četvrtak, travnja 17, 2014

OTKRIVENO LICE

Apostol Pavao piše: "A mi svi … otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju" (2 Kor 3,18). Korijenska riječi za "otkriveno lice" ovdje ima zapanjujuću definiciju. Ona znači biti krajnje odlučan dopustiti Bogu izložiti svaku skrivenu stvar u srcu – s ciljem oslobođenja od svake pojedine.

Ta vrsta otkrivena lica vapi: "Iskušaj me, Gospodine; vidi postoji li u meni neki grešan put. Pokaži mi gdje ne živim u skladu s tvojom Riječi. Želim biti izbavljen od svega što nije slično tebi. Ukloni moj ponos, ambiciju, sebičan um, moje vlastito zaključivanje. Znam da ne mogu sam osmisliti izlaz iz svoje situacije. Duše Sveti, potrebna mi je tvoja sila i mudrost. Odbacujem svaku nadu da ću riješiti stvari na vlastiti način."

Za mnoge vjernike to je vrlo teška stvar. Oni čitav svoj kršćanski život žive od svoje pameti i mudrosti. Priznati sad da su loše izveli stvari i da im je potrebno predati nadzor jednostavno je preteško.

Prije više godina, Gospodin je mene morao lišiti ponosa u tom području. Sad, hvala Gospodinu, slobodno priznajem kad god zabrljam stvari. Moja neprestana molitva je: "Bože, učinio sam takve glupave stvari. Učinio sam takve strašne pogreške i samoga sebe uveo u strašnu zbrku. Molim te, Gospodine, očisti ih za mene. Ja to ne mogu učiniti. Jedino ti možeš." Presretan sam jer Bog uživa sređivati naše zbrke kad tražimo izvršiti njegovu volju.

Ovdje u ovom odlomku Pavao govori o ogledalu. Ljubljeni, naše ogledalo je Riječ Božja. Jedino nam ona točno pokazuje naše stanje. Pavao nam govori: "Pođite do ogledala Božje istine i pogledajte svoj život. Recite Gospodinu da ne idete dobrim smjerom i da želite biti promijenjeni. Tražite njegova Duha da vas ponizi i da vam otvori svoju Riječ. Odbacite savjete drugih, svoje vlastite ideje, svoje vlastite izume. Umjesto toga, okrenite se Duhu Svetom s potpunim povjerenjem. Vjerujte onome što vam on kaže."

Budete li se oslonili jedino na Duha Svetog, okrećući se od svake druge pomoći, on će skinuti pokrivalo s vaših očiju. On će poslati i Duhom Svetim vođene pomagače u vaš život te ćete se početi mijenjati u samom onom trenutku.

srijeda, travnja 16, 2014

SLUŽBA DUHA SVETOG

Promjena je isključivo djelo Duha Svetog. "Kako neće služba Duha biti u većem sjaju?" (2 Kor 3,8). Mi se jednostavno sami ne možemo promijeniti. Jedino nas Duh Božji može preobličiti u slavan Kristov lik. Svi smo čuli reći: "Kad se čovjek obrati Gospodinu, Bog podiže pokrivalo s njegovih očiju." To je isključivo djelo Duha.

Isto tako čitamo: "A Gospodin je Duh. Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda" (2 Kor 3,17). Riječ "sloboda" ovdje znači "ne dulje rob; oslobođen podložnosti; slobodan, odvezan". To opisuje slobodu koja dolazi kad nam se iznenada otvore oči. Iznenada vidimo stvari u novom svjetlu. Samo Duh Sveti može uništiti naše dugotrajno viđenje stvari, okrenuti nas i postaviti u pravom smjeru.

Ukratko, okretanje o kojem ovdje Pavao govori znači potpuno pouzdanje u Duha Božjeg. To isto tako znači okrenuti se i od svih nebiblijskih savjeta, svih vlastitih ideja i planova te pozivati samog Duha Svetog da vas vodi.

Pavao je iskusio tu vrstu okretanja. U Djelima 9, dok je još bio poznat kao Savao, bio je na pogrešnom putu, jašući u Damask da tamo progoni kršćane. Govorimo o pokrivalu na njegovim očima! On je zapravo vjerovao da Bogu čini uslugu, uhićujući vjernike i bacajući ih u zatvor.

Ali je Gospodin presreo ovoga čovjeka i u njegovu životu stvorio krizu. Kad ga je Isus susreo na onoj damašćanskoj cesti, obasjao ga je svjetlom koje je bilo tako snažno da ga je doslovce oslijepilo. Slijep morao je biti odveden do jedne kuće u Damasku, gdje je ostao dok nije stigao pobožan Ananija. Ananija mu je rekao: "Brate Savle, poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukaza na putu kojim si išao ovamo, da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga. I odmah mu spade s očiju nešto kao ljudske i on progleda" (Dj 9,17-18).

Savao je predao svoju prošlost, budućnost i sve drugo Duhu Svetom – i pokrivalo je odmah bilo uklonjeno s njegovih očiju.

utorak, travnja 15, 2014

NEPREKIDNO SMO MIJENJANI

Svidjelo nam se ili ne, mi smo u procesu mijenjanja na ovaj ili onaj način. U duhovnom području ne postoji stvar kao što je puki opstanak; mijenjani smo – ili na dobro, ili na loše. Postajemo ili sličniji našem Gospodinu, ili sličniji svijetu – ili rastemo u Kristu, ili otpadamo.

Dakle, postajete li blaži i nježniji, sličniji Isusu? Pogledate li se svakoga dana trijezno u ogledalo i molite: "Gospodine, želim se promijeniti u tvoj lik u svakom području moga života"?

Ili je vaša gorčina pustila korijen pretvarajući se u pobunu i tvrdoću srca? Jeste li naučili zaštititi se od osvjedočavajučeg glasa Duha Božjeg? Izbacujete li sad iz sebe stvari za koje ste jednom mislili da ih jedan kršćanin nikada nije u stanju izgovoriti? Otvrdnjujete li izvan mogućnosti promjene?

Ako to opisuje vas, dopustite mi jasno reći: Nikada nećete primiti izbavljenje ako se ne promijenite. Vaš život samo će postajati zbrkaniji, a vaša situacija će se pogoršavati. Prestanite graditi svoj slučaj kriveći nekoga drugog ili opravdavajući samoga sebe. Bog vas neće susresti dok se ne probudite i ne priznate: "Ništa se za mene neće promijeniti ako se ja ne promijenim."

Vapite iskreno Gospodinu u molitvi: "Promijeni me, o Bože! Duboko kopaj u meni i pokaži mi gdje sam podbacio i odlutao. Izloži moj ponos, ljutnju, tvrdoglavost i grijeh. Pomogni mi da sve to odložim."

Koliko stručnjaka, savjetnika, usamljenih noći i besplodnih muka morate još podnijeti prije nego se probudite na tu istinu? Da bi se dogodilo ikakvo iscjeljenje ili obnova, morate preuzeti odgovornost. Vaše čudo ovisi o vašoj promjeni.

"Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba. Blizu je Jahve onima koji su skrušena srca, a klonule duše spašava. Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja" (Ps 34,18-20).

ponedjeljak, travnja 14, 2014

VIDI ŠTO JE BOG UČINIO DANAS! by Gary Wilkerson

Poslanica Hebrejima spominje dvije vrste svjedočanstva. Svi mi više volimo prvu vrstu, kad su sveti osvajali kraljevstva, uništili neprijatelja, pogubili divove. Druga vrsta svjedočanstva potpuno je drukčija: kršćani su bili pilani, gladovali su, smrzavali se, skrivali u pećinama.

Danas je kršćanima lako živjeti od svjedočanstava drugih. Kako se često uhvatimo reći: "Jesi li čuo o duhovnom probuđenju u Africi?" "Crkva u Americi čini veliko djelo među siromašnima." "Naša crkva otvorila je vrata da bi dosegla ovisnike o drogi." Svakako, trebamo se radovati vjernosti onih koji nešto čine u Kristovo ime, ali Pavao odbija živjeti kroz djelo nekog drugoga: "Mi se ne hvalimo preko mjere – plodovima tuđeg truda. Ali se nadamo da ćemo s napretkom vaše vjere sve više i više rasti među vama, već prema veličini našega područja" (2 Kor 10,15).

Možda mislite da vaš život nije dostatan – da ne zaslužujete hvale vrijedno svjedočanstvo – ali nije u tome stvar. Sve se može promijeniti jednom jednostavnom molitvom vjere. Nedavno, baš prije nego sam propovijedao, jedna mi je žena u crkvi rekla nešto što se dogodilo toga tjedna. Nakon trideset osam godina ovisnosti o marihuani, Bog ju je oslobodio! To se dogodilo kroz jednostavan posjet dvojice laika propovjednika iz naše crkve. Dok su sjedili moleći s njom, primila je osvjedočenje u vezi s travom u svom stanu i odmah ju je izbacila.

Oslobođenje ove žene stvarno je i trajno. Ona je postigla hvale vrijedno svjedočanstvo Božje sile oslobađanja, a i dvojica propovjednika laika imaju svjedočanstvo. Bog ih je upotrijebio onako kako sami ne bi mogli osmisliti. Svi troje mogu reći: "Vidi što je Bog danas učinio među nama!"

Vjera počinje rasti u našem srcu s najmanjim početkom. Odjednom shvatimo da ono što je Bog učinio prošli tjedan može ponovno učiniti ovaj tjedan. Ja se želim pohvaliti da naša crkva ima snažne i učinkovite službe koje su se pokrenule upravo na taj način – jer je jedan pojedinac bio vjeran u pomaganju jednoj osobi. U svakom slučaju, djelo jednog vjernika popraćeno molitvom odvelo je do službe savjetovanja, službe milosrđa, službe učeništva i drugih službi. A jednako može biti istina za svakog vjernika. Dok gradimo povijest svjedočanstava, naša će vjera rasti da tražimo Boga za veće stvari.

subota, travnja 12, 2014

IZVOR SNAGE by Carter Conlon

Na trenutak se sjetite svih koji vam se danas suprotstavljaju unatoč vašem nasljedstvu u Kristu. To mogu biti riječi koje su bile izgovorene nad vašim životom kad ste bili mladi: "Glup si! Nikada ništa nećeš postići. Odlazim jer nisi vrijedan da ostanem." Što god je bilo rečeno ili kakva je priroda suprotstavljanja s kojom se trenutačno suočavate, nikako ne zaboravite kako je sve to samo pokušaj da vas se zaustavi na granici ovoga nevjerojatnog Kristovog života.

Jošua je rekao narodu: "Ne bojte ih se; oni su zalogaj za nas" (vidi Br 14,9). Drugim riječima, suprotstavljanje će nas održati; ono će nas odgajati i hraniti. Svakako, to je suprotno onome kako tjelesan čovjek razmišlja. Mi držimo da je suprotstavljanje strašna stvar, veća od nas. Ono čini da se osjećamo poput crva – prijeteće i zastrašujuće. Dakle, kako nas točno ono hrani?

Sjećate li se kad je Isus služio u Samariji, dok su učenici otišli po hranu za njega? Vratili su se k njemu i poticali ga da jede, ali je on odgovorio: "Ja imam za jelo hranu za koju vi ne znate" (Iv 4,32). Zapravo je rekao: "Ja imam izvor snage, kojega vi još niste svjesni. Još ga niste okusili; ne znate što je on ili kako vas može hraniti." Učenici su se zatim okrenuli jedan k drugome i pitali: "Dobro, tko mu je onda donio nešto za jelo?" Ali Isus je objasnio: "Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo" (Iv 4,34). Drugim riječima: "Ovo je moja hrana; ovo je ono što hrani moj život – suočiti se sa svime što stoji u izravnom suprotstavljanju volji Božji te pobijediti to u sili Božjoj."

Zatim je nastavio: "Zar vi ne kažete: 'Još četiri mjeseca pa će doći žetva?' Evo, velim vam: podignite svoje oči te promotrite njive kako su dovoljno bijele za žetvu" (Iv 4,35). Ne znam koliko puta sam čuo kršćane kako kažu da dolazi žetva – veliki dan kad će mnogi doći Kristu. Ali ovdje Isus kaže svojim učenicima: "Čujte, podignite oči i vidite, žetva je već ovdje, spremna da se požanje!"

"Žetelac prima plaću i skuplja rod za život vječni, da se zajedno raduju sijač i žetelac" (Iv 4,36). Onaj tko odlazi u žetvu primit će plaću i ta plaća je ono što mu je potrebno te snaga Božja. Ona će biti dana onom tko kaže: "Gospodine, predajem ti uzde svoga života. Voljan sam činiti djelo Božje bez obzira na suprotstavljanje s kojim se moram suočiti, jer to je gdje ću naći svoju hranu."


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, travnja 11, 2014

GLAS POBJEDONOSNOG KRISTA

Kad je Bog rekao: "Ja ću još jednom potresti ne samo zemlju nego i nebo" (Heb 12,26), u biti je rekao: "Ja sam potresao zemlju kod brda Sinaj. Ali kad progovorim u ove posljednje dane, moj glas potrest će i naravne i duhovne svjetove. Status quo će se potresti; ništa neće ostati kao što je. Sve što god se naziva vjerskim – sve što je od Krista i Crkve – potrest će se glasom kojim će moj Sin progovoriti s neba."

Bog je upozorio Izraela da će svi koji odbiju slušati njegova proroka morati dati račun: "A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom" (Pnz 18,19). Rekao je: "Ići ću za svakom neposlušnošću – i bit ćete odgovorni za sve to."

Pismo otkriva da su oni koji su zanemarivali riječi proroka Božjih pali pod uništenje. Onemoćali su i ogorčili se, umirući bez ikakve radosti ili mira. "Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Jer, ako nisu izbjegli kazni oni što su odbili da slušaju onoga koji im je htio govoriti na zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako odbijemo da slušamo onoga koji nam govori s nebesa" (Heb 12,25).

Ljubljeni, niti ćemo mi izbjeći gnjev Božji – niti kao nacija, niti kao pojedinci. A upravo sada Isusov glas trese svaku naciju, od čega institucije, vođe i ekonomije drhte. On govori vjetru i elementima: "Pušite na zemlju." On govori oblacima: "Zadržite kišu!" On govori ekonomijama svijeta: "Sva pohlepa – budi osuđena!"

Bog isto tako zapovijeda: "Zatvori, potresite se! Vlade, potresite se! Financijski sustavi, potresite se! Vojne sile, potresite se! Sudovi i zakonodavna tijela, potresite se! Neka se sve na zemlji trese dok ne ostane nikakav temelj osim Gospodina."

Nije đavao taj koji sve trese. Čitav svijet trese se od glasa pobjedonosna Krista. Čovjek u slavi podigao se u sili na svome prijestolju i izgovorio riječ da se sve potrese.

četvrtak, travnja 10, 2014

BOG GOVORI JASNO

Bog nam i danas jasno govori. Njegov nebeski glas silno odzvanja širom zemlje i taj glas dolazi kroz Čovjeka – Isusa – koji sjedi s desne strane Ocu. Promotrite ove riječi iz Poslanice Hebrejima:

"Niste pristupili k nekom opipljivom brdu, ni gorućem ognju, ni tmurnim oblacima, ni oluji, ni odjekivanju trube, ni glasnim riječima kojih su slušatelji zamolili da im se više ne upravlja nikakav govor budući da nisu mogli podnijeti ove naredbe: 'Ako se i životinja dotakne gore, neka se kamenuje!' Onaj je prizor bio tako strašan da je sam Mojsije izjavio: 'Prestrašen sam i dršćem.'

Naprotiv, pristupili ste k Sionskoj gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu: k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru i sastanku prvorođenaca koji su upisani na nebesima, k Bogu, sucu svega, k dušama pravednika koji su učinjeni savršenima, k Isusu, posredniku Novoga saveza, i škropljeničkoj krvi koja govori bolje od Abelove.

Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Jer, ako nisu izbjegli kazni oni što su odbili da slušaju onoga koji im je htio govoriti na zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako odbijemo da slušamo onoga koji nam govori s nebesa! Njegov je glas onda potresao zemlju, a sad ovo obećava: 'Ja ću još jednom potresti ne samo zemlju nego i nebo.' Ovo 'još jednom' znači da će se promijeniti uzdrmane stvari, jer su stvorene stvarnosti, da ostanu one koje se ne mogu uzdrmati" (Heb 12,18-27).

Jeste li dobili sliku iz ovog odlomka? Kad je Bog govorio prvi put, narod je odgovorio: "Nemoj nam više govoriti s neba. Govori nam kroz čovjeka." I Mojsije je prorekao: "Upravo kao što ste tražili, Bog će vam podići proroka. On će u potpunosti biti čovjek – i govorit će vam riječi Božje."

Isus je bio taj obećani prorok. On je bio utjelovljen Bog, Gospodin u ljudskom tijelu. On je imao službu na zemlji kao čovjek i mnoštvo ga je svjedoka vidjelo kako uzlazi u nebo kao čovjek. Sad ima mistično tijelo, koje je njegova Crkva. Ali Isus je još uvijek čovjek načinjen od mesa, još uvijek suosjeća s nama u svemu kroz što prolazimo.

Danas, u ovim posljednjim danima, Bog još jednom govori s neba i kaže nam da će potresti sve što vidimo.

srijeda, travnja 09, 2014

GOVORI NAM UGODNE STVARI

Nedavno je jedan čovjek napisao našoj službi sljedeće: "Ne znam tko me stavio na listu primatelja vaših poruka, ali molim vas, uklonite odmah moje ime. Ne mogu podnijeti vaše sumorno evanđelje i udaranje protiv grijeha. Nitko od nas nije savršen, čak ni vi. Dosta mi je vašega evanđelja zle kobi."

Izaija je govorio o toj vrsti reakcije: "Ovo je narod odmetnički, sinovi lažljivi, sinovi koji neće da slušaju Zakon Jahvin. Vidovitima oni govor: 'Okanite se viđenja!' a vidiocima: 'Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte! Skrenite s puta'" (Iz 30,9-11).

Riječ "ugodno" u ovom retku znači "lijepo, laskavo". Ukratko, izraelski je narod govorio: "Nemoj nam više govoriti loše stvari. Opiši nam kako ćemo napredovati, kako velike stvari leže pred nama. Ako ne, onda nam se makni ispred lica."

Nijedan vjernik koji skriva grijeh u svom srcu ne želi slušati svetu riječ koja izlaže grijeh. Takva osoba uvijek će pobjeći od glasa istine Duha Svetog. I okrenut će se nekom propovjedniku koji je blag prema grijehu, nudeći ugodne govore i laskava proročanstva.

I tako pitate koju je tešku poruku glas Božji iznio njegovu narodu na gori Sinaj? Rekao je jednostavno ovo: "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene! Ne pravi sebi lika ni obličja … Nemoj im se klanjati niti im iskazuj štovanje" (Pnz 5,6-9).

Tu je bila čista, jednostavna riječ Gospodnja, dolazeći ravno iz njegovih usta. Ona je trebala učiniti da narod poleti do svojih šatora kako bi razbio svoje izrezbarene likove. Trebala bi raspiriti njihova srca i baciti ih na koljena. Ali umjesto toga, oni su vikali: "Ne više grmljavine, ognja, potresanja. Ne više glasnog glasa koji nam govori. Daj nam posrednika koji je poput nas, neka nam on govori. Tada ćemo slušati i biti poslušni."

utorak, travnja 08, 2014

POTREBNA NAM JE UGODNIJA PORUKA

"Ne bojte se – reče Mojsije narodu. – Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite" (Izl 20,20).

"Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, označio, da tako uzmognete živjeti, imati sreću i dug život u zemlji koju ćete zaposjesti" (Pnz 5,33).

U biti je rekao: "Bog se ne ljuti na vas. To nije čemu služi ovo veličanstveno iskustvo. Ne, on vas želi osnažiti svojim strahovitim strahom. On pokušava izgraditi u vama snažno oružje i to čini da biste mogli živjeti pobjedonosno sve dane svoga života."

Zatim je došla jedna od najčudnijih logika u Bibliji. Vođe su rekle Mojsiju: "Danas smo vidjeli da čovjek može ostati na životu iako mu Bog govori. A sad, zašto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao proždrijeti; budemo li dalje slušali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti. Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja – kao mi – i ostao na životu?" (Pnz 5,24-26). Rekli su Mojsiju: "Znamo da možemo čuti Boga kako govori iz ognja i preživjeti. Međutim, ako moramo sjediti pod njegovim izravnim, čistim, svetim glasom, to nećemo preživjeti. Zašto bismo umrli? Od svih ljudi na svijetu, mi smo jedini koji su čuli glas Boži i ostali na životu."

Zatim nam Gospodin daje mig što se zapravo događalo: "Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo" (Pnz 5,29).

Oni su častili Boga svojim usnama, ali srca su im bila daleko od njega. Da citiram Izaiju: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene, i njegovo štovanje naučena ljudska uredba" (Iz 29,13).

Izraelci su bili tako odani svojim malim zlatnim likovima da ih ništa nije moglo zadržati od idolopokloničkog štovanja. Na kraju su čak zanemarili razgovijetan glas Božji u svojoj njegovoj svetosti i veličanstvu.

Kad su izraelske starješine rekle: "Potrebna nam je ugodnija poruka, inače ćemo pomrijeti", kako su bili u pravu! Kad god sjedite pod propovijedanjem Duha Svetog – slušajući Božju pomazanu, osvjedočavajuću riječ – sigurno ćete umrijeti. To znači, umrijet ćete svojim grijesima.

ponedjeljak, travnja 07, 2014

DŮVĚŘUJME BOHU, ŽE ZJEVÍ SVOJI MOC by Gary Wilkerson

David nikdy neřekl: „Můj otec mě požádal, abych byl pastýřem, a já jsem se snažil. Bojoval jsem se lvy a medvědy nikdy jsem nepřišel o jedinou ovci.“ To by bylo dobré svědectví, ale neoslavovalo by Boha. David se ve skutečnosti chlubil něčím jiným: „Hospodin, který mě vytrhl ze spárů lva a medvěda, ten mě vytrhne i ze spárů tohoto Pelištejce“ (1. Samuelova 17,37).

Když Nehemjáš jako číšník v Babylonu ochutnával víno pro krále, riskoval život. Ale Nehemjáš se chlubil v Bohu: „Obnovil jsem město, aby už Boží jméno nebylo v potupě.“ To, že v jeruzalémských ulicích zesměšňovali Boží jméno, Nehemjáše trápilo – a přimělo ho začít s obnovou hradeb.

Mojžíšovo svědectví nebylo: „Žil jsem ve faraonově paláci a měl jsem velkou moc.“ Chlubil se: „Bůh ke mně promluvil z hořícího keře – a já jsem se postavil faraonovi a řekl jsem: „Propusť můj lid.“ Chlubil se v Bohu i u Rudého moře: „Egyptské vojsko se utopilo!“

Novozákonní věřící se chlubili stejně. Štěpán byl jáhen, který rozdával jídlo vdovám. Už to bylo dobré svědectví. Ale jeho svědectví hodné chlouby přišlo, když kázal zástupu nevěřících. Jeho pomazané kázání je tak rozlítilo, že Štěpána ukamenovali. Jeho svědectví bylo dvojí: byl prvním mučedníkem Církve a jeho věrná oběť později ovlivnila židovského fanatika jménem Saul.

Ještě jsem se nesetkal s křesťanem, který by si neříkal: „Není na tom životě v Kristu něco víc? Kdy uvidíme, jak se na této generaci ukazuje Boží moc?“ Možná teď čelíte nějaké zkoušce a potřebujete Boží pomoc. Teď nestačí slíbit si: „Budu chodit častěji do kostela.“ Je čas říct: „Věřím Bohu, že v mém životě zjeví svoji moc. Zachrání moje manželství, mé děti, dotkne se mých spolupracovníků. Dá mi svědectví hodné chlouby.“

Cílem tohoto poselství není vzbudit pocit viny. Jeho cílem je vzbudit novou lásku v našich srdcích – lásku, která je tak často utlačována strachem a pochybnostmi. Někteří už víru vytěsnili ze svého života – a dávno tak nevěří, že by mohli zažít svědectví hodné chloub. Ale Boží slovo říká něco jiného.

subota, travnja 05, 2014

VJERA SE NE UČI SAMO, NEGO I DOBIVA by Claude Houde

Želim vas pozvati da po vjeri primite viziju za sebe. Bez obzira jeste li tinejdžer, roditelj, student, domaćica ili mlada osoba koja juri za karijerom, svoju vjeru možete nekome proslijediti. Nekoga možete nadahnuti – prijatelja, mamu ili tatu, sina, kćer, drugog vjernika – da ljubi, moli, oprašta, pokaje se, služi te čini nešto divno i plemenito! Molim vas, dopustite svom duhu da čuje kako Bog traži muškarca ili ženu čije srce će kucati s tom vizijom da bez vjere nije moguće proizvesti pobjedonosne ljude.

Vjera se ne uči samo, nego i dobiva! Istina i duhovna stvarnost je da djeca mogu hodati stopama koje ću ja, kao tata, ostaviti za njih. Molim vas, dopustite mi ilustrirati to jednostavnom pričom iz mog djetinjstva, dok sam odrastao u jeftinom i siromašnom stanu u Montrealu.
  • Bila je hladna zimska noć kad je otac još jednom otišao u lokalni bar. Bio je petak i upravo je unovčio ček od plaće. Novac je gorio u njegovu džepu i, kao što je to činio svakoga tjedna, spreman je bio zapiti ga. U tom bezumnom i neshvatljivom trenutku sve drugo je nestajalo. Nije bio u stanju razmišljati o novcu koji će biti potreban za djecu, za plaćanje stanarine ili računa za grijanje. Obećanja koja je iznova i iznova davao svojoj ženi nestajala su svaki put, ugušena slijepom navikom i neodoljivom žeđi da zaboravi ono što mu se i gadilo i što ga je zarobljavalo. Taj čovjek mrzio je sama sebe, ali glasovi u njemu uvijek su pobjeđivali: "To je moja stvar; nikome ne nanosim bol; to je moj izbor; samo nekoliko gutljaja." Iznenada, u tišini hladne noći čuo je šušanj – tihi šum koraka u snijegu. Okrenuo se i ono što je vidio udarilo ga je poput željezne šake u trbuh, oduzimajući mu dah. Slijedio ga je njegov vlastiti sin koji je, uz veliki napor i trudeći se svim snagama, nastojao stavljati svoja mala stopala, korak po korak, u stope koje je njegov tata ostavio u snijegu. Išao je tragovima svoga oca.
Dragi čitaoče, svatko od nas vodi nekoga negdje. Neki dječaci i djevojčice uče lagati, kriviti druge, varati, kritizirati, biti arogantni i uvijek tražiti prečice. Ali naši sinovi i kćeri mogu nas gledati te učiti ljubiti, moliti, raditi, štovati, služiti, opraštati i vjerovati. Mogu od nas učiti govoriti istinu, poštovati ljude, suditi ljude prema njihovu karakteru, a ne boji kože, te biti iskreni, uljudni prema starijima i prijatelji siromašnih.


__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, travnja 04, 2014

SKRIVENI GRIJEH

Kad se Izrael utaborio kod brda Sinaj, iznenada su se našli usred gusta mraka i neopisiva sjajnog ognja. Iz tih strahovitih elemenata govorio je Bog. "Te je riječi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru" (Pnz 5,22).

Dok se sve to događalo, Izraelci su stajali zaleđeni od straha. Uvjereni su bili da će pomrijeti prije nego glas Gospodnji prestane govoriti. Konačno, glas je utihnuo; munje su se zaustavile; potresanje je stalo i nije dugo prošlo, zasjalo je sunce. Dok je narod gledao okolo, vidio je da su svi još uvijek živi. Čuli su stvaran, glasan glas Božji i živjeli!

Čim je ovo neopisivo očitovanje završilo, očito su Izraelovi starješine i plemenski poglavari sazvali sastanak. Očekivali biste da je to bio najveći sastanak slavljenja u povijesti čovječanstva, međutim, ovaj sastanak nije bio sastanak slavljenja – uopće ne. Nevjerojatno, ali starješine su rekle Mojsiju: "Mi se ne možemo nositi s takvim iskustvom. Ne želimo više čuti Božji strahovit glas. Bude li nam još jednom govorio na ovakav način, pomrijet ćemo. Od sada želimo čuti njegove riječi kroz čovječji glas."

Njihov odgovor bio je apsolutno zbunjujući. Zašto bi netko tako reagirao na tako slavno čudo Božje? Ja vam mogu reći zašto: Izraelci su u srcu imali skriven grijeh. Bili su tajni štovatelji idola.

Nevjerojatno, ali ti ljudi još su uvijek prianjali uz male zlatne idole koje su ponijeli sa sobom iz Egipta. Stjepan je rekao da su te idole "načinili da im se klanjaju" (Dj 7,43). Izraelci su ih izradili da budu slični ogromnoj zlatnoj teladi koju su štovali Egipćani. Vikali su: "Ti si nas izbavio iz Egipta. Ti si naš Bog!" A sad, u pustinji, još uvijek nisu pustili to svoje užasno idolopoklonstvo.

Stjepan je nazvao taj narod "zajednicom u pustinji" (Dj 7,38). Zaprepašteni smo da čak i nakon što im je Gospodin glasno govorio, srca su im još uvijek bila u idolopokloničkom Egiptu. Rekao je o njima: "Nisu se htjeli pokoravati očevi naši … te se srcem okrenuli u Egipat" (Dj 7,39).

Možete vidjeti zašto su ti ljudi drhtali od Božjega glasa. Razlog zašto su mislili da će umrijeti bio je taj što su bili u nazočnosti svetog, snažnog Boga – ne nekog beživotnog, izrezbarenog idola. Duh je dohvatio njihove duše i savjest ih je osuđivala.

četvrtak, travnja 03, 2014

POMAGATI MOLITVOM

Žena jednog pastora ostavila je žalosnu poruku na telefonskoj sekretarici naše službe. Rekla je nejasnim glasom: "Brate Dave, tisuće žena propovjednika potajno piju da bi prikrile svoju bol. To je ono što i ja radim. Pijem da bih otupila bol." Druge žene pastora piše o raspadu njihova braka ili ovisnosti muža o pornografiji.

Ljubljeni, to su ljudi kojima sad ja pomažem u molitvi. Molim za pastire i njihove obitelji, jer znam da im je to potrebno. Naučio sam iz prve ruke da pomoć u molitvi djeluje. Pismo kaže da kad je apostol Petar bio u tamnici u verigama, "Crkva je neprestano molila Boga za njega" (Dj 12,5). I Bog ga je čudom izbavio!

Pavao nije samo tražio molitvene pomagače, nego je i sam bio pomagač. Znao je da je to dio njegova poziva kao propovjednika evanđelja. Pisao je Filipljanima: "Svim svetima … s nadglednicima i pomoćnicima …Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim – svaki put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve … jer vas nosim u srcu" (Fil 1,1.3-4.7).

Poznajete li brata ili sestru čiji brak je uzdrman? Ako je tako, što u vezi s tim činite? Govorite li drugima samo o sramoti jer su na putu rastave? Ili donosite njihova imena Gospodinu i borite se za njih u molitvi?

Želite li tu službu da budete pomagač u molitvi? Ako ne znate nikoga s potrebom, započnite moleći za sve kršćanske brakove i za sve svete Božje. Vaše molitve ne moraju biti dugačke. Jednostavno iznesite svoju molbu i vjerujte Bogu da vas čuje.

To mi je slikovito jednom bilo pokazano kad sam bio bolestan u krevetu. Jedan od mojih unuka je ušao i najavio: "Djede, molit ću za tebe." Moj mali pomagač položio je svoju ruku na moju glavu i molio: "Isuse, daj da bude potpuno dobro." Nasmiješio sam se i zahvalio mu, ali me on samo nastavio gledati. Konačno je rekao: "Iscijeljen si. Digni se!" I tako sam se digao – i bio sam iscijeljen! Njegova molitva vjere digla me na noge.
Silna se izbavljenja događaju kad sveti revno traže Boga s djetinjom vjerom za potrebe svoje braće i sestara.

srijeda, travnja 02, 2014

USRED NEVOLJA, PAVAO JE NAUČIO VELIKE LEKCIJE

Najznačajnija lekcija koju je Pavao naučio u svojoj patnji bila je da se mora okrenuti Gospodinu i njegovim obećanjima saveza. Znao je da se više ne može pouzdavati u svoje vlastito tijelo, sposobnosti ili snagu volje. On piše: "Čak smo u sebi smatrali sigurnom smrtnu osudu, ali to bijaše da se ne bismo uzdali sami u sebi, nego u Boga koji uskrisuje mrtve" (2 Kor 1,9).

Njegova kušnja dovela ga je do kraja izdržljivosti. Znao je da mu nije ostalo više nikakve snage kako bi se borio sa silama tame te je smatrao da mu je vlastito tijelo sigurno osuđeno na smrt. Ali Bog ga je čudesno izbavio: "On nas je oslobodio od tolike smrtne pogibli i opet će nas osloboditi. Da, u nj smo postavili nadu da će nas opet osloboditi" (2 Kor 1,10).

Kako je bio izbavljen? Uključeno je bilo nekoliko stvari: prvo, on je bio silan čovjek molitve i, drugo, imao je veliko pouzdanje u Gospodina. Znao je da će Bog održati svoja obećanja saveza. I mogao je reći. "Upravo kao što me Gospodin izbavio u prošlosti, i sada je na djelu izbavljajući me iz ove sadašnje kušnje. Od sada pa do dana svoje smrti, živjet ću pod njegovom silom izbavljenja."

Poput Pavla, i nama je dopušteno prolaziti kroz teška razdoblja, tako da bismo umrli svome oslanjanju na ljudsku sposobnost. Gospodin dopušta da budemo satrveni, bespomoćni i slabi, u nastojanju da nas uvjeri kako ne možemo poraziti neprijatelja nikakvom tjelesnom snagom.

Dok uspoređujemo svoj život s Pavlovim, možemo biti u iskušenju pomisliti: "Nikada neću iskusiti tu vrstu izbavljenja koje je iskusio ovaj čovjek. On je bio dobro upućen u Pisma i primio je velika otkrivenja od Gospodina o Isusu, evanđelju, Novom savezu.

I služio je u sili i očitovanju Duha Svetog. On sam prodrmao je gradove i nacije. Đavao ga nije mogao ubiti, čak ni nakon kamenovanja, napada svjetine, tri brodoloma. Bog ga je čak upotrijebio da podigne mrtvog. Ovaj čovjek bio je jedan od Božjih najpomazanijih slugu u čitavoj povijesti. Bio je jak duhovno."

Prema Pavlu, nije tako. Apostol jasno daje znati da je tu bio jedan drugi važan čimbenik u njegovu izbavljenju: snažno posredovanje molitvenih pomagača. "I vi ćete nas pomagati molitvom" (2 Kor 1,11). Rekao je: "Uvjeren sam da će me Bog izbaviti. I vi pomažete da se to ostvari kroz molitvu."

utorak, travnja 01, 2014

IZBAVLJEN KROZ MOLITVE "POMAGAČA"

"Ne bismo htjeli, braćo, da ostanete u neznanju u pogledu nevolje što nas zadesi u Aziji i koja nas je opteretila preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život" (2 Kor 1,8). Grčka riječ za opteretiti u ovom odlomku znači "teško natovariti, žalosno skršiti". Pavao je rekao tim svetima: "Naša kriza bila je tako ozbiljna da me gotovo skršila. Mislio sam da je sa mnom gotovo."

Kad je rekao da je bio tako opterećen i pritisnut da je izgubio nadu u život, znamo da je uistinu bio na dnu. U drugim odlomcima ne daje važnost svojim trpljenjima. Možda se sjećate kako je stresao otrovnu zmiju koja mu se objesila o ruku. Triput je doživio brodolom, no tu činjenicu spominje samo usput. Bio je šiban, opljačkan, kamenovan, utamničen – međutim, kroz sve to nikada nije prigovarao.

Međutim, u ovom odlomku bio je na točki potpune iscrpljenosti. Vjerujem da je ova nevolja koju je pretrpio bila duševna patnja. Ne možemo točno znati što je bila njegova nevolja, ali 2 Korinćanima 7,5 daje nam nagovještaj: "Kad smo došli u Makedoniju, naše slabo ljudsko biće nije imalo nikakva mira. Naprotiv, u svakom smo pogledu bili u nevolji: izvana borbe – iznutra zebnje."
Vjerujem da je Pavao govorio o boli koju su izazvale ovce kojima je služio. U Korintu su se pojavili lažni učitelji i pokušali okrenuti ljude protiv njega. Sad se bojao da je njegovo stado odbacilo poruku i slijedilo ljude koji u biti nisu imali zanimanja za njih.

Utješio se kad je stigao Tit donoseći mu dobre vijesti o "ljubljenoj djeci" u Korintu. Pavao piše: "Ali Bog …utješi nas Titovim dolaskom; i ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom kojom je utješen zbog vas. On je izvijestio o vašoj čežnji, o vašem plaču, vašem žaru za me, da sam se još više obradovao" (2 Kor 7,6-7).

Osjetio sam tu vrstu patnje u svom životu. Povremeno bih riječi ljudi koje sam volio i pomogao im osjetio poput noža u leđima. Mogu reći zajedno s Davidom: "Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni – isukani mačevi" (Ps 55,22). U takva vremena, najviše sam trebao "pomoć molitava".

ponedjeljak, ožujka 31, 2014

HVALE VRIJEDNO SVJEDOČANSTVO by Gary Wilkerson

Živimo u vrijeme kad biblijska predskazanja postaju vidljiva stvarnost. Pavao je napisao da će u posljednje dane doći teška vremena na zemlju (vidi 2 Tim 3,1). Upravo sada događaju se stvari koje prije nekoliko godina ne bismo mogli ni zamisliti.

Isus je predskazao da će ljudi postati ljubitelji samih sebe, ljubitelji novca, puni mržnje i drskosti. Danas se naši nacionalni vođe ne mogu složiti u većini osnovnih principa. Ako se netko usudi spomenuti grijeh, nazvan je netolerantnim te ga se izopći. Kako se Božja Riječ gura na marginu kulture, grijeh sve više i više vlada.

Pastori osjećaju duhovno bombardiranje. Iz tjedna u tjedan saznajem da je još jedan brak u fazi raspadanja. Djeca režu vlastitu kožu jer se mrze. Droga se širi kao nikada. I sve je manje glasova pomoći, s obzirom da svaki mjesec 1500 pastora napušta službu.

Kao Kristovo tijelo, ne možemo biti slijepi na te stvari. Stari zavjet govori o Jisakarovim sinovima, grupi koja je imala spoznaju o vremenu te umješnost da zna kako se pozabaviti svijetom (vidi 1 Ljet 12,33). Može li se danas isto reći za Kristovo tijelo? Ako raspoznajemo vrijeme, znamo da ovo nije trenutak za polumjere. Jedini način da se pozabavimo svijetom je da ne dopustimo da crkva bude trgovina kao obično. Isus je rekao za određene demonske duhove: "Ova vrsta ne izlazi osim molitvom i postom" (Mt 17,21). U ova vremena, naše molitve moraju biti žarke – jer bez duhovne promjene stvari izgledaju previše bezbojno.

Isus nas je pozvao da usred tame budemo svjetlo. I evo naše poruke za takva vremena: "Veći je onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu" (1 Iv 4,4). Bog je učinio strahovita djela u životu svoga naroda i svaki od nas je pozvan navješćivati njegovu slavu kroz hvale vrijedno svjedočanstvo.
Kako izgleda hvale vrijedno svjedočanstvo? Evo na kakvu hvalu mislim: "A tko se hvali, u Gospodu neka se hvali" (2 Kor 10,17). Da bismo se hvalili hvalom o kojoj Pavao govori, moramo imati hvalu vrijednu Božje slave.

petak, ožujka 28, 2014

POMAGAČI U MOLITVI

Pavao je bio svjestan svoje potrebe za molitvom svetih te je svugdje tražio "molitvene pomagače". Vruće je molio Rimljane: "Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom našim Isusom Kristom i ljubavlju Duha: borite se sa mnom u molitvama Bogu upravljenima za me, da budem izbavljen …" (Rim 15,30-31). A Solunjane je molio: "Braćo molite i za nas" (1 Sol 5,25).

U grčkom riječ "boriti se" ovdje znači "truditi se sa mnom kao suradnik u molitvi; hrvati se za me u molitvi." Pavao nije tražio da ga se samo jednom brzo spomene pred prijestoljem. On je vruće molio: "Borite se za me u molitvi. Vodite duhovnu bitku za mene i za evanđelje."

Kad je bio u tamnici spreman položiti svoj život, poticao je Filipljane da mole za njega: "… jer znam da će mi ovo izići na oslobođenje vašom molitvom zbog koje mi Duh Isusa Krista daje potrebnu pomoć" (Fil 1,19). On je znao da je obilježen čovjek, da su sotonine horde spremne uništiti ga. A tako je to i sa svakim pravim slugom evanđelja. Svaki pastor, propovjednik i evanđelist treba pomagače u molitvi koji će neprestano posredovati za njega.

Uvjeravam vas, ne bih vam ovo pisao da nemam pomagače u molitvi koji godinama stoje sa mnom. Nedavno sam se podsjetio na ovo dok sam u Europi održavao propovjedničke konferencije i večernje evangelizacije. Čitavo vrijeme bio sam po Duhu Božjem svjestan da me nose molitve mnogih ljudi.

U Nici u Francuskoj Amerikanci nisu omiljeni, naročito američki evanđelisti. Svi su bili u brizi za večernju evangelizaciju, pitajući se može li se uopće održati. Francuska buja skepticizmom, ateizmom, agnosticizmom, nevjerom. A sastanak kakav smo namjeravali održati nikada se nije pokušao održati.

Međutim, kad je došlo vrijeme, tisuće su se okupile. No onda sam se počeo osjećati bespomoćno. Nisam znao što bih propovijedao jer nijedna poruka koju sam pripremio kao da nije odgovarala. Moj prevoditelj i ja prethodno smo pregledali neke bilješke, ali nisam bio siguran da su dobre za taj sastanak. Upozorio sam ga: "Nisam siguran što ću govoriti."

Međutim, kad sam se popeo na podij, Duh je snažno pao na mene. Osjećao sam molitve tisuća svetih koje su me podržavale i kad sam počeo govoriti, Duh Sveti je ispunio moja usta. Propovijedao sam četrdeset minuta i čitavo vrijeme bila je strahovita tišina. Kad sam završio, jednostavno sam rekao: "Ako trebate Isusa, molim vas, dođite naprijed" i stotine ljudi skočilo je u odgovoru na noge.

četvrtak, ožujka 27, 2014

USTRAJNOST U MOLITVI

Neki biblijski učitelji tvrde da je u pitanju nevjera ako iznova i iznova tražimo isto od Boga. Ne, to je pogrešno i to je oslabilo vjeru mnogih. Bog nam zapovijeda da tražimo, molimo i postimo – da vapimo žarkim, iskrenim prošnjama (vidi Mt 7,7).

Od samog početka, prave sluge pretvarale su Božja obećanja u molitve:
  • Isus je znao da mu je Otac obećao sve stvari prije postanka svijeta, međutim, ipak je sate molio kako bi se volja Božja ostvarila na zemlji. Čak je iznio usporedbu ilustrirajući ustrajnost u molitvi. U nju je bila uključena "dosadna udovica", koja je uporno tražila pravdu od suca dok je nije dobila (vidi Lk 18,1-8). 
  • Bog je Ezekielu dao divna proročanstva o Izraelovoj obnovi, obećavajući da će ruševine ovoga naroda postati kao vrt edenski. Međutim, rekao je da se njegova Riječ neće ispuniti bez molitve: "Još ću ovo domu Izraelovu dati neka zatraži da učinim za njih" (Ez 36,37). Drugim riječima: "Dao sam vam obećanje, ali želim da molite kako bi se ostvarilo. Tražite me svim svojim srcem dok ne vidite da se to ispunilo. Ja ću učiniti, ali najprije morate tražiti." 
  • Daniel je pročitao Božje obećanje Jeremiji (Dn 9,2) da će nakon sedamdeset godina Izrael biti obnovljen. Kad je vidio da se određeno vrijeme približava, mogao je čekati u vjeri za ispunjenje Božjega obećanja, ali umjesto toga, ovaj pobožan čovjek pao je na svoje lice i molio dva tjedna – dok nije vidio da Gospodin sve ostvaruje. 
U Starom zavjetu izraelski svećenik nosio je na naprsniku imena svih Izraelovih plemena. To pokazuje da su u molitvi potrebe naroda neprestano bile na svećenikovu srcu. Za kršćane danas to daje divnu sliku Krista koji nas nosi na svom srcu i predstavlja naše potrebe Ocu. Štoviše, svaki kršćanin danas je svećenik Gospodinu i uvijek trebamo nositi potrebe drugih na našem srcu (vidi Jak 5,14-16).

srijeda, ožujka 26, 2014

NE MALODUŠNE MOLITVE

Kao sluge Gospodnje, neprestano smo u opasnosti od neprijatelja. Naša ljubav za Isusa prijetnja je čitavom paklu i ne možemo poduzeti nikakvo sveto djelo bez nailaženja na raznorazne zamke koje nam postavlja sotona.

Nedavno me nazvala jedna bračna savjetnica: "Kamo god se u našoj crkvi okrenem, bračni parovi se razilaze", rekla je. "U tijelu Kristovu sad je doslovce pošast toga."

Čujem razne razloge za previranja u kršćanskim domovima: neusklađenost, nedostatak komunikacije, gubitak privlačnosti, nevjernost. Ali u stvari to je daleko više od toga. Iza svega toga je napad iz pakla protiv svetih Božjih.

Uzrok raspada domova među nekršćanima nije tajna. Ali među pravednima, svako takvo previranje ima uzrok. Razmislite o tome. Kako mogu posvećeni kršćani, koji godinama sjede pod svetim propovijedanjem, iznenada ne imati vlasti u svome domu? Svi oni dobro znaju da će Božja prisega saveza biti njihova snaga. Znaju da on obećava uništiti svaku sotonsku silu koja dolazi protiv njih. Dakle, zašto đavao nadvladava? Zašto je njihov brak pod neprestanom prijetnjom?

Ja vjerujem da je to zato što je barem jedan partner otvorio vrata sotonskoj obmani. Možda su oba dopustila neki kompromis u svoj život ili su se duhovno ulijenila. I sad je gnjevan đavao stekao utvrdu u njihovu srcu i domu.

Ako ste pod takvim napadom, trebali biste pitati što su i učenici pitali: "Učitelju, zašto mi nismo mogli istjerati one demone?" Isus je odgovorio da određeno demonsko ropstvo neće reagirati na polaganje ruku ili na jednokratnu mlaku molitvu. Takve utvrde tako su duboko ukopane da je jedini način kako bi se izbacile ustrajna molitva i post.

Međutim, crkva danas kao da je oslijepila na silu molitve. Na oči milijuna palo je pokrivalo. Sad kad se suoče s nevoljom, posljednje mjesto kamo se okreću je Isus. Odbacuju tajnu klijet te se umjesto toga okreću psihologiji, savjetnicima, knjigama, prijateljima – bilo kamo samo ne Gospodinu.

Ako kažete da je vaš brak uništen i želite da bude iscijeljen, pitam se koliko vremena provodite nasamo s Bogom? Koliko puta gasite televiziju na jedan sat samo da biste sjedili pred Isusom i rasteretili mu svoju dušu? Koliko obroka propustite da biste postili za svoj brak?
"Mnogo može molitva pravednika ako je žarka" (Jak 5,16).

utorak, ožujka 25, 2014

FOKUS MOLITVE

Molitva je često jedno od najsebičnijih područja kršćanskog života. Kad razmislite o tome, većinu fokusa naših molitava je na naše vlastite potrebe. Dva glavna predmeta našega posredovanja su naš vlastiti duhovni rast i potrebe naše obitelji te prijatelja.

Povremeno možda posegnemo izvan našega malog kruga za koji smo zabrinuti i molimo za druge. Međutim, obično kad kažemo: "Molit ću za tebe", to ne činimo. Ili molimo jednom, a onda brzo zaboravljamo tu potrebu.

Nedavno sam ispitivao svoj vlastiti molitveni život u svjetlu Pisma i bio sam osvjedočen o svom uskom krugu i ograničenjima moje vlastite molitve. Poput većine vjernika, provodim mnogo svoga molitvenog vremena tražeći Gospodina u vezi s mojim životom s njim. Vapim da me učini svetim, da postanem poput njega, da primim vodstvo za život, da imam njegovo pomazanje na mojoj službi. I uživam u divnom zajedništvu s njim tiho ga štujući, osvježen u njegovoj nazočnosti.

Posredujem svakodnevno i za obitelj. Tražim Gospodina da zaštiti moju djecu od đavoljih planova – da učini moje sinove da budu poput hrastova zasađenih uz rijeku Božju, da učini moje kćeri sjajnim kamenjem u njegovom dvoru te da učini da sva moja unučad ljubi Isusa. Molim i za naše crkveno tijelo. Posredujem i za pojedince koji su u nevolji i za mnoge misionare i službe koje potpomažemo.

Možda ćete reći: "Brate Davide, sve je to pohvalno. Utješno je znati da se zatvaraš nasamo s Gospodinom da bi bio u zajedništvu s njim i da moliš za sve te potrebe."

Ali prema Riječi Božjoj, divno zajedništvo nije dovoljno. Da, to je tajna duhovnog rasta i na zemlji ne možemo imati veće iskustvo. Ali ako odlazimo k prijestolju samo za našu osobnu poduku i potrebu, sebični smo. Jednostavno ne možemo zanemariti ozbiljno moliti za strašne potrebe svih oko nas.

"Tada reče svojim učenicima: 'Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju" (Mt 9,37-38).

ponedjeljak, ožujka 24, 2014

BOGOM DANI SNOVI by Gary Wilkerson

Postanak 37,5 nam kaže: "Josip usni san ..." Bog je Josipu govorio izravno u snovima i on se nije povlačio; dopustio je da snovi zapale iskru pobožne ambicije u njegovu srcu. Riječ san pojavljuje se u Bibliji 113 puta, a preko 30 puta u odlomcima u koje je uključen Josip.

Postanak 37,5 nastavlja: "… i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze." Mnogi od nas stide se snova koje Bog stavi u naše srce. Taj stid djelomično dolazi od straha od mišljenja drugih. Ali dok ne izgovorimo našu Bogom danu ambiciju, ona se neće ostvariti. Dajući glas našem snu, to je sam po sebi korak vjere.

Godinama je moj san bio da vodim živo tijelo poput crkve The Springs, ali kad sam izgovorio taj san, u očima ljudi mogao sam vidjeti sumnju. Bilo bi mi lako valjati se u njihovoj sumnji, jer na kraju krajeva, ranije sam bio pastor samo malih crkava. Ali, hvala Bogu, njegov Duh me ohrabrio da nastavim govoriti "da" snu koji je on stavio u mene – i pouzdavati se u njega da će ga ostvariti.

Ništa nije lakše kao predati se nemarnosti da se uništi Bogom dani san. Josip se mogao predati grijehu kad ga je Potifarova žena pokušala zavesti. Ali kad živite za Boga, učinit ćete sve kako biste izbjegli da ga ožalostite. Josipovo poštenje razbjesnilo je Potifarovu ženu, ali kad ju je odbio, govorio je u korist pravednosti. "Kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga" (Post 39,9).

Vrijeme je da uzmete san koji vam je Bog odavno dao. Možda ste zaglavili u nekoj rupi, ali ono što vidite kao dugačku kušnju, možda Bog održava teren za vašu časnu službu njemu. Bojite li se sna? Tražite Boga da vaš strah zamijeni vjerom. Dolazite li iz nefunkcionalne pozadine? Uzdajte se u njega da će vas voditi usprkos dugotrajnim ožiljcima. Bojite li se da ste predugo griješili? Sjetite se njegova obećanja da će ići za svakom ovcom koja je odlutala.

Bog u život vjere prima svakog grešnika i on će izbaviti svakog slugu koji se pouzdaje u njega iz svake jame u koju je upao. Neka ništa ne sprečava velik i visok poziv u koji vas Gospodin poziva. On vas želi postaviti na uspješan put koji donosi slavu njegovu imenu.

subota, ožujka 22, 2014

KAKO ZAPOČINJE PROBUĐENJE by Jim Cymbala

Proučavate li bilo koje veliko probuđenje u prošlosti, uvijek ćete naći muškarce i žene koji su čeznuli kako bi vidjeli promjenu trenutačnog stanja – u sebi i u svojim crkvama. Prizivali su Boga bez odustajanja i molitva je začela probuđenje, koje je opet začelo više molitve. To je poput Psalma 80, gdje psalmist Asaf oplakuje žalosno stanje svoga vremena: razrušeni zidovi, divljanje životinja, spaljeni vinogradi. Zatim u 19. stihu vruće moli: "Probudi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje."

Duh Sveti je Duh molitve. Tek kad smo puni Duha, osjećamo potrebu za Bogom kamo god se okrenemo. Možemo voziti auto i naš će se duh spontano početi uzdizati Bogu s potrebama i molbama, posredujući ravno tamo usred prometa.

Ako naše crkve ne mole i ako ljudi ne gladuju za Bogom, od kakvog je značaja koliko ljudi posjećuje službe u našoj crkvi? Kako bi to impresioniralo Boga? Samo zamislite da anđeli kažu: "O, vaše crkvene klupe! Ne možemo vjerovati kako su divne! Ovdje gore u nebu godinama razgovaramo o njima. A kako vaše stepenice idu do propovjedaonice – to je predivno."

Ako ne želimo iskusiti Božju blizinu ovdje na zemlji, zašto bismo uopće željeli poći u nebo? On je tamo središte svega. Ako ne uživamo u njegovoj nazočnosti ovdje i sada, onda nebo neće biti nebo za nas. Zašto bi on ikoga poslao onamo tko ne čezne žarko za njim ovdje na zemlji?

Ne mislim reći da smo opravdani po djelima molitve ili po bilo kojim drugim djelima pobožnosti. Nisam legalist. Ali nemojmo se varati o tome kakvo će nebo biti: tamo ćemo uživati u nazočnosti Božjoj, imati vremena ljubiti ga, slušati i davati mu slavu.


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, ožujka 21, 2014

ZAUVIJEK NJEGOVI!

Možda se pitate koliko puta će vam Gospodin oprostiti vršenje istog grijeha iznova i iznova. Budite mirni, njegovo nevjerojatno oproštenje je neograničeno. Kad god sagriješite, možete otići k Isusu i naći izbavljenje. Međutim, Gospodnje oproštenje nije besmisleno ili slijepo. Budite uvjereni, naš nebeski Otac nam oprašta, ali u određenoj točki nas kažnjava da ne bismo više nastavili griješiti.

Kad je moje četvero djece odrastalo, morao sam ih kazniti kad su nešto pogrešno učinili. Pozvao bih ih u svoju sobu i kaznio ih, a oni bi briznuli u plač vičući: "Ne, tata! Žao mi je. Molim te, oprosti mi!"

Oprostio sam im, ali to me nije zaustavilo da ih ne kaznim. Znao sam da ako to ne učinim, to će za njih biti beznačajno, prije šala nego sredstvo stege. Isto tako, Božji zakon uvijek je tu da nas podsjeća na njegovu svetost, podsjećajući nas na njegove putove – i da misli što kaže!

Želim vas ostaviti s riječju nade. Ako ste upravo sada u dubinama zbog svoga grijeha, ohrabrite se. On vas kažnjava zbog svoje nježne ljubavi. On želi da znate što to znači bojati ga se!

Što, točno, znači bojati se Gospodina? To znači biti u stanju reći: "Znam da me moj Otac ljubi. Siguran sam, zauvijek njegov, i znam da me nikada neće napustiti. On osjeća moju bol kad god se borim i strpljiv je sa mnom dok vojujem protiv grijeha. Uvijek je spreman oprostiti mi kad god ga prizovem, ali isto tako znam kako mi neće dopustiti da i dalje budem neposlušan njegovoj Riječi. Moj nebeski Otac neće me poštedjeti – jer me duboko ljubi."

To je to što to znači. Bog želi da prihvatimo njegovo opraštanje tako da bismo ga se bojali. "Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali" (Ps 130,4). Jednom kad se bojimo Gospodina, željet ćemo više nego da mu budemo samo poslušni. Željet ćemo mu ugađati, staviti smiješak na njegovo lice. To je blagoslovljen rezultat svetoga straha Božjeg.

četvrtak, ožujka 20, 2014

JEDINO PO VJERI

Jedno od temeljnih obećanja Novoga saveza nalazi se u Jeremiji 31,34: "Oprostit ću bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati." A Pavao dodaje u Novom zavjetu: "Vas koji ste zbog prekršaja … bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje" (Kol 2,13). Bog nam je obećao svoje oproštenje – za svaki grijeh.

Međutim, ovo obećanje oproštenja ograničeno je na određene ljude. Ono se odnosi samo na one koji su, satrti i bolesni od svojih grijeha, sišli u dubine krivnje, podnijeli istraživanje duše koje provodi Duh Sveti te se pokajali i okrenuli Kristu po vjeri!

Isus sam kaže: "Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!' ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 7,21). Žalosno, ali mnoštvo kršćana nije uopće uznemireno svojim grijehom; njihov porok ih ni najmanje ne smeta. Uvjerili su sami sebe da je Bog tako milosrdan i pun milosti da će im oprostiti ako i tvrdoglavo ustraju u grijehu.

Nikada! Oni su si prisvojili lažan mir, gušeći osvjedočenja, istraživanja i djelovanja Duha Svetog. Tražili su oproštenje prije nego je njihova krivnja mogla doći u svetu žalost.

Međutim, u isto vrijeme, Božje oproštenje može se postići jedino po vjeri. Ne možemo doći do njega razmišljajući. Kristov dar pomirenja kroz krv tako je dubok, milostiv, tajanstven, da je daleko izvan ljudske mogućnosti razumijevanja. Mi možemo osjećati osudu, strah i krivnju nad našim prijestupima, ali naš nebeski Otac s ljubavlju stoji uz nas sve vrijeme, spreman oprostiti. Kristova krv, Očeva ljubav, Gospodnja želja da oprosti – svi ti blagoslovi poznati su jedino po vjeri: "Zakonom se nitko ne opravdava pred Bogom, to je očito, jer pravednik će živjeti od vjere" (Gal 3,11).

srijeda, ožujka 19, 2014

GOSPODIN JE DOBAR I SPREMAN OPROSTITI

Mnogi vjernici postaju tako svladani svojim neuspjesima da s vremenom osjećaju kako su u zamci, izvan mogućnosti ikakve pomoći. Izaija je pisao o takvim vjernicima: "O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna" (Iz 54,11).

Neki se na kraju razljute na Boga. Umore se od čekanja da se pokrene i viču optužujući ga: "Gospodine, gdje si kad te trebam? Vapim za izbavljenjem, ali ne odgovaraš. Učinio sam sve što znam, ali još uvijek nisam slobodan. Umoran sam od kajanja i plakanja, nikada ne vidjevši promjenu." Mnogi takvi vjernici jednostavno dižu ruke od pokušaja i predaju se svojoj požudi.

Drugi padaju u maglu duhovne bezvoljnosti. Uvjereni su da se Bog više ne brine za njih. Kažu sami sebi: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica" (Iz 40,27). "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi" (Iz 49,14).

A drugi opet usredotočuju svu svoju pozornost na svoj grijeh, pokušavajući se držati u neprestanom stanju osvjedočenja. To samo uzrokuje da su zbunjeni te vape: "Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?" (Ez 33,10). Činjenica je da osjećaj osvjedočenja nije kraj sam po sebi. Kad smo poniženi krivnjom i žalošću nad našim grijehom, od nas se ne očekuje da se odmaramo u tim osjećajima. Oni su da bi nas otjerali do kraja nas samih – i do pobjede križa.

Nakon svega plakanja i vapaja Gospodinu, David je završio svjedočeći: "Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali" (Ps 130,4). Duh Sveti počeo je preplavljivati njegovu dušu uspomenama na Božja milosrđa i prisjetio se svega što je naučio o Očevoj opraštajućoj prirodi. "Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrđu velik" (Neh 9,17).

Ubrzo se David radovao, podsjećajući se: "Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju" (Ps 86,5).

utorak, ožujka 18, 2014

BOG SE NIJE LJUTIO NA JONU

"Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?" (Ps 30,3).

Mnogi se kršćani bore kao David. Kad se sveti, pravedan strah Božji usadi u njihove duše, njegova strašna veličanstvenost neprestano se pojavljuje pred njima. Poput Davida, i oni vape: "Gospodine, tko može opstati pred tobom? Tko može podnijeti tvoju svetost?"

Jona je postavio isto pitanje. Bio je na dnu oceana, nesposoban pobjeći od svoje dileme, kad je zavapio: "Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me … siđoh do korijena planina" (Jon 2,4.7).
Tko je bacio Jonu u te dubine mraka? Bog! Nebeski Otac odveo je ovoga proroka sve do samoga dna i pripremio veliku ribu da ga proguta.
Bog se nije ljutio na Jonu, ali zašto je onda dopustio da mu se to dogodi? Jer je htio zaustaviti svoga slugu da ne bježi od njegove volje. Želio je da Jona slijedi njegov plan, tako da bi bio blagoslovljen. Ukratko, odveo je Jonu u dubine da bi ga obnovio.

Jona 2,3 nam govori točno ono što je Bog tražio: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah i ti si mi čuo glas."

Gospodin je čekao da se Jona okrene k njemu, da zavapi njemu samome. "Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem" (Jon 2,5). "Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve" (Jon 2,8).

Danas Gospodin čini s nama istu stvar – dopušta da potonemo u očaj nad našim grijehom, sve dok nemamo nikakav drugi izvor nego okrenuti se njemu. Na kraju, iz utrobe našega pakla, vapimo: "O, Gospodine, molim te, čuj me! Nemam nade. Ti me moraš izbaviti!"

Vjerojatno ste zbog svoga grijeha udarili o dno. Kao da ne možete zadobiti pobjedu nad tim lakozavodljivim grijehom i Gospodin je dopustio da siđete u dubine. Međutim, sve to je sa svrhom. On se nada da ćete i vi poput Jone "ipak oči uprijeti k njemu".

Budite uvjereni, kad je Jona zavapio Gospodinu, Bog ga je brzo izbavio: "Tada Jahve zapovjedi ribi, i ona izbljuva Jonu na obalu" (Jon 2,10). Bog je rekao ribi: "Dosta je! Sad ga ispljuni. Moj sluga me je zazvao i ja ću mu odgovoriti."

ponedjeljak, ožujka 17, 2014

ŽIVOTNI DAH OD BOGA by Gary Wilkerson

"Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali daha još ne bijaše u njima" (Ez 37,8). Kakav tragičan prizor! Znam crkve koje imaju svaki mogući program i strategiju – ali nemaju života. Tolike crkve imaju seminare, konferencije, knjige, internetske stranice te sastanke za svaku dobnu skupinu i potrebu. Sve te stvari dizajnirane su za dobro – ali ako Duh Božji ne udahne svoj dah u njih, nisu ništa. Zapravo, takve stvari imaju prepredenu silu da nam otmu život koji Bog želi za nas.

Odlazimo li u crkvu s nedostatkom zanimanja, prevareni smo te mislimo da smo duhovni. To može izgledati kao da se suhe kosti prikupljaju, ali u stvarnosti nedostaje im životni dah od Boga. Ja bih prodao tisuću bogoslužja i 10 tisuća strategija za jedan dah od njegova Duha. Samo Bog može udahnuti život u ono što činimo – da bi te suhe kosti mogle živjeti.

"I reče mi: 'Prorokuj dahu'" (Ez 37,9). Hebrejska riječ za "dah" ovdje je ruach, što znači Duh Božji. Bog je još jednom zapovjedio Ezekielu da prorokuje. Prvi put trebao je prorokovati kostima, znači ljudima, ali ova druga zapovijed je da prorokuje samom Bogu – ruachu, Duhu Svetom.

Što Bog govori u ovom retku? Govori nam da propovijedanje jedan drugome – glasno izgovaranje nauke – nije dovoljno. Ne možemo samo čovjeku govoriti o stvarima Božjim. Moramo i Bogu govoriti o čovjeku, vruće ga moleći da djeluje. Bog poziva muškarce i žene vjere kako bi mu vapili da uđe u njihovu situaciju i promijeni stvari. Samo Božji Sveti Duh može donijeti život. Naše oči ne mogu vidjeti, naše uši ne mogu čuti, naša usta ne mogu govoriti ništa od njega, ako on najprije nas ne oživi.

Kad to učini, rezultati nas zadivljuju: "I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i dah uđe u njih, i (kosti) oživješe i stadoše na noge" (Ez 37,10).

Božji dah nas postavlja na noge s neustrašivošću. Ista stvar dogodila se u Djelima 2: "… stupi Petar s Jedanaestoricom" (Dj 2,14). Evanđelje koje je Petar navješćivao na Pentekost nije bilo drukčije od evanđelja koje je znao te se sad digao i govorio ga sa silom s visine.

Život koji je Bog spreman udahnuti u nas jest onaj koji oživljuje suhe kosti, onaj koji dovodi život u zamračeno, beznadno okruženje. Isus iz kaosa proizvodi život. Iz pepela proizvodi ljepotu. A u užasnu situaciju koju je neprijatelj namislio samo za uništenje, Isus udiše novi život!

subota, ožujka 15, 2014

KLJUČ by Carter Conlon

"Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci" (Mt 7,12). Kao da je Isus rekao: "Ako bih bio povrijeđen, želio bih da me netko utješi. Ako bih bio izgubljen, htio bih da netko dâ sve što mora kako bi me izbavio."

Što god želite da drugi čine vama, činite vi njima. To je zapravo ključ koji otključava sva sredstva za koja nam je Isus rekao da ih tražimo. To je ključ za podnošenje poruga onih koji mu se suprotstavljaju i ključ da se bude ljubazan neprijateljima. To je srce Božje koje kaže: "Nisam voljan da itko propadne" i to je ono što vam dopušta da primite udarac u lice, a da ne uzvratite. To je ključ za radost i ljubav na radnom mjestu usprkos grubosti onih oko vas.

Obećanje na kraju tog poglavlja Pisma kaže: "Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i jurnuše na kuću, ali se ona ne sruši, jer je sagrađena na litici" (Mt 7,24-25). Kuća je sagrađena na djelu Božjem na zemlji. Zbog toga je Pavao mogao biti na lađi koju je udarala oluja, još uvijek stojeći, jedući i ohrabrujući one koji su trebali otplivati u sigurnost (vidi Dj 27). Tu se sve radilo o slavi Božjoj i drugim ljudima, a ne o njegovom vlastitom očuvanju. Pavao je mogao vidjeti što obični ljudi nisu mogli. Kapetan lađe i drugi mornari nisu to mogli vidjeti, ali Pavlove oči bile su otvorene i primio je nevjerojatnu objavu, jer izabrao je biti upotrijebljen za slavu Božju i za druge. On je slika onih koji će u posljednje dane imati ulje za svoje svjetiljke (Mt 25,1-13).

Potičem vas da proučavate Mateja od 5. do 7. poglavlja. Ova tri poglavlja čitao sam iznova i iznova i vjerujem da ona daju jasnu objavu onoga kakav bi kršćanski život trebao biti. Što više proučavate ta poglavlja, sve uvjereniji ćete biti da ne možete ovaj život živjeti sami – potrebna vam je snaga Božja. Zbog toga vam Gospodin kaže: "Tražite!" (Mt 7,7).


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, ožujka 14, 2014

PRIZOVITE NJEGOVO IME

"Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. O Jahve, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni" (Ps 38,9,10).

Jeste li očajni poput Davida? Jeste li se zatvorili nasamo s Gospodinom te pali na svoje lice vapeći mu? Mlitava, mirna, lijena molitva neće postići ništa. Ako ne rasterećujete svoju dušu Bogu, ne želite zapravo iscjeljenje – želite van!

Morate glasno vapiti kao David: "Gospodine, čuj moju molbu! Neću te pustiti dok mi ne odgovoriš!"

Dopustite da vam ilustriram kakav je David očaj imao. Zamislite da ste na putu kuću i kad skrenete iza ugla u svoju ulicu, vidite vatrogasna kola parkirana ispred vaše kuće. Crni dim izlazi kroz prozore i čitavo mjesto samo što nije završilo u plamenu, a znate da su vam supruga i djeca u klopci.

Recite mi, kako mirni i tihi biste bili u tom trenutku? Kako dugo biste stajali ne čineći ništa, nadajući se da će se vatra ugasiti sama od sebe? Biste li sjedili i tiho molili: "Isuse, nadam se da ćeš ugasiti ovu vatru"? Ne! Ako biste imali ikakvu ljubav u svom srcu, pojurili biste kroz dim u svoj dom pokušavajući nešto učiniti.

Ako je vaš brak u problemu, onda vaša kuća gori – i vaš odnos će planuti. Ako dopustite da se ta vatra nastavi, sve ćete izgubiti.

Imate li, dakle, strah Božji u sebi u vezi sa svojim brakom? Jeste li opterećeni krivnjom i osudom nad svojom ulogom u tom rasulu? Ako je tako, ne pokušavajte olakšati svoju savjest. Bog vam šalje svoju snažnu riječ jer vas ljubi. On vas milosrdno upozorava pokušavajući vas probuditi prije nego se uništite. Trčite k njemu i revno molite. Svako iscjeljenje započinje hitnim prizivanjem njegova imena!

četvrtak, ožujka 13, 2014

POSTOJI LI IKAKVA NADA?

David je u očaju vapio: "Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja" (Ps 130,2). Ovo mi zvuči poput molbe umirućeg čovjeka. David očito nije samo izgovarao "misaone molitve". Bio je ničice na tlu – slomljen, skršen, zazivajući Boga iz dubine svoga srca.

Znao je da njegova duša treba olakšanje te se okrenuo samom Bogu da nađe to olakšanje. Zaključio je: "U takvom sam užasnom stanju da mi jedino Gospodin sad može pomoći. Ne mogu se oslanjati na savjetnike, prijatelje, čak ni na obitelj. Moja jedina nada je u molitvi. I tako, vapit ću dan i noć dok Bog ne čuje moju molbu!"

Mnogi kršćanski brakovi očajnički trebaju izbavljenje kakvo je David tražio. Širom zemlje vidim bračne parove kako tonu u tamne jame očaja. Supružnici tvrde da vole jedan drugoga, ali u svojoj komunikaciji čak se ne ponašaju ni civilizirano. Više ljubaznosti pokazuju prema strancima nego jedan prema drugom. S vremenom, njihov dom postaje ledena zloba. Oni ne znaju, ali slobodno padaju u uništenje; njihov odnos brzo juri izvan kontrole. Možda je vaš brak pao tako nismo da niže ne može. Oboje ste udarili o dno i svakoga se jutra budite pitajući se postoji li više ikakva nada.

Ljubljeni, morate se probuditi i vidjeti svoje stanje. Pali ste u crnu rupu, punu bezbožnih stavova i to stanje jednostavno neće nestati samo od sebe. Ako ne poduzmete korake, postajat će sve gore dok jedan od vas konačno ne uništi brak.

Probudite se sad na glas Duha Svetoga! U vašem braku je grijeh i to grijeh koji ste oboje počinili. Morate se pozabaviti s njim ili ćete zauvijek ostati na dnu mračnog bunara.

Dakle, kome odnosite svoj jad? Iznosite li ga svojem najbolje prijatelju? Ako je tako, ne gradite li slučaj protiv svoga supružnika? Ako se nalazite sa savjetnikom, tražite li zapravo opravdanje da sve to završite?

Molim vas, nemojte pogrešno tumačiti moje opaske; vjerujem u bračno savjetovalište. Ali ako ozbiljno želite doći do izvora problema, samo je jedno mjesto kamo da odete. Ne morate gledati dalje od svoga vlastitog srca. Grijeh je ravno u vama i, poput Davida, morate vapiti Gospodinu za milosrđe.

srijeda, ožujka 12, 2014

STRELICA ISTINE

Većina kršćana osjeća olakšanje znajući da nisu uključeni u Pavlov popis strašnih prijestupa: "Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Nemojte se varati! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oskvrnitelji dječaka, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega" (1 Kor 6,9-10). Mnogi iskreni vjernici čine svaki mogući napor da ne pretvore njegovu milost u raspuštenost, a ipak shvaćaju da njihov život nije dosegao njegov sveti standard.

Dok čitaju sljedeći redak, osjećaju oštru strelicu istine: "Vi ste neki takvi bili. Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga" (1 Kor 6,11). Iznenada im na pamet pada njihov grijeh koji ih lako zavodi, a kojega se nikada nisu uspjeli riješiti. I misle: "Čekaj malo! Ja sam izbavljen i posvećen. Zašto onda ne mogu ostaviti ovu naviku? Zapravo nisam doista slobodan!"

Možda ste se nedavno vratili u staru požudu. Možda ste posjetili pornografsku stranicu na Internetu ili ste se upleli u preljub ili homoseksualni grijeh. Ili ste možda ukrali robu od svojega poslodavca ili potajno pijete na putu s posla. Što god je vaša naviku, znate da u tom području niste slobodni.

Nemojte se iznenaditi ako se počnete osjećati kao David: "Spominjem se Boga i uzdišem … daha mi nestane" (Ps 77,4).

Kad god Gospodin vidi da se jedno od njegove djece bori s nekom požudom ili ropstvom, brzo djeluje da nas vrati na put poslušnosti, mira i počinka. Kako on to čini? On u naš život dovodi stanje koje nas prisiljava da se suočimo sa svojim grijehom!

To često znači da moramo sići u dubine, kao što je Bog učinio s Jonom. On nam dopušta da osjećamo njegov ukor i da nas naše prilike progutaju. No Jona je upravo u najmračnijim dubinama vapio Bogu. I Gospodin je brzo odgovorio na vapaj svoga sluge, obnavljajući mu svoje blagoslove i volju!