petak, lipnja 26, 2015

POTPUNO MU VJEROVATI

Ljubljeni, Gospodin nas nije spasio samo da bismo mogli beskrajno uživati u njegovoj dobroti, milosrđu i slavi. On je imao vječni naum kad je odabrao svakoga od nas i taj naum odlazi iznad blagoslova, zajedništva i otkrivenja. Činjenica je, Bog još uvijek poseže za izgubljenim čovječanstvom. I on traži ljude koji će mu vjerovati i uzdati se u njega kako bi ih mogao oblikovati u svoj najveći evangelizacijski alat.

Naš Gospodin ne upotrebljava anđele da bi svjedočili o njegovoj slavi, on koristi svoje ljude. On nas želi obučiti kao poseban, "izabran" rod (vidi 1, Pt 2,9). On traži da potvrdi svoju Riječ u našim životima tako da svijet vjeruje kad je navješćujemo. Nacijama koje ne vjeruju on želi predstaviti vjeran narod koji je bio uzdrman teškim vremenima, slomljen dubokih kušnjama, ali koji se nastavio pouzdavati u njega.

Vidimo da je Bog tražio takve ljude u Gideonovo vrijeme. Kad je Gideon uputio poziv dragovoljcima da se bore s Midjancima, tisuće se Izraelaca odazvalo. Ali Gospodin je rekao Gideonu: "Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke … Zato oglasi da narod čuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati'" (Suci 7,2-3).

Bog je rekao Gideonu: "Ako se itko ovdje boji, reci mu da se sad vrati kući. Neću dopustiti da moja vojska bude zaražena strahom." Bog je zapravo odbio dragovoljce za svoju vojsku; zapravo, u jednoj je točki bilo poslano kući dvadeset dvije tisuće sumnjičavaca. Gideon je na kraju smanjio broj dragovoljaca na deset tisuća, ali Bog mu je rekao da ih je još uvijek previše. Konačno se Bog zaustavio na tristo vojnika iskušanih za bitku.

To bi nam nešto trebalo govoriti. Dok Gospodin traži poslanike evanđelja koje može poslati u svijet, on neće unovačiti crkve čiji redovi su ispunjeni strašljivim, sumnjičavim, neiskušanim ljudima. On neće tražiti snažne, sposobne vjerske organizacije ili visoko obrazovane polaznike teoloških škola. Dakako, Bog upotrebljava organizacije i obrazovane, ali oni sami u sebi nemaju potrebnih sredstava da bi bili Božji istrenirani i iskušani poslanici.

četvrtak, lipnja 25, 2015

SUMNJA U BOŽJU VJERNOST

Od svih grijeha koje počinimo, sumnja je onaj koji Bog najviše mrzi. I prema Starom i Novom zavjetu naše sumnjanje žalosti Gospodina, izaziva ga i donosi mu mnogo boli. Najveći primjer toga vidimo u starom Izraelu nakon što je Bog izbavio svoj narod iz faraonovih ruku.

Psalmist tuguje: "Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo. Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru" (Ps 106,6-7).

Ovdje pisac daje priznanje. Što je bio taj ružan grijeh koji je Izrael počinio? Bila je to njihova sumnja da će ih Bog i dalje izbavljati, čak i nakon što je izvršio nevjerojatno čudo za njih na Crvenom moru.

Psalmist traži da zamislimo Božji narod dok stoji radujući se na pobjedonosnoj strani mora. Gospodin je upravo izvršio jedno od najvećih čuda u povijesti čovječanstva, izbavljajući Izraela od silnih Egipćana. Međutim, kako je taj narod reagirao kad se suočio s poteškoćom nakon toga? Sumnjao je u Božju vjernost.

Pisac zapravo govori: "Možete li to vjerovati? Naš Gospodin nadnaravno je djelovao za nas, izbavljajući nas od neprijatelja. Međutim, čak i nakon ovoga nevjerojatnog čuda, nismo mu iskazali povjerenje. Kako smo mogli tako izazivati Boga?"

Bila je sasvim drukčija priča kad je Izrael stajao na pobjedonosnoj strani mora. Pjevali su i plesali dok su promatrali kako silna egipatska vojska tone da bi bila uništena: "Zapovijedi Crvenom moru, i presahnu ono, provede ih između vala kao kroz pustinju. Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu" (Ps 106,9-12).

Izraelci su pjevali ispravnu pjesmu – slavopoje svemogućem Bogu – ali pjevali su je na pogrešnoj strani mora. Svatko može pjevati i radovati se nakon pobjede. Ali Izrael je jadno iznevjerio na testirajućoj strani Crvenog mora. Nisu se uopće pouzdali u Boga.

srijeda, lipnja 24, 2015

STVARAN KRŠĆANSKI AUTORITET

Većina od nas izjednačuje silu s nečim vidljivim, tjelesnim, nečim što će uzdrmati zemlju. Ali to nije istina za duhovni autoritet. Petar kaže da Bog povjerava duhovni autoritet "skrivenu čovjeku srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha" (1 Pt 3,4).

Grčka riječ koju Petar upotrebljava za blago znači i krotko. A riječ upotrijebljena za smirenost znači biti siguran, neuznemiren. Petar govori o srcu koje je uvijek smireno u svom položaju u Kristu. Takvo srce posjeduje stvaran duhovni autoritet.

Svakako, to izaziva sve sekularne filozofije u vezi sa silom i autoritetom. Svijet nam govori: "Dokaži se! Upotrijebi silu kroz zastrašivanje. Stvori kontakt očima, upotrijebi jezik tijela, obori druge očima. Stavi svoje vlastite potrebe prvima." Vidite, taj stav odražava se na albumima današnjih glazbenih skupina. Članovi skupina mrko gledaju i prijete: "Ne smetaj mi." Oni izjednačuju takav svoj stav s autoritetom.

Naš stav kao vjernika potpuno je drukčiji. Mi idemo za silom i autoritetom samo iz jedne svrhe – da sotonu natjeramo u bijeg. Mi želimo biti u stanju dići se protiv njegovih napada na naše živote, crkve, obitelji. I moramo priznati da bez duha krotkosti i smirenosti u našem skrivenom čovjeku nemamo stvarnu silu.

David piše: "Tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi" (Ps 18,36). Izraz "uzvisiti" ovdje znači "obilno povećati moje milosrđe za druge". David izjavljuje: "Gospodine, tvoja brižljivost prema meni povećala je moju sposobnost za milosrđe."

Razmislite što David ovdje govori. Ovaj kralj sumnjao je u Božju vjernost za Izraela. Izvršio je preljub i zatim ubio čovjeka da bi prikrio svoj vlastiti grijeh. Međutim, Gospodin mu je pokazao neopisivo milosrđe i opraštanje.

David je bio svladan brižljivošću i dobrotom koju je Bog imao prema njemu tijekom njegova strašnog razdoblja. I sad je rekao: "Gospodin je bio tako nježan u bavljenju sa mnom. Kako mogu ikada biti težak prema nekome tko prolazi kroz ono što sam ja pretrpio? Božja milost prema meni proširila je moje srce tako da sad ja želim pokazati nježnost prema drugima – mojoj ženi, djeci, svakome."