petak, travnja 24, 2015

S BOGOM SVE JE MOGUĆE

Nedavno je naša služba primila jadno pismo jednog zatvorenika. Pisao je:

"Pastore Dave, u zatvoru sam zbog ovisnosti o seksu. Znam da nisam rođen takav, nego sam takav postao. Ženio sam se triput i imam četvero djece.

Istina je, želim prestati, ali to ne činim. U trenutku sam prestao pušiti i tu nije bilo problema, ali nikada nisam bio u stanju držati se podalje od pornografije. Doista vjerujem u iscjeljujuću silu Božju i plačem i gorljivo ga molim za pomoć. Ali jednostavno ne mogu naći vrata da pobjegnem od moga perverznog problema.


Moja želja da činim volju Gospodnju uvijek je nazočna, međutim, neprestano guram tu želju na stranu i padam ponovno u svoju požudu. Lagao sam Bogu obećavajući mu da to više nikada neću učiniti i uvijek se vraćam na to.

Žao mi je jer znam da sam Gospodina učinio bolesnim. Kad idem u kapelu, osjećam da sam licemjer. Ovdje su muškarci koji me poštuju jer sam im dao neki dobar savjet, ali ovo sam zadržao za sebe. Sviram glasovir i pjevam u kapeli, ali ne osjećam se dobro – jer ja nisam dobro.

Radije bih umro i išao u pakao nego da ikada više povrijedim ijednu nevinu osobu. Ali ne želim ići u pakao. Želim služiti Bogu i želim njegovu ljubav. Uhvaćen sam u zamku jer mrzim ono što radim, međutim, nekako to i volim. Ne znam što da radim."

Rekao sam tom mladom čovjeku: "Ne diži ruke od nade. Bog ti želi donijeti iscjeljenje."
Morate vjerovati da ništa u vašem životu Bogu nije nemoguće. Ne postoji takav zahvat đavla da ga Bog ne može slomiti.

Dakle, dragi sveti, ustrajte u vjeri! Vjerujte Bogu da će apsolutno promijeniti vaš život. Ako je promijenio demonom opsjednutog čovjeka, donio iscjeljenje ženi koja je bolovala od krvarenja i život Jairovoj kćeri (vidi Mk 5), on to može učiniti i za vas. Naš Bog može popraviti sve.

"Ljudima je to nemoguće, ali nije Bogu; jer – Bogu je sve moguće" (Mk 10,27).

četvrtak, travnja 23, 2015

ON ĆE UČINITI NEMOGUĆE

Samo jednom riječju Bog može obnoviti što god se čini mrtvo u našim životima. Imate li financijskih problema i niste u stanju plaćati račune? Tako je bilo i s učenicima Gospodnjim – i on je nadnaravno sredio njihovu situaciju.

Kad je došlo vrijeme za plaćanje poreza, Krist i njegovi učenici nisu imali novac kako bi platili potreban iznos. Kako je Gospodin sredio tu situaciju? Poslao je Petra da uhvati ribu. Rekao mu je da će naći novčić u ustima prve ribe koju uhvati i taj novčić trebao je pokriti njihov porez. "Hajde na more, baci udicu i prvu ribu koju uhvatiš uzmi te joj otvori usta pa ćeš naći stater. Uzmi ga i podaj im ga za me i za se" (Mt 17,27).

Mogu tek zamisliti što je Petar pomislio: "Novac za porez u ribljim ustima? Ovo moram vidjeti! Čitav život sam ribar i vidio sam mnoge stvari u ribi – crve, udice, morsku travu. Ali nikada u njoj nisam vidio novčić." Međutim, kad je uhvatio ribu, otvorio joj je usta i našao sjajnu kovanicu. Iznos je bio dovoljan da plati njihov porez, upravo kao što je Isus rekao.

Zašto je Duh djelovao na pisce evanđelja da zapišu tu priču? I zašto je Isus odabrao da sredi njihovu situaciju kroz čudo? Zašto nije samo pokupio prilog ili poslao učenike da rade jedan dan kako bi donijeli nadnicu za porez?

Vjerujem da je Isus ovdje nadnaravno djelovao jer je htio pokazati svojoj djeci da će učiniti nemoguće za nas. On može popraviti svaki financijski problem, svaku obiteljsku krizu, svaku nesavladivu potrebu. On želi da znamo kako je on isti Bog koji je hranio Iliju kruhom koji su donosili gavrani (vidi 1 Kr 17). On je nahranio gomilu od 5000 ljudi (vidi Mk 6,34-44) i drugu gomilu od 4000 ljudi (Mk 8,1-9) s nekoliko ribica i kruhova. On zna da u određena vremena u našim životima jedino čudo može pomoći. I želi nas uvjeriti da on može učiniti nemoguće za nas u bilo kojoj situaciji!

srijeda, travnja 22, 2015

NIKADA NIJE PREKASNO

Marko 5 govori priču o Jairu, očajnom nadstojniku sinagoge koji je molio Isusa da iscijeli njegovu kćer. Dvanaestogodišnja kći bila je opasno blizu smrti i Jair je vruće molio Isusa da dođe u njegovu kući i položi ruke na nju.

Isus se složio da pođe s njim. Ali najprije se zaustavio da na putu pomogne ženi koja je bolovala od krvarenja. (To je bila žena koja je bila iscijeljena kad se dotakla skuta njegova plašta). Međutim, dok se Isus zadržavao, došao je glasnik s tragičnom vijesti: Jairova kći već je umrla. Glasnik je rekao nadstojniku sinagoge: "Kćerka ti je već umrla. Čemu više mučiš učitelja?" (Mk 5,35).

Jairovo je srce zahvatila žalost. Pomislio je: "Da smo samo stigli na vrijeme! Sad je prekasno. Moja je kći otišla." Ali ga je Isus razuvjerio: "Ne boj se! Samo vjeruj" (Mk 5,36).

Dok se ta skupina približavala Jairovu domu, začula je buku od naricanja i tugovanja. Bili su to Jairova obitelj i susjedi, tugujući nad djevojčicom. Zamislite kontrast u tom prizoru: Tu je Bog u tijelu, Stvoritelj svemira, u stanju izvršiti svako zamislivo djelo – međutim, ljudi plaču u njegovoj nazočnosti. Ukratko, svjedočili su: "Bog može pomoći jedino dok postoji neki znak nade. Ali jednom kad život ode, nema više potrebe prizivati ga. Čak ni on ne može popraviti tu situaciju."

Koliki kršćani danas više ne prizivaju Gospodina jer misle da je njihov problem bez nade? Mnogi se uzdaju u Boga jedino do točke dok nešto u njihovu životu ne umre. Ne mislim na smrt osobe, već na smrt braka, odnosa, snova, vaše nade za nespašene ljubljene – bilo što u vašem životu za što mislite da je nemoguće popraviti, promijeniti ili obnoviti.

Isus je ukorio takvu nevjeru. Rekao je onom mnoštvu koje je plakalo u Jairovoj kući: "Zašto bučite i plačete? Dijete nije umrlo, već spava" (Mk 5,39). Izjavio je: "Ova situacija nije ono što vidite ili mislite. Vi mislite da je sva nada nestala, ali ja kažem da će biti povratak u život." Zatim je otišao u djevojčičinu sobu, izgovorio samo riječ i vratio dijete u život. "Djevojčica odmah ustane i počne okolo hodati" (Mk 5,42). Zašto je Duh Sveti uključio ovu priču u Markovo evanđelje? Da bi nam pokazao kako ništa nije previše "mrtvo" ili da je otišlo predaleko za njega da bi ga povratio u život. On govori: "Pouzdajte se u mene da ću srediti vaš problem. Za mene nikada nije prekasno."