subota, veljače 13, 2016

BRANITELJby Jim Cymbala

Tijekom Posljednje večere, Isus je rekao svojim učenicima – studentima koji su učili od njega i prijateljevali s njim tri godine – da odlazi. Zamislite kako su se učenici morali uznemiriti kad su čuli takvu stvar! On je bio njihov vođa. On je bio čudotvorac. On je bio onaj koji je davao savršeno mudar odgovor kad su ga farizeji verbalno natjerali u kut. Kad je govorio, govorio je s vlašću kao nitko koga su ikada čuli. Nitko ranije nije tako učio.

Kako bi ih mogao ostaviti kad ga najviše trebaju? A što ih je još više zbunjivalo, rekao je da ih ostavlja za njihovo dobro. "Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem" (Iv 16,7).

Ova izjava vjerojatno je zapanjila učenike. Kako bi za njih bilo bolje da Isus ode? Ovo je bio učitelj s kojim su jeli, hodali, putovali, bdjeli i učili od njega. Nisu mogli razumjeti da bi od njegova odlaska bila ikakva korist.

Nasreću, Isus je objasnio razlog zašto: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama" (Iv 14,16-17). Zatim je ponovno rekao: "Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama" (v 16,7).

Sad se počinje otkrivati čitava slika. Otac je poslao Sina da obavi određeno djelo, da svjedoči u korist ljubavi Božje. "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni" (Iv 3,16). Bog će pokazati tu ljubav žrtvujući svoga Sina na križu da plati kaznu za naše grijehe. A kad Sin izvrši svoje djelo na križu, digne se iz mrtvih i uzađe u nebo, Sin će poslati Duha.

Iako u ono vrijeme učenici to nisu mogli shvatiti, za njih je bilo bolje da imaju nevidljivog Duha Svetog u sebi nego da sa sobom imaju fizičkog Isusa. Božanska Osoba koja je dolazila bit će im od pomoći da razumiju sve što je Isus rekao.

__________
Jim Cymbala započeo je Brooklyn Tabernacle s manje od dvadeset članova u jednoj maloj oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Ovaj autohtoni stanovnik Brooklyna, mnogo godina je prijatelj i s Davidom i Garyjem Wilkersonom.

petak, veljače 12, 2016

VRIJEME SAMILOSTI I MILOSRĐA

Je li ostao mali ostatak koji će se boriti da se raspiri plamen Božje pravednosti? Ljudi koji se sjećaju Gospodina i voljni su zauzeti stav za njegovo ime?

Gospodin je rekao: "Ako vidim stijenj koji tinja, neću ga ugasiti. Plamen je možda nestao i ne vidi se vatra, ali ako još uvijek vidim žar kako tinja, neću dopustiti da se ugasi. Dokle god negdje čujem makar i blijedi vapaj iz vjernih slugu, neću dopustiti da se napuknuta trska slomi" (vidi Iz 42,3).

Bog još nije digao ruke od nas. Ali činjenica je da živimo u "vremenu samilosti i milosrđa". Vidim to gdje god putujem, posebno u Europi. Taj kontinent daleko je sekularniji od Sjedinjenih Država; to je zemlja koja je po svome vlastitom odabiru postala potpuno bezbožna. Dok u nekim zemljama prolazite ulicama, osjećate duh antikrista i drskosti prema Bogu.

Švedska je sad jedna od najutjecajnijih europskih nacija i što bogatija postaje, sve više otpada. U isto vrijeme, evanđeoska crkva je tamo u opasnosti da postane sve ravnodušnija u svom hodu s Kristom. Irska, nacija koja je desetljećima podnosila teško siromaštvo, sad postaje uspješna. Međutim, i tamo je duhovno podneblje podneblje bezvoljnosti, sa sekularizmom koji ulazi.

Kao da je čitav stav u Europi: "Pa što ako dođe sud? Živimo, jedimo, pijmo i veselimo se." Ne postoji osjećaj hitnosti, nema potrebe za Bogom.

Vjerujem da upravo sada Gospodin govori jasnu poruku cijelom svijetu. On ima silu da zaustavi svaki potencijalni teroristički napad u bilo koje vrijeme. On bi mogao reći samo riječ i anđeli bi oborili svaku zlu silu. Ali on je odabrao poslati ili dozvoliti međunarodne katastrofe, a sve one su znak da mi svi zapravo doživljavamo njegovu samilost i milosrđe.

"On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo" (Iz 42,3-4).

četvrtak, veljače 11, 2016

NAPUKNUT DUH

Kad je Krist došao na zemlju, Izrael je živio pod tlačiteljskom vlašću Rima. Židovi su bili teško opterećeni rimskim porezima i zakonima. A u isto vrijeme, pohlepno svećenstvo iskorištavalo je udovice i siromašne. Podjarmljen narod bio je ismijavan i izrugivan, zaslijepljen od pokvarenosti. Zbog toga je toliko proroka reklo da će Krist doći u času tame, donoseći veliko svjetlo.

Isus je došao u društvo zaraženo licemjerjem i bujanjem grijeha. Dok je gledao stanje nacije, zaplakao je nad Jeruzalemom (vidi Lk 19,41), prorekavši da će njegova kuća ostati pusta. Ali dao je tom društvu još sedamdeset godina propovijedanja evanđelja. A te godine bile su ispunjene Duhom pomazanim svjedocima, koji su propovijedali nadu i pokajanje, vršili čuda i upućivali snažan poziv u Kraljevstvo. Isus jednostavno nije htio slomiti napuklu trsku kakva je postao Izrael.

To je sada slika i Amerike: društvo potpuno napuknuto u svojoj moralnosti. Mi smo nacija koja je depresivna i uznemirena, s ljudima koji žive u strahu i duševnoj agoniji. Više je psihologa, psihijatara, socijalnih radnika i savjetnika nego ikada u povijesti, međutim, oni se ne mogu nositi sa svim ljudima koji preklinju za jedan sat pomoći. To je istina i za Crkvu: timovi za kršćansko savjetovanje preopterećeni su pritiskom ljudi kojima je potrebna pomoć za njihove probleme.

Naša djeca napukla su od slomljenih obitelji, zlostavljanja i seksualnih zlostavljanja. Tinejdžeri su napukli od nemoralnosti, materijalizma i otupjelosti. Sotona je otpustio bujicu zla na zemlju i ono je ostavilo iza sebe savijene i napukle ljude.

I veći dio crkve ima taj isti napuknuti duh. Iz pisma u pismo čitam o kršćanima koji su presušili u megacrkvama, u kojima se o grijehu ili pravednosti više ne propovijeda. Zbunjeni su i pitaju se: "Gdje mogu naći pravo bogoštovlje? Ovdje nema osjećaja Kristove nazočnosti. Nema slomljenosti." I pastori pišu priznajući: "Brate Dave, otpadam."

Nedavno je New York Times donio priču o pentekostnoj crkvi od deset tisuća članova čija poruka je: "Sretni smo da vas usrećimo." Ali ta poruka donosi lažnu nadu i samo trenutačno olakšanje.

"On ne gasi stijenj što tinja" (Iz 42,3). Negdje u ovoj naciji Bog vidi stijenje koji tinjaju – stijenje koji su jednom gorjeli plamenom za njegove ciljeve i interese. Ali sad jedva tinjaju.

srijeda, veljače 10, 2016

SUD NA AMERICI?

Mnogi vjernici danas pitaju: "Zašto Bog Ameriku nije predao sudu? Zašto se nije pozabavio s nama prema našim grijesima? Noinoj je generaciji dao 120 godina upozoravanja, ali nakon toga je rekao: 'Dosta!' i pustio potop. Bog dugo podnosi grijehe Amerike, zašto, dakle, ne vidimo njegov pravedan sud na nama?"

Ja volim ovu zemlju i ne želim vidjeti konačni Božji sud na Americi. Poput mnogih, i ja sam krajnje zaprepašten zašto Božji sud kasni.

Ali vjerujem da počinjemo vidjeti početke suda. Vidim strašne katastrofe koje se događaju u svijetu kao upozorenja. Međutim, jer se američko gospodarstvo nije urušilo i naša nacija još uvijek može funkcionirati, čini se da iako posrćući idemo iz krize u krizu, dobivamo šansu za šansom.

Uvjeren sam da je samo jedan odgovor na tu zbrku: sve je to zbog nježnosti i strpljivosti našega Spasitelja. Dokaz nalazimo u Izaijinom proročanstvu: "On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja" (Iz 42,3). Amerika je postala nacija napuknutih trski.

Trska je visoka travka ili biljka sa šupljom stabljikom i obično se nalazi na močvarnim područjima ili blizu vode. To je nježna biljka, tako da se lako savije kad puše vjetar ili navali voda. Međutim, trska se može saviti samo do jedne mjere, a onda se lomi i odnosi je voda.

Poput trske za mirna vremena, Amerika je jednom stajala ponosna i uspravna, puna uspjeha i obećanja. Čitavo naše društvo štovalo je Boga, a Biblija se držala mjerilom za naše zakone i pravni sustav. Čak i tijekom moga života, školske knjige sadržavale su lekcije i priče iz Biblije. Isus je bio priznat kao Sin Božji, Onaj koji našoj zemlji daje naklonost i neiskazane blagoslove.

Međutim, u našem blagostanju, postali smo poput starog Izraela: ponosni i nezahvalni. I za kratko vrijeme daleko smo otpali. Bog je izguran iz našega sudskog sustava i naših škola, a njegovo ime je predmet ismijavanja i izrugivanja.

Naše društvo potpuno je izgubilo svoj moralan kompas i kao rezultat toga, Amerika koja je jednom stajala visoko i stasito, sad je poput bogalja, poput slomljene trske.

utorak, veljače 09, 2016

NOVO OTKRIVENJE O MESIJI

"Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom" (Iz 42,1-4).

Ovaj odlomak je sav o Isusu. Duh Sveti je pokrenuo proroka Izaiju da iznese ovo otkrivenje o tome kakav će biti Krist kad dođe. A Izaijina uvodna riječ ovdje "evo", signalizira njegovim slušateljima: "Pripremite se za novo otkrivenje o Mesiji."

Slika koja se pojavljuje u ova četiri retka jasna je i oštra: Krist ne dolazi kako bi prisiljavao ljude da ga slušaju. On ne dolazi s bukom; on dolazi kao nježan, dobar Spasitelj.

Ispunjenje Izaijina proročanstva otkrivamo u Mateju 12. Farizeji su upravo održali vijeće, smišljajući kako bi ubili Isusa, sve zato što je u subotu iscijelio čovjeka sa usahlom rukom. Matej nam govori da "kada to doznade Isus, ukloni se odande" (Mt 12,15).

Krist nije u ljutnji vratio milo za drago niti je grdio one koji su kovali njegovu smrt. On nije bio poput učenika koji su htjeli sazvati oganj na njegove protivnike, čak iako je on to sam mogao učiniti. Zapravo je mogao pozvati legiju anđela da se pozabave njegovim neprijateljima, ali on nije došao da se osvećuje.

Bio je to njegov nježan duh, kaže Matej, koji otkriva ispunjenje Izaijeva proročanstva: "Prepirat se neće ni vikati, ulicama glas mu čut se neće" (Mt 12,19).

U biti je Izaija rekao: "Spasitelj ne dolazi da ikoga sili u svoje kraljevstvo. On ne dolazi kao glasan, bučan, snažan karakter. Ne, čut ćete ga kako govori tihim glasom u vašem nutarnjem biću.

ponedjeljak, veljače 08, 2016

POTREBITA DJECA by Gary Wilkerson

Krist često započinje svoju službu nama kao da smo djeca s potrebama koje se moraju ispuniti. To se događalo kroz sva evanđelja, kad je obnovio vid slijepcu, iscijelio ženu koja je krvarila ili nahranio gladno mnoštvo. Ljude koji su patili on je susreo ravno tamo gdje su bili i dao im upravo ono što su trebali. To je za njih bio dovoljan razlog da ga slijede. Čak su i neki farizeji slijedili Krista zbog njegovih čuda.

Ja sam osobno bio uvjeren da ću slijediti Isusa nakon što ispuni moju najdublju potrebu. Kao tinejdžer nisam bio siguran je li Bog stvaran. Dolazim iz dugačke loze propovjednika, dakle, kako bih mogao biti siguran da moja vjera nije samo indoktrinacija mojih roditelja? Isus je došao k meni u mojoj povrijeđenoj duši i pokazao mi što sam trebao znati: Buda me nije volio ni Muhamed ili Konfucije – ali Isus jest. Otkrio mi je čistu istinu svoje ljubavi – i to je moj život potpuno preokrenulo.

Isus nas doista blagoslivlja u vrijeme naše potrebe. Ali, vidite, to je samo njegovo začetno mjesto u našem životu. On nas vodi od blagoslovljenosti do slomljenosti, jer je to jedini način da nas dovede do stvarne zrelosti. Slomljen put je kako započinjemo preuzimati njegovu narav davanja.

Suočimo se s time – naše tijelo mrzi pomisao o životu davanja jer to zahtijeva slomljenost. Sjetite se svih onih bestselera čiji naslovi nude blagoslove. Sad na policama zamislite drukčiji naslov, naslov koji glasi Život koji daje. Mislite da želite biti davatelj i brzo prolazite kroz stranice. Čitate o Pavlu koji govori kako je doživio brodolome, primao udarce, bio kamenovan, jer je bio pozvan da daje. Čitate o drugim apostolima koji su bili progonjeni jer ih je Isus pozvao na život davanja. Dok čitate dalje, ubrzo shvaćate: "Ovo neće biti bestseler!"

Tako se to pokazalo i u Isusovo vrijeme. Mnogi su ga prestali slijediti kad je počeo propovijedati teške istine (vidi Iv 6). Kad su se ljudi počeli povlačiti, "Isus upita Dvanaestoricu: 'Zar ćete i vi otići?' 'Gospodine, komu ćemo otići?' – odgovori mu Šimun Petar – Ti imaš riječi vječnoga života. Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji'" (Iv 6,67-69).

Isusovo pitanje postavlja nas u isti položaj kao učenike. Moramo vjerovati da je on dobar i vjeran. Vidite, mi ne biramo program rada za naš život. Ako bismo izabrali, svi bismo bili dobivatelji, a ne davatelji. Zbog toga je program rada postavio Isus. A kad nas on vodi niz težak put, možemo biti sigurni da to čini u ljubavi.

subota, veljače 06, 2016

VOLJA BOŽJA by Carter Conlon

Otkrivena volja Božja praktični je dio njegove volje na koju smo svi zajednički pozvani. Ne morate negdje tragati za njom – ona se nalazi ravno u Bibliji. Uzmete li konkordanciju i pogledate pod riječ "volja", vidjet ćete da je volja Božja jasno otkrivena kroz cijelo Pismo, posebno u Novom zavjetu. Pogledajmo neke primjere.

Apostol Pavao kaže: "Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje, to jest da izbjegavate bludnost, da svaki od vas zna steći svoju ženu s posvećenjem i poštovanjem" (1 Sol 4,3-4). Tu je gdje trebamo započeti, posebno u ovoj generaciji. Moramo odbaciti seksualni nemoral u svakom njegovom obliku. Moramo tražiti Boga za snagu da živimo svetim životom, odvojeni za njega.

Nastavljajući u Prvoj Solunjanima, nalazimo i drugi primjer otkrivene volje Božje: "U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja, u Kristu Isusu" (1 Sol 5,18). U svakoj prigodi zahvaljujte – što znači da trebate zahvaljivati za dom koji imate, brak u kojem jeste, posao koji imate, obitelj čiji ste dio. Učite biti zahvalni umjesto neprestano moleći: "O, Bože, izbavi me odavde i ja ću ti služiti; izbavi me odavde i ja ću te ljubiti! Ako me odavde izbaviš, neće biti većeg štovatelja od mene!"

Ali Gospodin kaže: "Ne, to nije moja volja! Moja volja je da naučiš zahvaljivati gdje jesi. Naučit ćeš zadobiti pobjedu kamo sam te smjestio."

Dok nastavljate čitati kroz Pismo, otkrivate da je isto tako volja Božja naučiti govoriti istinu. Na kraju krajeva, ovo je kraljevstvo istine i mi predstavljamo Onoga koji je rekao: "Ja sam put, istina i život" (Iv 14,6). Volja Božja je da budemo odani i pouzdani i da ne odustajemo kad stvari ne idu dobro. Budimo odani na radnom mjestu kao djelatnik koji dolazi na vrijeme i odlazi kad je vrijeme.

Nemojte biti osoba koja čini volju Božju samo kad se osjeća dobro ili ako je zgodno. Tražite Boga da vam da srce kako biste se iskreno brinuli o ljudima.

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je za glavnog pastora 2001. godine.