subota, siječnja 24, 2015

ODBIJAMO OSTATI U HARANU by Claude Houde

U Postanku 12,1 Bog je pozvao Abrahama da "izađe iz doma očinskog". Tek kad se pažljivo čita i razumije ranije poglavlje i njegova kontekstualna specifična priroda priče, u stanju smo dobiti potpuno značenje i važnu dubinu tog poziva. Postanak 11 nam otkriva da su Abraham, njegov otac i čitav klan napustili Ur u Kaldeji i krenuli u Kanaan. Kanaan predstavlja, simbolizira i prikazuje obećanje, sudbinu, ispunjenje i postignuće punine blagoslova koji je Bog imao u svome naumu. Zapravo, to govori o svemu što Bog jest i što je želio biti u njihovim životima – i našima. Putovanje je bilo teško, dugačko i iscrpljujuće. Dogodile su im se tragedije, prijetnje i traumatska iskustva. Ljubljeni su preminuli i dok su prolazili kroz one doline žalosti, obećana zemlja činila se jako dalekom.

Zaustavili su se u mjestu zvanom Haran, gradu smještenom približno 1000 kilometara zapadno od rijeke Eufrata u sjevernoj Siriji. Proputovali su preko dvije trećine puta kad su se zaustavili fizički iscrpljeni, ali i duhovno umorni. Riječ "Haran" znači "suho mjesto, mjesto slabog ploda".

Abraham i njegov otac bili su na putu u Kanaan, mjesto blagoslova i punine. Isus nam daje isto obećanje: "Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju" (Iv 10,10). Zanimljivo je pogledati grčku riječ "zoe" koja je upotrijebljena kad se govori o životu koji Krist nudi i ima na umu za nas. Ta riječ izražava što je to "biti potpun, biti ispunjen, donositi obilan plod; imati pravu sreću i ispunjenje".

Morate razumjeti korelaciju. Abraham, njegov otac i obitelj bili su na putovanju u Kanaan, ali nažalost zaustavili su se na mjestu slabog ploda. Trebali su ustrajati i ići naprijed, sve do punine i obilja, ali nastanili su se zadovoljni s osrednjošću.

Vjera viče: "Odbijam umrijeti na mjestu slabog ploda! Odbijam ovaj život slabog štovanja, slabog posvećenja, slabe promjene, slabog preobražaja i slabe vjere." Čuo sam gorljiv vapaj muškaraca i žena, vođa i pastora svih boja iz mnogih nacija kako izjavljuju: "Odbijamo umrijeti u Haranu!" Bog nas poziva da "izađemo iz doma očinskoga". To je ono što je učinio s Abrahamom i to je ono što čini s vama i sa mnom.

__________ 

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, siječnja 23, 2015

NE BOJ SE, SAMO VJERUJ

Jedan ožalošćen otac imenom Jair došao je k Isusu da ga moli za iscjeljenje svoje umiruće kćeri: "Tada dođe jedan od nadstojnika sinagoge imenom Jair te mu se, kad ga opazi, baci pred noge. Usrdno ga je molio: 'Kćerkica mi je – reče mu – na umoru. Dođi i stavi na nju ruke da ozdravi i živi!' Tada pođe s njim" (Mk 5,22-24).

Ovaj čovjek Jair predstavlja većina kršćanstva. Znamo da je Krist naša jedina nada i u svojim krizama trčimo k njemu, padamo do njegovih nogu i tražimo milosrđe i pomoć. Jair je imao dobru mjeru vjere. Molio je Isusa da "dođe i stavi na nju ruke da ozdravi i živi" (r. 23). Ovo je bila potvrda prave vjere: "Gospodine, sve što ona treba si ti. Ti imaš svu silu! Ti je možeš sačuvati da ne umre."

U odgovoru na vjeru tog čovjeka, Isus "pođe s njim" (r.24). Isus je dopustio da vrijeme iscuri jer je htio da njegovi sljedbenici imaju vjeru u silu njegova uskrsnuća – vjeru koja ide dalje od bespomoćnosti, dalje čak i od smrti! Nominalni vjernici koji su stajali uz krevet te male djevojčice imali su ograničenu vjeru: sve dok je još bilo malo života, malo nade, Isus je bio poželjan i potreban.

Poput većine, ti ljudi rekli su sami sebi: "Da, Isuse, mi vjerujemo da si velik iscjelitelj, velik liječnik. Ništa tebi nije nemoguće. Znamo da imaš svu silu. Ali, molimo te, požudi, jer djevojčica može umrijeti svake minute! Onda te nećemo trebati!"

Kakva je to vjera? To je vjera samo do točke smrti, samo do groba. Kad prilike izgledaju kao da je sve izgubljeno, ova vjera umire.

Kao što se ispostavilo, djevojčica je umrla. Mogu vidjeti te ljude kako joj mjere puls i proglašuju njezinu smrt. Ona mala vjera koju su imali sad je nestala. Njihov prvi nalog pogrebnog posla bio je da obavijeste iscjelitelja kako više nije potreban. Poslali su poruku govoreći: "Kćerka ti je već umrla. Čemu više mučiš učitelja" (Mk 5,35).

Ove riječi izgledaju tako konačne: "Kćerka ti je već umrla!" Te riječi možda odzvanjaju i u vašim ušima: "Tvoj brak je mrtav, ne uznemiruj više Isusa!" "Tvoja služba je mrtva, ne uznemiruj više Gospodina!" "Tvoje dijete je mrtvo u grijehu!" "Tvoj odnos s ovim ljubljenim je mrtav!"

Isusu ove strašne riječi ne znače apsolutno ništa. On nikada ne diže ruke od mrtvih jer on je uskrsli život! Najbolji prijevod 36. retka s grčkog je: "Isus, kao da nije čuo što je bilo izgovoreno, rekao je nadstojniku sinagoge: 'Ne boj se! Samo vjeruj.'"

četvrtak, siječnja 22, 2015

SADAŠNJA SILA USKRSNUĆA

On koji je pobijedio smrt ima svu silu – i nema većeg dokaza Kristove sile na zemlji od te da je ustao iz mrtvih. "Jer kao što Otac uskrisuje mrtvace i vraća im život, tako i Sin vraća život komu hoće" (Iv 5,21). Isus je jasno tvrdio da ima silu nad smrću. Čak je rekao o sebi: "Ja sam uskrsnuće i život" (Iv 11,25) i to je dokazao!

Vjerujemo li doista Isusovim riječima? On kaže: "Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi" (Iv 5,25-26).

Isus ne govori samo o konačnom uskrsnuću; on govori o svojoj sadašnjoj sili uskrsnuća svih koji su umrli – svojoj sadašnjoj sili da nas preplavi svojim životom. Vidite, svi mi imamo tajno groblje u svojim životima, nekoga ili nešto što smo jednom davno predali. Pokopali smo to i urezali na njegovu nadgrobnom spomeniku datum njegove smrti.

Jedna naša draga poznanica ispričala nam je kako je išla na promociju svojeg djeteta. Pored sve rodbine koja je bila nazočna, i njezin bivši muž (koji ju je ostavio godinama ranije zbog druge žene) trebao je biti ondje. Taj brak bio je izvan mogućnosti uskrsnuća, s obzirom da je druga žena sad bila njegova supruga. Međutim, Bog je učinio da naša prijateljica ode na grob tog braka i moli za njegovo spasenje – i spasenje njegove žene! Ova žena nije digla ruke od duhovno mrtvih.

I druga draga sestra u Kristu ima muža koji ju je napustio godinama ranije. Čovjek je sad izgubljen u dubokom grijehu. Gdje je jednom bio dobar brak, sad stoji nadgrobni spomenik. I ona je naučila da Isus nikada ne diže ruke od mrtvih. Ne radi se o tome da želi muža natrag (on se najvjerojatnije doista nikada neće vratiti), naprotiv, ona želi da on uskrsne iz smrti grijeha. Ona ne odustaje od mrtvoga, jer služimo Bogu sa sadašnjom silom uskrsnuća!