subota, kolovoza 01, 2015

POSLANICI MOLITVE by Carter Conlon

Kad dolazimo Bogu u molitvi, moramo znati tko je on i što je voljan učiniti za nas. Moramo znati da je on naš Otac, naš snabdjevač, naš izbavitelj; da nam je oprošteno tako da možemo postati poslanici opraštanja. U svom srcu moramo imati sigurnost kako je Bog vjeran da nas zaštiti od svakog oružja zla koje je protiv nas skovano.

"Onda im nastavi: 'Tko bi od vas imao prijatelja te mu otišao u ponoći i rekao mu: 'Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi je došao prijatelj s puta, a nemam što staviti pred njega'" (Lk 11,5-6).

Jednom kad smo potpuno mirni po pitanju tko je Bog, potpuno se pouzdajući da će nas snabdjeti sa svima što nam je potrebno i sačuvati nas, trebala bi se dogoditi promjena u našim molitvama. Molitva više ne bi smjela biti samo o nama, nego bi trebala biti usredotočena i na druge. Tu se nalazi prava sila molitve.

Vidite, 5. redak nam govori da je bila ponoć. Siguran sam da ste sad već svjesni da živimo u ponoćno vrijeme. Sve, kao što znamo, kreće u posljednju i konačnu pobunu protiv putova svetog Boga. Isto tako, bila je ponoć i kad su se Pavao i Sila našli u tamnici, no oni su odlučili moliti i slaviti (vidi Dj 16,25). Iznenada se dogodio zemljotres koji je potresao temelje zatvora. Sva vrata zatvora su se otvorila i svi su lanci spali. Kad bismo samo vi i ja mogli tako naučiti moliti u ovom mračnom satu!

Možemo biti sigurni da Pavao i Sila nisu molili: "Oprosti nam naše grijehe i daj nam naš svagdašnji kruh!" Ne! Vjerujem da su vapili: "Bože, ponoć je i ovdje je potreba koja je daleko veća nego što se mi možemo s njom nositi. Pred nama su prijatelji i ti prijatelji su u zatvoru – okovani i beznadni. Ti si nas zadužio za ovu tamnicu, dakle, sad nam moraš dati snagu da nešto učinimo."

Kako je Bog odgovorio na njihovu molitvu? Stavio je u njih pjesmu! Dok su počeli štovati Boga za odgovor na vapaj njihova srca, iznenada se sve počelo tresti i čuda su se počela događati. Čak je i tamničar ondje u Filipima zajedno sa čitavim svojim domom predao život Isusu!

__________

Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, srpnja 31, 2015

OBJAVA ISUSA KRISTA

Danas postoje mnogi dobro izvježbani propovjednici, visoko cijenjeni ljudi uznapredovanog znanja. Godinama su bili na bogosloviji studirajući teologiju, psihologiju i etiku. Učili su ih nadareni učitelji, cijenjeni ljudi koji su stručnjaci na svom području.

Ali kad mnogi od tih izvježbanih propovjednika stoje za propovjedaonicom kako bi propovijedali, govore samo prazne riječi. Oni vam mogu reći mnoge zanimljive stvari o Kristovu životu i službi. Ali ono što kažu ostavlja vaš duh hladnim. Zašto? Jer nemaju objave Isusa, nemaju osobno iskustvo s njim. Sve što znaju o Kristu propušteno je kroz umove drugih ljudi. Njihovi uvidi uglavnom su posuđena učenja.

U Efežanima 4, posebno 20. redak, Pavao je pitao: "Kako ste vi naučili Krista?" Drugim riječima, tko vas je naučio što znate o Isusu? Je li to došlo iz mnogih propovijedi koje ste čuli ili na satovima nedjeljne škole? Ako je tako, to je dobro. Ali je li to sve što znate o Kristu? Kako god snažno vaš pastor može propovijedati ili kako pomazani su vaši učitelji, potrebno vam je više o Isusu od pukog znanja glave.

Mnogi vjernici zadovoljni su s onim što ja nazivam prvotnim, jednokratnim otkrivenjem Kristove spasonosne sile i milosti. To je jedino otkrivenje o Isusu koje su ikada imali. Oni svjedoče: "Isus je Mesija, Spasitelj. On je Gospodin, Sin Božji." Svaki pravi vjernik prima to divno otkrivenje koje mijenja život. Međutim, to je samo prvi korak. Naprijed leže mnoge dublje, slavnije objave Krista.

Pavao je to znao. On je primio nevjerojatnu objavu Isusa na cesti za Damask. Doslovce je bio zbačen s konja i s neba mu je govorio glas. Nikada nitko nije imao osobniju objavu Krista, međutim, Pavao je znao da je to samo početak. Od toga trenutka, "nije držao zgodnim među (njima) išta drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga" (1 Kor 2,2).

četvrtak, srpnja 30, 2015

UVIJEK SVE VEĆA OBJAVA ISUSA

Pogledajte Kornelija, stotnika. Ovaj čovjek nije bio propovjednik ni laički pastor. Zapravo, kao nežidov, nije čak bio ni pribrojen narodu Božjem. Međutim, Pismo kaže da je ovaj vojnik bio "pobožni priznavalac pravog Boga sa svim domom svojim. Židovskom je narodu iskazivao mnoga dobročinstva i molio se Bogu bez prestanka" (Dj 10,2).

Kornelije je bio jedan vrlo zaposlen čovjek. Pod svojom je izravnom zapovjedi imao stotinu vojnika, međutim, molio se svakoga slobodnog trenutka. I jednoga dana dok je bio u molitvi, čuo je Gospodina kako mu govori. Pojavio se anđeo, zovući ga imenom. Stotnik je prepoznao to kao glas Božji i odgovorio: "Što je, gospodine?" (Dj 10,4).

Gospodin mu je govorio izravno, rekavši mu da nađe apostola Petra. Dao mu je detaljne upute, uključujući imena, adresu, pa čak i riječi koje da kaže. U isto vrijeme, Petar je molio na krovu kuće kad "mu neki glas reče" (Dj 10,13). I ponovno je Duh Sveti dao detaljne upute: "Petre, čut ćeš na vratima neke ljude. Pođi s njima, jer sam ih ja poslao" (vidi Dj 10,19-20).

Prema božanskoj odredbi, Petar je slijedio te ljude do Kornelijeve kuće. Što se tamo dogodilo, prodrmalo je čitavu židovsko-pentekostnu crkvu. Gospodin je otvorio evanđelje nežidovima. Međutim, najteža stvar židovskim vjernicima bila je prihvatiti da je Bog govorio običnom, neškolovanom poganinu. Nisu mogli razumjeti kako je Kornelije čuo glas Božji tako jasno i s takvom snagom. To je ondje izazvalo svakog vjernika.

I Pavao je primio objavu Isusa izravno s neba. Svjedočio je da stvari koje su mu bile pokazane o Kristu nije naučio ni od kojeg čovjeka. Naprotiv, dok je bio na koljenima u molitvi, čuo je glas samog Isusa. "Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga ja primith niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista" (Gal 1,11-12). "A kad se Bogu … svidje da u meni objavi Sina svoga da ga propovijedam među poganima, ja sam odmah – ne posavjetovavši se ni s jednim čovjekom …" (Gal 1,15-16).

U Pavlovo su vrijeme bili veliki učitelji, silni vođe u Riječi Božjoj, kao što su bili Apolon i Gamaliel. A bili su i apostoli, koji su hodali i razgovarali s Isusom. Ali Pavao je znao da objava Krista iz druge ruke ne bi bila dovoljna. On je imao uvijek sve veću objavu Isusa – od Gospodina samog.