utorak, rujna 02, 2014

VIŠE ISUSA

Ne mogu čitati knjigu Djela a da se ne posramim. Apostoli su živjeli i služili u području nadnaravnog. Čak i laici poput Stjepana i Filipa, ljudi koji su posluživali kod stolova, bili su silni u Duhu Svetom, čineći čuda i raspirujući čitave gradove. Pojavili su im se anđeli, raskinuli im lance i izveli ih iz sigurnih zatvora. Imali su silne objave, jasne i detaljne.

Petar je bio pun Duha Svetog, tako da su bolesni na krevetima i ležaljkama bili iznošeni na ulice kako bi njegova sjena pala na njih te bi bili iscijeljeni (Dj 5,15). Hromi su bili iscijeljeni i skakali su u hramu. Zapisano je: "Bog je tako neobična čudesa činio preko Pavlovih ruku da su na bolesnike stavljali rupce za znoj ili pregače što bi dotakli njegovo tijelo, pa su ih bolesti ostavljale a zli duhovi izlazi iz njih" (Dj 19,11-12).

Zašto mi danas ne živimo u takvom području? Nije se Bog promijenio; mi smo se promijenili! S nama je isti Gospodin, imamo ista obećanja, i Bog je i više nego voljan činiti to ponovno. Ali nažalost, danas postoji ideja da nama nisu potrebna čuda. Kaže se: "Ova generacija ima veće otkrivenje; ona je obrazovanija i ima veće znanje. Ne trebamo očekivati da će Gospodin danas to raditi; to je bilo jedino potrebno da bi se ustanovila crkva."

Moj odgovor na to je da ako su čuda bila potrebna da bi se ustanovila crkva, onda su čak potrebnija u ovo završno vrijeme crkve. S obzirom da se grijeh umnožio mnogo puta, zli ljudi postaju sve gori. Obmanjivači su se umnožili, nasilje je otišlo izvan kontrole i pakao je proširio svoje granice. Sotona je sišao s velikim gnjevom. Kako su nauke demona navalile poput bujice, otpadništvo postaje sve gore.

Nalazimo se usred velikog otpada. Pobačaji su napunili zemlju krvnom krivicom. Kod naše mladeži više nema kontrole; kokain, crakc, heroin i alkohol šire se školama, uništavajući i ubijajući te pretvarajući tinejdžere u bolesne, lude lopove i ubojice. Nove bolesti šire smrt širom svijeta.

Više nego ikada u prošloj generaciji potrebno nam je više Isusa, više njegove spasonosne, isjeljujuće sile! Apostoli su znali cijenu nadnaravnog i željno su to platili, ali mi nismo voljni platiti cijenu.

ponedjeljak, rujna 01, 2014

DRŽEĆI OČI NA ISUSU by Gary Wilkerson

"Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena! Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere" (Heb 12,1-2).

U našoj trci vjere može nas spriječiti "grijeh koji lako zavodi". Dok trčimo utakmicu vjere, neprijatelj će nam podmetati nogu da se spotaknemo. To se često događa nakon naših velikih pobjeda. Jednoga trenutka mislimo: "Bog djeluje! Sad ću vidjeti ostvarenje njegova obećanja", ali onda se naša situacija okreće u suprotnom smjeru te se naša vjera spotiče. Ostavljeni smo misliti: "Gospodine, mislio sam da je ovo moj proboj. A sad su stvari gore nego ikada."

Gdje je, dakle, naša nada? Nalazimo je na kraju retka: "Ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena" (Heb 12,1). Iako naše situacije uzrokuju da sumnjamo, a i grijeh nam lako podmeće nogu, trka u kojoj se nalazimo u vezi je s ustrajnošću. Upućeni smo da ustrajemo držeći oči na Isusu. Naša trka nije o skupljanju dovoljno vjere – na svoju ruku ne možemo ništa skupiti. Za našu dobavu vjere moramo gledati u Isusa, jer on je "začetnik i završitelj naše vjere" (Heb 12,2).

Kakva divna stvar: Krist je onaj koji započinje vjeru u našim srcima! Daleko prije nego nas je pozvao da trčimo u našoj određenoj trci, na umu je imao sljedeću misao: "Želim vidjeti da se to ostvarilo." On je začeo vjeru u nama i postavio nas u trku da vidi ostvarenje svojih nauma.

Reci mi što se dogodilo s vjerom koju je Bog zasadio u tvoje srce? Misliš li da je umrla? Jesi li se umorio nakon što si se toliko puta spotakao? Prijatelju, ne očajavaj! Bog je obećao da će začeti vjeru u tebi, a to uključuje ponovno potpaljivanje vjere koju si poznavao. "Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom" (Rim 10,17).

Ako se vaše obećanje još nije ispunilo, budite uvjereni da Bog radi "završavajući vašu vjeru".

petak, kolovoza 29, 2014

MOJE TORBE SU SPAKIRANE

Ovo nije vrijeme da se predajemo životu lagodnosti. Moramo živjeti u stanju budnosti. "U to vrijeme (prije suda) pretražit ću Jeruzalem sa zubljama i pohodit ću kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: 'Jahve ne može učiniti ni dobro ni zlo'" (Sef 1,12). "Na svojoj vinskoj droždini" znači da su nemarni. "Droždina" je vinski talog na dnu bačve. Mnogi kršćani nisu htjeli da ih Duh Sveti probudi. Zavalili su se, prepustili lakoći i dopustili da se u njihovu srcu slegne sva prljavština. Neki su napustili crkvu Time Square jer je presnažna; u njoj je previše razbuđivanja srca. Otišli su tražeći mjesto gdje nema razbuđivanja. Kažu: "Ne mogu podnijeti taj pritisak, to snažno propovijedanje. Pozivate na previše istraživanja srca."

Kažem vam, prava crkva Duha Svetog bit će svijeća Božja koja će pretraživati grad, uzrokujući veliku neudobnost onima koji su se "slegnuli". U Jeremiji 48,11-12 Riječ Božja to naziva "pretakanjem iz bačke u bačvu". "Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen!" Taj se narod odbijao u išta uplitati. Više su voljeli tih, miran, neuznemiravan napredak, odbijajući biti kušani, osvjedočavani ili razbuđivani.

Ako bismo znali kako smo blizu povratku našega Gospodina – kako blizu strašnim sudovima – bili bismo zahvalni Bogu za njegova razbuđivanja. Bili bismo "izlijevani" na svakom sastanku, rješavani svakog taloga. Bili bismo zahvalni Bogu za propovjednike evanđelja koji nas neprekidno potiču da hodamo u pravednosti i koji preplavljuju našu dušu osvjedočavajućom, oštrom Riječi istine. Na Sudnji dan bit ćemo vječno zahvalni Bogu da smo bili buđeni porukama trube, koje su nas dovele do pokajanja i pravoga straha Božjeg.

Moje su torbe spakirane! Spreman sam i čeznem vidjeti Isusa licem u lice.