subota, prosinca 20, 2014

SJEME OPRAŠTANJA by Nicky Cruz

Htio bih da iskusite čudo koje je iskusila naša obitelj. Htio bih da možete osjetiti razliku kako živimo sada i kako smo živjeli tijekom dana moje mladosti. Danas žarko volim svoju braću i sestre. Ne postoji ništa što bih radije učinio nego da sjedim s njima, smijem se, razgovaram i plačem s mojom obitelji.

Moji posjeti u Portoriko, neke su od mojih najdragocjenijih uspomena. Kad idem kući, više nisam Nicky Cruz evanđelist ili govornik, samo brat. Samo sam jedan od obitelji i to volim. Zapravo, dvojica od moje braće pastori su crkava u Portoriku i oni me čak nikada nisu ni tražili da govorim u njihovim zajednicama. Znaju da kad dolazim kući, dolazim da budem s njima.

Imam toliko uspomena ostajanja s obitelji dokasna uz jelo, smijeh, šalu, molitvu i plač. Ponekad ostajemo do jedan ujutro pričajući priče, izmjenjujući šale, uživajući u zajedničkoj radosti. To je kao jedna velika zabava.

Ali to nekada kod nas nije bilo tako. Nismo uvijek bili tako sretni, bezbrižni i puni ljubavi. Kad je Isus ušao u naše živote, sa sobom je donio eksploziju ljubavi. Otvorio je ustave milosrđa i opraštanja. U mojoj obitelji mnogo je bilo boli u našoj prošlosti, ali nitko od nas ne gaji osjećaje ljutnje. Nitko ništa ne zamjera. U našim srcima nemamo ništa drugo osim ljubavi. Ne provodimo vrijeme žaleći; radujemo se u Isusu kojega poznajemo danas i u budućnosti koju nam on svima donosi.

Srce mi je slomljeno kad vidim obitelji koje čvrsto drže prošlost. Braća i sestre čvrsto drže gorčinu i ljutnju iz dana koji su davno nestali. Muževi i žene, koji su bili povrijeđeni riječima ili djelima, dopuštaju boli da se zagnoji, raste i izjeda ih poput raka.

Za ljudsko srce Isus može učiniti što nitko drugi ne može. On može donijeti promjenu iznad svega što bismo mogli zamisliti. Kad dođe živjeti u vaše srce, on čini više od opraštanja, on ostavlja sjeme oproštenja. Nadnaravno sjeme koje neće samo istrijebiti grijeh, nego istrijebiti i bol koju je grijeh donio.

Nikada neću moći dovoljno zahvaliti Isusu za ono što je učinio za našu obitelj.

Za oproštenje, milosrđe i milost koje nam je donio, dovodeći nas ponovno sve zajedno.
A on može isto učiniti za svakoga.

__________

Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, prosinca 19, 2014

NE ŽALITE

Noemi je još jednom, posljednji put, potaknula Rutu da se vrati kući, ali Ruta nije htjela poći. "Ruta ostade s njom" (Rut 1,14). Ovdje upotrijebljena riječ daje sliku žene na koljenima s rukama oko struka svoga gospodara, kao da ga nikada neće pustiti. Ruta je htjela Boga!

Čim je Ruta prešla granicu u Judu, bila je na putu da zadobije Krista. Tamo nije bilo putokaza da je uputi, ali mi znamo kamo je put vodio: ravno do Isusova srca! Ruta i Noemi došle su do mjesta blagoslova – siromašne i ne znajući odakle će doći njihov sljedeći obrok – ali stigle su u početku sezone žetve.

Ruta je bila siromašna, bez budućnosti na vidiku, ali bila je vrijedna žena i sve je predala Gospodinu. Rekla je: "Htjela bih ići u polje pabirčiti" (Rut 2,2). To su radili jedino jako siromašni. Zakon je zahtijevao da vlasnici ne požanju svoga polja do kraja i ne pabirče ostatke, tako da bi ih siromašni mogli pokupiti. "Kad žetvu žanjete po svojoj zemlji, ne žanjite dokraja svoje njive; niti pabirčite ostatke poslije svoje žetve … nego ih ostavljaj sirotinji" (Lev 19,9-10).

Činilo se kao da je Ruta učinila jadnu pogodbu: njezina odanost odvela ju je sve do mjesta pabirčenja i sad se znojila nad jadno plaćenim poslom! Bila je čak i ispod crte siromaštva. Dobro je pogledajte, jer upravo tako i vi možete završiti ako krenete čitavim putem s Bogom!

To je bio križ apostola Pavla sve dok nije umro: "Postali smo prizorom svijetu, anđelima i ljudima. Mi smo ludi zbog Krista … gladujemo i žeđamo, podnosimo golotinju i primamo udarce, bez stalnog smo boravišta i do iznemoglosti radimo svojim rukama. Vrijeđaju nas … progone … ocrnjuju … Postali smo kao smeće svijeta, kao izmet sviju sve do sada" (1 Kor 4,9-13).

Ali ne žalite Rutu – jer ona je upravo bila na putu da zadobije Krista!

četvrtak, prosinca 18, 2014

PRELAZAK GRANICE

Kao što vidimo u Ruti 1, Noemi, Orpa i Ruta dospijevaju na granicu između Moaba i Jude i tamo se suočavaju s odlukom. Hoće li slijediti kretanje milosti Božje i prijeći u Kristovu puninu? Njihova imena daju ključ: Noemi znači milost; Orpa znači tvrdoglav; a Ruta znači prijatelji, drug.

Konfrontacija je došla na granici kad je Noemi odlučila testirati Orpinu i Rutina predanost i odluku. Za njih, odluka da će ići naprijed zahtijeva više od emocija, više od riječi. Moraju odabrati hoće li se vratiti ili poći naprijed – bez obećanja nagrade i jasne vizije visoke cijene pred njima.

Umjesto da im propovijeda prosperitet, lakoću i uspjeh, Noemi im predstavlja sliku trpljenja i siromaštva. Nema obećanja zemaljskih dobara, samo hod vjere. Zapravo, ohrabruje ih da se vrate kući svojim majkama (vidi Rut 1,8-9).

Na toj točki i Orpa i Ruta ostaju postojane: "One briznuše u plač. I rekoše joj: 'Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu'" (Rut 1,9-10). Iz Orpina imena već znate da će, usprkos rijeci suza, usprkos snažnih riječi da će ići dalje, odustati i vratiti se k svome idolopoklonstvu. Izvana je, međutim, slomljena i nježna, i čini se kao da je dio tog koraka natrag k Bogu.

Vjerujem da je Noemi mogla vidjeti u Orpino srce, njezinu borbu. Vjerojatno je pomislila: "Jadno dijete! Misli da želi Gospodnju puninu, ali još uvijek je opčinjena ovim svijetom. Bila bi jadna da ide dalje, jer uvijek bi gledala natrag!"

I tako je rekla: "Idi svojim putem!" Orpa je vjerojatno donijela odluku u svome srcu: "Vratit ću se k Moabu i služiti Bogu – na moj način! Još ću uvijek voljeti ove drage svete, ali moram dalje sa svojim životom. Spremna sam ostaviti svoju prošlost."


Biblija kaže: "One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se" (Rut 1,14).


Neki od vas koji sad ovo čitate spremni ste poljubiti svoju braću za pozdrav. Nešto u vašem srcu vas vuče – krug posebnih prijatelja ili starih ljubavi. Ali kao što je Naomi rekla za Orpu: "Jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome" (Rut 1,15), tako neki idol drži i vaše srce – nešto iz vaše prošlosti što ne možete otpustiti!