvrtak, srpnja 17, 2014

OSNAŽENI DUHOM

Jedna od posljednjih stvari koju je Ilija učinio prije nego što ga je Bog uzeo u nebo bila je da pita Elizeja što bi htio da učini za njega. Kad je Elizej odgovorio kako želi da na njemu bude dvostruki dio njegova duha, Ilija mu je rekao da traži tešku stvar.

Međutim, za koga bi točno taj zadatak bio težak? Za Boga? Za Iliju, čovjeka koji je podigao mrtvog i sazvao oganj s neba? Ne, to je trebalo biti teško za Elizeja! To je bilo nešto što je trebao sam postići jer Ilija nije imao sposobnost osnažiti svoga slugu dijelom Duha koji je prebivao u njemu. Jedino Bog može čovjeku dati svoga Duha.

Ali je Ilija odgovorio: "Ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti" (r. 10). Važno je znati da se riječi "kada" i "budem" u ovom retku u izvornom hebrejskom ne pojavljuju. One su kasnije umetnute u tekst našega prijevoda. Zbog toga vjerujem da je Ilija zapravo rekao Elizeju: "Ako me vidiš dok budem uziman od tebe."

Ilija je rekao: "Duh Sveti ne može učiniti posebno djelo u tebi sve dok se oslanjaš na uspomenu na mene. Smatraj da sam otišao. Elizeju, ne trebaš ti mene. Okreni se Gospodinu, čiji Duh je radio i u meni, i on će odgovoriti na tvoj vapaj."

Onoga trenutka kad je Elizej vidio kako je njegov gospodar odjurio u nebeskim kolima, preuzeo je odgovornost da nosi dalje djelo Božje svojoj generaciji. A kad je stajao na rijeci Jordan te udario po vodi, riječi koje je povikao bile su: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" (2 Kr 2,14). Ovaj mlad prorok rekao je: "Gospodine, svi moji duhovni praoci mrtvi su i otišli su. A ovo strašno vrijeme zahtijeva i više nego što si davao do sada. Radi ponovno, Gospodine, ovaj put kroz mene. Trebam biti osnažen s više tvoga Duha."

srijeda, srpnja 16, 2014

BOG ZA VAS ŽELI RAZDIJELITI VODU

Dok je stari prorok Ilija razmišljao o svojim posljednjim danima na zemlji, odlučio je da će posjetiti gradove Betel i Jerihon. Pozvao je svoga slugu Elizeja da pođe s njim i tako su se otisnuli na ono što ja vidim kao "putovanje pouke". Nakon što su posjetili oba ova grada, stigli su na obalu rijeke Jordan. Ilija je skinuo svoj plašt – širok, komotan komad odjeće ili halje – i udario njime po vodi. Voda se nadnaravno razdijelila i ova su dva muškarca prešla rijeku po suhu (vidi 2 Kr 2,8).

Zašto je Ilija ustrajao na čudesnom prelasku preko rijeke? Jordan nije bio duboka, široka rijeka i Pismo ne daje nikakva dokaza da je nabujala. Zatim, na drugoj strani bilo je pedeset snažnih, mladih proroka koji su mogli za njih sagraditi splav za svega nekoliko sati.

Vjerujem da je Ilija nastojao poučiti svoga nasljednika da je čudo prelaska iz prošlosti – od Mojsija i Jošue do sadašnjeg vremena – sve bila drevna povijest. On je želio izazvati Elizeja, kao da mu kaže: "Kad budeš započeo svoju vlastitu službu i propovijedao da je Bog Bog čuda, morat ćeš posvjedočiti što je on osobno učinio za tebe. Elizeje, ja ubrzo odlazim pa kad se sutra vratiš na rijeku, želim da se vratiš kao što si i došao ovamo. Vjeruj Bogu za nadnaravno u svom vlastitom životu."

Mnogi od nas nemaju vjeru kako bi vjerovali Bogu za vlastita čuda danas. Naše vrijeme provodimo razmišljajući o nevjerojatnim čudima u Pismu, a sve to vrijeme Bog nam želi reći: "Za tebe imam čak i nešto bolje. Želim činiti čuda u tvom životu – promijeniti tvoj dom, srediti brak, spasiti nespašene najmilije. Suočit ćeš se sa svojim vlastitim Crvenim morem i svojom vlastitom rijekom Jordan, ali ja želi razdijeliti te vode za tebe."

utorak, srpnja 15, 2014

BOG ŽELI ČINITI VEĆE STVARI

Druga knjiga kraljevima 2 sadrži jedan od najspektakularnijih odlomaka u čitavom Starom zavjetu. Ovo poglavlje govori čudesnu priču o ostarjelom proroku Iliji i njegovom sluzi Elizeju. Iz priče vidimo da je Bog obavijestio Iliju da je njegova služba na zemlji završila. Sad je trebao prijeći rijeku Jordan i poći na određeno mjesto, gdje će ga pokupiti nebeska kola i premjestiti u slavu.

Kad su Ilija i Elizej dosegli to mjesto, Ilija se okrenuo svome sluzi i rekao: "Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe" (2 Kr 2,9). Bez oklijevanja, mlađi je čovjek odgovorio: "Neka mi u dio padne dvostruka mjera tvoga duha" (isti redak).

Na prvi pogled, Ilija kao da se iznenadio Elizejevim odgovorom te je rekao: "Mnogo tražiš" (r. 10). Ali je zatim nastavio i uputio Elizeja da mora pažljivo motriti što će Bog učiniti kako ne bi promašio te se kući vratio razočaran.
Dok su išli, iznenada su se pojavila kola s neba i razdvojila ih. Ilija je – u tijelu – bio odnesen u kolima i Elizej je bio svjedok čitavoga tog prizora! Povikao je: "'Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!' I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje" (r. 12).

Ilija je otišao, ali je njegov plašt pao na zemlju. Kad ga je Elizej vidio, uzeo je svoje vlastite haljine i razderao ih te se ogrnuo njime. A kad se vratio na Jordan, skinuo je plašt i njime udario po vodi, upravo kao što je učinio njegov gospodar. Vode su se odmah razdijelile i Elizej je prešao po suhu. Na taj način započela je izvanredna služba ovoga mladog proroka.

Događaji u ovom poglavlju apsolutno su nevjerojatni. Međutim, što ovaj odlomak može reći nama danas? Vjerujem da nam je Bog ovdje dao jednu nepogrešivu lekciju, s jasnim i jednostavnim značenjem. Sa svakom sljedećom generacijom Bog želi činiti veće stvari. I svaka nova generacija mora tražiti Gospodina svoje vlastito iskustvo Duha Svetog i svoje vlastito ispunjenjem silom od njega.

ponedjeljak, srpnja 14, 2014

SVOGA SVETOG DUHA NE UZMI OD MENE by Gary Wilkerson

Psalmist David piše: "Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene" (Ps 51,13). Znamo da je Bog svenazočan, ali očitovanje njegove nazočnosti sasvim je nešto drugo. To je razlog zbog čega toliko službi štovanja započinje s kratkim pjesmicama tražeći Duha Svetog da siđe i očituje svoju nazočnost. David ovdje govori: "Gospodine, potrebna mi je tvoja nazočnost, ne samo danas, nego i sutra. Ne želim da ona nestane, jer ne želim se vratiti na svoje mlake putove. Molim te, Bože, nemoj uzeti svoga Svetog Duha od mene. Ostani sa mnom i kad moje štovanje završi."

Svi znamo kako je to. U crkvi i u našem zajedništvu s drugima možemo vidjeti očitovanu nazočnost Božju. Doleti unutarnja iskra donoseći osjećaj svježeg, novog života te vapimo Bogu da nas tako raspiruje čitav dan. Međutim, iskra iščezava kako dani prolaze i bombardirani smo zahtjevima posla, obiteljskih obveza i računima koji nas proždiru i svladavaju.

Ja u taj krug padam svakog rujna na našoj konferenciji EXPECT. Sveti vođe koji tamo govore dotaknu me i nadahnu i njihove snažne poruke natjeraju me na koljena. Posljednjeg rujna iznio sam hrabru molitvu Bogu: "Gospodine, ako nećeš održavati tu iskru, nemoj mi je ni dati."

Umorio sam se od onoga stanja gore-dolje; zapaljen iskrom bez plamena da je održi; na vrhu brda tjedan dana samo da bih se zatim opet spustio u mukotrpan život sljedećega. Zbog toga sam tražio: "Gospodine, kakav god oganj zapališ u meni, neka sve više i sve jače gori. Daj mi postojan duh, kao što je rekao David. Ako mi daš iskru, pretvori je u baklju!" Bog održava taj plamen ovih posljednjih mjeseci. Crkva koju vodim sad ima pastora koji gori molitvom za svoj narod. Možda neću biti u stanju sve odvesti na kavu ili s njima igrati golf, ali imam postojan duh koji posreduje za njih dan i noć kako bi njihovi životi postali sve što mogu biti za Isusa.

subota, srpnja 12, 2014

TO NIJE ZA NAS SAME by Carter Conlon

Pismo nam govori da se Ana u svom najočajnijem času na kraju "zavjetovala ovako: 'Jahve, Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje, i opomeneš se mene, i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života, i britva neće prijeći preko glave njegove'" (1 Sam 1,11).

To je bilo ono što je Bog čekao! Vidite, često kad odgovor primimo prebrzo, kao ljudi skloni smo odnijeti odgovor kući. Svakako, možemo svjedočiti kako je Bog bio vjeran i blagoslovio nas, ali na kraju ćemo uzeti blagoslov i potrošiti ga na sebe. Zbog toga Bog mora često čekati dok ne dođemo do točke očaja upravo kao Ana – do točke kad u svom srcu odlučimo da ćemo uzeti taj odgovor i vratiti ga Gospodinu za njegovu slavu.

U to vrijeme, Ana nije imala pojma da je ovaj sveti očaj bio ono što je Bog stvarao u svom vlastitom narodu kao njegov odgovor na pogibelj s kojom se njezina zemlja suočavala. Ali ono što jest znala bilo je da će njezin zavjet pratiti cijena. Zamislite kako je teško moralo biti – znajući da je svećenstvo potpuno otpalo i da je nacija na putu propasti – donijeti odluku da dovede sina, želju svoga srca za koju je tako dugo molila, i preda ga u hram.

Mogu zamisliti što su Anini susjedi govorili kad je onaj posljednji put odlazila u hram sa svojim malim sinom. "Što to radiš, Ana? Bog je konačno odgovorio na tvoju molitvu i dao ti ovo dijete!" To je ista stvar s kojom se vi i ja borimo na svome putu: neispravnim razmišljanjem; savjetom onih koji nikada ne bi pošli tim putem.

Ana je nekako imala osjećaj da zna kako život s kojim nas Krist blagoslivlja nije za nas same, nego naprotiv za druge. Bilo je to nešto što je shvatila u hramu kad je tek dala zavjet Gospodinu obećavajući mu vratiti život koji će joj dati. Zapravo, upravo na toj točki Ana je otišla s licem koje više nije bilo tužno kao prije (vidi 1 Sam 1,18).


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, srpnja 11, 2014

NA TOČKI SLOMA

Pišu mi pastori iznoseći svoje brige za pastvu koja diže ruke. "Dobri, iskreni kršćani tako su svladani krivnjom i osudom da to izaziva očaj. Kad ne mogu živjeti prema svojim vlastitim očekivanjima, kad padnu natrag u svoj grijeh, odlučuju dići ruke."

Sve veći broj kršćana na točki je sloma. Malo je kršćana koji bi se ikada zabavljali mišlju da će ostaviti svoju ljubav za Isusa, ali u očaju razmišljaju na odustajanje.

Neki propovjednici danas propovijedaju samo pozitivne poruke. Kad ih čujete, svaki kršćanin dobiva trenutačne odgovore na molitvu i prima čuda; svatko se osjeća dobro i živi dobro; i sav svijet je blistav i ružičast. Volim čuti takvo propovijedanje jer dosta želim sve te dobre i zdrave stvari za narod Božji. Ali za velik broj vrlo iskrenih kršćana to jednostavno ne ide tako.

Nije čudo da mladi ljudi dižu ruke poraženi. Oni ne mogu živjeti prema slici koju je stvorila religija bezbrižnog, bogatog, uspješnog kršćanina koji uvijek razmišlja pozitivno. Njihov svijet nije tako idealan; oni žive s dubokim bolima, krizama iz sata u sat i obiteljskim problemima.

Pavao je govorio o nevolji: "Nevolja što nas zadesi ... opteretila na je preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život" (2 Kor 1,8).

Pozitivno razmišljanje neće učiniti da ti problemi nestanu niti će "priznavanje" da ti problemi ne postoje išta promijeniti. Što je rješenje? Ovdje su dvije nepromjenjive činjenice koje su mi donijele veliku utjehu i pomoć:
  • Bog me ljubi. On je dobar Otac koji nas samo želi podići iz naše slabosti. 
  • Vjera je ono što njemu najviše ugađa. On želi da mu vjerujem. 
"Ljubim te, Jahve, kreposti moja! Jahve hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećina moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen" (Ps 18,2-4).

četvrtak, srpnja 10, 2014

NAŠ PASTIR

Naš veliki pastir ljubi svaku ovcu koja je odlutala zbog testiranja, kušnji, povreda i boli. Nikada se ne smijemo usuditi optužiti našega pastira da nas je napustio jer on još uvijek hoda uz nas i pazi nas sve vrijeme.

Možda upravo sada vodite gubitnički rat protiv nekog iskušenja ili nevolje. Kakva god je vaša borba, odlučili ste da nećete bježati od Gospodina. Odbijate se predati zahvatu grijeha i umjesto toga uzeli ste Riječ Božju k srcu.

Međutim, poput Davida, umorili ste se i došli do točke na kojoj se osjećate potpuno bespomoćni. Neprijatelj vas preplavljuje očajem, strahom, lažima.

Vaše testiranje može postati čak i tajanstvenije i neobjašnjivije. Ali želim da znate kako bez obzira kroz što prolazite Duh Sveti vam želi otkriti Jahvu Rohi, Gospodina vašeg pastira. Imate pastira koji želi utisnuti svoju ljubav na vaše srce.

Isus nas uvjerava: "Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti" (Heb 13,5). I naš nebeski Otac – Jahve Rohi, Gospodin naš pastir – otkrio nam se u Psalmu 23. Kaže nam: "Znam te po imenu i znam kroz što prolaziš. Dođi, legni u mojoj milosti i ljubavi. Ne pokušavaj sve odgonetnuti, samo prihvati moju ljubav za tebe i odmaraj se u mojim dragim rukama. Da, ja sam Gospodin nad Vojskama, veličanstven i sveti Bog. Želim da znaš sva ova otkrivenja o meni. Ali jedno otkrivenje koje želim da imaš upravo sada je otkrivenje Jahve Rohi. Želim da me znaš kao dobroga, brižnog pastira. I želim da se odmaraš uvjeren da ću te ja u svojoj nježnosti i ljubavi provesti kroz sve tvoje kušnje.
"Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I ja dajem život svoj za ovce" (Iv 10,14-15).

srijeda, srpnja 09, 2014

"JAHVE JE ONDJE"

Da biste bili član prave Božje Crkve, morate biti poznati po imenu Jahve Šame – hebrejski izraz za "Jahve je ovdje" (Ez 48,35). Drugi moraju biti u stanju reći za vas: "Jasno mi je da je Gospodin s tim čovjekom. Svaki put kad ga vidim, osjećam nazočnost Gospodnju. Njegov život uistinu odražava slavu i nazočnost Božju."

Budemo li iskreni, moramo priznati da ne osjećamo jako često Gospodnju divnu nazočnost jedan u drugome. Zašto je to tako? Kršćani provode svoje vrijeme uključeni u dobre vjerske aktivnosti – molitvene skupine, proučavanja Biblije, evangelizacije, kućne grupe – i sve to je vrlo pohvalno. Ali mnogi od tih istih kršćana provode malo, ako uopće išta, vremena služeći Gospodinu u tajnoj klijeti molitve i proučavanja.

Gospodnja nazočnost jednostavno se ne može odglumiti. To je istina bez obzira odnosi li se na život pojedinca ili na crkveno tijelo. Kad govorim o Božjoj nazočnosti, ne govorim o nekoj vrsti duhovnog zračenja koje mistično okružuje neku osobu ili koje se spušta na crkveno bogoslužje. Naprotiv, govorim o rezultatu jednostavnog, ali snažnog hodanja po vjeri. Bez obzira očituje li se to u životu jednog kršćanina ili u čitavoj zajednici, to uzrokuje da ljudi to uoče. Oni jednostavno kažu: "Ovaj čovjek bio je s Isusom" ili "Ova zajednica doista vjeruje što propovijeda".

Da bi nastala crkva Jahve Šame, potrebno je daleko više od pravednog pastora. Za to su potrebni pravedni ljudi koji provode vrijeme nasamo s Bogom. Ako stranac dođe s crkvenog bogoslužja i kaže: "Ovdje sam osjetio Isusovu nazočnost", možete biti sigurni da to nije bilo samo zbog propovijedanja ili slavljenja. Bilo je to jer je u dom Božji ušla pravedna zajednica i slava Božja prebivala je u njihovoj sredini.

U Djelima 4,13 čitamo o Petru i Ivanu kad su bili dovedeni pred velikog svećenika i druge vođe: "Kad vide Petrovu i Ivanu neustrašivost i saznadu da su neuki i priprosti ljudi, počnu se diviti. Prepoznali su da su to oni koji su bili s Isusom."

utorak, srpnja 08, 2014

LEKCIJA IZGUBLJENOG SINA

Biblija kaže: "Dok je još (izgubljeni sin) bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu ko vrata i izljubi ga …Tada otac reče svojim slugama: 'Brzo, donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo" (Lk 15,20-23).

Vjerujem da se izgubljeni sin vratio kući zbog svoje prošlosti s ocem. Ovaj mlad čovjek poznavao je očev karakter – i očito je primio veliku ljubav od njega. Vjerojatno je znao da ako se vrati, neće mu predbacivati i osuđivati ga za njegove grijehe.

Pogledajte kako ga je primio otac usprkos njegovu žalosnom stanju. Ovaj mladić namjeravao je svome tati iznijeti iskreno priznanje. Međutim, kad se suočio s ocem, nije imao prilike iznijeti potpuno priznanje jer ga je otac prekinuo dotrčavši do njega i zagrlivši ga.

Mladić je jedino mogao izreći samo početak svoga govora, govoreći: "Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom" (Lk 15,21). Ali njegov otac nije čekao da završi. Za njega, grijeh ovog mladića već je bio riješen. Jedini očev odgovor bio je da izda naredbu slugama: "Stavite haljinu na mog sina i prstenje na njegove prste. Pripremite gozbu, jer ćemo slaviti. Neka se svatko raduje – moj sin je kod kuće!" Otac je poznavao sinovljevo srce i znao je da se u potpunosti pokajao.

Ocu grijeh nije bio problem. Jedini problem u njegovom umu bila je ljubav. Htio je da njegov sin zna kako je prihvaćen čak i prije nego je mogao izgovoriti priznanje. I to je ono što Bog želi da svi znamo: njegova ljubav veća je od svih naših grijeha. "Dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju" (Rim 2,4).

ponedjeljak, srpnja 07, 2014

ISKRA by Gary Wilkerson

Iskra je prolazna; traje samo kratku sekundu prije nego se ugasi. Međutim, svrha iskre je da zapali stvari, da nešto započne. Primjerice, iskra je potrebna za plinski štednjak da bi se upalio plamen koji čini kuhanje. Ali sama iskra nije vatra; ona ne bi obavila kuhanje.

Da bismo živjeli u punini koju je Bog naumio za naše živote, potreban nam je plamen koji se neprekidno napaja uljem Božje nesavladive milosti. Davidov život nam pokazuje razliku. On je imao ista duhovna iskustva kao i Šaul: dotakla ga je i pomazala ruka Božja. Međutim, iskra koju je primio David raspirila se u plamen. "Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16,13). Ovaj posljednji izraz – "od onoga dana" – ukazuje na razliku u Davidovu i Šaulovu životu. Kad je David jednom primio iskru od Boga, čuvao ju je, raspirivao i napajao. On je odlučio: "Ja želim da se ova iskra raspiri u gorući plamen za Gospodina."

Kad dođe Božja iskra, ona nas može umiriti, ali isto tako, ona je da bi stvorila vatru koja čisti. Plamen njegove svetosti čisti nas od stvari koje nam ne pripadaju i dok spaljuje nečistoću grijeha, uzrokuje da zamrzimo svoj kompromis. On isto tako u nama raspiruje žar za svetošću, tako da možemo reći kao i David: "Gospodine, želim biti čist pred tobom i imati prav duh."
Mnogi kršćani odupiru se tome. Osvjedočenje može voditi do promjene, ali mi ne moramo biti voljni promijeniti neke naše navike ili stvari koje priželjkujemo. David govori o otporu svoga vlastitog srca, vruće moleći: "Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim" (Ps 51,13-14).

Pogledajte u ovom stihu Davidov naglasak na poslušnost. Apostol Pavao mogao je biti neposlušan Božjem vodstvu te otići u misiju svojim vlastitim putem. Zapravo, bio je željan odnijeti evanđelje u Aziju, ali govori da mu je Duh Sveti zabranio poći onamo. Znao je da ako nastavi svojim vlastitim putem, ožalostit će Duha Svetog. Još bi uvijek bio spašen i Bog bi ga još uvijek ljubio, ali ugasio bi silu Duha da djeluje u njegovu životu.

To je točno ono što se dogodilo kralju Šaulu. Dok je nastavljao biti neposlušan, sila Duha Božjeg da bi bio koristan sve više je slabila. Nakon nekog vremena, više nije čuo glas Božji niti je osjećao poticaj njegova Duha jer nije dopustio da se začetna iskra raspiri u očišćavajući plamen.

subota, srpnja 05, 2014

OBNAVLJANI SVAKO JUTRO by Claude Houde

"Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika" (Tuž 3,22-23).

Ovo pišem u siječnju. Godinu započinjemo s razdobljem od četrdeset dana posvećenih molitvi i postu. Tisuće ljudi iz naše crkve i širom svijeta kroz Internet pridružuju nam se na svoj vlastiti način kao muškarci i žene, bračni parovi, mladi i stari jednako, dolazeći u našu crkvu da mole na desetinama molitvenih sastanaka, tako da svaki vjernik može započeti Novu godinu s novim i svježim rješenjem i odlukom pred Bogom.

U Quebecu, kao i u mnogim drugim mjestima na svijetu, početak svake godine često je vrijeme za predanja i rješenja. U našoj provinciji zaprepašćujući je "običaj" donošenja novogodišnjih rješenja. Novine, časopisi, radio i televizijski programi donose popis prijedloga za svaku vrstu rješenja i "novih početaka". Primjerice, tisuće donose rješenje da će omršavjeti i upisati se na vježbe. Ja vježbam redovito – radim to više od dvadeset godina – i svakog siječnja događa se isti fenomen: nova skupina atletičara pojavljuje se u gimnastičkoj dvorani. Pojavljuju se u svojim dizajnerskim tenisicama i opremi. U očima im je želja za uspjehom i odluka da neće odustati. Obično ulaze s čekom u ruci da plate jednogodišnje članstvo.

Jedan moj prijatelj, vlasnik fitnes centra, objasnio mi je jednom kako dobro zna da će broj ljudi koji će doći u siječnju uzrokovati takvo povećanje mase da će to zahtijevati opremu i prostor koju njegova gimnastička dvorana ne može nikada ispuniti. Međutim, tu je i neizbježna i nepromjenjiva činjenica na koju uvijek može računati iz godine u godinu: više od 80 posto onih koji plate cijelu jednogodišnju članarinu nestat će iz gimnastičke dvorane prije Uskrsa. Neko vrijeme će se mučiti trpeći mjestimice bol u mišićima za koje nisu ni znali da ih imaju, a onda podleći nezdravoj hrani i tiraniji života lijenčine, s daljinskim upravljačem kao svojim najboljim prijateljem.

U duhovnom području, svaki dan je prilika za nove početke. Sama bit našeg Boga je da je njegovo milosrđe novo svakoga jutra. Sva njegova sila i dobrota te želja za mirom i ispunjenjem, kao i beskrajna punina njegova izbavljenja, izbijaju svježi, potpuno novi i na raspolaganju nam svakodnevno!

petak, srpnja 04, 2014

DOVRŠITI

"Tko od vas, kad hoće da sagradi kulu, najprije ne sjedne da proračuna trošak da li ima čim dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne mogne dovršiti, počeli rugati svi koji ga vide: 'Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti'" (Lk 14,28-30).

Krist je znao da mnogi od njegovih sljedbenika neće imati što im je potrebno kako bi dovršili. Znao je da će se okrenuti i ne će dovršiti trku. Vjerujem da je to za vjernika najtragičnije moguće stanje – započeti s potpunom namjerom držati se Krista, rasti do zrelog učenika i postati sličan Isusu, a onda otpasti. To je čovjek koji je položio temelj, ali nije mogao dovršiti jer u početku nije izračunao cijenu.

Kakva je radost naići na one koji dovršavaju trku! Ti vjernici rastu u mudrosti i spoznaji Krista. Oni se svakodnevno mijenjaju, iz trenutka u trenutak. Pavao im poticajno kaže: "A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18). Ti vjernici ne traže nebo, nego Krista u njegovoj slavi!

Znam da su neki koji čitaju ovu poruku u procesu stanke ili uzmicanja. To se može činiti kao mali korak, ali izazvat će brz odlazak iz Njegove ljubavi. Ako je ovo istina za vas, shvatite da vas Duh Sveti poziva da se vratite natrag – natrag na pokajanje, samoodricanje i predanje. U samom ovom trenutku, vrijeme je veliki faktor. Ako ste ikada namjeravali dohvatiti Krista, učinite to sada – i dovršite što ste započeli.

četvrtak, srpnja 03, 2014

NAŠI ŽIVOTI SU PISMA

Vrijeme provedeno u nazočnosti Gospodnjoj proizvodi otvoreno navješćivanje Krista izgubljenom svijetu.

"Zato, imajući ovu službu, jer smo postigli milosrđe, ne malaksavamo, nego smo otklanjali skrivene načine rada kojih bi se trebalo stidjeti. Nismo živjeli lukavo niti izobličavali riječ Božju, već smo, naprotiv, otvorenim navješćivanjem istine preporučivali sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred Bogom" (2 Kor 4,1-2).

Pavao ovdje govori o nečemu vidljivom. Otvoreno navješćivanje je "isijavanje" dizajniranoga da bi se nešto pokazalo jasnim i razumljivim. Ukratko, Pavao govori da smo pozvani učiniti Isusa poznatim i razumljivim svim ljudima. U vašem i mojem životu trebalo bi biti isijavanje same naravi i sličnosti s Kristom.

Pavao odvodi ovu zamisao otvorenog navješćivanja Krista čak i dalje. On kaže da smo mi zapravo Božje pismo svijetu: "Vi ste naša preporuka upisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi. Očito je da ste vi pismo Kristovo, sastavljeno našom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga života, ne na pločama od kamena, nego na pločama tjelesnim – u srcima" (2 Kor 3,2-3). Naši životi su pisma koja je napisao Duh Sveti i rasposlao izgubljenom svijetu. Oni oko nas koji promatraju naše živote neprestano nas čitaju.
Kako točno postajemo pismo Božje svijetu? To se događa jedino djelom Duha Svetog. Onoga trenutka kad smo spašeni, Duh Sveti utiskuje u nas samu Isusovu sliku i nastavlja je oblikovati u nama sve vrijeme. Poslanje Duha je oblikovati u nama Kristovu sliku koja je tako vjerna i točna da će zapravo probosti savjest ljudi.

srijeda, srpnja 02, 2014

NJEGOVI VJEČNI NAUMI

U 1 Samuelu 9 čitamo kako je otac poslao Šaula da nađe neke odbjegle magarice. Uzevši sa sobom slugu, Šaul je pretraživao ono područje dok se nije obeshrabrio i bio spreman odustati od potrage. Tada mu je sluga rekao za proroka Samuela koji bi možda bio u stanju reći im gdje se magarice nalaze.

Samuel je bio čovjek Božji, slika Duha Svetog, koji je poznavao um Božji. On je na svom umu imao više od puke upute za Šaula jer je znao kako ga je Bog izabrao da odigra ulogu u vječnim nebeskim naumima.

Prva stvar koju je Samuel učinio kad je Šaul stigao bila je da ga pozove na jelo (vidi 1 Sam 9,19). To je točno ono što Duh Sveti želi od nas – da sjednemo za Gospodnji stol i služimo mu – da imamo kvalitetno vrijeme nasamo s njim i slušamo njegovo srce.

Samuel je tražio od Šaula da se najprije smiri kako bi mogli razgovarati (1 Sam 9,20-25). Rekao je: "Nemoj se sad usredotočiti na to da dobiješ uputu – to je riješeno. Postoji sad nešto važnije. Moraš upoznati srce Božje – njegove vječne naume!"

Nakon te noći zajedništva, Samuel je tražio Šaula da pošalje slugu iz prostorije, tako da mogu imati prisan razgovor, licem u lice (vidi 1 Sam 9,27;10,1).

Vidite li što Bog ovdje govori: "Ako doista želiš hodati po Duhu – ako doista želiš moje pomazanje – moraš tražiti više od upute od mene. Moraš doći u moju nazočnost i upoznati moje srce, moje želje! Vidiš, želim te pomazati – upotrijebiti te u mom kraljevstvu!"

Ljubljeni, zaboravite uputu – zaboravite sada sve drugo! Dopustite Duhu Svetom da vas pouči o dubljim, skrivenim stvarima Božjim. Mirno stojte u njegovoj nazočnosti i dopustite mu da vam pokaže samo srce Gospodnje. To je hodanje po Duhu u najvišem obliku.

utorak, srpnja 01, 2014

BOG JE NAŠA UTVRDA

U Psalmu 46,2 čitamo: "Bog je … pomoćnik spreman u nevolji." Naš Bog je sada nazočan! On je bio naša pomoć u prošlim vremenima, ali je spreman pomoć i sada, danas – usred svake nevolje.

"Stoga, ne bojmo se" (Ps 46,3). Nema potrebe za strahom jer je naš Bog oganj koji proždire, obrana i štit svojoj djeci.

"Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti" (2 Tim 1,7). On je potpuno vjeran i odan svojoj Riječi.

"Bog je sred njega (svoga hrama), poljuljat se neće" (Ps 46,6). Moje tijelo je hram Duha Svetog – i on kaže da je on u tom hramu. Krist sam stvara svoje prebivalište, svoje obitavalište u mom srcu i ne mogu biti poljuljan ili uzdrman! "Ma bješnjeli puci, rušila se carstva" (P 46,7). Neka pogani bjesne, neka se sva kraljevstva na zemlji uzdrmaju i zaljuljaju. Naš Bog potpuno će uništiti sve demonske napadače.

"On ratove prekida … lukove krši i lomi koplja … štitove ognjem sažiže" (Ps 46,10). On je moja vojska protiv mojih neprijatelja, protiv onih koji vode rat protiv mene. "Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano … To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene – riječ je Jahvina" (Iz 54,17).

On kaže: "Prestanite i znajte da sam ja Bog" (Ps 46,11). Odmarat ću se potpuno u spoznaji da je on Bog. On je moj Bog, moj Izbavitelj, moj Branitelj – suvereni Gospodar nad svime. Okružen sam njegovoj nazočnošću u sjenici njegove ljubavi i stajat ću čvrsto te gledati njegovo veličanstvo i slavu.

"Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem … Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen" (Ps 18,3-4).

ponedjeljak, lipnja 30, 2014

SIGURAN TEMELJ by Gary Wilkerson

Živimo u vrijeme velike nesigurnosti – nesigurnosti na poslu, u financijama i/ili u odnosima. To može uzrokovati da se osjećamo uzdrmani, nesređeni pa čak i nesigurni u našoj vjeri. U takvo vrijeme Bog želi da znamo da je on siguran temelj. Sve oko nas može i bit će uzdrmano, ali on ostaje postojan.

U Marku 6, odmah nakon snažnog iscjeljenja žene koja je bolovala od tečenja krvi (Mk 5,25-34) te iscjeljenja kćeri nadstojnika sinagoge (Mk 5,35-43), Isus je otišao u svoj zavičaj gdje je naišao na izravnu nevjeru.

Uvijek sam bio iznenađen sljedećim retkom: "I nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, osim što izliječi nekoliko bolesnika stavljajući na njih ruke" (Mk 6,5).

Ovaj redak strahovito iznenađuje moju teologiju. Kako može suvereni Bog imati svezane ruke nevjerom ljudskih bića? Istina je zapravo da je Isus slao poruku tom mjestu govoreći: "Žalim, ali drugi imaju takvu vjeru da otvaraju krov kako bi spustili bolesna čovjeka do mene da bih ga mogao iscijeliti, a vi čak ni ne vjerujete da to mogu."

Ovaj odlomak završava ovom nevjerojatnom izjavom: "I čudio se njihovoj nevjeri" (Mk 6,6). Neka to svima bude upozorenje! Ne ostavljajte ovaj odlomak ni s kakvom nevjerom u svom srcu.

Svakako, postoje vremena u našem životu kad Bog može odabrati djelovati na način suprotan našim željama. Mi molimo, preklinjemo, vjerujemo Gospodinu da će posredovati – a on jednostavno ide u suprotnom smjeru. Ali to ne znači kako Bog želi da odbacimo vjeru i nikada ne tražimo, nikada se ne nadamo te živimo bez želja.

Vjerujete li još uvijek da Isus može? Vjerujete li da će? Bez obzira kakva je vaša kušnja, bez obzira kako se daleko sve izvan nade čini, on je spreman posredovati. Tražite ga da u vas udahne vjeru.

subota, lipnja 28, 2014

U PROBLEMU SMO by Jim Cymbala

Kažem da smo u problemu i da je krajnje vrijeme da se probudimo! Osim nekoliko izuzetaka, crkva današnjice je poput crkve u Laodiceji. Zapravo, tako smo institucionalizirali laodicejstvo da mislimo kako je mlakost normalna. Svaka crkva koja zadobiva malo više od nekoliko ljudi za Krista smatra se "istaknutom".

Oštre Isusove riječi odnose se na nas jednako kao i na kršćane na kraju prvog stoljeća: "Niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz svojih usta! Ti tvrdiš: 'Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba'" (Otk 3,15-17). Drugim riječima, izgovarali su divno "pozitivno priznanje". Navješćivali su pobjedu i blagoslov. Jedini problem je bio da Isus time nije bio impresioniran. Odgovorio je:

"… a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol … Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se" (Otk 3,17-19).

Snažan jezik, da nam bude jasno, ali Isus se uvijek snažno bavi onima koje ljubi. "Kojega sina otac ne disciplinira?" pita pisac Poslanice Hebrejima (Heb 12,7).

Laodicejci su bili sveti Božji, sa svim obećanjima koja su mogli zatražiti. Bili su Kristovo tijelo – pjevali su himne, slavili nedjeljama, uživali u fizičkim dobrobitima i bez sumnje smatrali se religioznijima od svojih poganskih susjeda. Ali bili su na rubu da budu izbačeni. Kakav poziv na buđenje!

Kad god Kristovo tijelo upadne u problem, zahtjeva se snažna akcija. Ne možemo samo sjediti i nadati se da će se problem sam riješiti.

Rana Crkva započela je dinamično sa silom. Bili su ujedinjeni; molili su; bili su ispunjeni Duhom Sveti; išli su i vršili Božje djelo na Božji način i vidjeli su rezultate koji su ga proslavljali.

A onda je došao prvi napad (vidi Djela 4,2-3). Kako su odgovorili? Brzo su počeli moliti ovako:

"Gospodaru, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega što je u njima … Sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci" (Dj 4,24.29-30).

To je točno ono što su im proroci kroz stoljeća govorili da čine: Kad ste pod napadom, kad se suočavate s novim izazovom, u svako vrijeme, u svako doba, prizovite ime Gospodnje i on će vam pomoći.


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, lipnja 27, 2014

RIJEKA ŽIVOTA

U Ezekielu 47, proroku je bilo pokazano sljedeće: u samim posljednjim danima Crkva Isusa Krista bit će slavnija i pobjedonosnija nego u čitavoj povijesti. Pravo Gospodnje tijelo neće oslabjeti niti se smanjiti u sili ili duhovnom autoritetu. Ne, njegova Crkva pojavit će se u sjaju sile i slave i uživat će potpunije otkrivenje Isusa nego itko ikada ranije.

Ezekiel piše: "I bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom mogu" (Ez 47,10). Pojavit će se tijelo vjernika koje će plivati u rastućim vodama Gospodnje nazočnosti.

Ezekielova vizija o rastu vode (Ez 47,3-4) govori o povećanju Duha Svetog. U posljednjim danima bit će povećanje nazočnosti Božje među narodom Božjim.
Sam temelj ove rijeke je križ. Ispunjenje te slike vidimo u sljedećem retku: "Jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteče krv i voda" (Iv 19,34).

Sve veća struja vode je slika Pentekosta, kad je učenicima bio dan Duh Sveti. Zajedno s tim darom Duha, Kristovi sljedbenici primili su obećanje da će on biti rijeka života koja izvire u njima. I ta rijeka teći će u sav svijet (vidi Iv 7,38-39).

Prema Ezekielovoj viziji, rijeka života narast će upravo uoči Gospodnjeg dolaska. Bog je odveo proroka na jedan zapanjujući izlet te Ezekiel svjedoči: "… povede me preko vode" (Ez 47,3). Gospodin je nastavio poticati proroka da ide naprijed, dublje i dalje u vodu. Ezekiel kaže da je na kraju voda bila preduboka za njega, presnažna. "… nisam mogao prijeći jer je voda nabujala, takva voda da je trebalo plivati, rijeka koju se nije moglo prijeći" (Ez 47,5).

Samo mogu zamisliti čudo ovog čovjeka kad ga je Gospodin pitao: "Ezekiele, što je to more koje se podiglo? Ako je ova rijeka sva o životu i uskrsloj sili, tko su oni koji će biti tako blagoslovljeni da zaplivaju u takvoj slavi?" Ezekiel je samo mogao gledati ono u čemu mi sad uživamo.

četvrtak, lipnja 26, 2014

PJEVAJ, KLIČI I ŠTUJ!

Čini se kao da sotona ne zna da što više napadaš Duhom ispunjenog slugu, više se slave u njemu podiže! Baci svetoga Božjeg u krizu i on će pjevati, klicati i štovati Isusa! Ako sputate Duhom ispunjeno dijete Božje problemima i nevoljama, ono će pjevati, klicati i štovati čak i više!

Odmah nakon što je Pavao izbacio demone iz opsjednute djevojke (Djela 16,16-18), sotona je počeo raspirivati stvari. Zapalio je mnoštvo protiv Pavla i Sile, tako da su se iznenada našli u strašnoj krizi!

Pretori su ih bičevali i bacili u tamnicu. Sa svakim tragom biča na njihovim leđima mogu čuti kako đavao govori: "I tako mislite da ste zadobili pobjedu? Mislite da ćete izbacivati moje demone i preuzeti vlast nada mnom?"

Đavao kao da nije znao da što više bičujete slugu Božjeg koji hoda u Duhu, više slave išibate iz njega! "Oko ponoći Pavao i Sila molili su i pjesmom slavili Gospodina, a sužnji ih slušali" (Dj 16,25).

Ako hodamo u Duhu, moramo vjerovati Bogu za nadnaravno izbavljenje iz svakoga sotonskog ropstva, čak ako mora proizvesti i potres kako bi to učinio. To je točno ono što je učinio za Pavla: "Tad najedanput nastade tako jak potres da se uzdrmaše temelji tamnice. U isti se čas otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi" (Dj 16,26).

Sotona će pokušati baciti na vas najstrašnije iskušenje ili nevolju s kakvom ste se ikada suočili. On želi da zaglibite u krivici, osudi i samoispitivanju. Dragi sveti, morate se dići u Duhu i skinuti oči sa svojih prilika i ropstva. Ne pokušavajte sve to odgonetnuti. Započnite slaviti, pjevati i uzdati se u Boga – i on će se pobrinuti za vaše izbavljenje.

srijeda, lipnja 25, 2014

RIZIČNA VJERA

Ništa ne daje takvu čast Bogu kao naše pouzdanje u njega ured poteškoća. U Psalmu 106 vidimo kako je Izrael gledao nevjerojatno čudo kad se nad egipatskom vojskom zatvorilo Crveno more te se utopio svaki vojnik. "Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu" (Ps 106,10-12). A zatim su sljedeće riječi: "Zaboraviše brzo djela njegova" (Ps 106,13). Kako brzo zaboravljamo čuda i prošle blagoslove!

Našu vjeru ne možemo oslanjati na prošla iskustva – previše smo zaboravljivi – i prošla iskustva sama neće biti dovoljna da nas ojačaju u sadašnjim poteškoćama. Potrebna nam je svježa vjera, usidrena u dnevnom dotoku Riječi Božje, svježe riječi od Boga!

Pouzdajte se u Boga kad ste suočeni s poteškoćama i on će vam povjeriti više svoje milosti, svoje svedostatnosti i svoje snage.

Vjerovati Bogu usred strašnih poteškoća zahtijeva rizičnu vjeru; to je predanje svega u njegove brižne ruke. Dolazi vrijeme kad se moramo otisnuti u dubinu i baciti svu brigu na njega. Ta rizična vjera njemu potpuno ugađa.

Vjera je naša jedina nada, naš jedini izlaz iz poteškoća, dakle, načinimo korak i predajmo sve njemu.

Bog ima plan da nas izbavi iz naših vrućih kušnji. Bez obzira kroz što prolazite, Bog ima plan za svaku poteškoću, plan koji nikada ne može biti začet ni zamišljen ljudskim umom.

Uzmite, primjerice, žestoke kušnje s kojima se Izrael suočio u pustinji. Nije bilo kruha ni bilo kakve hrane. Zamislite da neki odbor ili posrednici dolaze s ovim: "Hajdemo moliti kako bismo sutra kad se probudimo otkrili pahulje anđeoske hrane (mane) s okusom meda kako prekrivaju zemlju" (vidi Izl 16).

Bog je imao plan – čudesan, nezamisliv plan. Dakle, upamtite, Bog ima plan i za nas i moramo mu vjerovati.

utorak, lipnja 24, 2014

POBJEDONOSAN ŽIVOT

Na Golgoti, Isus je đavla lišio svake sile i vlasti. Kad je Krist pobjedonosno ustao iz groba, odveo je bezbrojnu vojsku otkupljenih zarobljenika iz sotonskog zahvata i ta krvlju otkupljena procesija još i danas stupa.

Nevjerojatno, ali Kristov trijumf na Golgoti dao nam je čak i više od pobjede nad smrću. On je za nas stekao neopisiv plijen u ovom životu: milost, milosrđe, mir, oproštenje, snagu, vjeru – sva sredstva potrebna za vođenje pobjedonosna života. "Hvala Bogu, koji nas uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po nama širi na svakom mjestu miris svoje spoznaje" (2 Kor 2,14).

Bog je stvorio svako sredstvo za održavanje njegova hrama: "Krist … stoji nad kućom Božjoj. A njegova smo kuća mi ako čvrsto sačuvamo (do kraja) pouzdanje i slavni ponos nade" (Heb 3,6).

Duh Sveti nam ovdje pokazuje čudesnu istinu: Isus nas je u svome Svetom Duhu snabdio svim sredstvima koja su nam potrebna. Ali naša odgovornost je održavati njegov hram, a sredstva za to moraju doći izravno od plijena našega vojevanja.

Za to održavanje Krist nam je dao sve potrebno. On nas je prihvatio u svoju kuću, a on stoji kao ugaoni kamen te kuće koju je potpuno očistio. Na kraju, dao nam je pristup u samu Svetinju nad svetinjama. I tako, sad smo po vjeri potpuno izgrađen hram. Isus nije sagradio kuću koja je samo napola završena.

Sredstva za očuvanje toga hrama u dobrom stanju, mogu se naći u Duhu samog Krista. On je rizničar svega plijena. Ta sredstva otpuštaju se kad vidimo našu potrebu i surađujemo s Bogom, a ta suradnja započinje kad smo usred sukoba.

Naša sredstva su sličnost s Kristov, koju zadobivamo dok smo ukopani u bitki. To su lekcije, vjera, karakter koji stječemo iz vojevanja s neprijateljem.

ponedjeljak, lipnja 23, 2014

SILA USKRSNUĆA by Gary Wilkerson

"Dođoše ukućani nadstojnika sinagoge i rekoše mu: 'Kćerka ti je već umrla'" (Mk 5,35).

Ova vijest vjerojatno je pogodila Jairovo srce poput noža. Upravo je čuo kako Isus govori ženi koja je imala problem tečenja krvi da je njezina patnja završila, a sad je njemu bilo rečeno da je njegova patnja tek započela. Zamišljam ovoga pobožnog čovjeka kako misli: "Kći mi je umrla zbog nedostatka vjere."

U ovom odlomku jedna je važna poruka za svakoga čija situacija se potpuno raspala. Možda vam se ozdravljenje nije ostvarilo ili vam je brak završio. Možda se vaš najmiliji nije vratio Isusu. Mi jednostavno ne razumijemo zašto Bog dopušta da se dogode neke tragedije.

Ova vrsta vjere na koju Isus poziva u ovom prizoru jedna je od najtežih. Sve okolnosti nam govore kako je prekasno da Bog posreduje. Međutim, Isus traži vrlo specifičnu vjeru u takva vremena, vjeru koja govori: "Da, moja situacija je izvan svake nade, ali Isus još uvijek može to učiniti." Ta vrsta vjere tražila se od Abrahama. Kad je podigao nož da ubije svoga sina Izaka u poslušnosti Gospodinu, Izak je već bio smatran mrtvim. Međutim, upravo kad se činilo da su obećanja Božja netočna, Svevišnji je posredovao (vidi Post 22).

Upravo na taj način Isus je posredovao za Jaira. Rekao mu je: "Ne boj se! Samo vjeruj" (Mk 5,36). Ne vjerujem da je Krist ovdje tražio vjeru od Jaira koju mu sam ne bi dao. Upravo kao što je Gospodin kod stvaranja rekao: "Neka bude svjetlo", tako je rekao Jairu: "Neka bude vjera!"

Prijatelju, ako bi ti Isus danas glasno govorio, vjerujem da bi isto rekao o tvojoj situaciji: "Samo vjeru!" On zna da nemaš vlastite snage ni sposobnosti i on stvara vjeru u tebi. On prorokuje nad tobom, govoreći: "Samo vjeruj za svoj brak, za svoju djecu, za svoju fizičku nevolju, za svoje financije, za svoje djelo u službi – za svako područje života koje postaje gore, a ne bolje i koje upravo sada leži na svojoj smrtnoj postelji."

Znamo ostatak Jairove priče. Isus je rekao čitavoj kući: "Zašto bučite i plačete? Dijete nije umrlo, već spava" (Mk 5,39). I vaša situacija može izgledati beznadna, ali ne i Isusu. On je Jairovu kćer podigao iz mrtvih i on je spreman ući u vašu situaciju s istom uskrsnom silom!

subota, lipnja 21, 2014

NISMO BEZ NADE by Carter Conlon

Kad se u srcima naroda Božjeg oblikuje dubok vapaj, što je Gospodnji odgovor? Vjerujem da se odgovor nalazi u Prvoj Samuelovoj knjizi. Bog dopušta dolazak svetog očaja ne samo u jednu naciju, nego i u srce onih koje će upotrijebiti da pozovu narod natrag k njemu. U ovom slučaju, to je bila jalova žena imenom Ana.

"Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala, da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. Tada joj reče Elkana, njezin muž: 'Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?' Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu – a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko" (1 Sam 1,6-10).

Ovdje vidimo Anu na mjestu svetog očaja – mjestu na kojem su mnogi od nas danas. Ovaj očaj razlikuje se od onoga koji ima svijet bez Boga. Ljudi bez Boga vape kad ih prilike počnu svladavati i kad očaj i beznađe ispune njihovo srce. U drugu ruku, mi nismo ljudi bez nade. Ipak, u mnogima od naroda Božjeg pojavljuje se dubok vapaj.

Biblija nam govori da je Ana na kraju dosegla točku očaja kad više nije mogla oblikovati ni riječi. Iskusio sam to u svoje vlastito vrijeme molitve – došao sam do točke kad mi više nije ostalo ništa što bih rekao. Ali u tim trenucima, upravo kao što je rečeno u Rimljanima, "Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima" (Rim 8,26).

U vaše srce ulazi od Boga udahnut svet očaj i on nije slučajnost koja se dogodila upravo u taj specifičan trenutak. To je dokaz da Bog želi učiniti nešto u vama i kroz vas.


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, lipnja 20, 2014

GOSPODIN JE STAVIO SVOJU RUKU NA NJEGA

Kad čitam o junačkim djelima pobožnih ljudi u Starom zavjetu, srce mi gori. Te sluge nosile su veliko breme za Božju stvar tako da njihova snažna djela koja su obavili danas zbunjuju kršćane. Njihovi nam primjeri otkrivaju uzorak koji trebamo slijediti. Ti ljudi posjedovali su nešto u svojim srcima i karakteru što je navelo Boga da ih odabere za ostvarenje svojih nauma, a on i nas potiče da tražimo tu istu kvalitetu karaktera.

Ezra je bio čovjek Božji koji je probudio čitavu svoju naciju, čovjek na kome je, prema Pismu, bila ruka Božja. Svjedočio je: "Ja se osmjelih, jer ruka Jahve, Boga mojega, bijaše nada mnom" Ezr 7,28). Drugim riječima, Bog je ispružio ruku, primio ga i promijenio u drugog čovjeka.

Zašto je Bog to učinio? U Izraelu je bilo stotine književnika i svi su oni imali isti poziv da proučavaju Riječ Božju i tumače je narodu. Što je Ezru odvojilo od drugih? Što je uzrokovalo da Gospodin stavi svoju ruku na toga jednog čovjeka i da ga zaduži za više od pedeset tisuća ljudi kako bi ponovno sagradili srušen grad Jeruzalem?

Pismo nam daje odgovor: "Ezra je nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin (i) vršiti ga" (Ezr 7,10). Jednostavno rečeno, Ezra je donio svjesnu odluku. Odlučio je da će iznad svega istraživati Riječ Božju i biti joj poslušan i od te odluke nije skretao. Rekao je samome sebi: "Bit ću proučavatelj Riječ i držat ću sve što pročitam."

Daleko prije nego je Bog stavio svoju ruku na njega, ovaj je čovjek bio revan u proučavanju Pisma. Dopustio si je da bude njome istražen i očišćen od sve prljavštine tijela i duha. On je gladovao za Pismom i radovao se u njemu te je dopustio da ono pripremi njegovo srce za svako djelo koje Bog izabere za njega. Zbog toga je Gospodin položio svoju ruku na njega i pomazao ga.

četvrtak, lipnja 19, 2014

LIJEK KOJI LIJEČI

Božja zapovijed da ljubimo svoje neprijatelje može se činiti kao gorak, neugodan lijek. Ali kao i ricinusovo ulje koje sam morao progutati u mladosti, to je lijek koji liječi.

Isus je vrlo jasno rekao: "Čuli ste da je rečeno: Ljubi bližnjega svojega, a mrzi neprijatelja svojega. A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone" (Mt 5,43-44).

Je li Isus ovdje proturječio Zakonu? Uopće ne. On je ukinuo duh tijela koji je ušao u Zakon. U to vrijeme, Židovi su voljeli jedino Židove. Židov se nije smio rukovati s Nežidovom niti dopustiti da njegov plašt dotakne odjeću tuđina. Međutim, to nije bio duh koji je nalagao sveti Zakon: "Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoj ga vodom. Jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu, i Jahve će ti platiti" (Izr 25,21-22).

Mi možemo mrziti nemoralna djela onih na vlasti. Možemo mrziti grijehe homoseksualaca, počinitelja pobačaja i svih Kristovih preziratelja. Ali Gospodin nam zapovijeda da ih ljubimo kao ljude – ljude za koje je on umro – i zapovjedio nam je da molimo za njih. Ako ikada mrzim osobu umjesto njezina grijeha, ne predstavljam vjerno Krista.

Bio sam svjedok parade homoseksualaca na Petoj aveniji ovdje u gradu New Yorku. Prolazilo je dvjesto pedeset tisuća homoseksualaca, mnogi od njih napola goli. Neki su nosili parole koje su govorile: "Bog je homoseksualac." Vidio sam i da su neki izašli iz redova i skočili na kršćane koji su nosili parole koje su glasile: "Bog mrzi vaš grijeh, ali vas ljubi."

Zajapurio sam se od ljutnje. Osjećao sam se kao da bih trebao sazvati oganj sličan onome što je pao na Sodomu. Ali onda sam rekao svome srcu: "Ja sam poput učenika koji su htjeli sazvati oganj da proždere one koji su odbili Isusa."

Ljubite svoje neprijatelje! Ljubite one militantne grešnike koji vam griješe u lice! Blagoslivljajte one koji vas proklinju!

To je upravo ono što je Isus rekao. Dakle, činite to!

srijeda, lipnja 18, 2014

NJEGOVO VLASTITO KRALJEVSTVO

Ni u jednom kraljevstvu Bog ne vlada tako vrhovno i snažno kao u svome vlastitom kraljevstvu – kraljevstvu koje je uspostavio u srcima svoga naroda.

Isus je rekao: "Kraljevstvo je Božje u vama" (Lk 17,21). I upravo u tom kraljevstvu – području našega srca – Krist vrhovno vlada nad svojim narodom, vodeći nas, iscjeljujući, upravljajući našim djelima i ponašanjem.

"Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja" (Iz 9,6). Ovaj redak govori o Isusovoj beskrajnoj vlasti kroz vječnost. Međutim, on ima još jedno važno značenje: moramo se uvijek sve više podvrgavati vlasti našega kralja.
Možete li iskreno reći da se iz dana u dan Isusova vlast nad vama povećava? Dovodite li svoje ponašanje sve više i više pod njegovu vlast?

Možda se pitate: Ako je Isus u nebu i sa svim svojim autoritetom vlada s desne strane svoga Oca, kako onda može vladati svojim kraljevstvom ovdje na zemlji? Odgovor nalazimo u knjizi Hebrejima, gdje nam pisac kaže da je u Starom zavjetu Bog govorio svome narodu kroz proroke, a danas je Gospodin odabrao govoriti kroz svoga Sina.

"Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet" (Heb 1,1-2).

Isus je Božja izričita poruka nama – božanska Riječ koja je postalo tijelo. Zauzvrat, Otac je poslao Duha Svetog da nas podsjeća na riječi koje je Isus izgovorio dok je bio na zemlji. Na taj način, Isus upravlja nama zapisanom, otkrivenom Riječju Božjom. Biblija je žezlo našega Vladara kojim nam iznosi svoju Riječ.

Ako želite čuti svjedočanstvo čovjeka koji je bio vođen Riječju Božjom, pogledajte u Psalam 119,11: "U srce pohranih riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim."

utorak, lipnja 17, 2014

PRAVA UTJEHA

"Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti – utješit ćete se u Jeruzalemu. Kad to vidite, srce će vam se radovati, i procvast će vam kosti ko mlada trava. Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama" (Iz 66,13-14).

Dopustite da vam postavim pitanje: Kako dugo će se jedan učitelj baviti tvrdoglavim, jogunastim učenikom koji odbija poslušati savjet? Ne dugo! Prorok Izaija uzima jednu od najuzvišenijih slika među ljudima – sliku majčine ljubavi za njezino dijete – i pokazuje nam nešto od ljubavi koju naš Otac ima za nas.

Jednoj majci iz naše crkve potreban je čitav dan da posjeti sina u zatvoru na sjeveru. Ona ulazi u autobus i satima se vozi samo da bi ga nakratko vidjela. Takva majka s udaljenosti će gledati svoga sina u onoj zatvorskoj uniformi i vidjeti agoniju u njegovim očima – i za svakog putovanja malo više umrijeti u sebi. Ali nikada neće odustati od posjeta. On je još uvijek njezin sin i ona ga voli.

Duh Sveti želi da shvatite kako Bog ima takvu vrstu ljubavi za vas. On nas tješi govoreći nam: "Jednom si rekao da si sve predao Isusu. Dao si mu svoju ljubav i on te još uvijek ljubi. A sad, neću te ni ja pustiti. On me poslao da obavim jedno djelo i ja ću ga nastaviti činiti."

Ne postoji prava utjeha ni za koga na zemlji osim utjeha Duha Svetog. Zbog toga je potrebno da on boravi u vama. Samo on vas može poleći noću, kao u topao krevet, i ispuniti vaše srce savršenim mirom. Samo on vas uistinu može utješiti u vrijeme boli i žalosti. On je onaj koji će vas uvjeriti: "Ovaj utjeha nije samo privremena – ona je vječna!"