ponedjeljak, prosinca 31, 2012

EGIPAT U NJIHOVU SRCU by Gary Wilkerson

Nehemija je bio pastir Izraelu – kralj, pastor, vođa i obnovitelj koji je odveo Izraela natrag u Jeruzalem, gdje su ponovno počeli graditi zidove koji su bili uništeni. Napustio je Jeruzalem da bi posjetio perzijskog kralja i kad se vratio, rekao je: "U ono sam vrijeme vidio …" (Neh 13,15).

Kad se vratio u grad, vidio je djecu Izraelovu kako čine točno iste stvari koje su činili njihovi oci, radi kojih su, prije svega, bili odvedeni u progonstvo. Sad su bili oslobođeni i ponovno su gradili svoj grad, ali još su jednom radili stvari koje su uzrokovale rušenje zidova. Ima li to smisla za vas? Dok su gradili, vršili su točno iste grijehe koji su uzrokovali pad zidova.

S jednom rukom ponovno su gradili grad, a s drugom ga uništavali. S jednom rukom izgrađivali su svoje živote, a s drugom ih uništavali.

A tako je to i danas s mnogima od nas! S jednom rukom dolazimo do oltara i vapimo Isusu, a s drugom činimo iste stare grijehe. U jednu ruku molimo, čitamo Pismo i idemo u crkvu, a u drugu, još uvijek obilazimo barove i klubove, još uvijek gledamo pornografiju na računalu, još uvijek smo u kompromisu. S jednom ruku slavimo Boga, a s drugom vršimo djela ovoga svijeta.

Izraelci su se vraćali na svoje stare načine života. Gradili su nešto novo, ali nešto staro još je uvijek bilo u njima. Piše da su djeca Izraelova pod Mojsijem izašla iz Egipta, ali nešto od Egipta još je ostalo u njima (vidi Dj 7,39). Neki od nas oslobađaju se stvari svijeta, ali nešto od svijeta još ostaje u njima.

Bog želi da dođemo na mjesto poniznosti i pokajanja. On želi da imamo život u neprestanoj pobjedi – život pobjede nad neprijateljem – uvijek.

petak, prosinca 28, 2012

MALI KORAK

Kako je malen, lagan korak od sumnje u Očevu ljubav do uzimanja stvari u vlastite ruke! Ali kako tragičan korak! Onoga trenutka kad silite stvari prema vlastitoj volji, izlažete svoje srce lavini zla.

Prva stvar koja se promijenila u Josipovoj braći nakon što su počeli sumnjati u očevu ljubav bio je način na koji su govorili. Poslušajte ih: "Hajde, ubijmo ga! Ne, bacimo ga u jamu. Još bolje, prodajmo ga Jišmaelcima i zaradimo!" Njihova su srca nabubrila od prezira i izdaje i iz tih pokvarenih srca izbila je bujica zlobnih riječi – jezik svijeta.

Nesvet govor siguran je znak otvrdnuća srca. Josipova braća postala su neosjetljiva na grijeh i njihov pokvaren govor odveo ih je do zločinačkog ponašanja. Prvo su govorili kao zlikovci, a onda su se tako počeli i ponašati. Nije dugo prošlo, i postali su hladni, proračunati zločinci. Ne da su samo sagriješili, nego su to prikrili i onda pošli za svojim vlastitim poslom, vodeći ovce na pašu kao da se ništa nije dogodilo.

Kako se nisko spuštamo kad jednom posumnjamo u Očevu ljubav! Kako pokvareni i neosjetljivi postajemo! Prorok Malahija upozorio je djecu Izraelovu u vezi s otvrdnućem srca. Poput Josipove braće, Izraelci su postali plijen sumnje i otvrdnuli su na svoj grijeh. Malahijina knjiga započinje: "Breme riječi Gospodnje Izraelu po Malahiji. Ljubio sam vas – govori Jahve, a vi pitate: 'Po čemu si nas ljubio?'" (Mal 1,1-2). Nevjerojatno! Usudili su se reći Bogu: "Ne vidimo dokaz u svom životu da si nas ljubio ili da si se brinuo za nas."

Pokažite mi kršćanina koji počinje sumnjati u Božju ljubav te odlučuje uzeti stvari u svoje ruke i ja ću vam pokazati kršćanina čiji govor postaje pokvaren. Gotovo preko noći dogodit će se zamjetljiva promjena. Što više sumnja, nesvetiji njegov govor postaje. Način na koji neki kršćani govore apsolutno je šokantan. Jednom su govorili s pobožnim strahopoštovanjem, izgovarajući riječi vjere i radosti. Jednom su govorili meko; njihov govor je izgrađivao. A sad govore grubo, bez poštovanja. Njihove riječi izdaju što je u njihovu srcu: strah, nevjera i očaj.

Odbacite svako zlo, svaku nevjerničku misao. Nemojte nastavljati sumnjati u veliku Božju ljubav!

četvrtak, prosinca 27, 2012

OPRAŠTAJUĆA LJUBAV

Starozavjetna priča o Josipu i njegovoj braći sadrži snažnu poruku za novozavjetne kršćane. Josip je slika Krista, a njegova braća slika su Božjega odabranog naroda na zemlji. (Sjetite se, Bog je obećao Jakovu u Postanku 35,11: "Kraljevi iz tvog će izaći krila." Josipova metoda bavljenja svojom braćom slika je Božjeg načina bavljenja nama danas. Ova priča o opraštajućoj ljubavi jednog čovjeka za svoju grešnu braću divna je slika Božje ljubavi i milost za grešnog čovjeka.

Priča o Josipu i njegovoj braći jedna je od najžalosnijih tragedija u čitavoj Riječi Božjoj. Ova generacija odabranih ljudi nikako nije mogla vjerovati da su voljeni. Uništavajuća bujica grijeha i žalosti, izazvana njihovim skepticizmom, može poslužiti kao ozbiljno upozorenje svima nama.

Jakov je osjećao posebnu ljubav za Josipa, dijete svoje starosti, i posebno se brinuo za njega. Njegovi stariji sinovi protumačili su tu posebnu pažnju kao da njihov otac voli Josipa više od njih: "Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga" (Post 37,4).

Činjenica da je Jakov tako jako volio Josipa nije značila da je ostale svoje sinove volio manje. Vjerno se brinuo za njih i blagoslivljao je svu svoju djecu. Primili su isto drago vodstvo i stegu, međutim, stariji sinovi postali su ljubomorni na ono što se činilo kao favoriziran položaj njihovog brata. Josip kao da je dobio sve što mu je srce poželjelo, uključujući i lijep šareni ogrtač. Bio je blagoslovljeniji, imao je veću naklonost i bio je više pažen – i to ih je razljutilo i učinilo ljubomornima.

Jeste li ikada snosili krivnju jer ste zavidjeli bratu u Gospodinu koji kao da je dobivao sve što je poželio? Njegove molitve kao da su uvijek bile brzo odgovorene. On kao da nikada nije bio osamljen, neljubljen ili nepotreban, dok ste se vi osjećali odbačeni i sami. I počeo je rasti korijen ljubomore i gorčine.

Ljubljeni, to je opasno tlo. Onoga trenutka kad povjerujemo da naš nebeski Otac nas ljubi manje od nekoga drugoga, otvaramo se za svaku vrstu zla. Kad god prigovaramo u vezi s našim prilikama, glasno ili tiho u našim srcima, optužujemo Boga za zanemarivanje.
Pazite! To je upravo stav koji je donio toliko nevolja Josipovoj braći.

srijeda, prosinca 26, 2012

GRIJEH ZBOG KOJEGA BOG PLAČE

Dopustite mi da vam ovo kažem izravno, a ne da okolišam i ublažavam stvar. Grijeh koji navodi Boga na plač čini se svakodnevno; ne čine ga poganski vršitelji bezbožnosti, nego mnoštvo kršćana. To je grijeh sumnjanja u ljubav Božju za njegovu djecu.

Mislite li da to Boga čini previše ljudskim i ranjivim kad kažem da plače? Onda pitajte sami sebe kako Bog ljubavi ne bi zaplakao kad njegov vlastiti narod sumnja u samu njegovu narav! Isus Krist bio je Bog u tijelu i prema Ivanovoj knjizi zaplakao je kad su oni koji su mu bili najbliži posumnjali u njegovu ljubav i brigu. Bio je to utjelovljeni Bog koji je kod Lazarova groba zaplakao nad prijateljima koji nisu prepoznali tko je on.

Kristovi najdraži suradnici na ovoj zemlji iznova i iznova sumnjali su u njegovu ljubav za njih. Sjetite se učenika u čamcu koji je bacala oluja. Isus je spavao na krmi. Bojeći se za svoje živote, njegovi su ga sljedbenici probudili i zatim ga optužili za izravnu nebrigu. "Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?" (Mk 4,38). Kako je njihovo optuživanje moralo ožalostiti Gospodina! Bio je to Bog Svevišnji u njihovu čamcu! Kako se ne bi brinuo? Ali kad god ljudi skinu oči s Gospodina i upru ih u svoje prilike, uvijek ih preuzima sumnja. Isus je bio zapanjen: "Kako se možete bojati kad sam ja s vama? Kako možete sumnjati u moju ljubav i brigu?"

Danas kršćani na taj način žaloste Gospodina još i više. Naša nevjera veća mu je uvreda od nevjere Marije, Marte i svih učenika, jer je naš grijeh počinjen protiv većeg svjetla. Mi stojimo na višoj planini i vidimo više nego što su oni ikada mogli vidjeti. Mi imamo cjelovitu Bibliju, punu detalja o Božjoj vjernosti. Imamo zapisana svjedočanstva kršćana iz gotovo dvadeset stoljeća, generacije i generacije pobožnih očeva koji su nam proslijedili postojane dokaze ljubavi Božje. I imamo bezbrojna osobna iskustva koja svjedoče u korist Božje nježne ljubavi i naklonosti.

Tražimo njegovo izvanredno milosrđe i ljubav, priznajmo grešnost svoje nevjere i prepoznajmo tko je on!

utorak, prosinca 25, 2012

ISCJELJUJUĆA RIJEČ S NEBA

Isus je bio privučen jednom nemoćnom čovjeku koji je ležao uz ribnjak Bethesdu. "Tu bijaše neki čovjek koji je bolestan ležao trideset i osam godina. Kad ga opazi Isus gdje leži i kada doznade da je već dugo vremena u tom stanju, reče mu: 'Želiš li ozdraviti?'" (Iv 5,5-6). Ovaj bezimeni hrom čovjek ima mnoga lica i predstavlja mnoge nemoćne kršćane koji se osjećaju beznadno.

Nemoć dolazi u mnogo oblika: fizička nemoć, duhovna, mentalna – ili sve odjednom. Mentalno i duhovno možete biti ovaj čovjek koji je ležao uz ribnjak. U situaciji ste koja se čini beznadna i ne vidite izlaza. Nitko stvarno ne razumije dubinu vašega trpljenja; nijedan jedini prijatelj ili bližnji kao da nema vremena, ljubavi ili snage da stvarno suosjeća s boli u vama.

Dobro pogledajte toga nemoćnog čovjeka i sjetite se godina borbe, boli koju su na njemu gomilali nebrižni, neosjetljivi ljudi. Koliko je puta podigao suhu ruku prema onima koji su jurili ispuniti svoje vlastite potrebe, vapeći: "Neka mi netko pomogne! Molim vas! Ja sam ne mogu!"

Mnoštvo kršćana duhovno je bespomoćno i nemoćno zbog dugotrajne bitke s nekim lakozavodljivim grijehom koji im otima duhovni život i snagu. Oni bespomoćno leže na krevetu potištenosti i očaja, uvijek se nadajući nekom čudu, uvijek čekajući da će netko pokrenuti stvari i učiniti da se nešto dogodi. Vuku se sa sastanka na sastanak, sa savjetovanja na savjetovanje, sa seminara na seminar, čekajući na ono jedno veliko čudo koje će im promijeniti život. Ali ništa se ne mijenja.

Vjerujem da se u odgovoru na vapaj iz srca otkriva velika Božja ljubav – i vjerujem da je Isus došao k tom čovjeku u odgovoru na dubok i velik vapaj Ocu. Biblija ima mnogo reći o tom vapaju iz srca. "U nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije" (Ps 18,7). Vapaj Bogu uvijek će biti odgovoren s milosrdnom, iscjeljujućom riječi s neba!

ponedjeljak, prosinca 24, 2012

PODIJELJENA CRKVA by Gary Wilkerson

Korintska crkva imala je mnogo problema; podjelu, ogovaranje, klevetanje, zavist, borbu i seksualni grijeh. U crkvi je bio kompromis i tolerancija, a stav ljudi kao da je bio: "Pa, svi mi povremeno otkližemo ili se spotaknemo. U stvari nismo tako loši." U 1 Korinćanima 3 apostol Pavao piše crkvi:

"I ja vam, braćo, nisam mogao govoriti kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao maloj djeci u Kristu" (1 Kor 3,1). Nije pokušavao dati im riječ ohrabrenja, nego je propovijedao strogu riječ koja će ih osuditi i iskrčiti krčevinu njihovih otvrdnulih srca.

I nastavio je govoreći: "Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdim jelom, jer ga niste mogli još podnositi. A ni sada ne možete" (2 Kor 3,2). Želio im je govoriti tvrdu riječ koja bi nasitila njihove duše i tako ih nahranila da bi se u Kristu podigli do novog rasta i postojanosti. Međutim, zbog njihove nezrelosti, morao im je nastaviti davati mlijeko.

"… jer ste još tjelesni" (1 Kor 3,3). Biblija koristi riječ "tjelesan", što znači, "imati duh ovoga vremena". Ovaj tjelesan duh o kojem govorimo može se opisati kao ne imati silu Duha Svetog nego, umjesto toga, činiti stvari u svojoj vlastitoj snazi.

"Zar niste tjelesni, to jest, zar ne živite čisto po ljudsku, kad među vama postoji zavist i svađa" (1 Kor 3,3)? Pavao opisuje neke od načina djelovanja ovoga ljudskog, tjelesnog duha. On je uvijek ljubomoran. On je uvijek zavidan. On uvijek stvara borbu i podjelu u kući Božjoj. Tjelesan duh optužuje druge ili ima stav koji kaže: "Ja sam bolji."

Bog koristi Pavla da pozove ovu crkvu na pokajanje te da kaže: "Bože, želim sve ono što ti imaš!" Ako se pokajemo i postanemo voljni zatvoriti se nasamo s Bogom u tajnoj klijeti, postat ćemo ljudi molitve starog kova.

petak, prosinca 21, 2012

KAKO MOŽEMO ZNATI DA SMO DOISTA "U KRISTU"?

(Upamtite, ovi dokazi su pod uvjetom da ste se pokajali za grijeh, ostavili svu pokvarenost, povjerovali u Krista za vječno spasenje i dopustili mu da vas premjesti iz tame u njegovo kraljevstvo svjetla.)

1. U Kristu ste ako ste neprestano obnavljani. Oni koji su "u Kristu" ne odmaraju se na davnom iskustvu obraćenja. Naprotiv, oni neprestano vape da budu promijenjeni i obnovljeni Duhom Svetim. Njihova dnevna molitva je: "Gospodine, izvadi iz mene sve što nije slično tebi."

"Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor: staro je nestalo, novo je, evo, nastalo" (2 Kor 5,17). "Tada nas – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti, koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu" (Tit 3,5-6).

2. U Kristu ste ako vodite svoj život prema Pismu. Imate li strahopoštovanje za Riječ Božju?

"Ali tko god vrši njegovu riječ, uistinu, u tome je do savršenstva došla ljubav Božja. Po tome znamo da smo u njemu" (1 Iv 2,5). Biblija jasno daje znati da znamo da smo u Kristu ako ljubimo njegovu Riječ i poslušni smo joj.

3. U Kristu ste ako je vaša vjera pomiješana s milosrđem. Pismo kaže da ako nemate milosrđa ili bezuvjetne ljubavi, ne možete biti u Kristu.
"Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa" (1 Kor 13,2). Ništa u grčkom ovdje znači: "Bez bezuvjetne ljubavi za sve, ja sam nitko i uvijek ću biti nitko."

Možete biti talentiran propovjednik, snažan evanđelist ili pomazan učitelj Riječi Božje koji hoda u velikoj vjeri, ali ako nemate ljubavi za druge, ništa ste.

četvrtak, prosinca 20, 2012

USREDOTOČENA VJERA

Isus se molio Ocu: "Sve moje pripada tebi; sve tvoje pripada meni. Ja se u njima proslavih" (Iv 17,10). "… da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima" (Iv 17,26).

Isus sasvim jasno kaže: Kad smo jedno s njim, uživamo u potpuno istoj Očevoj ljubavi u kojoj i on uživa. Bog uživa u nama koliko i u svome vlastitom Sinu.

Biblija nam isto tako govori da je Bog naš Otac, upravo kao i Kristov. Isus svjedoči: "Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Bogu" (Iv 20,17).

Dakle, kako jako se trudite ugoditi Bogu? Prolazite li kroz razdoblja kad osjećate da uživa u vama? Imate li i "niska" razdoblja kad osjećate da mu ne ugađate?

Ljubljeni, činjenice trebate staviti ispred svojih osjećaja. A činjenica je da Božje uživanje u vama nema ništa s vašim borbama, snagom, dobrim namjerama ili djelima. Ne, sve to je u vezi s vašom vjerom.

Vjerujem kako Bog želi da imamo ono što ja nazivam "usredotočenu vjeru" koja kaže: "Sva tvoja vjera mora biti usredotočena na taj princip da ako želiš stajati svet pred Bogom, moraš doći k njemu u Kristu."

Pisac Poslanice Hebrejima upozorava protiv "… pokvarenog, nevjernog srca, tako da otpadne od Boga živoga" (Heb 3,12). To je stvar vjere! Kad se odmaknemo od temeljne nauke da nas Bog prihvaća kroz Krista, vraćamo se natrag na zakon, tijelo i duhovno ropstvo.

"U počinak, naime, ulazimo mi, vjernici … Jer tko je ušao u počinak njegov, i sam je počinio od djela svojih, kao i Bog od svojih" (Heb 4,3.10). Pismo je jasno – dokaz vjere je počinak.

Jedini način da se vaša duša koja se napreže, znoji i uznemirava dovede u mir jest da se uvjerite: "Ja sam u Kristu i prihvaćen sam od Boga. On uživa u meni, bez obzira jesam li dolje ili gore. Bez obzira kako se osjećam, znam svoj položaj u Kristu – da sam s njim na nebesima!"

srijeda, prosinca 19, 2012

STOJEĆI PRED SVETIM BOGOM

"S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine. Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potoka ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio?" (Mih 6,6-7).

U ovom odlomku Izraelci su postavili dobro pitanje: "Kako se ijedno ljudsko biće može primaći svetom Bogu? Kako mu uopće možemo ugoditi i biti prihvaćeni od njega? Kakvu žrtvu želi od nas? Našu krv, naše tijelo, našu djecu?"

Božji odgovor pojavljuje se kroz čitavo Pismo: "Ne želim vaše žrtve, dobra djela, obećanja, moralna djela. U mojim očima ništa od tih tjelesnih stvari nije prihvatljivo. Ništa mi ne može ugoditi niti me razveselite osim moga Sina i svih koji su okupljeni u njemu."

Sjetite se najmoralnije, najispravnije osobne koju poznajete. Čak ni ona nije prihvaćena u nazočnosti Božjoj izvan Krista. Sva dobra djela, lijepa narav i darežljivost te osobe samo su prljave krpe u očima Božjim.

Kako onda možemo biti prihvaćeni od Boga? Pavao piše: "On nas prihvati u Ljubljenome" (Ef 1,6). Naša dobra djela dolaze kao rezultati ostajanja u Njemu.

Ako ste potpuno predali svoje srce Isusu, vjerojatno ste glasno izrekli ista pitanja kao i Izrael: "O, Bože, kako ti mogu ugoditi? Kako ti mogu postati mio? Davao sam obećanja i nastojao činiti svoje najbolje, ali svaki put kad mi se činilo da sam napredovao, vratio sam se dva koraka unatrag. Trebam li više čitati Bibliju? Trebam li više vremena provoditi u molitvi? Trebam li više svjedočiti? Gospodine, što želiš od mene?"

Bog nam odgovara kao i Izraelu: "Ne želim nijednu vašu žrtvu ni dobra djela. Ja prepoznajem samo djelo moga Sina koji mi je mio i ugodan. Odabrao sam vas prije postanka svijeta da budete oženjeni za moga Sina. Udvarao sam vam, uvjeravao vas i po svome Duhu doveo k njemu. Ne mogu mrziti vlastito tijelo!"

utorak, prosinca 18, 2012

BOG SE VESELI U SVOM SINU

Bog je govorio Izaiji o određenom sluzi koji veseli njegovo srce: "Evo Sluge mojega koga podupirem, moga izabranika, u kom se veseli duša moja" (Iz 42,1). Tko je taj Sluga kojega Bog podupire te čuva svaki njegov korak? Tko je njegov izabranik, onaj u kom se tako veseli?

Odgovor nalazimo u Matejevu evanđelju: "Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u kojem sam našao svoje zadovoljstvo" (Mt 3,16-17).

Hebrejska riječ za u kojem sam našao svoje zadovoljstvo ovdje znači "veseliti se". Bog je rekao: "Moja duša veseli se u mom Sinu Isusu Kristu!"

Kroz čitav Stari zavjet, Gospodinu je na žrtvu bilo prinijeto neiskazano mnogo ovaca i stoke. Rijeke životinjske krvi tekle su stoljećima. Međutim, Biblija kaže da nijedna od tih žrtava nije Gospodinu bila ugodna: "Nemoćna je, naime, krv bikova i jaraca da uzme grijehe … Ni paljenice ni okajnice nisu ti bile ugodne" (Heb 10,4.6).

Odmah u sljedećem retku čitamo ove divne Isusove riječi: "Tada rekoh: Evo, dolazim … da činim, Bože, volju tvoju" ( Heb 10,7). Krist je došao na zemlju učiniti ono što životinjska žrtva nije mogla.

"Zato ulazeći u svijet, Krist veli: 'Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo'" (Heb 10,5). Bog je ovdje na zemlji pripremio fizičko tijelo za Isusa, tijelo koje je osiguralo posljednju, savršenu žrtvu.

Ukratko, Bog se ponizio radi nas. Zatvorivši se u ljudsku utrobu, preuzeo je na sebe našu narav. I ostavio je bogatstvo neba da postane siromašan, dajući svoj život za našu otkupninu.

ponedjeljak, prosinca 17, 2012

UZMI SVE OD MENE, ISUSE by Gary Wilkerson

U 19. stoljeću, nakon posjeta jednom bračnom paru s osmero djece, jedna mlada žena napisala je pomazanu pjesmu. Svi članovi obitelji pohađali su crkvu, ali tijekom svojih pet provedenih dana s njima, osjećala je hladnoću u njihovim srcima prema stvarima Božjim. Činilo se da im nedostaje duhovni žar i nije bilo strahopoštovanja za Njega.

Duboko opterećena, ova mlada žena žarko je molila za svoje domaćine sve vrijeme dok je bila s njima, vjerujući da će se Bog pozabaviti njihovim srcima. Isto tako, govorila je istinu u ljubavi i neustrašivo ih upozoravala. Prije nego je otišla, izbilo je probuđenje u tom domu od deset članova. Satima su plakali od radosti zbog onoga što je Duh Sveti učinio u njihovim životima.

Skladateljica pjesme, Frances Havergal, je rekla: "Bila sam previše sretna da bih spavala te sam većinu noći provela u slavljenju i obnavljanju svoga vlastitog posvećenja. Ovi reci sami su se oblikovali u mom srcu i nadovezivali jedni na druge, sve dok nisu završili sa "za vijeke vjekova tvoj".

HIMNA POSVEĆENJA

Život, Kriste, uzmi moj, neka bude sasvim tvoj;
da u vremenu mom svem, tebi se posvećujem; tebi se posvećujem.
Dajem ruke za tvoj rad, da ti vjerno služe sad.
Brzi hod daj nogama da te slijede posvuda, da te slijede posvuda.

Grlu podaj takav glas da te slavi svaki čas.
Daj u usta moja ti riječi vječne mudrosti; riječi vječne mudrosti.
Uzmi blago moje sve, da od strasti bježim zle.
Uzmi sada razum moj, Bože ti u zaklon svoj; Bože ti u zaklon svoj.

Voljom mojom ravnaj ti, svojoj si ju podčini.
Srce moje nek je hram gdje ćeš ti uvijek biti kralj, gdje ćeš ti uvijek biti kralj.
Uzmi moju ljubav svu, do tvojih je, gle, nogu.
Uzmi me, i bit ću tvoj, za vijeke vjekova tvoj, za vijeke vjekova tvoj.

Hoćete li tražiti Boga da vas svježe ispuni silom Duha Svetoga? Pozivam vas da molite: "Uzmi sve od mene, Isuse. Želim da moj život bude posvema posvećen tebi!"

petak, prosinca 14, 2012

POVRATAK NA KLICANJE POBJEDE

Kralj David počinio je preljub i uredio da jedan vjeran vojnik bude ubijen da bi mogao uzeti njegovu mladu ženu. Donio je sramotu Izraelu i na ime svoga nebeskog Oca. Sakrivao je svoju užasnu tamu čitavih godinu dana te je došao na rub potpunog uništenja. Međutim, čak i nakon svega toga, Bog je nazvao Davida čovjekom po svome srcu (vidi Dj 13,22). Kako je to moglo biti? Tajna je u tome da se David pred samim svojim padom ponizio i pokajao.

"Bezakonje svoje ja priznajem, i pun sam žalosti zbog grijeha svojega" (Ps 38,19). "Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš" (Ps 51,6).

"Čisto srce stvori mi, Bože … i svoga svetog duha ne uzmi od mene" (Ps 51,12-13).

Jeste li uznemireni i ožalošćeni zbog svoga grijeha koji vas lako zavodi? Osjećate li da ste na rubu pada pod teškim bremenom? Ako je tako, tada ste na svome putu do iscjeljenja i oslobođenja. Vidite, kad se David pokajao, konačno je mogao ugledati svjetlo na kraju tunela.

"Tada grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: 'Priznat ću Jahvi pristup svoj' … Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvati, odjenut me radošću spasenja" (Ps 32,5.7).

Ljubljeni, možete povratiti svoju radost. Jednostavno priznajte i ostavite svoj grijeh i Gospodin će vam oprostiti i izbaviti vas. On je spreman poljubiti vas, zaogrnuti vas plaštem pravednosti i pripremiti vam veliku gozbu. I moći ćete svjedočiti zajedno s Davidom:

"Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost. Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita" (Ps 32,10-11).

četvrtak, prosinca 13, 2012

UZIMANJE GRIJEHA OLAKO

Prorok Ezekiel daje nam živu ilustraciju što se događa ljudima koji uzimaju svoj grijeh olako. U ovom izvješću, sedamdeset je judejskih starješina došlo Ezekielu da prime riječ od Gospodina. Svi ti ljudi bili su u hramskoj službi, a kad su se sastali s prorokom da štuju, Ezekiel je primio zaprepašćujuće viđenje:

"Dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. Ispružio nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskom viđenju u Jeruzalem" (Ez 8,1-3).

Duh Sveti je pao na onaj sastanak i sveti oganj Božji ispunio je mjesto svjetlom: "I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova" (r. 4). Kad god se ognjena Božja nazočnost pojavljuje na sastanku, grijeh je uvijek izložen. Iznenada je prorok vidio da su umovi tih ljudi bili ispunjeni "svakojakim slikama gmazova i gnusnih životinja" (r. 10). On opisuje demonske utvrde, zla bića. I oni su se ubacili u dom Božji kroz službu!

Tamo je mirno i tiho sjedilo sedamdeset starješina, naizgled kao štovatelji koji traže vodstvo od Gospodina. Međutim, oni su zapravo prikrivali skriven grijeh. Prolazili su kroz vanjske bogoštovne obrede hramske službe, dok su u stvari svi pripadali tajnom društvu štovatelja sunca. U hramu su angažirali prostitutke i kao dio hramskog rituala, ti takozvani pobožni starješine sudjelovali su u bludu.

A što je još gore, ti ljudi nisu bili uvjereni u svoje užasno idolopoklonstvo. Sami su sebe uvjerili da Bog žmirka na njihovo idolopoklonstvo. David je bio teško opterećen svojim grijehom, ali ovih sedamdeset starješina nije osjećalo strelice osvjedočenja, gubitak fizičke snage ili emocionalnu bol. Umjesto toga, prevarilo ih je ono što Mojsije naziva "lažan mir".

"Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: Bit će mi dobro (imat ću mir) ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek povodanj utaži žeđ" (Pnz 29,18).

Drugim riječima: "Prevaren čovjek je poput pijanice; izgubio je svaku sposobnost razbora. Ne može razlikovati čak ni između žeđi i pijanstva."

srijeda, prosinca 12, 2012

BREME SKRIVENOG GRIJEHA

Breme skrivenog grijeha koje je kralj David nosio čitavih godinu dana skupo ga je stajalo. To mu je uništilo zdravlje, mučilo um i povrijedilo duh. To je stvorilo zbrku u njegovu domu, razočaranje u narodu Božjem, ismijavanje među bezbožnima. Na kraju je zavapio: "Umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom" (Ps 38,18). Hebrejska riječ za propasti ovdje znači "pasti". Govorio je: "Past ću od težine bremena žalosti."

Neki kršćani možda gledaju u Davida tijekom njegovo muke i misle: "Kakvu je tragediju sotona uspio donijeti na Davida! Kako je ovaj jednom nježan psalmist došao na rub pada! Bog je morao biti strašno ljut na njega."

Ne! Nije đavao učinio Davidov grijeh tako teškim, nego Bog. U svome velikom milosrđu, Bog je dopustio da ovaj čovjek potone do dubina jer je htio da vidi veličinu svoga grijeha. On je njegov nepriznati grijeh učinio tako teškim da ga više nije mogao nositi i bio je natjeran na pokajanje.

Istina je zapravo da je jedino na pravednog čovjeka poput Davida njegov vlastiti grijeh mogao tako snažno utjecati. Vidite, njegova savjest još je uvijek bila osjetljiva i osjećao je oštru bol svake strelice osvjedočenja koju je Bog zarinuo u njegovo srce. Zbog toga je mogao reći: "Moja je bol svagda preda mnom."

To je tajna čitave ove priče: David je imao svetu žalost, dubok i dragocjen strah Božji. Mogao je priznati: "U ovome vidim Gospodnju stegovnu ruku koja me pritišće da se spustim na koljena i priznam da moj grijeh zaslužuje njegov gnjev."

Pisac Tužaljki kaže: "Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti … polomio je kosti moje. Načinio mi jaram … Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti. Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove … Zazidao mi ceste tesanim kamenom" (Tuž 3,1-9).

Jasno je što pisac želi reći: Kad živimo sa skrivenim grijehom, Bog sam stvara naše lance tako teškima, kaotičnima i užasnima da smo natjerani na otvoreno priznanje i duboko pokajanje.

utorak, prosinca 11, 2012

CRKVA U EFEZU

Kršćani u Efezu hodali su prisno s Gospodinom. Dok čitam Pavlovo pismo Efežanima, zadivljen sam evanđeljem koji su ti ljudi slušali i živjeli. Na kraju krajeva, Pavao ih zapravo pohvaljuje. Obraća im se kao "svetima u Kristu Isusu … blagoslovljenima … svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu … izabranima prije stvaranja svijeta … predodređenima (njemu) za sinove po Isusu Kristu, prema odluci (njegove) volje" (Ef 1,1-6).

Kakav opis blagoslovljenoga, svetog naroda! I Isus u knjizi Otkrivenja pohvaljuje efeške kršćane: "Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost" (Otk 2,2). Drugim riječima: "Znam sve dobre stvari koje se događaju u vašim životima. Strpljivo radite za mene bez prigovaranja i sve ćete učiniti za druge. Marljivi ste u svojim dobrim djelima i to je vrlo pohvalno."

Ali Isus ukazuje i na nešto drugo u srcima tih Efežana, nešto što smatra duboko pogrešnim. On kaže: "Vidim sva vaša djela – mržnju prema grijehu, ljubav prema istini, pravednu neustrašivost. Međutim, nekako ste u svim svojim djelima dopustili da prva ljubav usahne. Vaša ljubav prema meni umire."

"Ali ipak imam nešto protiv tebe, to što si svoju prvu ljubav ostavio" (Otk 2,4). Ljubljeni, čitao sam i ponovno čitao ovaj redak i zaključio da se njegova ozbiljnost ne može previdjeti. Ova riječ ovdje nešto – koja ukazuje na nešto što bi se moglo uzeti olako – u izvornom grčkom tekstu se ne pojavljuje. Umjesto toga, izvorni izraz doslovce glasi: "Ali imam protiv tebe to …"

Volio bih misliti da sam kršćanin poput Efežana, vjeran radnik. Želim vjerovati da je moje trpljenje radi Isusa, da ga moja dobra djela proslavljaju, da živim ispravnim životom, da sjedim s njim na nebesima. Ali kad čitam o Isusu koji je hodao među takvim dobro poučenim vjernicima kao što su bili Efežani te im kaže: "Imam nešto protiv vas", to mi uznemiruje dušu. Moram pitati moga Gospodina: "Isuse, imaš li nešto i protiv mene? Jesam li i ja izgubio svoju ljubav za tebe?"

ponedjeljak, prosinca 10, 2012

OD ISUSA MOŽETE IMATI KOLIKO ŽELITE by Gary Wilkerson

Moj otac, David Wilkerson, naučimo me jednu lekciju kad sam bio malen dječak i ja vjerujem da je to jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučio. "Gary", rekao je, "od Isusa možeš imati koliko želiš."

Svaki pojedini od vas koji čita ovaj članak može imati od Isusa koliko želi! Bog nije rekao nasumce: "Tebe ću uzeti, a tebe neću."
"Blago žednima i gladnima pravednosti jer će se nasititi" (Mt 5,6). Ovaj redak govori o muškarcu ili ženi koji kažu: "Ja želim sve što Isus nudi. Bit ću pohlepan u svojoj duhovnoj gladi da dobijem sve što on može dati."

Biblija kaže da Bog traži muškarce i žene čija srca su potpuno njegova da se može pokazati jakim. "Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se pokazao jakim za one kojima je srce iskreno prema njemu" (2 Ljet 16,9).

Bog ne želi da 10 posto ili 75 posto njegove crkve bude posvećeno, da živi odvojenim, svetim životom. On želi 100 posto svoga tijela, svojih vjernika, da budu svim srcem rasprodani za njega.

Nije Bog taj koji zadržava pomazanje Duha Svetog, nego je to nedostatak našeg odgovora na ono što on izlijeva. On je razdro nebesa i sišao te očitovao svoga Duha Svetog u ove posljednje dane. Muškarac ili žena koji odgovori na ono što je Bog voljan dati dići će se i reći: "U ovaj posljednje vrijeme odabirem biti ispunjen Duhom Božjim. Odabirem živjeti posvećenim životom. Neću odustati od toga; ništa me neće zadržati. Ništa me ne može spriječiti od sudbine koju Bog ima za mene da gorim za njega, potpuno ispunjen njegovim Duhom."

petak, prosinca 07, 2012

JE LI VAŠA LJUBAV ŽIVA?

Ako možete hodati kroz svoj dnevni život suočavajući se s raznoraznim smetnjama i zahtjevima, a da ne provedete ni deset minuta u nazočnosti Božjoj, vaša ljubav umire.

Razmislite o tome! Ako volite nekoga isključivo iznad svih drugih, učinit ćete da ta osoba misli da je najvažnije biće na zemlji. U usporedbi s tim sve drugo bit će blijedo.

Niste li tako u početku voljeli svoju ženu, kad ste se tek počeli viđati? Ako vas je nazvala kad ste bili zaposleni, sve ste odbacili samo da razgovarate s njom. Ako vam se netko nametao dok ste bili sami, zamjerali ste to. Sve drugo zauzimalo je drugo mjesto u vašem nastojanju da razvijete ljubav među vama.

Mnogi kršćani danas žive tjednima, čak mjesecima, a da ne provedu kvalitetno vrijeme s Isusom. Kako mogu ljubiti Isusa čitavim srcem kad ga na kraju danima zanemaruju?

U Pjesmi nad pjesmama zaručnica nije mogla zaspati zbog svoga dragog jer "… se on već bijaše udaljio …" (Pnp 5,6). Ova žena digla se usred noći, govoreći: "Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao" (isti stih). I tako je brzo istrčala na ulicu, tražeći svugdje svoga dragog i vičući: "Jeste li vidjeli moga dragog?"

Zašto je to bila tako ozbiljna stvar za nju? Jer, kao što kaže: "Takav je dragi moj, takav prijatelj moj" (stih 16). "Bolna sam od ljubavi (klonula od želje za njim)" (stih 8). Nije mogla biti bez svoga dragog.

Kako se Isus osjeća kad prostire stol i željno čeka naše društvo, ali mi se nikada ne pojavljujemo? Biblija nas naziva njegovom zaručnicom, njegovom velikom ljubavi. Ona kaže da smo stvoreni za zajedništvo s njim. Dakle, kakvo odbijanje on mora osjećati kad neprestano stavljamo druge ispred njega?

četvrtak, prosinca 06, 2012

ŠTO DRŽI VAŠE SRCE

Što upravo sada drži vaše srce? Čezne li vaša duša za Isusom ili za stvarima ovoga svijeta?

Jedna žena s popisa primanja naših poruka napisala je ovu zabrinjavajuću poruku: "Moj muž jednom je gorio za Boga. Godinama se vjerno predavao Gospodnjem djelu, ali danas ima novo zanimanje. Nema više nimalo vremena za Gospodina. Brinem se za njega jer postaje sve hladniji."

Isus je ispričao usporedbu upravo o toj vrsti zakonitog zanimanja. Jedan bogataš poslao je svoga slugu da pozove sve njegove prijatelje na veliku večeru koju je pripremao. Ali, kaže Pismo, prijatelji tog čovjeka, "svi se, kao po dogovoru, počeše ispričavati" (Lk 14,18).

Jedan prijatelj rekao je tom sluzi: "Upravo sam kupio komad zemlje koju dosad nisam vidio i moram je pregledati. Molim te, reci svome gospodaru da neću moći doći." Sljedeći je prijatelj rekao sluzi: "Upravo sam kupio jaram volova i još nisam imao vremena isprobati ih. Reci svome gospodaru da ne mogu doći jer moram poći u polje i orati s njima. A sljedeći prijatelj rekao je sluzi: "Upravo sam se oženio i idem na medeni mjesec. Nemam vremena doći na gozbu."

Ovaj čovjek pozvao je sve svoje prijatelje da uživaju jedno vrijeme u prisnom zajedništvu s njim. Sve je pripremio za njihovu udobnost. Prostrt je bio stol i sve je bilo pripremljeno, ali nitko nije došao. Svi su jednostavno bili prezaposleni ili preokupirani.

Svatko je imao dobar, zakonit razlog za nedolazak. Na kraju krajeva, nisu izbjegli svoga prijatelja da bi negdje drugdje otišli na druženje ili obilazili barove. Naprotiv, Biblija zapravo zapovijeda sve ono što su ovi ljudi radili; kupovanje i prodavanje može osigurati sve potrebno za obitelj, a i isprobavanje onoga što se kupuje zdrav je poslovni običaj. A na kraju krajeva, i brak je blagoslov na koji potiče Pismo.

Međutim, kako je ovaj bogataš reagirao? Pismo kaže: "Gospodar reče sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i natjeraj svijet da dođe da i se napuni kuća!' Kažem vam da ni jedan od onih koji bijahu pozvani neće okusiti moje večere" (Lk 14,23-24).

Isus u ovoj usporedbi vrlo jasno ističe: Svaka od ovih dobrih, zakonitih stvari postaje grešna kad preuzima prioritet nad Gospodinom.

srijeda, prosinca 05, 2012

ISUS I EFEŠKA CRKVA

U svojoj strahovitoj objavi, kao što je zapisano u Otkrivenju 1, Ivan vidi Isusa kako hoda između sedam novozavjetnih crkava u Aziji. Kristove oči ognjeni su plamen i odjeven je u svećeničku odjeću. Jasno je da je došao suditi tim crkvama po pravdi.

Petar piše: "Vrijeme je da počne sud s kućom Božjom" (1 Pt 4,17). A sad, kad se Isus pojavljuje između tih sedam crkava, počinje im suditi i prema dobrom i prema lošem koje vidi. Ti sudovi pojavljuju se u Otkrivenju 2 i 3 i svaka riječ dolazi izravno s Isusovih usana.

Tih sedam crkava zapravo su bile stvarne zajednice na stvarnim lokacijama: Efez, Smirna, Laodiceja itd. Međutim, Ivan čuje glas Božji koji ne govori samo tim određenim crkvama, nego i crkvi općenito – zapravo svakom vjerniku koji čeka skori Isusov povratak.
Isus započinje svoje sudove nabrajajući mnoge dobre stvari o crkvama koje ga blagoslivljaju i pohvaljuje svaku crkvu za te stvari. Ali on vidi i nekoliko stvari koje ga duboko žaloste i daje upozorenje svakoj crkvi.

Njegova prva poruka je za kršćane u Efezu, crkvi koja je bila utemeljena na pobožnom učenju apostola Pavla. Isusov sud o Efežanima je: "… ostavio si svoju prvu ljubav " (Otk 2,4).

Kad Isus ovdje koristi riječi prva ljubav, ne govori o nezreloj ljubavi koju doživljavamo kad ste tek obratimo. Naprotiv, on govori o isključivoj ljubavi: "Jednom sam zauzimao prvo mjesto u vašem srcu, ali sad ste izgubili isključivost svoje ljubavi za mene. Dopustili ste da druge stvari zauzmu moje mjesto."

Značajno je da od svih grijeha na koje Isus ukazuje u tim sedmorim crkvama – preljub, lakomost, mlakost, lažno učenje, Jezabele na vlasti, mrtvo bogoštovlje, duhovna sljepoća – prvi grijeh koji imenuje je onaj koji ga najviše žalosti: gubitak ljubavi za njega. Naš Bog je ljubomoran i neće dopustiti da išta stane pred našu ljubav za njega.

utorak, prosinca 04, 2012

NATRAG NA PRVU LJUBAV

"Ali imam protiv tebe to što si svoju prvu ljubav ostavio" (Otk 2,4).

Vjerujem da je ovo upozorenje efeškoj crkvi namijenjeno svakom kršćaninu koji živi u ove posljednje dane. Jednostavno rečeno, Gospodin nam govori: "Nije dovoljno da budeš brižan, darežljiv, revan sluga koji se žalosti nad grijehom i propovijeda istinu. Nije dovoljno da držiš moralne standarde, da podnosiš trpljenje za mene ili da čak budeš spaljen na lomači za svoju vjeru. Sve to dio je nošenja moga križa.

Sve to možeš činiti u moje ime, ali ako se tvoja ljubav za mene ne povećava u tom procesu dok to činiš, ako ja sve više i više ne postajem velika radost tvoga srca, onda si ostavio svoju prvu ljubav. Ako tvoja ljubav za mene nije više stvar tvoje velike skrbi, onda imam nešto protiv tebe."

Promotrite Davidove riječi: "Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji" (Ps 73,25). Ovo su jake riječi, međutim, David ne govori: "Nemam ljudsku ljubav." Naprotiv, kaže: "Ne postoji nitko koga isključivo volim u svome srcu kao moga Gospodina. Njega želim iznad svih drugih."

Isto tako, David piše: "O Bože … tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna" (Ps 63,2). "Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o kada ću doći i lice Božje gledati?" (Ps 42,2-3).

On kaže: "Duboko žeđam za Gospodinom kao što i košuta žeđa nakon hajke. Košuta će nadići točku iscrpljenosti da nađe vodu koju traži."

Isto tako, Isus govori efeškim kršćanima: "Više me ne tražite kao košuta. Više nisam glavni predmet vaše želje. Možda ste voljni činiti stvari za mene, ali ja više nisam u središtu vašega srca!"

Vratite se danas u svoju prvu ljubav. Tražite Isusa za milost i snagu da počnete ponovno čuvati svoju ljubav za njega!

ponedjeljak, prosinca 03, 2012

BARNABA, SIN UTJEHE by Gary Wilkerson

Imam mnogo poštovanja za Barnabu, blagog, dobrog čovjeka čije ime znači utjeha. Barnaba je putovao zajedno s Pavlom evangelizirajući i osnivajući crkve, ali pojavio se sukob. Čitamo u Djelima 15,36-41 da su Pavao i Barnaba prestali zajedno raditi zbog mladog čovjeka Ivana zvanog Marka.

Pavao je držao da je Ivan Marko svojim neočekivanim odlaskom povrijedio njihovu službu, ostavljajući ih prikraćenima. Barnaba je htio biti ljubazan prema Ivanu Marku i dao mu je drugu priliku, ali Pavao je rekao ne.

Barnaba je bio čovjek drukčijeg duha. Kad je čitav svijet bio voljan odbaciti nekoga tko se činio kao gubitnik, on nije postupio na taj način. Suprotstavio se Pavlu i rekao: "Ja neću odbaciti ovoga mladića." To je neustrašivost – to je drukčiji duh!

Kad je Savao bacao optužbe protiv crkve, zatvarajući Kristove sljedbenike i odobravajući njihovu smrt, tko je pošao k njemu? Kad je imao doživljaj s neba (Djela 9), tko je došao k njemu? Barnaba, sin utjehe. Barnaba je imao neustrašivost u srcu i drukčiji duh u sebi tako da je mogao reći: "Ne marim ako je ova glasina lažna, vrijedi riskirati i vidjeti je li Savao doista spašen."

Barnaba je primjer čovjeka drukčijeg duha. Ovaj duh nema ništa s osobnošću, kakva god da jest. Možete biti tiha osoba, zrela i mirna i još uvijek imati ono što i Barnaba. A što je više od svega, možete imati što je imao Isus.

Nije važno ako ste mladi ili stari, muško ili žensko, jer Bog ne gleda tko je tko. Duh Sveti čezne da padne na vas. Možda danas dok ovo čitate, u sebi kažete: "O čemu to govoriš, biti drukčijeg duha? Moj duh je duh alkohola i droge; moj duh je duh očaja. Izgubljen sam!"

Znate što? Bog ima svoje oči na vama. On je odredio da ovo pročitate jer vas poziva da se dignete i budete čovjek drukčijeg duha. Ne duha ovoga svijeta, ne duha grijeha, ne duha alkoholizma i droge, nego duha Božjeg. Duh Krista, Sina Božjega, može promijeniti vaš život i pretvoriti vas u čovjeka drukčijeg duha.

petak, studenoga 30, 2012

BITI U KRISTU

Danas kršćani žive u razdoblju velikog svjetla. Duh Sveti otkrio nam je snažno značenje Isusova djela na križu i neopisive blagoslove njegove žrtve. Međutim, postojalo je razdoblje, poznato kao mračno doba, kad je Kristovo divno djelo svijetu bilo zamračeno.

Tijekom mračnoga doba, propovijedi su uglavnom bile usredotočene na prokletstvo i gnjev Božji. Pape i svećenici propovijedali su evanđelje djela i narod je vršio različita djela ne bi li našao mir s Bogom. Kilometrima su putovali da bi se poklonili u svetištima; klečali su u štovanju pred kamenim likovima; ponavljali dugačke molitve; prevrtali kuglice krunice. Međutim, sve te stvari samo su povećavale njihovo ropstvo i donosile dublju tamu njihovim dušama.

Ljudi tada ništa nisu znali o blagodatima i blagoslovima koji su na raspolaganju kroz Kristovu pobjedu na Golgoti. Čak i danas, sa svim učenjem koje je na raspolaganju na tu temu, većina kršćana još uvijek ne razumije mnoge važne vidove Kristova djela za nas, a to je, što to znači biti "u Kristu".

Kao pastir stada Gospodnjeg, povremeno propovijedam o paklu, prokletstvu i Božjem gnjevu. Ali sve sam više uvjeren da je jedini put kojim mogu narod Božji dovesti do pobjedonosnog života, propovijedanje blagoslova i blagodati koji su nazočni kad smo "u Kristu".

Činjenica je da je biti u Kristu jedini temelj na kojem se može graditi prava svetost i pravednost. Bez tog temelja, oslanjat ćemo se na naše tijelo pokušavajući proizvesti neki oblik svetosti u nama. Ali prava svetost postiže se jedino kroz poznavanje bogatstva Božjeg u Kristu Isusu.

"Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu" (Tit 2,11-12). Jedino milost Božja može nas naučiti tu vrstu teologije koja vodi do svetosti. Nikakva djela to nikada ne mogu proizvesti.

četvrtak, studenoga 29, 2012

POZNAVANJE SVETOG KLICANJA

Razlog zašto toliki kršćani danas žive u strahu i pomutnji je taj što ne razumiju sveto jubilejsko klicanje. Da, oni znaju da je Isus umro i uskrsnuo i da njegova krv ima spasonosnu snagu. Ali još nisu shvatili radostan glas svega što je osigurao da bi mogli živjeti u slobodi.

"Blago narodu vičnu svetom klicanju" (Ps 89,16). Sveto klicanje koje danas čujemo je truba Božja koja navješćuje naše izbavljenje kroz krv Isusa Krista.

Tu su i drugi blagoslovi svetoga jubilejskog klicanja:
  1. "Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve" (Ps 89,16). Hebrejski prijevod daje ovo značenje: "Oni će hodati u veselju, sigurni u Božjim obećanjima, opušteni u njegovoj nazočnosti." Jednostavno rečeno, više ne moramo hodati u tami ili biti zbunjeni, jer ćemo vidjeti svjetlo njegova lica. 
  2. "U tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi" (Ps 89,17). Znamo da je naša vlastita pravda kao prljave krpe te se moramo ohrabriti radujući se u njegovoj pravdi – koja je naša po vjeri jedino. 
  3. "Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša" (Ps 89,18). Znamo da je Krist sam izvor sve naše snage te da ne moramo više živjeti pod đavoljim pritiskom. Sve što mi trebamo jest da gledamo u sotonina leđa, na kojima ćemo vidjeti otisak Isusove noge. Isus je satro našeg neprijatelja! 
  4. "Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš" (Ps 89,19). U našem tijelu mi smo krajnje bespomoćni te se potpuno pouzdajemo u pobjedu Isusova križa. On nas brani protiv svakog neprijatelja.

srijeda, studenoga 28, 2012

KRIST JE UZAŠAO DA POSREDUJE

Upravo kao što je veliki svećenik uzašao stepenicama do svetišta na dan pomirenja, naš veliki svećenik uzašao je u nebeski šator, "… veći i savršeniji šator koji nije napravljen rukom" (Heb 9,11). Isus nije uzašao samo da uživa u slavi koju je zaslužio, nego da čini nešto za nas.
Pisac Poslanice Hebrejima podsjeća nas da je Isusovo djelo u nebu sve za nas: "… (on) uvijek živi da posreduje za (nas)" (Heb 7,25). Sve to Krist čini za nas! Što točno znači da "živi i posreduje za nas"? Vjerujem da Isus posreduje za nas na tri načina:

Prvo, neki od nas zamišljamo Isusa da stoji pred Ocem i vruće ga moli da nam pokaže milosrđe kad podbacimo. Ali nije tako. Kristovo posredovanje za nas u vezi je sa sotoninim optuživanjima. Vidite, đavao dolazi do Božjega prijestolja da nas optužuje za svaki neuspjeh i prijestup. On viče: "Želim pravdu! Ako si ti pravedan Bog, proklet ćeš i uništiti ovog čovjeka. On to zaslužuje."

Ali onda dolazi Isus. On ne mora nagovarati Oca ni na što. Naprotiv, on jednostavno proglašava pobjedu svoga križa. Zatim se okreće sotoni i kaže: "Nisi li čuo glas trube? Nemaš nikakva prava nad ovim mojim djetetom. Ne dotiči se moga vlasništva!"

Drugo, Kristovo posredovanje za nas znači da nam on omogućuje da postignemo i uživamo sve blagodati osigurane jubilejem. Upravo kao što su Leviti provodili zakon koji je svakom čovjeku osiguravao njegove pravedne blagoslove, tako danas i Isus provodi privilegije jubileja za nas. On se brine kako bismo znali da smo zakonito slobodni.

Treće, Isus posreduje u našim vlastitim srcima pomirujući nas s Ocem. On neprestano odgovara na naše sumnje i strahove, podsjećajući nas da nam je oprošteno. Možemo se pouzdati u Božju vjernost da će nam osigurati svu potrebnu silu i snagu.

utorak, studenoga 27, 2012

ŽEJEZNI ŠTAP

Apostol Pavao više o Kristovom uzašašću u nebo: "On razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime" (Kol 2,15). Tako je! Posrćući iza trijumfalne povorke našega Gospodina, išao je sam knez tame, okovan lancima. A iza poraženog đavla – ispod kotača nebeske vojske bile su sve sile tame, vezane i pobijeđene. Svi su oni bili izloženi otvorenoj sramoti pred svima koji su umrli u vjeri prije križa.

"… vladat će nad njima željeznim štapom, razbijat će ih kao glinene posude – vlast kakvu sam primio od svog Oca" (Otk 2,27-28). Isus je ušao kroz vrata noseći u ruci žezlo pravde, svoj "željezni štap" kojim vlada nad svim narodima. Zatim, nakon trijumfalnog ulaska, zauzeo je svoje zakonito mjesto na prijestolju u punom posjedovanju sve sile, vlasti i moći.

Kakva slavna slika! Sotona nije u kontroli. Komunisti nisu u kontroli. Ateizam nije u kontroli. Ne, neprijatelji križa postoje samo Njegovim dopuštenjem. A upravo sada, oni samo nastavljaju puniti svoje čaše grijeha. Isus je u kontroli svega i jednoga dana, kad bude spreman, on će "vladati nad njima palicom gvozdenom, i razbit ih kao sud lončarski" (Ps 2,9).

Ljubljeni, naše razumijevanje Kristove pobjede nas sotonom i oblašću grijeha ne može biti neka nejasna, mutna teologija. Moramo znati i razumjeti da je sotona potpuno poražen. On nas ne može držati kao zatvorenike; Krist nas je svojom krvi oslobodio od svakoga ropstva. On sad sjedi na svome prijestolju sa svom moći i vlasti, nudeći nam mir, radost i slobodu.

ponedjeljak, studenoga 26, 2012

DRUKČIJI DUH by Gary Wilkerson

"A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh …" (Br 14,24).

Što je to bilo u vezi s Kalebom što je navelo Bibliju reći da je bio drukčijeg duha?

Jeste li vi muškarac ili žena koji gladuje i žeđa te vapi Bogu: "Učini me muškarcem ili ženom drukčijeg duha"? Ili ste kršćanin srednjeg puta, voljni lutati po pustinji, voljni provesti svoj život jednostavno u osrednjosti?

Što je to bilo u Kalebu i Jošui da ih je izdvajalo? Zašto su bili drukčijeg duha? Što izdvaja muškarce ili žene koji su drukčijeg duha? Zašto oni nisu obični? Što to oni imaju i zašto neki od nas to nemamo? Kako su ti muškarci i žene dobili taj drukčiji duh? A iznad svega važno pitanje, kako ga ja mogu dobiti?

Jedan mladić u našoj crkvi čvrsto je odlučio slijediti Isusa. Kad sam s njim, kažem si: "Isuse, želim tu vrstu krajnje ozbiljnog duha koji ima taj mladić. Želim više vatre i pomazanja, čistoće i svetosti."

Taj mladić kaže: "Odlučio sam slijediti Isusa ne u svojoj vlastitoj snazi, nego u silu Duha Svetog." Njegovo mi srce kaže: "Odlučio sam hodati čistih ruku i čista srca." U ovom vremenu kompromisa, on je odlučio držati svoje oči na Isusu. Kad drugi oko njega pokušavaju koristiti svjetlo, dim i zrcala da privuku velika mnoštva, on vapi: "Gospodine, ja to ne želim. Da, želim da se spase tisuće, ali ja gladujem za više tebe."

Kad sam u blizini tog mladića drukčijeg duha, potaknut sam na ljubomoru. Duh Sveti nam dopušta da budemo ljubomorni na onoga tko ima više Isusa!

petak, studenoga 23, 2012

ISUS JE NAŠ JUBILEJ!

"Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene … i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim – na slavu njegovu" (Iz 61,1-3).

Upoznati smo s ovim odlomkom kao proglasom Kristove pobjede nad smrću i grijehom. Međutim, Izaija ovdje koristi jezik jubileja. On govori: "Neka trube zatrube navješćujući veselu i radosnu godinu slobode koju nam je dao naš Spasitelj!"

Ovaj odlomak isto tako ukazuje na prizor Kristova uzašašća u slavu. Nakon što je nebeski Otac vidio strašno trpljenje svoga blagoslovljenog Sina, pripremio je za Isusa slavan ulazak u nebo. Doista, kad je Krist uzlazio, pratila ga je vojska anđela i mnoštvo kola: "Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! Na visinu uzađe" (Ps 68,17-18).

Naši ograničeni umovi ne mogu ni početi shvaćati taj slavan događaj. Dok se Krist primicao vječnom gradu Božjem jašući na svome bijelom konju, pratila ga je dugačka povorka, a kad je ulazio kroz vrata, trube Božje počele su trubiti: "Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje" (Ps 47,6).

Bio je to radostan glas – trube su trubile navješćujući jubilarnu godinu vjernikâ. Taj glas navješćivao je čitavom čovječanstvu: "Ja sam se pobrinuo za vas da izađete iz zatvora, da se vratite k svojoj obitelji i da imate sve što vam je potrebno za ispunjen život. Slobodni ste da živite bez straha od svakog neprijatelja. Uđite sad u moju radost!"

četvrtak, studenoga 22, 2012

RADOSNO KLICANJE SLOBODE

Kad je došla jubilarna godina, svaki dug bio je izbrisan. Sve u zakupu i posjedu vraćalo se izvornim zakupcima, što je značilo da je poljodjelac dobivao natrag svoju zemlju i obitelj. O tome čitajte u Levitskom zakoniku 25.

Možete tek zamisliti kakvo je veselje nastalo u Izraelu i Judi kad su se oglasile trube! U tom trenutku, desetoga dana sedmog mjeseca, dok je veliki svećenik činio pomirenje, svaki rob koji je bio prodan u ropstvo bio je oslobođen. I svaki čovjek koji je izgubio imanje dobio ga je natrag. Obitelji su se ponovno sjedinile. Domovi su se obnovili. Bilo je to vrijeme oslobođenja i slobode!

Zamišljam očajne farmere kako stoje na granici svoga starog imanja čekajući da stave nogu na njega čim se začuje glas trube. Čekali su deset godina … a onda pet … pa jednu … i sad broje minute da začuju radostan glas trube. Morali su misliti: "Ponovno mi se vraća sve što sam izgubio. Ponovno je to moje, jer je ovo jubilarna godina!"

Tijekom jubilarne godine nije bilo sijanja ni žetve. Umjesto toga, vrijeme se trebalo provoditi u veselju. Jubilarna godina bila je čitava godina Božića svakoga dana, slaveći Boga za njegovu milost, pomoć i slobodu.

Morate razumjeti da sloboda proglašena na jubilej nije bila neka nebulozna ideja utemeljena na vjeri samoj. Bio je to zakon zemlje. Sve što je dužnik trebao učiniti da bi se proveo zakon bilo je da stoji na njemu. Leviti su bili promatrači tako da je svakome bila osigurana pravda.

Povremeno bi gospodar možda rekao robu: "Ne odlaziš, i dalje si moj sluga! Vrati se na posao." Ali taj sluga mogao se nasmijati gospodaru u lice i reći: "Obojica znamo što ovaj glas trube znači. To je radostan glas moje slobode. Nemaš više zakonskog prava na mene. Slobodan sam!"

Kako su ljudi čekali i žudjeli čuti taj radostan glas! To je značilo imati slobodu reći: "Ništa u mojoj prošlosti ne može se više držati protiv mene. Izbavljen sam i nitko mi ne može oteti moju baštinu." Međutim, čovjek u ropstvu morao je djelovati da bi uzeo u posjed svoju slobodu ili svoje izgubljeno imanje. Mogao je plesati i klicati od veselja u sinagogi koliko god je htio, vičući: "Slobodan sam! Sve mi je vraćeno!" ali dok nije načinio korak i zatražio svoja prava, nije mogao ni u čemu uživati. Vidite li ovdje značenje? Većina kršćana nije zatražila jubilej koji im je Isus Krist dao. Mnogi danas misle da je "radosna buka" samo pljeskanje ili plesanje tijekom emocionalnog razdoblja slavljenja. Ali to je daleko više. Bog nas poziva da prisvojimo slobodu, mir i oprost koje je osigurao za nas kroz oproštenje grijeha. Moramo napraviti korak i to zatražiti!

srijeda, studenoga 21, 2012

KAD BOG KAŽE DA MU SE VJERUJE, TO I MISLI

Sjetite se na trenutak na koje je sve načine Bog ispunio potrebe svoga naroda tijekom povijesti.

Kad je Izrael bio u pustinji, nisu imali supermarketa ni trgovina živežnih namirnica. Na vidiku nije bilo čak ni vlati trave. Ali Bog je poslao manu s neba tako da ljudi imaju kruha i učinio je da ptice padnu s neba da imaju mesa. I učinio je da voda izbije iz stijene. I nadnaravno je održavao njihove cipele i odjeću da ostanu neoštećeni, tako da se nisu istrošili tijekom četrdesetogodišnje upotrebe.

U Starom zavjetu čitamo da je gladnog proroka hranio gavran. Ćup brašna i vrč ulja sami su se nadnaravno punili. I čitava je neprijateljska vojska pobjegla kad je začula čudnu buku, ostavljajući iza sebe dovoljno namirnica da se nahrani čitav grad izgladnjelih Izraelaca.

U Novom zavjetu čitamo da se voda pretvorila u vino. U ribljim ustima našao se novac za plaćanje poreza. I pet tisuća ljudi nahranilo se sa samo pet kruhova i dvije ribe.

Sva nam ta čuda opskrbe viču: "Bog je vjeran! Njemu se može vjerovati!" A u Levitskom zakoniku 25 čitamo o još jednom nadnaravnom fenomenu – posebno zreloj žetvi u godini prije subote za zemlju.

Bog je zapovjedio da narod drži sedam uzastopnih ciklusa subota za zemlju: "Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit će ti četrdeset devet godina" (Lev 25,8). Drugim riječima: "Ovu subotu trebaš svetkovati svake sedme godine u razdoblju od četrdeset devet godina – sedam subota puta sedam."

U biblijskom smislu, razdoblje od četrdeset devet godina obuhvaća čitavu jednu generaciju. Ovdje to znači da je jedno takvo razdoblje osiguravalo dovoljno vremena čitavoj jednoj generaciji da nauči vjerovati Gospodinu. Nakon tog vremena, roditelji i njihovi roditelji izgradili bi povijest vjere te bi mogli reći svojoj djecu: "Da, istina je! Bog se pobrinuo za sve što nam je bilo potrebno prvih šest godina, ali kad je došla sedma godina, mnogi su se od nas bojali. Međutim, Božja opskrba provela nas je kroz osmu godinu pa sve do devete. Ponekad je bilo obeshrabrujuće, ali uvijek je bilo dovoljno. Nitko nije gladovao, nitko nije trebao prositi. Svaka potreba bila je ispunjena. Bog je testirao našu vjeru i ostao vjeran!"

To znači, kad Bog kaže: "Vjeruj mi", on to i misli!

utorak, studenoga 20, 2012

SVETKOVINA JUBILEJA

Povijest židovske svetkovine jubileja nalazimo u Levitskom zakoniku 25. Ovo svetkovanje započinje s Gospodnjom zapovijedi da Izrael pusti zemlju počivati od obrađivanja svake sedme godine. Ta sedma godina bila je subotna godina u kojoj je zemlja trebala ležati neobrađena. Tijekom te godine, ljudi nisu sadili, brali plodove i želi: "Šest godina zasijavaj svoju njivu, šest godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotni počinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda" (Lev 25,3-4).

Bog je na čitavih godinu dana doslovce zatvarao svaku poljoprivrednu aktivnost. To je značilo da je Izrael to razdoblje trebao živjeti bez ikakvih vidljivih sredstava za uzdržavanje. Svoje su živote trebali potpuno staviti u ruke Božje, pouzdajući se u njega za sve životne potrepštine.

Dakako, to je zahtijevalo mnogo vjere. Sjetite se da čitavih godinu dana nije bilo priliva hrane … žetve za ishranu stoke … rada za poljodjelce … posla za one koji su održavali vinograde. Većina bi se kršćana danas uspaničila već nakon tjedan dana, a kamoli za godinu dana. Izraelci su se doista pitali: "Što ćemo raditi za hranu tijekom sedme godine? Kako ćemo prehraniti obitelj, stoku? U šestoj godini, upravo uoči subotne godine, iskoristit ćemo sve što budemo imali. Trebamo li besposleno sjediti dok naša djeca gladuju? Očekuje li stvarno Bog da promatramo kako grožđe trune na trsu?"

Međutim, Bog je imao jasnu namjeru kad je za zemlju zapovjedio subotnu godinu. Bilo je to da otkrije vjernost svome narodu. "Ako biste rekli: 'Čime ćemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?' evo, blagoslov ću svoj pustiti na vas: šesta godina rodom će roditi za tri godine" (Lev 25,20-21).

Kakvo nevjerojatno obećanje! Bog je zajamčio Izraelu da će utrostručiti žetvu (vidi redak 22): "Napravite li jednostavno korak vjere i pouzdate se u mene, ja ću vam tijekom šeste godine dati urod koji će vas snabdjeti s dovoljno svega za tri godine."

Vjerujem da Gospodin ovdje govori nešto važno, a to je da bez obzira na naše prilike, on se uvijek brine za one koji se uzdaju u njega i poslušni su mu.

ponedjeljak, studenoga 19, 2012

BOG RADI ZA VAS by Gary Wilkerson

Gradski zidovi Jeruzalema ponovno su se sagradili, ali Nehemija je vidio da su grijeh, ropstvo i obeshrabrenje počeli zarobljavati srce naroda.

"I zapovjedih još da … kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila, i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote" (Neh 13,19).

U ovom odlomku Nehemija je slika Duha Svetog. Duh Božji kaže: "Znam vaše sklonosti i ono što vas privlači. Znam da će iskušenje biti da se oskvrni subota … i zaboravit ćete me." I tako je Nehemija zatvorio vrata i prije mraka.

Vaš nebeski Otac u pokretu je u vašem životu da riješi vaš problem i prije nego znate da ga imate. Bog radi za vas čak i prije nego se grijeh uvuče, čak i prije nego vas dohvati. Bog radi! Stari puritanci nazivali su to predmilošću, milošću na djelu prije nego iskušenje dođe. Čak i prije nego su Adam i Eva bili istjerani iz Vrta, čak i prije nego se grijeh dokopao ploda, Bog je rekao zmiji: "On (govorio je o svome Sinu Kristu Isusu) će ti glavu satirati" (Post 3,15). Nakon što je sotona prevario Adama i Evu, prije nego je odgmizao i počeo obilaziti svijet da vara Adamove i Evine sinove, Bog je rekao: "Imam plan na djelu."

Nije to da Bog stoji sa strane i govori: "Ako upadnete u grijeh, dođite k meni, pokajte se i ja ću vam ponovno oprostiti." Da, on to čini, ali tu je daleko više od toga. Bog radi za vas čak i prije nego iskušenje dolazi k vama podižući zid u vašem životu. On u vama izgrađuje milost i zrelost, vodeći vas kroz duhovni proces rasta da ojačate – red po red, uputu po uputu.

Bog već planira vašu pobjedu!

petak, studenoga 16, 2012

IZBAVLJENJE IZ SODOME

Većina od nas misli da je Sodomi slika suvremenoga pokvarenog grada kao što su San Francisco, New York ili New Orleans. Ali istina je to da trebamo samo pogledati u svoje vlastito srce da nađemo Sodomu. Svi smo mi rođeni sa sodomskom naravi – srcem koje je nevjerojatno grešno, puno svakoga zla. "Bezakonje smišljeno činite, po zemlji vam ruke dijele nepravde" (Ps 58,2).

Vjerujem da sljedeći odlomak otkriva kako nas Bog izbavlja iz Sodome:

"Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći. Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi" (2 Pt 1,3-4).

Bog dolazi k nama u našem zavedenom, vezanom stanju sa snažnim obećanjima potpunog izbavljenja. On kaže: "Obvezujem se da ću vas izbaviti i sačuvati od grijeha. Dat ću vam srce da mi budete poslušni, dakle, sad dopustite da vas moja obećanja dohvate."

Kakva divna, oslobađajuća istina. Iz našega smo grijeha izvedeni kad uhvatimo Božja obećanja. Razmislite o tome na trenutak! Petar kaže da su vjernici kojima govori u ovoj poslanici "umakli pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu" (2 Pt 1,4). Kako su ti kršćani umakli grijehu? Dobili su božansku snagu – život i pobožnost – po svojoj vjeri u obećanja Božja.

Ljubljeni, vaš Otac želi da upoznate puninu radosti u Kristu. Ta će radost izbiti tek kad budete oslobođeni od sile grijeha. Dakle, dopustite Duhu Svetom da uđe u utrobu vaših požuda i ukloni sve što nije slično Kristu. Molite Gospodina upravo sada:

"O Oče, slažem se s tobom u vezi s mojim grijehom. Smrad mog kompromisa dopire u nebo i znam da on smjesta mora nestati. Gospodine, primam tvoj dragi božanski ultimatum i sve stavljam pred tebe. Zapali sve pokvareno u meni i neka tvoja obećanja dohvate moje srce. Odvedi me na goru tvoje svetosti."

četvrtak, studenoga 15, 2012

DALJE DO PUNINE U BOGU

Lot bi umro u Sodomi da Bog nije uzeo stvari u svoje ruke. Gospodin je doslovce zgrabio Lota i njegovu obitelj i izvukao ih iz grada: "Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i – po smilovanju Jahvinu nad njim – odvedoše ih i ostaviše izvan grada" (Post 19,16).

Kakva veličanstvena slika milosti! Dok je Lot oklijevao na rubu uništenja, bez snage i volje da se sam izbavi, Bog je svojom rukom izveo ovoga zbunjenog, zavedenog, grijehom vezanog čovjeka u sigurnost. U biti mu je govorio: "Ljubim te i neću te pustiti da umreš u ovom holokaustu. Ti si pravedan čovjek, Lote, i ja te predusrećem. Dođi sad!"

"Krist je naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike" (Rim 5,6). Doslovno značenje biti slab ovdje znači "nesposoban ili bez volje". Bog kaže da je voljan posredovati za nas jer mi nemamo što dati.

Za Lota je Gospodin imao još jedan naputak: "Bježi, da život spasiš! Ne obaziri se … Bježi u brdo, da ne budeš zatrt" (Post 19,17). Brdo ovdje predstavlja nazočnost Božju, mjesto nasamo s njim. Vidimo da se ta slika ponavlja kroz čitavo Pismo: na gori je Mojsije bio dotaknut slavom Božjom; na gori se Krist preobrazio pred svojim učenicima; na gori je Isus tražio svoga Oca u molitvi. Sve to događalo se na gori.

"Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga našega, na brdu njegove svetosti" (Ps 48,2). "Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva. On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim" (Iz 2,3). Poruka ovdje glasi: "Kad vas Bog izbavlja po vjeri u njegova obećanja, trčite ravno na goru njegove svetosti!"

Lot još uvijek nije bio voljan potrčati u nazočnost Božju; umjesto toga, tražio je Boga da mu dopusti krenuti do Soara. Rekao je: "Ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem" (Post 19,19).

Bog je to dopustio. Na kraju je Lot došao na brdo, ali kad je jednom došao tamo, dogodilo se nešto još gore od Sodome. Napio se i njegove su ga kćeri seksualno zlorabile, rodivši sinove iz toga incestnog čina. Kakva tragična slika! A sve to dogodilo se jer Lot – iako izbavljen – nije krenuo dalje u puninu Božju.

srijeda, studenoga 14, 2012

POMIRITI SA SVOJIM GRIJEHOM

"Zovnu Lota …: 'Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo'" (Post 19,5). Konačno je došao Lotov dan osvete. Divlja svjetina sodomita opkolila je njegovu kuću udarajući na vrata i uzvikujući bestidne riječi. Zahtijevali su da im Lot izvede dva anđela koji su bili kod njega, da bi ih mogli silovati.

Kakav užasan prizor! Međutim, Lotova reakcija bila je pokušaj da postigne s njima dogovor. Čini se da je Lot bio sudac u Sodomi jer je sjedio na gradskim vratima. Imao je reputaciju da štiti te je pokušavao razumno razgovarati sa svjetinom. Otišao je čak tako daleko da ih je nazvao "braćom", što dokazuje da je grijeh Sodome uzimao previše olako.

"Braćo moja, molim vas, ne činite toga zla! Imam evo dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti" (Post 19,7-8).

Jedan teolog piše da je Lot znao da mu kćeri nisu u opasnosti jer su ti ljudi bili homoseksualci. Možda je Lot zaključio: "Ovi su ljudi skupina sodomita koji traže da izdovolje svoju izopačenu požudu. Ženama oni nisu prijetnja. Ako im pošaljem kćeri, vratit će se kući nepovrijeđene."

Kako ludo! Kad bi to i bila istina, Lot bi pokušao zamijeniti jedan grijeh drugim. Nije moguće pogađati se s požudom!

Lot – primjer što skriveni grijeh može učiniti pravedniku – jasno je bio zaveden. Njegov je grijeh u njemu proizveo takvo opasno stanje da bi dao sve – uključujući i svoju dragu obitelj – da spasi obraz.

Ovaj čovjek nije bio spreman suočiti se sa stvarnošću. Odugovlačio je sa svojim trenutkom obračuna, još uvijek se pogađajući i nastojeći otegnuti Božje izbavljenje u svom životu. A to je, ljubljeni, stav i mnogih kršćana danas. Oni uvjeravaju sami sebe: "Moj je Bog Bog milosrđa. Izbavio me iz mog grijeha ranije i učinit će to ponovno."

Ne! Bog govori kroz ovaj odlomak: "Nema više pogađanja. Nema više zamjene težeg grijeha lakšim. Sve mora otići!"

utorak, studenoga 13, 2012

MORAMO UZETI BOGA ZA RIJEČ

"Jahve nastavi: Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak" (Post 18,20). Svi volimo slušati o Božjem milosrđu, milosti i strpljivosti. Ali ne volimo se suočiti s činjenicom da će Bog ubrzo doći protiv svega što je od Sodome.

Bog je svoju narav otkrio Mojsiju ovako: "Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup" (Izl 34,6-7). Međutim, u samom sljedećem izrazu, dodaje: "Krivca nekažnjena ne ostavlja" (Izl 34,7).
Gospodin je govorio: "Neću žmirkati na grijeh! Da, milostiv sam i strpljiv, ali dolazi vrijeme kad će moja strpljivost s vašim grijehom završiti. Tada će Sodoma izgorjeti!"

Dva su anđela došla k Lotu i upozorila ga: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da ne budeš zatrt kaznom grada" (Post 19,15).

Očito Lot nije uzeo ovo upozorenje ozbiljno jer je sljedećeg jutra spavao te su ga anđeli morali probuditi. Njegovi su zetovi morali misliti: "Da doista vjeruje ovom upozorenju, već bi bio na putu. Ni on ne vjeruje, zašto bismo onda mi?" To bi trebala biti lekcija svima nama. Trebali bismo živjeti kao da se Krist vraća svakog trenutka da bi drugi poslušali naše svjedočanstvo.

Ja vjerujem u takozvane "božanske ultimatume" – trenutke kad Duh Sveti zna da će vas vaš grijeh uništiti. Gospodin vam dolazi i kaže: "Ja sam Bog milosti i želim te izbaviti iz toga. Ostavi sad svoj grijeh. Budi poslušan mojoj Riječi!"

Takvi ultimatumi nalaze se kroz čitavu Bibliju. Primjerice, Djela nam govore da su Ananija i Safira bili upozoreni da ne kušaju Duha Svetog lažući mu. Ali bili su neposlušni i lagali – te odmah pali mrtvi (vidi Dj 5).

Nije važno koliko molite ili postite ili koliko ste vjerni u vršenju djela Božjeg; ako ne vjerujete da će se Bog ozbiljno pozabaviti vašim grijehom, prevareni ste!

ponedjeljak, studenoga 12, 2012

SLOBODAN OD ROPSTVA by Gary Wilkerson

Želim razgovarati s vama o tome kako ostati slobodan od vezanosti i ropstva. Kako možemo ostati u pobjedi? Kako možemo neprestano napredovati, ne vraćajući se na stvari koje su nas jednom mučile? Ne govorim samo o grijehu. Ponekad nam emocionalna prtljaga s kojom smo odrasli uzrokuje da imamo određene uzorke življenja. Primjerice, netko je možda iskusio niz razočaranja s kojima se mora boriti.

Ne postoji li način ne samo da se postane slobodan nego takav i ostane? Ne postoji li način ne samo kako da ste stekne pobjeda, nego i zadrži? Ne postoji li način da nađemo slavnu, snažnu i neprekidnu pobjedu u Isusu Kristu do kraja života?

Možda mislite da je potrebno deset godina savjetovanja da postignete pobjedu ili dvadeset za proces sazrijevanja u vašem životu, ali Isus može doći i u trenutku vas osloboditi. Ne samo da će vas osloboditi, nego i sačuvati da hodate u toj slobodi.

Kad je Nehemija otišao u Jeruzalem da nadgleda ponovno građenje zida, svi su, čini se, mislili da će to biti dugačak proces. Ljudi koji su se pridružili Nehemiji, uglavnom robovi i sluge, nisu imali mnogo sredstava, ali odlučili su raditi. U svojoj duši imali su strast za stvari Božje i ponovno su sagradili zid grada za samo pedeset dva dana. I mi trebamo tu istu strast, onaj čvrsti stav koji kaže: "Ne radi se o meni, nego i Isusu. Ne radi se o mojim namjerama, planovima i ambicijama, nego o njemu."

Uprite svoj pogled u Isusa i on će vas učvrstiti i učiniti da uspijete. On će učiniti da budete podignuti i oslobođeni i on će vam omogućiti da ostanete slobodni u stvarima Božjim.

"U svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio" (Rim 8,37).

petak, studenoga 09, 2012

JE LI STARI ZAVJET JOŠ UVIJEK VAŽEĆI?

Čuo sam jednom jednog propovjednika kako kaže slušateljstvu: "Stari zavjet nije važeći za naša vremena pa ga ne moramo više proučavati."

Kako je bio u krivu! Jedan od razloga zašto volim čitati Stari zavjet je taj što on objašnjava Novi jasnim, jednostavnim izrazima. Primjerice, u Starom zavjetu Izrael je slika crkve, a Egipat predstavlja svijet. Izraelovo putovanje kroz pustinju predstavlja naš duhovni hod kao kršćana. Isto tako, drvo koje je iscijelilo vode kod Mare slika je križa Kristovog, a stijena koja je proizvela vodu u pustinji slika je našeg Spasitelja.

Pismo nam jasno daje znati da sve Izraelove fizičke bitke odražavaju naše duhovne bitke danas: "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,11). Čak su i šator i njegov namještaj uzorci nebeskih stvarnosti: "Oni služe samo slici i sjeni nebeskih stvarnost, kako je Bog poučio Mojsija kad se ovaj spremao da napravi šator: 'Pazi! – veli, naime, Bog – načini sve prema uzorku koji ti je pokazan na gori'" (Heb 8,5).

Svi ti starozavjetni primjeri su sa svrhom da nas sačuvaju od pada u nevjeru, kao što je bilo s Izraelom. Pisac Poslanice Hebrejima piše: "Žurimo se dakle ući u onaj počinak, da tko ne pogine pružajući isti primjer neposluha" (Heb 4,11). Drugim riječima: "Proučavajte Stari zavjet i učite od Izraelovih primjera. Nemojte činiti iste pogreške kao oni!"

Kad god ne razumijem neku istinu u Novom zavjetu, okrećem se Starom da to nađem ilustrirano na neki način. Primjerice, recimo da želim saznati kako srušiti duhovne zidove koje je đavao podigao u mom životu. Okrećem se priči o Jošui da vidim kako su se srušili jerihonski zidovi. Izraelova fizička borba s onim zidovima daje mi sliku i uzorak da mogu razumjeti kako mogu srušiti sve zidove koji me sprečavaju postići puninu u Kristu.

četvrtak, studenoga 08, 2012

ONI NIKADA NISU POSLUŠALI

Djeca Izraelova voljela su slušati snažno Ezekielovo propovijedanje, ali nikada tome nisu bili poslušali. "I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje riječi, ali ih ne izvršuje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: riječi ti slušaju, ali ih ne izvršuju" (Ez 33,31-32).

Mnogo mi je ljudi prišlo nakon bogoslužja, zagrlilo me i reklo: "Pastore, propovijedali ste snažnu riječ." Ali dok su odlazili, Duh Sveti mi je šapnuo: "Nisu čuli ni riječi od onoga što si rekao!"

Knjiga Hebrejima daje nam snažno upozorenje: "Zato, kako veli Duh Sveti: 'Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja kao u onoj pobuni, kao u dan izazova u pustinji" (Heb 3,7-8). "… koji su to, naime … čuli pa se pobunili" (Heb 3,16). Ovi odlomci jasno nam pokazuju da otvrdnuće nije povezano s ateizmom, komunizmom ili nekim drugim "zmom" nego, naprotiv, sa slušanjem i zatim neizvršavanjem Riječi Božje.

Izrael je radosno slušao snažno propovijedanje proroka Izaije, no neprekidno su opravdavali svoje grijehe nazivajući zlo dobrim i dobro zlim. Tako je Bog uputio Izaiju: "Idi i reci tom narodu: Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio" (Iz 6,9-10).

Bog je znao da Izraelci nisu bili voljni odbaciti svoje grijehe koji su ih lako zavodili. Previše su voljeli svoja tjelesna zadovoljstva i bezbožne prijatelje. Tako je Gospodin rekao Izaiji: "Ovi ljudi nikada neće promijeniti svoja srca i od sada nadalje neću im više reći ni riječi. Umjesto toga, Izaija, želim ih požuriti u njihovu tvrdoću. Na taj način možda će neki poslušati prije nego bude prekasno!"

Jednostavno rečeno, Bog svoj narod poziva na potpuno predanje. Zahvaljujem Bogu za mnoge kršćane koji su krenuli hodati s Isusom pravim putem, koji vole istinu i poslušni su njegovoj Riječi. Kad su ostavili svoje tjelesne putove, zaljubili su se u Gospodina i njegova Riječ postala im je svjetiljka vodstva.

srijeda, studenoga 07, 2012

OVO JE TEST

Uzmite ovaj test da vidite jeste li već napravili prve korake prema otvrdnuću srca.

1. Koliko puta ste čuli poruke o opasnosti zanemarivanja dnevne molitve i čitanja Biblije?

Ako zanemarujete svoju tajnu klijet kod kuće – ako mislite da će se molitva u crkvi pobrinuti za sve vaše potrebe – nikada nećete preživjeti uznemirujuće dane pred sobom. Ako ne obratite pozornost na Riječ koja je sa svrhom da vas iscijeli i ojača u dobra vremena, kako ćete uopće naći snagu da prebrodite teške dane koji dolaze? Osobna spoznaja vašega nebeskog Oca jedini je način da se pripremite na ono što dolazi!

2. Koliko puta ste bili upozoreni na strašne posljedice ogovaranja?

Povremeno su moja upozorenja o tom predmetu ogovaranja bila poput blage kiše, a drugi put poput grmljavine. Iznova i iznova Izraelci su bili upozoravani na opasnosti toga grijeha, ali ustrajali su u svojoj neposlušnosti Gospodinu i to im je donijelo dugoročnu bijedu u pustinji punoj zmija.

Jeste li rekli nešto protiv brata ili sestre tijekom prošlog tjedna, nešto što nije vaša stvar da to ponavljate? Ili ste slušali ogovaranje o toj osobi? Ako je tako, jeste li dopustili da sjeme sumnje u vezi s njom bude zasađeno u vašu dušu? Ako nastavite ogovarati u svjetlu svih upozorenja koja ste čuli, počeli ste silaziti prema otvrdnuću srca.

3. Koliko ste upozorenja čuli o gajenju tajnog grijeha?

Što je s onim tajnim grijehom o kojem vam Duh Božji neprestano govori? Tijekom godina napisao sam mnoga upozorenja o opasnostima koketiranja s omiljenim grijehom. Međutim, ne samo da sam propovijedao protiv grijeha, nego sam učio i o Božjoj sili uskrsnuća. Propovijedao sam da nas Gospodin osnažuje pobjedonosnom silom po svome Duhu i stavlja volju u naša srca da činimo ono što je ispravno.

Čovjek koji se iz tjedna u tjedan usuđuje sjediti pod opomenom, a ipak nastavlja griješiti, silazi putem prema otvrdnuću srca. Nemojte biti takav čovjek!

utorak, studenoga 06, 2012

TVRDOĆA SRCA

"Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti i neće mu biti spasa" (Izr 29,1).

Hebrejska riječ za opomenu u ovom retku ukazuje na poduku s ispravkom. A riječi neće mu biti spasa znače "bez izlječenja, bez mogućnosti izbavljenja". Ovaj redak nam prije svega govori da otvrdnuće srca dolazi kao rezultat odbijanja ponavljanih upozorenja i svih poziva istine. Drugo, on nam govori da s vremenom takvo otvrdnuće postaje neiscjeljivo. Dakle, tko su ljudi koji najčešće čuju ta upozorenja? To su takozvani kršćani, oni koji svakoga tjedna sjede u domu Božjem i slušaju propovijedi opomene.

Možda pitate: "Što je točno tvrdo srce?" To je srce koje je odlučilo odupirati se poslušnosti Riječi Božjoj; to je srce koje je nemoguće razbuditi, koje je imuno na osvjedočenja i upozorenja Duha Svetog.

Tragična istina je da mnogi kršćani, usprkos tome što čuju gorljive poruke poslane s neba, ne čine što čuje. Oni odbijaju dopustiti Bogu ući u određena područja njihovih života i dok tako nastavljaju slušati bez obraćanja pozornosti, u njih se počinje uvlačiti tvrdoća.

S druge strane, mnoštvo je grešnika čija tvrdoća srca je izliječena. Isprva su psovali Krista i bijesno mahali šakom Bogu u lice. Ali kad su čuli evanđelje i osjetili čistu i dragu opomenu Duha Svetog, srca su im se rastalila. Pokajali su se i obratili Isusu.

Život sina Madalyn Murray O'Hair to ilustrira. Odrastao je u vjerojatno najbezbožnijoj kući u Americi i kasnije je radio za svoju majku, krstareći okolo i govoreći protiv Boga i vjere. Ali kad je čuo evanđelje, slavno je bio spašen i postao propovjednik, propovijedajući Krista umjesto psujući ga. Tvrdoća ovog čovjeka bila je izlječiva i zbog toga što nije sjedio pod propovijedima opomene i neprestano ih odbijao.

Prema mom iskustvu, najtvrđa srca – neizlječivo tvrda – uvijek nalazimo u krugu gdje se čuje pomazano propovijedanje Duhom Svetim. Takva tvrdoća ne postoji u hladnim, mrtvim, formalnim crkvama gdje se evanđelje generacijama kvari. Ne, ona se uvijek nalazi tamo gdje se s propovjedaonica propovijeda čista Riječ i odbacuje u redovima.

ponedjeljak, studenoga 05, 2012

ZNAJTE DA JE BOG DOBAR! by Gary Wilkerson

Bog je dobar u vašem životu, pazi vas i štiti. Ne postoji nijedna stvar u vašem životu, nijedna navika, nijedan grijeh ili emocionalni problem s kojim se suočavate da Isus nema silu nad tim.

Kad je Nehemija došao u Jeruzalem i vidio strašno, razrušeno stanje grada, odveo je židovski narod koji je tamo živio u duhovni proboj i razdoblje ponovne gradnje (vidi knjigu Nehemije). Danas i ja mogu reći vama kao što je Nehemija rekao svome narodu: Ako se budete pouzdavali u Isusa, predajući mu čitavo svoje srce, snagu i život, sotona i vaši neprijatelji bit će satrti, pobijeđeni i potpuno poraženi. Nikakav neprijatelj duboko ukopan protiv vas iza bilo kojih vrata neće biti zaštićen. Svaki će biti uklonjen i natjeran u bijeg.

Stare navike, stari strahovi, stare ovisnosti nam se približuju i zadaju nam bol i ponekad im okrećemo leđa. Ali Bog nam kaže: "Čvrsto drži oči na meni! Ako dopustiš da ja budem tvoja pobjeda, vidjet ćemo posljednje od njih." Poslušajte što Bog govori!

Ako dopustimo da on bude naša pobjeda, vidjet ćemo neprijatelja posljednji put. O, neprijatelj će nas i dalje udarati upravo kao što je činio i Isusu kad ga je napustio nakon iskušenja u pustinji. Ali budete li držali Isusa na zidu svoga srca, zidu svoga života, on će iskorijeniti sve emocionalne poteškoće.

Možda živite u strahu od uobičajenih uzoraka grijeha, stvari kojima biste se mogli vratiti. Znate da ste očišćeni od njih, ali s obzirom da su tako blizu, mislite da svakoga trenutka možete biti odvučeni natrag u njihovo ropstvo te se bojite.

Ja sam danas ovdje da vas pozovem na mjesto sigurnosti i zaštite u Kristu Isusu kad se pouzdate u njega svim svojim srcem.

"Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu" (1 Kor 15,57).

petak, studenoga 02, 2012

OŽIVLJENJE SRCA

Jeste li prvi put došli Gospodinu samo zato što ste nešto od njega htjeli? Jeste li se okrenuli Bogu da biste se riješili ovisnosti o drogi, da bi vam brak ozdravio, da biste se izbavili od financijskog problema?

Istina je, Krist će za vas izvršiti čuda. On će u vašem životu učiniti nemoguće. Ali ako mu dolazite jedino da nešto od njega dobijete – samo da budete izbavljeni od svojih problema – nikada ni centimetar nećete postati zreliji. Naprotiv, samo ćete više otvrdnuti.

Sjetite se vremena svoga obraćenja? Dogodilo li se to nakon što je neki skakavac sve izjeo? Je li vam zdravlje bilo narušeno? Je li neko od vaše djece bilo u nevolji? Jeste li bili na kraju snage, sa smrću i uništenjem koji vam je visjelo nad glavom?

Molim vas, nemojte me pogrešno razumjeti. Dakako, Bog voli spašavati ljude koji su u ruini. Kad je sve izgubljeno, on je uvijek blizu i vjeran da izbavi. Ali, ljubljeni, ne možete dolaziti Isusu samo po olakšanje. Moramo mu dolaziti jer on je Bog i zaslužuje vaš život, vaše štovanje, vašu poslušnost.

Upravo sada možda kažete: "Da, priznajem da zanemarujem Riječ Božju i još uvijek sam vezan grijehom koji lako zavodi. Jesam li predaleko otišao da primim iscjeljujući dodir Gospodnji?"

Ne, uopće ne! Ako počnete prizivati Gospodina danas, usred svoje potrebe, on će vam donijeti vrijeme osvježenja. Kad god mu donesete uistinu raskajano srce, on će djelovati kao vaš posrednik i zagovornik, a ne kao sudac.

Želite li postajati zreli u Kristu? Želite li da vas Gospodin i dalje kori s ljubavlju i vodi prema svetosti? Onda ga danas prizovite. Ništa vas neće više sačuvati na njegovu namijenjenom putu za vas od slomljena i skrušena srca!

"Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih" (Iz 57,15).

četvrtak, studenoga 01, 2012

NEMOGUĆA MISIJA

"Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno" (Lk 19,10). Krist je rekao: "Ja sam došao na svijet iz jednog razloga – da dosegnem i spasim izgubljene duše." Ali to nije bila samo Isusova misija, nego ju je on učinio i našom misijom: "Tada im reče: 'Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju'" (Mk 16,15).

Isus je ovdje govorio maloj skupini vjernika, oko sto dvadesetorici koji su se okupili u gornjoj sobi. Kakav je samo nemoguć zadatak stavio pred njih!
"Idite u strane zemlje, živite s narodom i proučavajte njihove jezike. Polažite ruke na bolesne, izbacujte đavole, navješćujte Radosnu vijest. Idite do samog sotonina prijestolja i propovijedajte moć i pobjedu uskrsla Spasitelja."

Moramo shvatiti da je Isus govorio običnim, beznačajnim, neobrazovanim muškarcima i ženama. On je budućnost svoje crkve stavljao na njihova ramena. Vjerojatno su time bili svladani.

Možete li zamisliti razgovor koji se vodio kad je jednom njihov Gospodar uzašao na nebo? "Jesam li ga dobro čuo? Kako bismo mogli započeti revoluciju širom svijeta? Bez prebijene smo pare, a Rimljani nas tuku i ubijaju. Ako se tako ponašaju prema nama ovdje u Jeruzalemu, kako će se ponašati prema nama kad budemo svjedočili i propovijedali u Rimu?"

Netko drugi možda je rekao: "Kako to Gospodin očekuje da idemo s Evanđeljem u sav svijet kad nemamo dovoljno novca ni do Jeriha? Kako bismo mogli naučiti jezike kad nismo obrazovani? Sve je to nemoguće."

To je uistinu bila nemoguća misija. A naš poziv je danas jednako zastrašujući!

Kad bi svi koji pročitaju ovu poruku dopustili Duhu Svetom da im ovu riječ učini stvarnom – da traže njegovo breme i vodstvo – tko zna kakvu bi žetvu Duh požeo! Istina je da se najveća djela za vječnost ne čine na masovnim evangelizacijama, nego kad jedan sveti poseže za jednom izgubljenom dušom.

srijeda, listopada 31, 2012

NJEGA SNAGA DA IZBAVI

Asirska vojska opkolila je Jeruzalem. U toj točki, kralj Ezekija je odlučio: "Ovaj put se nećemo oslanjati na ruku tijela. Učinit ćemo sve na Božji način!"

Kralj se ponizio i tražio Boga u molitvi: "Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin" (Ez 37,1). Priznao je: "Gospodine, znam da ti nemam dati ništa svojega osim vjere. Nemam vlastite snage da porazim Sanheriba. Opkolio nas je neprijatelj. Molim te, daj nam svoje vodstvo!"
Ezekija je znao da će Izaija imati Božju riječ vodstva te je ovaj put poslao svoje izaslanstvo tom proroku. Ti su mu ljudi rekli: "Prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode" (Iz 37,3). Drugim riječima: "Ovaj put želimo učiniti sve na Božji način, ali nemamo više snage. Što da radimo?"

Izaija je imao riječ Božju za njih: "Ne boj se riječi koje si čuo … učinit ću da (Sanherib) u svojoj zemlji pogine od mača" (Iz 37,6-7). Bog je rekao: "Sad je svaki vaš neprijatelj i moj neprijatelj jer ste bitku predali meni! Ako itko govori protiv vas, ozljeđuje vas ili zlostavlja, to je napad protiv mene. Ja ću se pobrinuti za tog neprijatelja, bez obzira je li ljudski ili demonski."

"U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati" (Iz 37,33). Bog govori: "Drugi oko vas mogu padati, ali to ništa ne znači. Vi hodate u savezu sa mnom i ja sam obećao da ću se boriti protiv svakog neprijatelja koji vas napadne."

Kakvu divnu sliku je Bog dao o svojoj snazi da nas izbavi od naših neprijatelja! Neprijatelj može u nas bacati goruće strijele, ali neće nas pogoditi. Sotona nas može bučno napadati s ogromnom vojskom požuda i iskušenja, ali na kraju će biti natjeran u bijeg. Bog je izjavio: "Ja ću obraniti svako moje dijete koje dovoljno vjeruje u mene da odloži svoj vlastiti mač."

utorak, listopada 30, 2012

TEŠKO ONIMA ŠTO SLAZE U EGIPAT

"Teško onima što slaze u Egipat po pomoć i nadu u konje polažu, te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuć s uzdanjem u Sveca Izraelova, i od Jahve savjeta ne tražeć" (Iz 31,1).

Prorok Izaija upozorio je Izraela da ne postoji mogućnost pobjede budu li se nastojali boriti sa svojim protivnikom u svojoj vlastitoj snazi. Izaija 31 nudi savršenu sliku jalovosti pokušaja vođenja bitke s neprijateljem u našoj ljudskoj sposobnosti. Vjerujem da je ovo poglavlje danas slika i sjena neučinkovitosti naših pokušaja da porazimo požudu, navike i grijehe koji nas lako zavode, oslanjajući se na ljudske ideje i pomoć.

U vrijeme kad je Izaija pisao ovu poruku upozorenja, kralj Sanherib i asirska vojska već su prolazili kroz Judu. Na svom putu osvojili su većinu gradova i sad su planirali opsjesti Jeruzalem. Na hebrejskom riječ Sanherib znači "uspješan", a Asirija "grijeh u porastu". Spojene, te dvije riječi nude sliku opakog neprijatelja koji je imao veliki uspjeh protiv naroda Božjeg.

Doista, Asirija predstavlja svaki demonski, požudan duh koji dolazi protiv nas. A Sanherib je sam đavao, uvjeren da će nas uspjeti poraziti i dovesti u očaj. Vjerujem da nam Bog kroz ovo poglavlje želi pokazati kako đavao i njegove demonske horde donose valove iskušenja protiv crkve sa sve većom snagom i s mnogo uspjeha.

Ovo poglavlje je isto tako primjer kako će u posljednjim danima grijeh porasti. Pismo kaže da će društvo napredovati iz zla u gore (vidi 2 Tim 3,13) i da će crkva biti preplavljena prevarama i demonskim naukama. Vjerujem da to već vidimo. Demonske horde ubacile su se u sve medije i svaki oblik tehnologije, preplavljujući našu kulturu senzualnošću, golotinjom i perverzijama svake vrste. Kao što je prorokovano u Otkrivenju 12,15, sotona je "ispustio iz svojih usta za Ženom mlaz vode".

ponedjeljak, listopada 29, 2012

SAD POSTOJI NOVI SAVEZ by Gary Wilkerson

"On, naprotiv, pošto je prinio samo jednu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede Bogu s desne strane, gdje ubuduće čeka dok njegovi neprijatelji ne budu postavljeni podnožjem njegovim nogama. On je uistinu jednim jedinim prinosom učinio zauvijek savršenim one koje posvećuje" (Heb 10,12-14).

Kakva žrtva! Bog sad kaže da ovaj savez nije kao savez sklopljen s anđelima. On nije kao savez sklopljen s Adamom – kad je Adam podbacio. Niti je on kao savez obrezanja – kad su djeca Izraelova podbacila. On nije savez kao onaj sklopljen s Mojsijevim zakonom niti je on kao savez žrtve velikog svećenstva. Bog kaže da je ovo Novi savez sklopljen kroz njegova Sina Isusa Krista. To je bolji savez, izvrsniji savez, sveti savez. To je Kristov savez koji dolazi da nam donose novi život, novo stvorenje. On vadi staro i čini sve novo.

Ovo nije savez temeljen na našim djelima. To nije partnerstvo s Bogom. To nije da se Bog bavi svojim narodom pod uzajamnim uvjetima. To nije da Bog kaže: "Ja ću izvršiti ovo ako vi izvršite ono." Umjesto toga, Bog je rekao: "Je li vam dovoljno onih starih saveza? Jeste li sad dovoljno umorni od neuspjeha?" Jeste li se umorili i jeste li razočarani pokušavajući svojom vlastitom moralnom snagom pokazati koliko ste sveti pred Bogom? Jeste li se umorili gledajući sebe ravnopravnim s Bogom, kao da se Bog pogađa u svome savezu, a onda i vi, te stojite na jednakoj osnovi?

Riječ govori da je svaki pojedini savez koji je Bog davno sklopio imao jednu svrhu – da nam pokaže nesposobnost našega moralnog karaktera, nesposobnost da budemo ravnopravni s Bogom u držanju saveza (Heb 1,1). To nas konačno dovodi do točke – kao što to Bog čini kroz zakon i sada, čak u ova novozavjetna vremena – kad kažemo: "Ne mogu to sam. Ništa ti u mojoj ruci ne donosim, Gospodine. Ako ti ne uzmeš obje strane saveza, i tvoju i moju, ako ti sam ne ispuniš svoja obećanja meni i moja tebi, ne mogu opstati."

Sad postoji Novi savez!

petak, listopada 26, 2012

BOŽJA ZAŠTITNA SILA

Izaija upotrebljava sliku ptica da ilustrira Božju zaštitnu snagu nad svojim narodom: "Kao ptice što lepršaju krilima, Jahve na Vojskama zaklanjat će Jeruzalem, zaklanjat ga, izbaviti, poštedjet ga i spasiti" (Iz 31,5). Hebrejsko značenje ovoga retka je: "Kao što ptičja majka lebdi nad svojim mladima, tako će i Jahve, Bog nad Vojskama, raširiti svoja krila nad Jeruzalemom."

Bog je govorio Izraelu: "Ako želite biti zaštićeni od napada neprijatelja, onda se sakrijte pod moja krila. Ja ću vas štititi i pokrivati kao što kvočka pokriva svoje piliće. Ne morate više živjeti u strahu od svojih neprijatelja!"

Dopustite da vas pitam: Jeste li upravo sada u velikoj borbi? Suočavate li se s neprijateljem koji je presnažan za vas? Ako je tako, kako mislite ostati čisti, vjerni, slični Kristu, dok drugi oko vas padaju slijeva i zdesna? Kako ćete steći pobjedu na svojom požudom i iskušenjem kad sotona dolazi protiv vas poput ričućeg lava?

Bog jednostavno traži da odložite svoj mač i pouzdate se u njega da će on uzeti svoj mač za vas. On želi da dođete do točke kad ćete reći: "Gospodine, znam da ova bitka više nije moja. Toliko puta sam iznevjerio. Sad dolazim k tebi u jednostavnoj vjeri. Pomozi mi, Gospodine."

Gospodin vas potiče: "Oslonite se na mene usred svoje bitke. Sva vaša bitka je stvar vjere u moju snagu i spremnost da vas izbavim. Kad vas neprijatelj svladava, dođite k meni i izlijte mi svoju dušu. Tražite me svim svojim srcem i ja ću se boriti za vas."
Bitka nikada nije naša. Ona je uvijek Gospodnja.

"Svojim će te krilima zaštititi, i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju" (Ps 91,4-5).

četvrtak, listopada 25, 2012

NE SILOM

U nastojanju da postignu pobjedu nad tijelom, mnogi kršćani se danas brzo okreću stvarima koje je stvorio čovjek, upravo kao i Izrael. Jedan istaknuti primjer toga je ogroman broj knjiga na policama kršćanskih knjižara na temu kako pomoći sam sebi. Doslovce tisuće knjiga obećava siguran uspjeh kako popraviti, umiriti i pokoriti tijelo. Kamo god se okrenemo, nudi nam se tjelesna mogućnost za sve naše potrebe. Crkve obećavaju pomazane sastanke probuđenja na kojima se ispunjavaju sve naše duhovne potrebe molitvom ili dodirom. Evanđelisti nude trenutačno izbavljenje, trenutačno iscjeljenje, trenutačne riječi od Boga.

Istina je, Bog je Izraelu dao mogućnost da usred svoje situacije izabere ili njega ili tijelo. Rekao je: "Hajde, vršite svoju vlastitu volju. Kopajte duboko u svome unutarnjem čovjeku, proučavajte knjige, planirajte strategije, činite sve što znate. Ali još ćete uvijek ovisiti o ruci tijela. Nijedno od vaših nastojanja neće vam ni na trenutak donijeti pobjedu."

Što više proučavam Riječ Božju, jasnije mi postaje: sve ljudske borbe za izbavljenje od grijeha osuđene su na propast. Bog će nas s vremena na vrijeme pustiti da prolazimo kroz žmikanje dok se potpuno ne uvjerimo da moramo umrijeti svim nastojanjima tijela.

Kad je Izrael nastojao poraziti svoga snažnog neprijatelja kroz ljudsku snagu, Bog je odmah osudio to nastojanje: "… posrnut će pomagač, i past će onaj komu pomaže – svi će zajedno propasti" (Iz 31,3). Riječ Božja vrlo jasnim jezikom izjavljuje da sva pobjeda ovisi o njemu samom. Samo on ima silu da nas izbavi od naših neprijatelja.

Možete imati pobožnu volju, čvrstu moralnu pozadinu, neumrljan um. Zapravo, možete biti jedan od najčistijih ljudi koji hodaju zemljom, ali Biblija kaže da nijedan ljudski dar i nijedna ljudska sposobnost nikada neće biti učinkovita protiv đavla. Svojim vlastitim trudom uvijek ćete podbaciti.

Ako ste usred strašne borbe, morate naučiti riječ koju je Bog dao Zahariji: "Ne silom niti snagom, već Duhom mojim – riječ je Jahve" (Zah 4,6b)

srijeda, listopada 24, 2012

PRONALAŽENJE KLJUČEVA ZA POBJEDU

Dok sam proučavao Novi savez, njegove slavne istine iskočile su iz Božjih starozavjetnih bavljenja Izraelom. Pavao izjavljuje: "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,11). Osjetio sam da me Gospodin pita: "Davide, želiš li ključeve pobjede? Želiš li znati kako nadvladati grijeh, tijelo i đavla? Želiš li znati kako se boriti s neprijateljem? Ako je tako, onda pođi u moj Stari zavjet i naučit ćeš iz tamošnjih primjera. Zapisao sam ih za tebe da možeš naučiti lekcije pobožnosti."

U noći Pashe, nijedan Izraelac nije bio u opasnosti od anđela smrti koji je prolazio Egiptom. Svi muškarci, žene i djeca Božja počivali su sigurni i zaštićeni pod pokrivalom krvi kojom su bili poškropljeni dovratnici i nadvratnik njihovih domova (Izl 123). Ova slika sigurnosti predstavlja zaštitnu snagu krvi našega Gospodina nad njegovom djecom danas. Kao kršćani, trebamo biti ljudi koji vjeruju i pouzdaju se, ljudi koji Kristovom krvi imaju poškropljene dovratnike i nadvratnik svoga srca.

Izraelovo pouzdanje u krv zaklanog janjeta ostvarilo je u životima tog naroda mnoge stvari. Nije ih to zaštitilo samo od anđela smrti, nego ih je izvelo iz Egipta i izbavilo iz faraonova ropstva. Međutim, postojali su i drugi neprijatelji od kojih je Izrael trebao izbavljenje. Isto je tako i danas, naše pouzdanje u Kristovu krv daleko je više od postizanja spasenja za vječnost. Ono uključuje i oslanjanje na silu Božju da će nas izbaviti od svake utvrde neprijatelja.

Nemojte me pogrešno razumjeti, molim vas. Ako ste spašeni – živeći pod pokrivalom Kristove krvi, sigurni po vjeri u njegovo djelo na križu za vas – to je apsolutno divno. Ali što s vašom trenutačnom bitkom sa silom grijeha koja bjesni u vama? Što s vašim grijehom koji vas lako zavodi? Kakvu snagu imate da vodite bitku s tim neprijateljima vaše duše?

Činjenica je da ako smo i spašeni i zaštićeni Kristovom krvi, još smo uvijek u bitki s nadmoćnim vlastima, sotonskim silama, demonskim utvrdama. Moramo zahtijevati silu koja nam je na raspolaganju kroz Božji Novi savez, ali ta sila dolazi jedino po vjeri!

utorak, listopada 23, 2012

NOVI ČOVJEK

Božji Novi savez s nama ukratko se može iznijeti u jednoj snažnoj izjavi. To je njegovo neopozivo obećanje da će izbaviti svoj narod od vlasti grijeha – kroz silu Duha Svetog.

Ovaj Novi savez okončao je sa svim našim slabašnim nastojanjima da ugodimo Bogu kroz naše tijelo. To je kraj svih naših borbi da nadvladamo grijeh odlučnošću, snagom, donošenjem odluka ili bilo kojim drugim djelom tijela. Ukratko, Božji Novi savez skida s nas pritisak i stavlja ga posvema na njega.
Kroz ovaj Savez, Gospodin kaže: "Više vas neću tražiti da mi donosite pobožno srce. Umjesto toga, uklonit ću vaše srce od kamena i staviti u vas novo srce, srce koje će imati želju za mnom. Kroz silu moga Duha, proizvest ću u vama htijenje i djelovanje da mi se možete svidjeti" (Ez 11,19-20).

Jednostavnim riječima, Novi savez je kraj čovjeku u nama koji kaže: "Mogu to učiniti u vlastitoj snazi. Ako proveden dovoljno vremena u molitvi i proučavanju Biblije, ako pažljivo razmotrim svoje probleme, bit ću u stanju učiniti promjene u svom životu."
Božji Novi savez kaže zbogom tom starom čovjeku koji kaže da sve može sam i uvodi novog čovjeka koji kaže: "Ne mogu ništa u vlastitoj snazi, ali mogu sve kroz snagu Duha Svetog."

Jedna od najvažnijih stvari koju sam naučio iz proučavanja Novoga saveza jest da je u ovim danima tajna imati pobjedonosan životu. Kako će se vrijeme Kristova povratka primicati, đavao će protiv naroda Božjeg otpustiti divlje demonske sile kakve svijet nikada nije vidio.

Vidimo da se to već događa unutar zidova crkve. Sotona se ubacio u dom Božji s istančanim lažima, lažnim naukama, demonskim učenjima. Nažalost, kršćani koji nemaju moć rasuđivanja sve to gutaju. Mnoštvo se prevara i krivovjerja valja kroz crkvu i ja vas pitam kako će vjernici biti u stanju opstati u takva vremena?

Gospodin nam odgovara obećavajući da će on sam preuzeti taj problem. Uvjerava nas: "Ne bojte se! Ja ću tu stvar uzeti u vlastite ruke i kroz moj Novi savez s vama dati vam snagu protiv svakoga snažnog napada neprijatelja."