utorak, srpnja 29, 2014

JE LI GOSPODINU IŠTA NEMOGUĆE?

Vjerojatno se sjećate priče u Postanku u kojoj se Bog objavio Abrahamu. Ovaj patrijarh sjedio je na vratima svoga šatora za vrućine dana kad su se iznenada pred njim pojavila tri čovjeka, stojeći pod stablom. Abraham je otišao da se susretne s njima, pripremio im je lijepo jelo i zatim je razgovarao s njima.
Tijekom njihova razgovora, Gospodin je pitao Abrahama gdje mu je žena Sara. Zatim je Bog rekao nešto nevjerojatno: "Tvoja žena Sara imat će sina" (Post 18,10).

U to vrijeme Sara je bila u šatoru i slušala njihov razgovor. Kad je ovo čula, nasmijala se na tu pomisao: "Nemoguće", mislila je. Ona je bila daleko izvan mogućnosti rađanja djece, a i Abraham je bio prestar da začne dijete.

Međutim, kad je Bog čuo Sarin smijeh, rekao je: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako ću rod roditi ja starica?' Zar je Jahvi išta nemoguće?" (Post 18,13-14).

Pišem ovu poruku danas jer Bog postavlja isto pitanje svojoj djeci u ova sadašnja vremena: "Je li Gospodinu išta nemoguće?" Svaki od nas mora se suočiti sa svojim vlastitim teškim situacijama u životu. I usred njih Bog pita: "Misliš li da je tvoj problem pretežak za mene da ga sredim? Ili vjeruješ da to mogu riješiti za tebe, bez obzira što misliš da je to nemoguće?"

Isus nam kaže:"Što je ljudima nemoguće, to je Bogu moguće" (Lk 18,27). Vjerujete li ovoj Gospodnjoj riječi? Prihvaćate li da on može izvršiti nemoguće u vašem braku, u vašoj obitelji, na vašem poslu, za vašu budućnost?

Brzi smo savjetovati druge da on to može. Kad vidimo naše ljubljene da prolaze kroz teška razdoblja, kažemo im: "Ustraj i gledaj gore! Ne prestani se pouzdavati u Gospodina. On je Bog nemogućega!"

Međutim, pitam se vjerujemo li te istine za same sebe. Sara, koja je posumnjala u Gospodina, vjerojatno bi ponudila isti taj savjet svojim prijateljima. Zamislite da je čula za neki pobožan bračni par u sličnoj situaciji – vjernim ljudima koji želje dijete, ali prestari su da bi ga rodili. Taj bračni par vjeruje da im je Bog obećao dijete, ali sad postaju stari. I malo-pomalo gube vjeru u svoj san.

Ako biste pitali Saru što bi im ona rekla, vjerojatno bi odgovorila: "Reci im da ustraju. Ne mogu odustati od nade za svoj san. Oni služe Bogu koji čini nemoguće i on će to srediti za njih."

Međutim, Sara je teško to mogla povjerovati za samu sebe. A i mnogi kršćani su danas takvi. Mi hrabro navješćujemo Božju silu drugima, ali ne vjerujemo njegovoj Riječi za sebe.

ponedjeljak, srpnja 28, 2014

ON VAS VOLI BLAGOSLIVLJATI by Gary Wilkerson

"Izak je sijao u onom kraju, i one godine urodilo mu stostruko" (Post 26,12).

Bila je to godina suše, zapravo druge suše. Tamo se vjerojatno još moglo naći prašine od ranije suše, a ipak je Bog rekao narodu da sije novi usjev.

Izak je poslušao Boga iako je možda mislio da to neće funkcionirati. Nije mu baš imalo mnogo smisla sijati drugi usjev. Međutim, bio je krajnje poslušan Bogu i kao rezultat toga požeo je ogromnu žetvu – "stostruku".

To je mnogo! Ako bih ja vidio našu crkvu da je narasla 20 posto ili da su moje financije narasle 20 posto, ako bih uživao 20 posto veću naklonost u mojim odnosima – dakle, vidite kamo s time idem. Koliki biste htjeli da vidite 20 posto bolji brak, 20 posto bolju djecu – mislim, da vam se djeca bolje ponašaju – ili 20 posto veći financijski blagoslov? To bi bilo divno, zar ne? Ali ovo nije bilo 20 posto niti čak 100 posto, ovo je bilo stostruko – umnoženo sto puta. I to usred suše!

Uvjeravam vas da se Bog ne brine u vezi s gospodarstvom Amerike. Niti se brine u vezi s onim što se događa na vašem poslu ili u vašem domu. On ima svu sposobnost, sredstva i silu u nebu te je u stanju ispuniti sve vaše potrebe prema svome bogatstvu u slavi.

On želi da znate da vas je blagoslovio. To je njegovo srce. Riješite se zamisli o ćudljivom, staromodnom Bogu gore u nebu koji čeka da učinite neku pogrešku kako bi vam mogao nešto oduzeti. I odbacite Boga "Djeda Mraza" koji provjerava jeste li zločesti ili dobri da bi vas prema tome nagradio. Bog vam želi dati snagu da budete poslušni jer vas voli blagoslivljati.

Iznova i iznova vidim kako Bog kaže: "Učini ovo ili ono. Uzdaj se u mene usred toga." Možda se osjećate kao da ste u suši jer su vam sredstava na dnu. Možda mislite da je vaš duhovni život na pustom mjestu i možda ne osjećate da imate išta dati. Ne osjećate se prikladni svjedočiti ovoj skupini, propovijedati onim ljudima ili ići u onu zemlju da budete na misijskom polju. Kad se ja tako osjećam, a ipak idem naprijed i činim što mi Bog kaže da činim, uvijek primam blagoslov. Tu je uvijek slavno izliće njegove dobrote.

subota, srpnja 26, 2014

NJEGOVA RUKA JE VEĆA by Claude Houde

Jedno dijete stajalo je na pločniku pred trgovinom slatkišima kao da je prikovano za zemlju. U trgovini je bio čitav ogroman svijet čokoladnih kolača te najboljih i najslađih slatkiša poznatih čovjeku! Vlasnik trgovine očajnički je pokušavao ignorirati toga siromašnog dječaka velikih očiju, koji je strpljivo gledao u njega ne rekavši ni riječi. Nakon dugačkih minuta, vlasnik trgovine se uznemirio i zaposlio promrmljavši: "Ne mogu dati kolače i kekse baš svakom djetetu koje se zaustavi! Ovo je posao i ja moram zarađivati za život!"

Ali pokazalo se da je posljednji pogled na dijete previše. Dižući ruke, vlasnik trgovine mahnuo je dječaku da uđe te se ovaj pametan dječak brže od munje našao u trgovini. Vlasnik je maknuo poklopac s ogromne staklenke s najukusnijim (a i najskupljim) čokoladicama. Pokazao je rukom i rekao: "Hajde, uzmi nekoliko." Dječak ga je pogledao s velikim osmijehom, ali odmahnuo je glavom. Trgovac je ponovio: "Hajde, uzmi što želiš! Besplatno!" Ali dječak je ponovno odmahnuo glavom. Onda je dobri čovjek posegnuo u staklenku i dao mu ogroman pregršt slastica!

Radoznao, pitao je dječaka: "Zašto sam nisi uzeo?" Mali pametnjaković trijumfalno je odgovorio: "Jer je tvoja ruka daleko veća od moje!"

Dragi prijatelju, Božja ruka veća je od naše. Njegova sila je dovoljna. Njegova svemoćna ruka uzima našu dršćuću, slabu ruku i dogode se nadnaravne stvari. Njegova je to ruka koja dopušta mojoj ruci da uzme ono što je pripremio za mene.

"Dakle, ako vi, premda ste zli, možete davati djeci svojoj dobre darove, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole" (Mt 7,11).


__________

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, srpnja 25, 2014

SAMO ZA OBITELJ

"Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače" (Post 43,30). Ovo je slika srca našeg Spasitelja.

Nakon što je Josip postao upravitelj Egipta, njegova braća došla su u njegovu kuću te jela i pila u njegovoj nazočnosti. "… njemu staviše napose, njima napose" (r. 32). Ti su se ljudi radovali u Josipovoj nazočnosti bez da su bili potpuno obnovljeni, bez da su ga stvarno upoznali, bez otkrivenja ljubavi i milosti.

Mi možemo biti zahvalni ljudi koji jedu i piju u nazočnosti Gospodnjoj, ali koji još nisu primili otkrivenje njegove beskonačne ljubavi; osjećaj neljubljenosti još uvijek ostaje. To je slučaj s kršćanima koji odlaze u dom Božji da pjevaju, štuju i slave, a zatim odlaze kući k istoj staroj laži: "Bog mi nije pokazao nikakav dokaz da me ljubi. Moje molitve su neodgovorene. On se u stvari ne brine za mene kao što se brine za druge."

Josipova braća trebala su učiniti jedan konačan korak prije nego su mogla primiti potpuno otkrivenje ljubavi. Takvo otkrivenje dano je onima koji su slomljena i ponizna srca. "Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti" (Ps 51,19). Josipova braća još nisu bila slomljena srca.

Kad su se spremili da se vrate u Kanaan, Josip je zapovjedio svome sluzi da stavi njegovu osobnu srebrenu čašu u vreću Benjamina, najmlađeg brata. Tek što su krenuli na put, predusreli su ih Josipovi ljudi i optužili da su ukrali čašu. Braća su bila tako sigurna u svoju nevinost da su rekla: "Onaj u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat ćemo robovi tvome gospodaru" (Post 44,9). U njima više nije bilo borbe. Niti ponosa. Kad su se vratili u Josipovu palaču, bili su ponizni i slomljeni.

A onda je došlo otkrivenje velike ljubavi Božje. "Josip se više nije mogao svladavati … pa povika: 'Neka svi odstupe!' Tako nitko nije ostao s Josipom kad se očitovao svojoj braći" (Post 45,1).

Svijet ne zna ništa o tom otkrivenju ljubavi. Bog prebiva s poniznima i krotkima. On uživa u svojoj obitelji. Počivajte u njegovoj ljubavi za vas!

četvrtak, srpnja 24, 2014

VEĆI DODIR

Ilija i Elizej pošli su dalje za Jerihon, što znači "mjesto zvano ugodno". Međutim, ovaj grad sad je bio neplodan, suh, potpuno beživotan – bez stabla, bez paše, bez roda. Sve se osušilo jer se otrovna struja ubacila u dotok jerihonske vode. Ovaj grad predstavlja mrtvo, suho kršćanstvo, crkvu koju Isus u Otkrivenju opisuje ovako: "Kažu da si živ, a mrtav si" (Otk 3,1).

Ilija je u Jerihonu podigao školu proroka i kad su on i Elizej posjetili tu školu, neki mladi nadobudni proroci približili su se Elizeju pitajući: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" (2 Kr 2,5). Elizej ih je odmah utišao, govoreći im: "Tiho! Dakako da znam."

Ova generacija propovjednika trebala je biti poslana širom Judeje i Izraela da služi društvu. Ali jasno, nešto im je nedostajalo: sila, pomazanje i vlast Duha Svetog. Sljedećeg dana, isti ti propovjednici molili su Elizeja da pođu i traže Ilijino tijelo, u slučaju da ga je Duh Sveti ispustio negdje na planini ili u nekoj dolini. Bili su u potpunom neznanju o putovima i djelovanjima Duha Svetog. Mogli su svjedočiti, propovijedati i govoriti o čudima, ali sami nisu iskusili Božju silu.

Sad je Ilija predložio: "Elizeje, gledaš sljedeću generaciju službe. Zašto se ne bi tu zadržao i učio ove propovjednike putovima Duha? Ti si upravo čovjek da probudiš ovu mrtvu, suhu crkvu."

Ali Elizej je znao što bi se dogodilo da je postao pastor tim propovjednicima. Oni bi ostali nadahnuti Ilijinom snažnom službom i neprestano bi ga bombardirali pitanjima o njoj. "Koliko je sati tvoj gospodar molio? Koje je metode koristio? Koju je nauku propovijedao?" Elizej bi na kraju sve svoje vrijeme trošio prisjećajući se prošlosti. A ovi mladi propovjednici trošili bi svu svoju snagu pokušavajući biti poput Ilije, nadajući se da će činiti njegova čuda – ali bez sile i vlasti Duha Svetog.

Današnja crkva pala je u istu zamku. Proučavamo pokrete i probuđenja iz prošlosti tražeći ključ i pokušavajući otkriti metodu kako sazvati vatru s neba. Koliko god se mogu unatrag sjetiti, crkva je vapila za staromodnim probuđenjem Duha Svetog. Međutim, sve to proizlazi iz želje da se vidi kako Bog stvara nešto što je učinio u prošlosti.

Elizej je znao da ne bi mogao utjecati ni na koga u toj mrtvoj, suhoj crkvi dok ne primi svoj vlastiti dodir od Boga. Nije se mogao oslanjati na Ilijina velika djela. Rekao je Iliji: "Poštujem vjeru mojim praočeva, duhovnih velikana prošlosti. Ali znam da Gospodin želi činiti nešto novo. I ja moram imati veći dodir od njega od ičega što je dosad bilo viđeno."

srijeda, srpnja 23, 2014

DVOSTRUKI DIO

Možda se pitamo zašto je Ilija htio da mu se Elizej pridruži na putu za Betel (vidi 2 Kr 2,1-4). Za Iliju to sigurno nije bilo samo neko sentimentalno putovanje, posljednji izlet niz Ulicu uspomena. Ne, ovaj mudar, star čovjek htio je Elizeja poučiti – kao i nas danas – o potrebi za više sile Božje i pomazanja.

I tako dok su išli ulicama, Ilija je vjerojatno zamijetio užas i ogorčenje svoga sluge dok je gledao ono potpuno otpalo društvo. Sam Ilija naišao je na izrugivače i podrugljivce u svoje vlastito vrijeme na gori Karmelu. Ali znao je da će biti potrebna čak i veća nadnaravna snaga za suočenje s ovom novom generacijom. Ti mladi ljudi bili su daleko tvrđi i bezbožniji od idolopokloničkih svećenika s kojima se on borio.

Vjerujem da je u toj točki odlučio testirati svoga slugu. Najvjerojatnije mu je predložio: "Elizeje, zašto ne ostaneš ovdje i ne budeš pastor ovim ljudima? Imaš siguran poziv i dobio si dobro obrazovanje. Mogao bi pomoći obnoviti veliko betelsko nasljeđe."

Dok je Elizej razgledavao situaciju u Betelu, znao je da nije spreman dići se protiv zlih duhova tamo. Shvatio je ono što je Ilija znao sve vrijeme – bilo mu je potrebno da Duh Sveti učini veće i snažnije djelo u njemu prije nego se može suočiti sa zlom u tako pokvarenom gradu. I tako je rekao svome gospodaru: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti" (2 Kr 2,6). Zatim Pismo kaže: "I tako pođoše obojica" (isti redak).

Vjerujem da Betel predstavlja onu vrstu zlog društva koje je postala naša nacija za svega jednu generaciju. I mi živimo među izrugivačima i podrugljivcima – senzualnim ljudima koji su predani požudi, idolopoklonstvu, homoseksualizmu. Ta sadašnja generacija gora je od bilo koje s kojom su se Ilija ili Elizej suočili. Ovi sveti proroci vidjeli su djecu kako se izruguju, ismjehuju i bogohule, a naša djeca ubijaju jedni druge. Mlada djeca bez ikakve krivnje ili žalosti ubijaju roditelje, školske kolege, nedužne strance.

Ne želim donositi nikakav sud za svu mladež. Znam da u ovom društvu postoje mnogi pobožni tinejdžeri koji gore za Isusa. Zahvalan sam Bogu za svaku mladu osobu koja je u ova pokvarena vremena zauzela stav za Krista.

Međutim, ovo zlo vrijeme zahtijeva da se narod Božji dokopa dvostrukog dijela njegove sile i vlasti kako bi bio u stanju dosegnuti ovu izgubljenu generaciju. To će zahtijevati mjeru pomazanja kakvu nikada nismo vidjeli u povijesti. To zahtijeva da se sveti ostatak digne i zavapi zajedno s Elizejem: "O, Gospodine, potrebno je više!"

utorak, srpnja 22, 2014

SUOČENI S DUHOM IZRUGIVANJA

Elizej se vratio u Betel, pokvareno društvo s izgubljenom generacijom mladeži. Čim je stigao, izrugivali su mu se:

"Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada, i rugahu mu se govoreći: 'Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!' On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece" (2 Kr 2,23-24).

Kakav strašan prizor! Možda ćete pomisliti: "Kako okrutno što je Bog dopustio da dječake napadnu medvjedi!" Ali riječ "dječaci" ovdje daje siromašan prijevod. U izvornom hebrejskom ovaj izraz je "mladi ljudi".

Je li Elizej izazvao smrti u sebičnom napadu ljutnje zbog izrugivanja? Ne. Ovaj sveti čovjek djelovao je pod silom i vlašću Duha Svetog. Činjenica je da su ti mladi ljudi, izrugivači, počinili neiskazan grijeh. Dopustite mi objasniti.

Bez sumnje, dječaci su čuli o Ilijinom premještanju u nebo. Međutim sada, izrugujući Elizeja riječima: "Hodi, ćelo", ismijavali su djelo Duha. Nisu prihvatili istinu svetog djela Duha i njihov postupak prema Elizeju bio je čin izrugivanja protiv Njega.

Mnoge godine Bog je bio strpljiv s otpalom crkvom u Betelu. Mnogi su odlazili onamo da štuju kod oltara, a Gospodin je slao i mnoge proroke, uključujući samog Iliju, kako bi ih upozorili. Ali došlo je vrijeme kad Bog više nije tolerirao gradsko idolopoklonstvo i pokvarenost. I tako je sazvao sud, poslavši u ovaj pokvaren prizor čovjeka s dvostrukim dijelom Duha Svetog. Elizej je u Betelu djelovao s autoritetom, propovijedajući sud protiv njihova grijeha.

Previše se današnjih mladih propovjednika oslanja na iste tjelesne metode kao otpala crkva u Betelu. U dom Božji unose istu vrstu glazbe koja je potaknula pobunu i senzualnost u ovoj naciji. Oni anketiraju grijehom prožeto društvo da nauče kako mogu primamiti nevjernike u crkvenu zgradu. I umjesto da ponude štovanje, izvode skečeve i rock koncerte te pripremaju domjenke. Mlade ljude nastoje zabavljati umjesto da ih suoče s njihovim grijehom i prazninom jednostavnim, čistim evanđeljem. Crkva se suočava s istim duhom izrugivanja kao Elizej.

ponedjeljak, srpnja 21, 2014

OTVORI USNE MOJE by Gary Wilkerson

David piše: "Učit ću bezakonite tvojim stazama, i grešnici tebi će se obraćati … Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju" (Ps 51,15.17).

Kad Bog u nama zapali vatru, to nije samo za našu korist. To je da nas zapali gorljivošću za izgubljene oko nas i širom svijeta. Ako dopustimo da taj plamen u nama gori, on će nas natjerati da nosimo Dobru vijest izvan zidova naše crkve. Tada shvatimo: "Ova vatra u meni neće se ugasiti. Teško meni ako je zadržim u sebi!"

Jednostavno ne možemo zadržati svoju gorljivost kad nas osobno očisti Bog i ispuni neprekidnom glađu za njegovim životom u nama. To u nama čini da želimo vikati njegove hvale svijetu. Neki od najboljih nedjeljnih štovatelja koje poznajem jesu oni koji vape: "Hvala ti, Isuse, što danas moj suradnik sjedi ovdje do mene i doživljava tvoju predivnu ljubav."

Ako nemamo tu vrstu vatre, nevažno je kako su snažna naša crkvena bogoslužja. Nebeski plamenovi mogu biti na našim glavama i svi možemo pasti ničice od strahopoštovanja, ali same te stvari ne pokazuju silu Pentekosta. Sve dok se probuđenje zadržava u crkvi, ono vjerojatno nije probuđenje. Ako gori prava vatra, ona će nas pokrenuti da zapalimo vatru u našem gradu. Naša molitva mora biti: "Bože, ako me dotakneš iskrom, onda učini da govorim grešnicima. Pomaži me da ih učim o tvojoj ljubavi. Pošalji me Isusovom neodoljivom ljubavlju na putove i među ograde."

Ako vatra Božjega Svetog Duha gori u vašem životu, možete znati da vaš život više nije iskra nego baklja.

subota, srpnja 19, 2014

ISPUNJENI DUHOM SVETIM by Jim Cymbala

"Dok su molili, potrese se mjesto na kojem bijahu skupljeni. Svi se napuniše Duha Svetoga te neustrašivo počeše navješćivati riječ Božju" (Dj 4,31).

Kad je Steve Green prvi put pjevao u Brooklyn Tabernacleu, okupili smo se u mom uredu zajedno s pomoćnim pastorima kako bismo prije početka sastanka molili. Jednodušno smo molili da toga dana Bog dođe među nas.

Kad smo otvorili oči, Steve je imao čudan izraz lica. "Kakvu sam to vibraciju upravo osjetio?" pitao je. "Prolazi li tu negdje vlak ili je to stvarno …?"
Objasnio sam mu da barem koliko ja znam ta tutnjava nije bila izazvana silom Duha Svetog; naprotiv, dolazila je od vlaka jer je točno ispod naše zgrade prolazila podzemna željeznica.

Međutim, za ranu crkvu u Jeruzalemu podrhtavanje koje su osjetili nije bilo ništa drugo nego izazvano Duhom. Na onom molitvenom sastanku sila Božja došla je na jedan svjež, nov, dublji način. Ti ljudi već su bili ispunjeni Duhom Svetim na Dan Pentekosta (Dj 2), a ovdje su osjetili novu potrebu i Bog ih je ispunio novom infuzijom sile.

Jasno je da naše pričuve duhovne sile s vremenom nestaju. Svakodnevni život, smetnje i duhovno vojevanje uzimaju svoj danak. Prema riječima Pavla, koje je upotrijebio u Efežanima 5,18, trebamo se "ispunjavati Duhom".

Bez obzira nazivamo li se klasičnim evanđeoskim kršćanima, tradicionalistima, fundamentalistima, pentekostalcima ili karizmaticima, svi se mi suočavamo s pomanjkanjem stvarne sile te moramo vapiti za svježim ispunjenjem Duhom Svetim. Potreban nam je svjež vjetar Božji da nas probudi iz našeg mrtvila. Više se ne smijemo skrivati iza nekoga teološkog argumenta. Ovi dani previše su mračni i opasni.


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, srpnja 18, 2014

OTROVNE JERIHONSKE VODE

Nakon što je primio dodir od Boga, Elizej je pošao dalje sa svojom vlastitom vjerom i njegova prva postaja bila je Jerihon (2 Kr 2,15). Tamošnja škola od pedeset proroka odmah je prepoznala Božji dodir na njemu, govoreći: "Isti duh koji je bio na Iliji sad je na Elizeju." Svima je bilo očito da se ovaj skriveni sluga kreće u dubljoj sili i vlasti Duha.

Ovi mladi proroci rekli su Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna" (2 Kr 2,19). Rekli su: "Otrov je u vodi i sve ubija." Međutim, očito je kako ovih pedeset ljudi nije imalo snage kako bi spriječilo da otrov donosi smrt Jerihonu.

Prema Izaiji, ovo "lijepo mjesto" predstavlja službu: "Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov, lijepi nasad njegov, ljudi Judejci" (Iz 5,7). Isto tako, voda ovdje predstavlja Riječ Božju.

Vidite li sliku? Otrovne jerihonske vode govore da je propovijedanje s propovjedaonica toga grada bilo okuženo. Ovi ljudi Božji nikada se nisu pozabavili vlastitim grijesima, zbog toga su njihove propovijedi bile pune otrova iz pokvarena srca. A njihove beživotne lekcije, usmjerene na tijelo, uzrokovale su duhovnu smrt među ljudima.

Što je bio lijek za otrov u Jerihonu? Potrebno je bilo očistiti izvor vode – i to je upravo ono što je Elizej učinio. Uzeo je čistu posudu, napunio je solju i izlio je u izvor gradske vode. Ubrzo je sva voda bila očišćena i život je izbio svuda unaokolo.
Svakako, sol koju je Elizej upotrijebio predstavlja evanđelje čistoće i svetosti. A čista posuda koju je upotrijebio predstavlja propovjednike koji su očišćeni Kristovom krvi i posvećeni očišćavajućim ognjem Duha, pripremljeni da propovijedaju čisto evanđelje. Ljubljeni, čiste posude koje hodaju u svetosti i propovijedaju čistu riječ sa svježim pomazanjem mogu zaustaviti grešan struju vode u domu Božjem.

četvrtak, srpnja 17, 2014

OSNAŽENI DUHOM

Jedna od posljednjih stvari koju je Ilija učinio prije nego što ga je Bog uzeo u nebo bila je da pita Elizeja što bi htio da učini za njega. Kad je Elizej odgovorio kako želi da na njemu bude dvostruki dio njegova duha, Ilija mu je rekao da traži tešku stvar.

Međutim, za koga bi točno taj zadatak bio težak? Za Boga? Za Iliju, čovjeka koji je podigao mrtvog i sazvao oganj s neba? Ne, to je trebalo biti teško za Elizeja! To je bilo nešto što je trebao sam postići jer Ilija nije imao sposobnost osnažiti svoga slugu dijelom Duha koji je prebivao u njemu. Jedino Bog može čovjeku dati svoga Duha.

Ali je Ilija odgovorio: "Ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti" (r. 10). Važno je znati da se riječi "kada" i "budem" u ovom retku u izvornom hebrejskom ne pojavljuju. One su kasnije umetnute u tekst našega prijevoda. Zbog toga vjerujem da je Ilija zapravo rekao Elizeju: "Ako me vidiš dok budem uziman od tebe."

Ilija je rekao: "Duh Sveti ne može učiniti posebno djelo u tebi sve dok se oslanjaš na uspomenu na mene. Smatraj da sam otišao. Elizeju, ne trebaš ti mene. Okreni se Gospodinu, čiji Duh je radio i u meni, i on će odgovoriti na tvoj vapaj."

Onoga trenutka kad je Elizej vidio kako je njegov gospodar odjurio u nebeskim kolima, preuzeo je odgovornost da nosi dalje djelo Božje svojoj generaciji. A kad je stajao na rijeci Jordan te udario po vodi, riječi koje je povikao bile su: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" (2 Kr 2,14). Ovaj mlad prorok rekao je: "Gospodine, svi moji duhovni praoci mrtvi su i otišli su. A ovo strašno vrijeme zahtijeva i više nego što si davao do sada. Radi ponovno, Gospodine, ovaj put kroz mene. Trebam biti osnažen s više tvoga Duha."

srijeda, srpnja 16, 2014

BOG ZA VAS ŽELI RAZDIJELITI VODU

Dok je stari prorok Ilija razmišljao o svojim posljednjim danima na zemlji, odlučio je da će posjetiti gradove Betel i Jerihon. Pozvao je svoga slugu Elizeja da pođe s njim i tako su se otisnuli na ono što ja vidim kao "putovanje pouke". Nakon što su posjetili oba ova grada, stigli su na obalu rijeke Jordan. Ilija je skinuo svoj plašt – širok, komotan komad odjeće ili halje – i udario njime po vodi. Voda se nadnaravno razdijelila i ova su dva muškarca prešla rijeku po suhu (vidi 2 Kr 2,8).

Zašto je Ilija ustrajao na čudesnom prelasku preko rijeke? Jordan nije bio duboka, široka rijeka i Pismo ne daje nikakva dokaza da je nabujala. Zatim, na drugoj strani bilo je pedeset snažnih, mladih proroka koji su mogli za njih sagraditi splav za svega nekoliko sati.

Vjerujem da je Ilija nastojao poučiti svoga nasljednika da je čudo prelaska iz prošlosti – od Mojsija i Jošue do sadašnjeg vremena – sve bila drevna povijest. On je želio izazvati Elizeja, kao da mu kaže: "Kad budeš započeo svoju vlastitu službu i propovijedao da je Bog Bog čuda, morat ćeš posvjedočiti što je on osobno učinio za tebe. Elizeje, ja ubrzo odlazim pa kad se sutra vratiš na rijeku, želim da se vratiš kao što si i došao ovamo. Vjeruj Bogu za nadnaravno u svom vlastitom životu."

Mnogi od nas nemaju vjeru kako bi vjerovali Bogu za vlastita čuda danas. Naše vrijeme provodimo razmišljajući o nevjerojatnim čudima u Pismu, a sve to vrijeme Bog nam želi reći: "Za tebe imam čak i nešto bolje. Želim činiti čuda u tvom životu – promijeniti tvoj dom, srediti brak, spasiti nespašene najmilije. Suočit ćeš se sa svojim vlastitim Crvenim morem i svojom vlastitom rijekom Jordan, ali ja želi razdijeliti te vode za tebe."

utorak, srpnja 15, 2014

BOG ŽELI ČINITI VEĆE STVARI

Druga knjiga kraljevima 2 sadrži jedan od najspektakularnijih odlomaka u čitavom Starom zavjetu. Ovo poglavlje govori čudesnu priču o ostarjelom proroku Iliji i njegovom sluzi Elizeju. Iz priče vidimo da je Bog obavijestio Iliju da je njegova služba na zemlji završila. Sad je trebao prijeći rijeku Jordan i poći na određeno mjesto, gdje će ga pokupiti nebeska kola i premjestiti u slavu.

Kad su Ilija i Elizej dosegli to mjesto, Ilija se okrenuo svome sluzi i rekao: "Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe" (2 Kr 2,9). Bez oklijevanja, mlađi je čovjek odgovorio: "Neka mi u dio padne dvostruka mjera tvoga duha" (isti redak).

Na prvi pogled, Ilija kao da se iznenadio Elizejevim odgovorom te je rekao: "Mnogo tražiš" (r. 10). Ali je zatim nastavio i uputio Elizeja da mora pažljivo motriti što će Bog učiniti kako ne bi promašio te se kući vratio razočaran.
Dok su išli, iznenada su se pojavila kola s neba i razdvojila ih. Ilija je – u tijelu – bio odnesen u kolima i Elizej je bio svjedok čitavoga tog prizora! Povikao je: "'Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!' I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje" (r. 12).

Ilija je otišao, ali je njegov plašt pao na zemlju. Kad ga je Elizej vidio, uzeo je svoje vlastite haljine i razderao ih te se ogrnuo njime. A kad se vratio na Jordan, skinuo je plašt i njime udario po vodi, upravo kao što je učinio njegov gospodar. Vode su se odmah razdijelile i Elizej je prešao po suhu. Na taj način započela je izvanredna služba ovoga mladog proroka.

Događaji u ovom poglavlju apsolutno su nevjerojatni. Međutim, što ovaj odlomak može reći nama danas? Vjerujem da nam je Bog ovdje dao jednu nepogrešivu lekciju, s jasnim i jednostavnim značenjem. Sa svakom sljedećom generacijom Bog želi činiti veće stvari. I svaka nova generacija mora tražiti Gospodina svoje vlastito iskustvo Duha Svetog i svoje vlastito ispunjenjem silom od njega.

ponedjeljak, srpnja 14, 2014

SVOGA SVETOG DUHA NE UZMI OD MENE by Gary Wilkerson

Psalmist David piše: "Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene" (Ps 51,13). Znamo da je Bog svenazočan, ali očitovanje njegove nazočnosti sasvim je nešto drugo. To je razlog zbog čega toliko službi štovanja započinje s kratkim pjesmicama tražeći Duha Svetog da siđe i očituje svoju nazočnost. David ovdje govori: "Gospodine, potrebna mi je tvoja nazočnost, ne samo danas, nego i sutra. Ne želim da ona nestane, jer ne želim se vratiti na svoje mlake putove. Molim te, Bože, nemoj uzeti svoga Svetog Duha od mene. Ostani sa mnom i kad moje štovanje završi."

Svi znamo kako je to. U crkvi i u našem zajedništvu s drugima možemo vidjeti očitovanu nazočnost Božju. Doleti unutarnja iskra donoseći osjećaj svježeg, novog života te vapimo Bogu da nas tako raspiruje čitav dan. Međutim, iskra iščezava kako dani prolaze i bombardirani smo zahtjevima posla, obiteljskih obveza i računima koji nas proždiru i svladavaju.

Ja u taj krug padam svakog rujna na našoj konferenciji EXPECT. Sveti vođe koji tamo govore dotaknu me i nadahnu i njihove snažne poruke natjeraju me na koljena. Posljednjeg rujna iznio sam hrabru molitvu Bogu: "Gospodine, ako nećeš održavati tu iskru, nemoj mi je ni dati."

Umorio sam se od onoga stanja gore-dolje; zapaljen iskrom bez plamena da je održi; na vrhu brda tjedan dana samo da bih se zatim opet spustio u mukotrpan život sljedećega. Zbog toga sam tražio: "Gospodine, kakav god oganj zapališ u meni, neka sve više i sve jače gori. Daj mi postojan duh, kao što je rekao David. Ako mi daš iskru, pretvori je u baklju!" Bog održava taj plamen ovih posljednjih mjeseci. Crkva koju vodim sad ima pastora koji gori molitvom za svoj narod. Možda neću biti u stanju sve odvesti na kavu ili s njima igrati golf, ali imam postojan duh koji posreduje za njih dan i noć kako bi njihovi životi postali sve što mogu biti za Isusa.

subota, srpnja 12, 2014

TO NIJE ZA NAS SAME by Carter Conlon

Pismo nam govori da se Ana u svom najočajnijem času na kraju "zavjetovala ovako: 'Jahve, Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje, i opomeneš se mene, i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života, i britva neće prijeći preko glave njegove'" (1 Sam 1,11).

To je bilo ono što je Bog čekao! Vidite, često kad odgovor primimo prebrzo, kao ljudi skloni smo odnijeti odgovor kući. Svakako, možemo svjedočiti kako je Bog bio vjeran i blagoslovio nas, ali na kraju ćemo uzeti blagoslov i potrošiti ga na sebe. Zbog toga Bog mora često čekati dok ne dođemo do točke očaja upravo kao Ana – do točke kad u svom srcu odlučimo da ćemo uzeti taj odgovor i vratiti ga Gospodinu za njegovu slavu.

U to vrijeme, Ana nije imala pojma da je ovaj sveti očaj bio ono što je Bog stvarao u svom vlastitom narodu kao njegov odgovor na pogibelj s kojom se njezina zemlja suočavala. Ali ono što jest znala bilo je da će njezin zavjet pratiti cijena. Zamislite kako je teško moralo biti – znajući da je svećenstvo potpuno otpalo i da je nacija na putu propasti – donijeti odluku da dovede sina, želju svoga srca za koju je tako dugo molila, i preda ga u hram.

Mogu zamisliti što su Anini susjedi govorili kad je onaj posljednji put odlazila u hram sa svojim malim sinom. "Što to radiš, Ana? Bog je konačno odgovorio na tvoju molitvu i dao ti ovo dijete!" To je ista stvar s kojom se vi i ja borimo na svome putu: neispravnim razmišljanjem; savjetom onih koji nikada ne bi pošli tim putem.

Ana je nekako imala osjećaj da zna kako život s kojim nas Krist blagoslivlja nije za nas same, nego naprotiv za druge. Bilo je to nešto što je shvatila u hramu kad je tek dala zavjet Gospodinu obećavajući mu vratiti život koji će joj dati. Zapravo, upravo na toj točki Ana je otišla s licem koje više nije bilo tužno kao prije (vidi 1 Sam 1,18).


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, srpnja 11, 2014

NA TOČKI SLOMA

Pišu mi pastori iznoseći svoje brige za pastvu koja diže ruke. "Dobri, iskreni kršćani tako su svladani krivnjom i osudom da to izaziva očaj. Kad ne mogu živjeti prema svojim vlastitim očekivanjima, kad padnu natrag u svoj grijeh, odlučuju dići ruke."

Sve veći broj kršćana na točki je sloma. Malo je kršćana koji bi se ikada zabavljali mišlju da će ostaviti svoju ljubav za Isusa, ali u očaju razmišljaju na odustajanje.

Neki propovjednici danas propovijedaju samo pozitivne poruke. Kad ih čujete, svaki kršćanin dobiva trenutačne odgovore na molitvu i prima čuda; svatko se osjeća dobro i živi dobro; i sav svijet je blistav i ružičast. Volim čuti takvo propovijedanje jer dosta želim sve te dobre i zdrave stvari za narod Božji. Ali za velik broj vrlo iskrenih kršćana to jednostavno ne ide tako.

Nije čudo da mladi ljudi dižu ruke poraženi. Oni ne mogu živjeti prema slici koju je stvorila religija bezbrižnog, bogatog, uspješnog kršćanina koji uvijek razmišlja pozitivno. Njihov svijet nije tako idealan; oni žive s dubokim bolima, krizama iz sata u sat i obiteljskim problemima.

Pavao je govorio o nevolji: "Nevolja što nas zadesi ... opteretila na je preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život" (2 Kor 1,8).

Pozitivno razmišljanje neće učiniti da ti problemi nestanu niti će "priznavanje" da ti problemi ne postoje išta promijeniti. Što je rješenje? Ovdje su dvije nepromjenjive činjenice koje su mi donijele veliku utjehu i pomoć:
  • Bog me ljubi. On je dobar Otac koji nas samo želi podići iz naše slabosti. 
  • Vjera je ono što njemu najviše ugađa. On želi da mu vjerujem. 
"Ljubim te, Jahve, kreposti moja! Jahve hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećina moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen" (Ps 18,2-4).

četvrtak, srpnja 10, 2014

NAŠ PASTIR

Naš veliki pastir ljubi svaku ovcu koja je odlutala zbog testiranja, kušnji, povreda i boli. Nikada se ne smijemo usuditi optužiti našega pastira da nas je napustio jer on još uvijek hoda uz nas i pazi nas sve vrijeme.

Možda upravo sada vodite gubitnički rat protiv nekog iskušenja ili nevolje. Kakva god je vaša borba, odlučili ste da nećete bježati od Gospodina. Odbijate se predati zahvatu grijeha i umjesto toga uzeli ste Riječ Božju k srcu.

Međutim, poput Davida, umorili ste se i došli do točke na kojoj se osjećate potpuno bespomoćni. Neprijatelj vas preplavljuje očajem, strahom, lažima.

Vaše testiranje može postati čak i tajanstvenije i neobjašnjivije. Ali želim da znate kako bez obzira kroz što prolazite Duh Sveti vam želi otkriti Jahvu Rohi, Gospodina vašeg pastira. Imate pastira koji želi utisnuti svoju ljubav na vaše srce.

Isus nas uvjerava: "Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti" (Heb 13,5). I naš nebeski Otac – Jahve Rohi, Gospodin naš pastir – otkrio nam se u Psalmu 23. Kaže nam: "Znam te po imenu i znam kroz što prolaziš. Dođi, legni u mojoj milosti i ljubavi. Ne pokušavaj sve odgonetnuti, samo prihvati moju ljubav za tebe i odmaraj se u mojim dragim rukama. Da, ja sam Gospodin nad Vojskama, veličanstven i sveti Bog. Želim da znaš sva ova otkrivenja o meni. Ali jedno otkrivenje koje želim da imaš upravo sada je otkrivenje Jahve Rohi. Želim da me znaš kao dobroga, brižnog pastira. I želim da se odmaraš uvjeren da ću te ja u svojoj nježnosti i ljubavi provesti kroz sve tvoje kušnje.
"Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I ja dajem život svoj za ovce" (Iv 10,14-15).

srijeda, srpnja 09, 2014

"JAHVE JE ONDJE"

Da biste bili član prave Božje Crkve, morate biti poznati po imenu Jahve Šame – hebrejski izraz za "Jahve je ovdje" (Ez 48,35). Drugi moraju biti u stanju reći za vas: "Jasno mi je da je Gospodin s tim čovjekom. Svaki put kad ga vidim, osjećam nazočnost Gospodnju. Njegov život uistinu odražava slavu i nazočnost Božju."

Budemo li iskreni, moramo priznati da ne osjećamo jako često Gospodnju divnu nazočnost jedan u drugome. Zašto je to tako? Kršćani provode svoje vrijeme uključeni u dobre vjerske aktivnosti – molitvene skupine, proučavanja Biblije, evangelizacije, kućne grupe – i sve to je vrlo pohvalno. Ali mnogi od tih istih kršćana provode malo, ako uopće išta, vremena služeći Gospodinu u tajnoj klijeti molitve i proučavanja.

Gospodnja nazočnost jednostavno se ne može odglumiti. To je istina bez obzira odnosi li se na život pojedinca ili na crkveno tijelo. Kad govorim o Božjoj nazočnosti, ne govorim o nekoj vrsti duhovnog zračenja koje mistično okružuje neku osobu ili koje se spušta na crkveno bogoslužje. Naprotiv, govorim o rezultatu jednostavnog, ali snažnog hodanja po vjeri. Bez obzira očituje li se to u životu jednog kršćanina ili u čitavoj zajednici, to uzrokuje da ljudi to uoče. Oni jednostavno kažu: "Ovaj čovjek bio je s Isusom" ili "Ova zajednica doista vjeruje što propovijeda".

Da bi nastala crkva Jahve Šame, potrebno je daleko više od pravednog pastora. Za to su potrebni pravedni ljudi koji provode vrijeme nasamo s Bogom. Ako stranac dođe s crkvenog bogoslužja i kaže: "Ovdje sam osjetio Isusovu nazočnost", možete biti sigurni da to nije bilo samo zbog propovijedanja ili slavljenja. Bilo je to jer je u dom Božji ušla pravedna zajednica i slava Božja prebivala je u njihovoj sredini.

U Djelima 4,13 čitamo o Petru i Ivanu kad su bili dovedeni pred velikog svećenika i druge vođe: "Kad vide Petrovu i Ivanu neustrašivost i saznadu da su neuki i priprosti ljudi, počnu se diviti. Prepoznali su da su to oni koji su bili s Isusom."

utorak, srpnja 08, 2014

LEKCIJA IZGUBLJENOG SINA

Biblija kaže: "Dok je još (izgubljeni sin) bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu ko vrata i izljubi ga …Tada otac reče svojim slugama: 'Brzo, donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo" (Lk 15,20-23).

Vjerujem da se izgubljeni sin vratio kući zbog svoje prošlosti s ocem. Ovaj mlad čovjek poznavao je očev karakter – i očito je primio veliku ljubav od njega. Vjerojatno je znao da ako se vrati, neće mu predbacivati i osuđivati ga za njegove grijehe.

Pogledajte kako ga je primio otac usprkos njegovu žalosnom stanju. Ovaj mladić namjeravao je svome tati iznijeti iskreno priznanje. Međutim, kad se suočio s ocem, nije imao prilike iznijeti potpuno priznanje jer ga je otac prekinuo dotrčavši do njega i zagrlivši ga.

Mladić je jedino mogao izreći samo početak svoga govora, govoreći: "Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom" (Lk 15,21). Ali njegov otac nije čekao da završi. Za njega, grijeh ovog mladića već je bio riješen. Jedini očev odgovor bio je da izda naredbu slugama: "Stavite haljinu na mog sina i prstenje na njegove prste. Pripremite gozbu, jer ćemo slaviti. Neka se svatko raduje – moj sin je kod kuće!" Otac je poznavao sinovljevo srce i znao je da se u potpunosti pokajao.

Ocu grijeh nije bio problem. Jedini problem u njegovom umu bila je ljubav. Htio je da njegov sin zna kako je prihvaćen čak i prije nego je mogao izgovoriti priznanje. I to je ono što Bog želi da svi znamo: njegova ljubav veća je od svih naših grijeha. "Dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju" (Rim 2,4).

ponedjeljak, srpnja 07, 2014

ISKRA by Gary Wilkerson

Iskra je prolazna; traje samo kratku sekundu prije nego se ugasi. Međutim, svrha iskre je da zapali stvari, da nešto započne. Primjerice, iskra je potrebna za plinski štednjak da bi se upalio plamen koji čini kuhanje. Ali sama iskra nije vatra; ona ne bi obavila kuhanje.

Da bismo živjeli u punini koju je Bog naumio za naše živote, potreban nam je plamen koji se neprekidno napaja uljem Božje nesavladive milosti. Davidov život nam pokazuje razliku. On je imao ista duhovna iskustva kao i Šaul: dotakla ga je i pomazala ruka Božja. Međutim, iskra koju je primio David raspirila se u plamen. "Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16,13). Ovaj posljednji izraz – "od onoga dana" – ukazuje na razliku u Davidovu i Šaulovu životu. Kad je David jednom primio iskru od Boga, čuvao ju je, raspirivao i napajao. On je odlučio: "Ja želim da se ova iskra raspiri u gorući plamen za Gospodina."

Kad dođe Božja iskra, ona nas može umiriti, ali isto tako, ona je da bi stvorila vatru koja čisti. Plamen njegove svetosti čisti nas od stvari koje nam ne pripadaju i dok spaljuje nečistoću grijeha, uzrokuje da zamrzimo svoj kompromis. On isto tako u nama raspiruje žar za svetošću, tako da možemo reći kao i David: "Gospodine, želim biti čist pred tobom i imati prav duh."
Mnogi kršćani odupiru se tome. Osvjedočenje može voditi do promjene, ali mi ne moramo biti voljni promijeniti neke naše navike ili stvari koje priželjkujemo. David govori o otporu svoga vlastitog srca, vruće moleći: "Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene! Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim" (Ps 51,13-14).

Pogledajte u ovom stihu Davidov naglasak na poslušnost. Apostol Pavao mogao je biti neposlušan Božjem vodstvu te otići u misiju svojim vlastitim putem. Zapravo, bio je željan odnijeti evanđelje u Aziju, ali govori da mu je Duh Sveti zabranio poći onamo. Znao je da ako nastavi svojim vlastitim putem, ožalostit će Duha Svetog. Još bi uvijek bio spašen i Bog bi ga još uvijek ljubio, ali ugasio bi silu Duha da djeluje u njegovu životu.

To je točno ono što se dogodilo kralju Šaulu. Dok je nastavljao biti neposlušan, sila Duha Božjeg da bi bio koristan sve više je slabila. Nakon nekog vremena, više nije čuo glas Božji niti je osjećao poticaj njegova Duha jer nije dopustio da se začetna iskra raspiri u očišćavajući plamen.

subota, srpnja 05, 2014

OBNAVLJANI SVAKO JUTRO by Claude Houde

"Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika" (Tuž 3,22-23).

Ovo pišem u siječnju. Godinu započinjemo s razdobljem od četrdeset dana posvećenih molitvi i postu. Tisuće ljudi iz naše crkve i širom svijeta kroz Internet pridružuju nam se na svoj vlastiti način kao muškarci i žene, bračni parovi, mladi i stari jednako, dolazeći u našu crkvu da mole na desetinama molitvenih sastanaka, tako da svaki vjernik može započeti Novu godinu s novim i svježim rješenjem i odlukom pred Bogom.

U Quebecu, kao i u mnogim drugim mjestima na svijetu, početak svake godine često je vrijeme za predanja i rješenja. U našoj provinciji zaprepašćujući je "običaj" donošenja novogodišnjih rješenja. Novine, časopisi, radio i televizijski programi donose popis prijedloga za svaku vrstu rješenja i "novih početaka". Primjerice, tisuće donose rješenje da će omršavjeti i upisati se na vježbe. Ja vježbam redovito – radim to više od dvadeset godina – i svakog siječnja događa se isti fenomen: nova skupina atletičara pojavljuje se u gimnastičkoj dvorani. Pojavljuju se u svojim dizajnerskim tenisicama i opremi. U očima im je želja za uspjehom i odluka da neće odustati. Obično ulaze s čekom u ruci da plate jednogodišnje članstvo.

Jedan moj prijatelj, vlasnik fitnes centra, objasnio mi je jednom kako dobro zna da će broj ljudi koji će doći u siječnju uzrokovati takvo povećanje mase da će to zahtijevati opremu i prostor koju njegova gimnastička dvorana ne može nikada ispuniti. Međutim, tu je i neizbježna i nepromjenjiva činjenica na koju uvijek može računati iz godine u godinu: više od 80 posto onih koji plate cijelu jednogodišnju članarinu nestat će iz gimnastičke dvorane prije Uskrsa. Neko vrijeme će se mučiti trpeći mjestimice bol u mišićima za koje nisu ni znali da ih imaju, a onda podleći nezdravoj hrani i tiraniji života lijenčine, s daljinskim upravljačem kao svojim najboljim prijateljem.

U duhovnom području, svaki dan je prilika za nove početke. Sama bit našeg Boga je da je njegovo milosrđe novo svakoga jutra. Sva njegova sila i dobrota te želja za mirom i ispunjenjem, kao i beskrajna punina njegova izbavljenja, izbijaju svježi, potpuno novi i na raspolaganju nam svakodnevno!

petak, srpnja 04, 2014

DOVRŠITI

"Tko od vas, kad hoće da sagradi kulu, najprije ne sjedne da proračuna trošak da li ima čim dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne mogne dovršiti, počeli rugati svi koji ga vide: 'Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti'" (Lk 14,28-30).

Krist je znao da mnogi od njegovih sljedbenika neće imati što im je potrebno kako bi dovršili. Znao je da će se okrenuti i ne će dovršiti trku. Vjerujem da je to za vjernika najtragičnije moguće stanje – započeti s potpunom namjerom držati se Krista, rasti do zrelog učenika i postati sličan Isusu, a onda otpasti. To je čovjek koji je položio temelj, ali nije mogao dovršiti jer u početku nije izračunao cijenu.

Kakva je radost naići na one koji dovršavaju trku! Ti vjernici rastu u mudrosti i spoznaji Krista. Oni se svakodnevno mijenjaju, iz trenutka u trenutak. Pavao im poticajno kaže: "A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18). Ti vjernici ne traže nebo, nego Krista u njegovoj slavi!

Znam da su neki koji čitaju ovu poruku u procesu stanke ili uzmicanja. To se može činiti kao mali korak, ali izazvat će brz odlazak iz Njegove ljubavi. Ako je ovo istina za vas, shvatite da vas Duh Sveti poziva da se vratite natrag – natrag na pokajanje, samoodricanje i predanje. U samom ovom trenutku, vrijeme je veliki faktor. Ako ste ikada namjeravali dohvatiti Krista, učinite to sada – i dovršite što ste započeli.

četvrtak, srpnja 03, 2014

NAŠI ŽIVOTI SU PISMA

Vrijeme provedeno u nazočnosti Gospodnjoj proizvodi otvoreno navješćivanje Krista izgubljenom svijetu.

"Zato, imajući ovu službu, jer smo postigli milosrđe, ne malaksavamo, nego smo otklanjali skrivene načine rada kojih bi se trebalo stidjeti. Nismo živjeli lukavo niti izobličavali riječ Božju, već smo, naprotiv, otvorenim navješćivanjem istine preporučivali sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred Bogom" (2 Kor 4,1-2).

Pavao ovdje govori o nečemu vidljivom. Otvoreno navješćivanje je "isijavanje" dizajniranoga da bi se nešto pokazalo jasnim i razumljivim. Ukratko, Pavao govori da smo pozvani učiniti Isusa poznatim i razumljivim svim ljudima. U vašem i mojem životu trebalo bi biti isijavanje same naravi i sličnosti s Kristom.

Pavao odvodi ovu zamisao otvorenog navješćivanja Krista čak i dalje. On kaže da smo mi zapravo Božje pismo svijetu: "Vi ste naša preporuka upisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi. Očito je da ste vi pismo Kristovo, sastavljeno našom skrbi, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga života, ne na pločama od kamena, nego na pločama tjelesnim – u srcima" (2 Kor 3,2-3). Naši životi su pisma koja je napisao Duh Sveti i rasposlao izgubljenom svijetu. Oni oko nas koji promatraju naše živote neprestano nas čitaju.
Kako točno postajemo pismo Božje svijetu? To se događa jedino djelom Duha Svetog. Onoga trenutka kad smo spašeni, Duh Sveti utiskuje u nas samu Isusovu sliku i nastavlja je oblikovati u nama sve vrijeme. Poslanje Duha je oblikovati u nama Kristovu sliku koja je tako vjerna i točna da će zapravo probosti savjest ljudi.

srijeda, srpnja 02, 2014

NJEGOVI VJEČNI NAUMI

U 1 Samuelu 9 čitamo kako je otac poslao Šaula da nađe neke odbjegle magarice. Uzevši sa sobom slugu, Šaul je pretraživao ono područje dok se nije obeshrabrio i bio spreman odustati od potrage. Tada mu je sluga rekao za proroka Samuela koji bi možda bio u stanju reći im gdje se magarice nalaze.

Samuel je bio čovjek Božji, slika Duha Svetog, koji je poznavao um Božji. On je na svom umu imao više od puke upute za Šaula jer je znao kako ga je Bog izabrao da odigra ulogu u vječnim nebeskim naumima.

Prva stvar koju je Samuel učinio kad je Šaul stigao bila je da ga pozove na jelo (vidi 1 Sam 9,19). To je točno ono što Duh Sveti želi od nas – da sjednemo za Gospodnji stol i služimo mu – da imamo kvalitetno vrijeme nasamo s njim i slušamo njegovo srce.

Samuel je tražio od Šaula da se najprije smiri kako bi mogli razgovarati (1 Sam 9,20-25). Rekao je: "Nemoj se sad usredotočiti na to da dobiješ uputu – to je riješeno. Postoji sad nešto važnije. Moraš upoznati srce Božje – njegove vječne naume!"

Nakon te noći zajedništva, Samuel je tražio Šaula da pošalje slugu iz prostorije, tako da mogu imati prisan razgovor, licem u lice (vidi 1 Sam 9,27;10,1).

Vidite li što Bog ovdje govori: "Ako doista želiš hodati po Duhu – ako doista želiš moje pomazanje – moraš tražiti više od upute od mene. Moraš doći u moju nazočnost i upoznati moje srce, moje želje! Vidiš, želim te pomazati – upotrijebiti te u mom kraljevstvu!"

Ljubljeni, zaboravite uputu – zaboravite sada sve drugo! Dopustite Duhu Svetom da vas pouči o dubljim, skrivenim stvarima Božjim. Mirno stojte u njegovoj nazočnosti i dopustite mu da vam pokaže samo srce Gospodnje. To je hodanje po Duhu u najvišem obliku.

utorak, srpnja 01, 2014

BOG JE NAŠA UTVRDA

U Psalmu 46,2 čitamo: "Bog je … pomoćnik spreman u nevolji." Naš Bog je sada nazočan! On je bio naša pomoć u prošlim vremenima, ali je spreman pomoć i sada, danas – usred svake nevolje.

"Stoga, ne bojmo se" (Ps 46,3). Nema potrebe za strahom jer je naš Bog oganj koji proždire, obrana i štit svojoj djeci.

"Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti" (2 Tim 1,7). On je potpuno vjeran i odan svojoj Riječi.

"Bog je sred njega (svoga hrama), poljuljat se neće" (Ps 46,6). Moje tijelo je hram Duha Svetog – i on kaže da je on u tom hramu. Krist sam stvara svoje prebivalište, svoje obitavalište u mom srcu i ne mogu biti poljuljan ili uzdrman! "Ma bješnjeli puci, rušila se carstva" (P 46,7). Neka pogani bjesne, neka se sva kraljevstva na zemlji uzdrmaju i zaljuljaju. Naš Bog potpuno će uništiti sve demonske napadače.

"On ratove prekida … lukove krši i lomi koplja … štitove ognjem sažiže" (Ps 46,10). On je moja vojska protiv mojih neprijatelja, protiv onih koji vode rat protiv mene. "Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano … To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene – riječ je Jahvina" (Iz 54,17).

On kaže: "Prestanite i znajte da sam ja Bog" (Ps 46,11). Odmarat ću se potpuno u spoznaji da je on Bog. On je moj Bog, moj Izbavitelj, moj Branitelj – suvereni Gospodar nad svime. Okružen sam njegovoj nazočnošću u sjenici njegove ljubavi i stajat ću čvrsto te gledati njegovo veličanstvo i slavu.

"Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem … Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen" (Ps 18,3-4).

ponedjeljak, lipnja 30, 2014

SIGURAN TEMELJ by Gary Wilkerson

Živimo u vrijeme velike nesigurnosti – nesigurnosti na poslu, u financijama i/ili u odnosima. To može uzrokovati da se osjećamo uzdrmani, nesređeni pa čak i nesigurni u našoj vjeri. U takvo vrijeme Bog želi da znamo da je on siguran temelj. Sve oko nas može i bit će uzdrmano, ali on ostaje postojan.

U Marku 6, odmah nakon snažnog iscjeljenja žene koja je bolovala od tečenja krvi (Mk 5,25-34) te iscjeljenja kćeri nadstojnika sinagoge (Mk 5,35-43), Isus je otišao u svoj zavičaj gdje je naišao na izravnu nevjeru.

Uvijek sam bio iznenađen sljedećim retkom: "I nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, osim što izliječi nekoliko bolesnika stavljajući na njih ruke" (Mk 6,5).

Ovaj redak strahovito iznenađuje moju teologiju. Kako može suvereni Bog imati svezane ruke nevjerom ljudskih bića? Istina je zapravo da je Isus slao poruku tom mjestu govoreći: "Žalim, ali drugi imaju takvu vjeru da otvaraju krov kako bi spustili bolesna čovjeka do mene da bih ga mogao iscijeliti, a vi čak ni ne vjerujete da to mogu."

Ovaj odlomak završava ovom nevjerojatnom izjavom: "I čudio se njihovoj nevjeri" (Mk 6,6). Neka to svima bude upozorenje! Ne ostavljajte ovaj odlomak ni s kakvom nevjerom u svom srcu.

Svakako, postoje vremena u našem životu kad Bog može odabrati djelovati na način suprotan našim željama. Mi molimo, preklinjemo, vjerujemo Gospodinu da će posredovati – a on jednostavno ide u suprotnom smjeru. Ali to ne znači kako Bog želi da odbacimo vjeru i nikada ne tražimo, nikada se ne nadamo te živimo bez želja.

Vjerujete li još uvijek da Isus može? Vjerujete li da će? Bez obzira kakva je vaša kušnja, bez obzira kako se daleko sve izvan nade čini, on je spreman posredovati. Tražite ga da u vas udahne vjeru.

subota, lipnja 28, 2014

U PROBLEMU SMO by Jim Cymbala

Kažem da smo u problemu i da je krajnje vrijeme da se probudimo! Osim nekoliko izuzetaka, crkva današnjice je poput crkve u Laodiceji. Zapravo, tako smo institucionalizirali laodicejstvo da mislimo kako je mlakost normalna. Svaka crkva koja zadobiva malo više od nekoliko ljudi za Krista smatra se "istaknutom".

Oštre Isusove riječi odnose se na nas jednako kao i na kršćane na kraju prvog stoljeća: "Niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz svojih usta! Ti tvrdiš: 'Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba'" (Otk 3,15-17). Drugim riječima, izgovarali su divno "pozitivno priznanje". Navješćivali su pobjedu i blagoslov. Jedini problem je bio da Isus time nije bio impresioniran. Odgovorio je:

"… a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol … Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se" (Otk 3,17-19).

Snažan jezik, da nam bude jasno, ali Isus se uvijek snažno bavi onima koje ljubi. "Kojega sina otac ne disciplinira?" pita pisac Poslanice Hebrejima (Heb 12,7).

Laodicejci su bili sveti Božji, sa svim obećanjima koja su mogli zatražiti. Bili su Kristovo tijelo – pjevali su himne, slavili nedjeljama, uživali u fizičkim dobrobitima i bez sumnje smatrali se religioznijima od svojih poganskih susjeda. Ali bili su na rubu da budu izbačeni. Kakav poziv na buđenje!

Kad god Kristovo tijelo upadne u problem, zahtjeva se snažna akcija. Ne možemo samo sjediti i nadati se da će se problem sam riješiti.

Rana Crkva započela je dinamično sa silom. Bili su ujedinjeni; molili su; bili su ispunjeni Duhom Sveti; išli su i vršili Božje djelo na Božji način i vidjeli su rezultate koji su ga proslavljali.

A onda je došao prvi napad (vidi Djela 4,2-3). Kako su odgovorili? Brzo su počeli moliti ovako:

"Gospodaru, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega što je u njima … Sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci" (Dj 4,24.29-30).

To je točno ono što su im proroci kroz stoljeća govorili da čine: Kad ste pod napadom, kad se suočavate s novim izazovom, u svako vrijeme, u svako doba, prizovite ime Gospodnje i on će vam pomoći.


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, lipnja 27, 2014

RIJEKA ŽIVOTA

U Ezekielu 47, proroku je bilo pokazano sljedeće: u samim posljednjim danima Crkva Isusa Krista bit će slavnija i pobjedonosnija nego u čitavoj povijesti. Pravo Gospodnje tijelo neće oslabjeti niti se smanjiti u sili ili duhovnom autoritetu. Ne, njegova Crkva pojavit će se u sjaju sile i slave i uživat će potpunije otkrivenje Isusa nego itko ikada ranije.

Ezekiel piše: "I bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom mogu" (Ez 47,10). Pojavit će se tijelo vjernika koje će plivati u rastućim vodama Gospodnje nazočnosti.

Ezekielova vizija o rastu vode (Ez 47,3-4) govori o povećanju Duha Svetog. U posljednjim danima bit će povećanje nazočnosti Božje među narodom Božjim.
Sam temelj ove rijeke je križ. Ispunjenje te slike vidimo u sljedećem retku: "Jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteče krv i voda" (Iv 19,34).

Sve veća struja vode je slika Pentekosta, kad je učenicima bio dan Duh Sveti. Zajedno s tim darom Duha, Kristovi sljedbenici primili su obećanje da će on biti rijeka života koja izvire u njima. I ta rijeka teći će u sav svijet (vidi Iv 7,38-39).

Prema Ezekielovoj viziji, rijeka života narast će upravo uoči Gospodnjeg dolaska. Bog je odveo proroka na jedan zapanjujući izlet te Ezekiel svjedoči: "… povede me preko vode" (Ez 47,3). Gospodin je nastavio poticati proroka da ide naprijed, dublje i dalje u vodu. Ezekiel kaže da je na kraju voda bila preduboka za njega, presnažna. "… nisam mogao prijeći jer je voda nabujala, takva voda da je trebalo plivati, rijeka koju se nije moglo prijeći" (Ez 47,5).

Samo mogu zamisliti čudo ovog čovjeka kad ga je Gospodin pitao: "Ezekiele, što je to more koje se podiglo? Ako je ova rijeka sva o životu i uskrsloj sili, tko su oni koji će biti tako blagoslovljeni da zaplivaju u takvoj slavi?" Ezekiel je samo mogao gledati ono u čemu mi sad uživamo.

četvrtak, lipnja 26, 2014

PJEVAJ, KLIČI I ŠTUJ!

Čini se kao da sotona ne zna da što više napadaš Duhom ispunjenog slugu, više se slave u njemu podiže! Baci svetoga Božjeg u krizu i on će pjevati, klicati i štovati Isusa! Ako sputate Duhom ispunjeno dijete Božje problemima i nevoljama, ono će pjevati, klicati i štovati čak i više!

Odmah nakon što je Pavao izbacio demone iz opsjednute djevojke (Djela 16,16-18), sotona je počeo raspirivati stvari. Zapalio je mnoštvo protiv Pavla i Sile, tako da su se iznenada našli u strašnoj krizi!

Pretori su ih bičevali i bacili u tamnicu. Sa svakim tragom biča na njihovim leđima mogu čuti kako đavao govori: "I tako mislite da ste zadobili pobjedu? Mislite da ćete izbacivati moje demone i preuzeti vlast nada mnom?"

Đavao kao da nije znao da što više bičujete slugu Božjeg koji hoda u Duhu, više slave išibate iz njega! "Oko ponoći Pavao i Sila molili su i pjesmom slavili Gospodina, a sužnji ih slušali" (Dj 16,25).

Ako hodamo u Duhu, moramo vjerovati Bogu za nadnaravno izbavljenje iz svakoga sotonskog ropstva, čak ako mora proizvesti i potres kako bi to učinio. To je točno ono što je učinio za Pavla: "Tad najedanput nastade tako jak potres da se uzdrmaše temelji tamnice. U isti se čas otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi" (Dj 16,26).

Sotona će pokušati baciti na vas najstrašnije iskušenje ili nevolju s kakvom ste se ikada suočili. On želi da zaglibite u krivici, osudi i samoispitivanju. Dragi sveti, morate se dići u Duhu i skinuti oči sa svojih prilika i ropstva. Ne pokušavajte sve to odgonetnuti. Započnite slaviti, pjevati i uzdati se u Boga – i on će se pobrinuti za vaše izbavljenje.

srijeda, lipnja 25, 2014

RIZIČNA VJERA

Ništa ne daje takvu čast Bogu kao naše pouzdanje u njega ured poteškoća. U Psalmu 106 vidimo kako je Izrael gledao nevjerojatno čudo kad se nad egipatskom vojskom zatvorilo Crveno more te se utopio svaki vojnik. "Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu" (Ps 106,10-12). A zatim su sljedeće riječi: "Zaboraviše brzo djela njegova" (Ps 106,13). Kako brzo zaboravljamo čuda i prošle blagoslove!

Našu vjeru ne možemo oslanjati na prošla iskustva – previše smo zaboravljivi – i prošla iskustva sama neće biti dovoljna da nas ojačaju u sadašnjim poteškoćama. Potrebna nam je svježa vjera, usidrena u dnevnom dotoku Riječi Božje, svježe riječi od Boga!

Pouzdajte se u Boga kad ste suočeni s poteškoćama i on će vam povjeriti više svoje milosti, svoje svedostatnosti i svoje snage.

Vjerovati Bogu usred strašnih poteškoća zahtijeva rizičnu vjeru; to je predanje svega u njegove brižne ruke. Dolazi vrijeme kad se moramo otisnuti u dubinu i baciti svu brigu na njega. Ta rizična vjera njemu potpuno ugađa.

Vjera je naša jedina nada, naš jedini izlaz iz poteškoća, dakle, načinimo korak i predajmo sve njemu.

Bog ima plan da nas izbavi iz naših vrućih kušnji. Bez obzira kroz što prolazite, Bog ima plan za svaku poteškoću, plan koji nikada ne može biti začet ni zamišljen ljudskim umom.

Uzmite, primjerice, žestoke kušnje s kojima se Izrael suočio u pustinji. Nije bilo kruha ni bilo kakve hrane. Zamislite da neki odbor ili posrednici dolaze s ovim: "Hajdemo moliti kako bismo sutra kad se probudimo otkrili pahulje anđeoske hrane (mane) s okusom meda kako prekrivaju zemlju" (vidi Izl 16).

Bog je imao plan – čudesan, nezamisliv plan. Dakle, upamtite, Bog ima plan i za nas i moramo mu vjerovati.

utorak, lipnja 24, 2014

POBJEDONOSAN ŽIVOT

Na Golgoti, Isus je đavla lišio svake sile i vlasti. Kad je Krist pobjedonosno ustao iz groba, odveo je bezbrojnu vojsku otkupljenih zarobljenika iz sotonskog zahvata i ta krvlju otkupljena procesija još i danas stupa.

Nevjerojatno, ali Kristov trijumf na Golgoti dao nam je čak i više od pobjede nad smrću. On je za nas stekao neopisiv plijen u ovom životu: milost, milosrđe, mir, oproštenje, snagu, vjeru – sva sredstva potrebna za vođenje pobjedonosna života. "Hvala Bogu, koji nas uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po nama širi na svakom mjestu miris svoje spoznaje" (2 Kor 2,14).

Bog je stvorio svako sredstvo za održavanje njegova hrama: "Krist … stoji nad kućom Božjoj. A njegova smo kuća mi ako čvrsto sačuvamo (do kraja) pouzdanje i slavni ponos nade" (Heb 3,6).

Duh Sveti nam ovdje pokazuje čudesnu istinu: Isus nas je u svome Svetom Duhu snabdio svim sredstvima koja su nam potrebna. Ali naša odgovornost je održavati njegov hram, a sredstva za to moraju doći izravno od plijena našega vojevanja.

Za to održavanje Krist nam je dao sve potrebno. On nas je prihvatio u svoju kuću, a on stoji kao ugaoni kamen te kuće koju je potpuno očistio. Na kraju, dao nam je pristup u samu Svetinju nad svetinjama. I tako, sad smo po vjeri potpuno izgrađen hram. Isus nije sagradio kuću koja je samo napola završena.

Sredstva za očuvanje toga hrama u dobrom stanju, mogu se naći u Duhu samog Krista. On je rizničar svega plijena. Ta sredstva otpuštaju se kad vidimo našu potrebu i surađujemo s Bogom, a ta suradnja započinje kad smo usred sukoba.

Naša sredstva su sličnost s Kristov, koju zadobivamo dok smo ukopani u bitki. To su lekcije, vjera, karakter koji stječemo iz vojevanja s neprijateljem.