petak, listopada 31, 2014

DOPUSTITE MU DA VAM BUDE SVE

Jednom davno stajao sam uz oltar pored moje žene i čuo svoga oca (koji je bio pastir) kako pita Gwen: "Prihvaćaš li Davida kao svoga zakonitog muža?" Izmijenili smo zavjete govoreći: "Hoću." Gwen me voljela na tisuću načina, ali nikada bolje, nikada više, kao kad mi je dopuštala da budem muškarac kuće. Bilo je potrebno neko vrijeme kako bi me pustila da činim stvari koje čini muž – posebno s obzirom da nisam baš neki mehaničar. Ali naučila je taktično me ohrabrivati da ispunjavam tu ulogu.

Bog je naumio da muž i žena pokazuju njegov odnos s nama, njegovom zaručnicom: "Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj" (Iz 54,5). Mi smo "zaručnica koja je nakićena za svoga muža" (Otk 21,2). Ali Isus nije kao neki zemaljski muž. Kad kaže: "Hoću", on ima svu silu i slavu da to tako bude. Zavjete našeg Gospodina svojoj ljubljenoj možete naći kroz čitavu njegovu Riječ.

Naša ljubav za njega to prihvaća, stoji na tome i dopušta Isusu da bude Bog za nas. Ovdje su neki zavjeti koje je dao svima koji su se obvezali na svoju ljubav i vjernost njemu:

"Nosit ću vas i dalje, pomagati, izbavljati" (Iz 46,4). "Može li žena zaboravit svoje dojenče? … Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću" (Iz 49,15). "Velikodušan je u praštanju" (Iz 55,7). "Izliječit ću ga … i utješiti" (Iz 57,18). Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvat; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti" (Iz 65,24). "Jer je on sam rekao: 'Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti'" (Heb 13,5).

Isus je naša pravednost, zdravlje, izbavljenje, stijena spasenja, dnevni kruh, utjeha, skrbnik, snažna ruka, obrana, svjetlo, radost, mir – sve naše u vrijeme potrebe! Dopustite mu da vam bude Bog. Ne bojte se i ne pokušavajte sami izraditi stvari. Dokažite mu da ćete se pouzdavati u njegovu silu!

četvrtak, listopada 30, 2014

"ONA JE OVO UČINILA ZA MENE!"

"Najedanput se pojavi neka žena koja bijaše javna grešnica. Ona, kad saznade da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donese sa sobom alabastrenu posudu pomasti, stade iza njega do njegovih nogu te plačući poče mu suzama prati noge, otirati ih svojom kosom, ljubiti i mazati pomašću …Tada se (Isus) okrenu prema ženi pa reče Šimunu: 'Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću: ti mi nisi vodom polio noge, a ona mi suzama opra noge i otr kosom svojom. Ti mi ne dade poljupca, a ona, otkako uđoh, ne prestaje mi ljubiti noge. Ti mi ne namaza glavu uljem, a ona mi noge namaza pomašću'" (Lk 7,37-38.44-46).

Jeste li ikada oprali njegove noge svojim suzama? Jeste li došli k njemu ne tražeći ništa za sebe, svoju službu ili obitelj? Jeste li mu došli jednostavno izlijevajući na njega dar miomirisa, alabastrenu posudu ljubavi i štovanja? Poslušajte vapaj njegova srca: "Ti mi ne dade poljupca. Ni vode za noge! A ona je sve to učinila za mene!"

U Mateju 26 druga je žena došla k Isusu i izlila miomiris na njegovu glavu dok je sjedio i jeo. Učenici su to vidjeli i srdito rekli: "Čemu ovo rasipanje? Moglo se to skupo prodati pa dati siromasima" (Mt 26,9). Mi smo upravo kao ovi učenici; mislimo da je potraćeno vrijeme biti sam, služeći njegovim potrebama, kad toliko siromašnih i napaćenih ljudi treba naše vrijeme i molitvene prošnje. Isus je rekao: "Zašto dosađujete ovoj ženi? Ona je izvršila djelo ljubavi prema meni. Siromaha ćete uvijek imati sa sobom, a mene nećete imati uvijek" (Mt 26,10-11). U biti je rekao: "Ona je ovo učinila za mene!"

srijeda, listopada 29, 2014

PROVOĐENJE VREMENA S ISUSOM

Zašto je Isus rekao: "A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti" (Mt 6,6)? To je zbog toga što Gospodin želi prisnost. On želi biti nasamo zatvoren s ljubavi svoga srca! Mnogi će moliti i nikada neće promašiti molitveni sastanak. Ići će na svaki sastanak kućne skupine i to je svakako biblijski da se dvojica ili trojica slože u molitvi. Ali doći će trzaj od Gospodina i on će šapnuti: "Dođi nasamo – zatvori vrata – hajde da budemo samo nas dvojica." Tajna molitva u sobi najprisnija je stvar koju možete podijeliti sa svojim Gospodinom. Ako nemate takav odnos, zapravo ga ne poznajete.

Bez prisnosti s Isusom, čak i vaša dobra djela mogu postati zla. "Mnogi će mi u onaj dan reći: 'Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?' Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!'" Što Isus govori? Ključ je: "Ne poznajem vas." Nije bilo prisnosti. Neki čine strahovito puno u njegovo ime, a da ga u stvari ne poznaju. To znači da možemo postati tako zahvaćeni činjenjem dobroga, programima, pomažući drugima, da gubimo dodir s Isusom."

Kad provodimo vrijeme nasamo s njim, razmišljamo li ikada o njegovim potrebama? Isus je postao čovjek sa svim ljudskim potrebama, uključujući potrebu za prijateljstvom i ljubavi. On je osjećao odbacivanje upravo kao i mi, ne odbacujući nikada svoju ljudsku prirodu. Isus je Bog, ali još uvijek i čovjek. To što suosjeća s našim slabostima, znači da još uvijek doživljava boli i potrebe čovjeka. Nedavno sam pomislio: "Gospodine, kad si bio na zemlji, jesi li se ikada pitao ljubi li te netko jednostavno zbog tebe, kao Isusa, kao čovjeka?" Pogledajte mnoštvo koje ga je pritiskalo sa svih strana vapeći za pomoći, milosrđem, vidom, iscjeljenjem, hranom, znacima i čudima! On ih je vidio kao ovce bez pastira; čuo je njihove vapaje i zaplakao. Ali tako malo ih je došlo koji nisu trebali ništa – tako malo ih je došlo samo da ga ljube.