petak, svibnja 26, 2017

USKRSNUĆE OVDJE I SADA

Primio sam e-mail pastora koji je napustio svoju crkvu. Ovaj jadan čovjek pao je duboko u grijeh i izgubio je ženu i djecu. Čitav se njegov život raspao i našao se kako gleda smrti u oči.
U svom najcrnjem času pao je na koljena i zavapio za pomoć. Isus je došao k tom slomljenom, očajnom čovjeku i u njega udahnuo novi život. Ubrzo nakon toga nazvala ga je žena i rekla: "Nedostaje mi Isus. Možemo li pokušati ponovno?"
Danas taj pastor radi u jednom od naših rehabilitacijskih centara za ovisnike. Pogledajte Efežane 2,1-3: "(S Kristom oživi) i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema Eonu ovoga svijeta … Među ovima smo nekoć i mi svi živjeli u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjele tijela i svoga samovoljnog mišljenja i bili od naravi djeca srdžbe."
Možda ovo opisuje vaše iskustvo. Prije nego ste znali Gospodina, radili ste sve kako ste htjeli. Zahvaćeni duhom ovoga vremena, probali ste svaki grijeh i zadovoljstvo. Mislili ste da ćete "odložiti Boga" za kasnije. Vjerovali ste da će vas vaša dobra djela i donacije spasiti.
A onda je k vama došao Gospodin. "Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni – s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu" (Ef 2,4-6).
Ljubljeni, sve to je u vezi s dobivanjem novoga života koji se može naći jedino u Kristu. Pavao ne govori ovdje o konačnom uskrsnuću. On opisuje što Bog čini na zemlji – uskrsnuće ovdje i sada.

četvrtak, svibnja 25, 2017

JEDINO ISUS DAJE ŽIVOT

Bog to i misli kad kaže: "Plaća je grijeha smrt" (Rim 6,23).
Kroz 8. poglavlje Rimljanima, Pavao ističe uništavajuću stvarnost grijeha. On izjavljuje: "Ako živite po tijelu, umrijet ćete. Ako vas tjera požuda, ako živite jedino po osjećajima, to vodi u smrt. Tijelo je mrtvo zbog grijeha."
Ukratko, smrt znači ne imati život. A jedino Isus daje život, izjavljujući: "Ja sam uskrsnuće i život" (Iv 11,25).
S obzirom da nevjernicima nedostaje život, sve za čime teže vodi u smrt. To je razlog zašto se mnogi okreću alkoholu i "rekreacionim" drogama. Nadrogirati se za njih nije više samo tulumariti; naprotiv, to je pokušaj da otupe bol stvorenu grijehom, bol uzrokovanu stvarnom prazninom.
"Zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca, oni su se, izgubivši svaki ćudoredni osjećaj, predali raspuštenosti da sa svom pohlepom čine nečistoću svake vrste" (Ef 4,18-19).
Kakvo užasno stanje opisuje Pavao! On kaže: "Takvi su ljudi tako predani svijetu požude da su izgubili svaki ćudoredan osjećaj." Ukratko, otupjeli su za svaki osjećaj Boga ili života. U svome milosrđu, Gospodin poseže za svakom otupjelom dušom.
Pavao razlikuje stanje onih u Kristovu tijelu: "A vi niste naučili takvog Krista, samo ako ste ga čuli i u njemu (stojeći) podučeni kako je u Isusu istina. – (Velim i zaklinjem) da sa sebe skinete i odložite staroga čovjeka koji pripada prijašnjem načinu života, čovjeku koji u varavim požudama ide u propast, te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite" (Ef 4,20-23).
Pavao svoju poruku čini jasnom: "Možete biti podignuti iz mrtvih. Možete biti promijenjeni. Možete ući u novi život." Kakva nada!

srijeda, svibnja 24, 2017

ON JE VJERAN IZBAVITI

Jednom prilikom Pavao je propovijedao u Efezu, gradu koji je štovao božicu Artemidu. Srebrnari u Efezu obogaćivali su se prodajući male kipiće te božice. Ali kad se na sceni pojavio Pavao, propovijedao je: "Vaš bog je lažan. Samo je jedan pravi Bog. Njegov je Sin živio i umro kako bi oni koji su mrtvi u grijehu mogli živjeti."
Razbjesnjeli, srebrnari su shvatili da je na kocki njihova zarada te su raspirili svjetinu da uhvate Pavla, s namjerom da ga ubiju (vidi Dj 19,24-31).
Pavao je bio uvjeren da će umrijeti, tako da je na samom rubu smrti priznao: "… nevolja … nas je opteretila preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život" (2 Kor 1,8). I dodaje objašnjavajući: "Čak smo u sebi smatrali sigurnom smrtnu osudu, ali to bijaše da se ne bismo uzdali sami u se, nego u Boga koji uskrisuje mrtve" (2 Kor 1,9).
Recite mi, jeste li ikada bili tako nisko kao Pavao, u tako nemogućoj situaciji? Jeste li ikada ostali potpuno bez snage, tako duboko na dnu da ste čak izgubili nadu u život? Kad je Pavao rekao: "Izgubio sam nadu u život", rekao je da se suočio sa smrtnom osudom: "Čak smo u sebi smatrali sigurnom smrtnu osudu."
Ali na scenu je došao Bog i izbavio ga. Doživjevši čudo, pisao je crkvi u Efezu: "Bio sam podignut iz mrtvih. Gospodin me izvadio iz groba. Gledao sam paklu u lice, ali Bog me uskrsnuo!"
U biti Pavao svjedoči: "Gospodin me izbavio iz velike smrti – on me i dalje izbavlja – i vjerno će me izbavljati i u budućnosti."

utorak, svibnja 23, 2017

USKRSLI ŽIVOT OD BOGA

Kao kršćani, mi vjerujemo u uskrsnuće Isusa Krista. Nakon što je Gospodin bio razapet, Duh Sveti je ušao u grobnicu gdje je ležao i podigao ga. Zbog toga na Uskrs pjevamo da je Krist ustao iz groba, pobjednik nad svojim neprijateljima, i sad vlada zauvijek sa svojim svetima.
Isto tako vjerujemo da ćemo i mi Kristovom silom uskrsnuti. To će se dogoditi kad Isus ponovno dođe. Pismo kaže da ćemo se svi promijeniti u tren oka (vidi 1 Kor 15,52). Duh Sveti će nas podići s ove zemlje s nepropadljivim tijelima i postaviti nas u samu Gospodnju nazočnost. To je uskrsna sila koju Pavao opisuje u svojim poslanicama – sila Božja koja podiže mrtve!
Želim vam pokazati da Krist i danas podiže mrtve. Sad govorim o uskrsnom životu koji Bog donosi onima koji su duhovno mrtvi. Pavao opisuje tu vrstu životonosne sile u svojoj Poslanici Efežanima:
"S Kristom oživi i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema Eonu ovoga svijeta, prema gospodaru zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu među nevjernicima. Među ovima smo nekoć i mi svi živjeli u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela i svoga samovoljnog mišljenja i bili od naravi djeca srdžbe kao i svi ostali.
Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni! – s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu" (Ef 2,1-6).

ponedjeljak, svibnja 22, 2017

ISUS ŽELI RAZBITI STARE OBRASCE - Gary Wilkerson

Ako smo vezani strahom, to može izazvati da se odupremo zakoračiti u vjeri. Ali Isus ima lijek za naš strah. Za Blagdana sjenica, on se digao i izjavio: "Ova rijeka žive vode neće biti zaustavljena. Tko god vjeruje u mene, ova će ga voda hraniti životom. Ona će istjecati iz njega poput rijeke, pokazujući dobrotu nebeskog Oca" (vidi Iv 7,37-38).
Kad je naše uplašeno srce osvježeno, jedna stvar koja utječe u nas je neustrašivost: "Sve mogu u onome koji mi daje snagu" (Fil 4,13). Mnoštvo kršćana poznaje ovaj redak kao dragocjeno obećanje. Ali on je i više od toga – on je stvarnost. Primjerice, mi ne moramo skupljati hrabrost da bismo svjedočili o Isusu jer nam je on daje. Zapravo, on uzrokuje da se ona ulijeva u nas.
Ova promjena događa se na dva načina: (1) osvježenjem u različitim okolnostima i (2) dubokim osvježenjem. Kad Bog osvježava naše okolnosti, on mijenja stare obrasce. Pogledajmo dva uobičajena područja: financije i brak. Ako ste pali u financijski problem, on vas može osvježiti otkrivajući vaše nezdrave obrasce trošenja i uvjeravajući vas da ih promijenite. On vas može voditi da tražite financijski savjet koji će vam pomoći da zamijenite te obrasce i postanete mudri upravitelj.
On možda želi razbiti stare obrasce u vašem braku, obrasce koji vas drže zaglavljenog u otvrdnulom stanju, bez ljubavi. Previše parova kaže jedan drugomu: "Uvijek si takav", ili: "Učinio si to prije pet godina", ili: "Nikada se nećeš promijeniti." Važno pitanje za svaki par je: "Kako mogu najbolje vjerovati o svom supružniku i još se uvijek ponašati realno s našim stvarima?" To započinje s dugmetom za osvježenje. Vrlo se malo problema u bračnom odnosu rješava preko noći: većina zahtijeva ustrajnu milost svakoga dana.
Upamtite, Isus je spreman osvježiti nas obiljem milosti svaki put kad je trebamo.

subota, svibnja 20, 2017

SUOČAVANJE S NEPRIJATELJEM FRONTALNO - Nicky Cruz

U jednom od najcitiranijih psalama kralja Davida, a ipak najčešće pogrešno shvaćenim, on kaže: "Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni" (Ps 23,4). Ja ne mislim da je David tražio Boga da ukloni ovo zlo; on je tražio da bude guran prema bitki, da bude prisiljen suočiti se s neprijateljem frontalno. On je bio spreman poći u rat sa sotonom, a ne se skrivati od njega!
Kad je apostol Pavao nadahnjivao svoju braću u vjeri da se sjete svoje svrhe kao kršćana i svoje nagrade u nebu, rekao im je da "tješe jedan drugoga tim riječima" (1 Sol 4,18). Zapravo je rekao: "Gurajte jedan drugoga naprijed u bitki protiv zloga."
A kad je Isus obećao svojim učenicima da će nakon njegove smrti doći Utješitelj, to je bila najava rata. Duh Sveti će ih i nadahnjivati i davati im snagu za frontalno duhovno vojevanje. To je jedna dimenzija Božjeg Duha koja je vrlo stvarna, međutim, prerijetko je razumijemo i prihvaćamo.
Ako želite vidjeti Duha Božjeg na djelu u punini slave na zemlji, krenite na prve linije bojišnice gdje se vodi žestoki rat između dobra i zla, bitka za ljudske duše. Ako želite osjetiti sotonin gnjev, samo provedite neko vrijeme na njegovu terenu razgovarajući s ljudima koje drži u ropstvu i govoreći im o Isusu. Gledajte ga kako podiže svoju ružnu glavu kako bi vas pokušao zastrašiti i ismijati.
Sotonu ništa toliko ne ljuti i ne čini ga nervoznim kao kad netko od Božjega naroda nosi svjetiljku milosti u vlažnu tamu njegove tamnice. To je kad se on najžešće bori i kad mi vidimo Duha Svetog najsilnije sjati.
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, svibnja 19, 2017

VIDJETI I UPOZNATI BOŽJU LJUBAV

Tragično, ali vjerski svijet stoljećima je podijeljen. Generacijama unatrag strašne su podjele gurale kršćane jedne protiv drugih. Brat je išao protiv brata, sestra protiv sestre te su čitave denominacije bile razorene.
Istina je da ja iskreno ljubim svoga brata jedino ako mogu zajedno s njim stajati u štovanju Isusa. Znam da uistinu ljubim svoga brata ako mogu s pouzdanjem stajati pred Kristovim prijestoljem znajući da nemam ništa u srcu protiv njega. I znam da uistinu ljubim svoga brata ako imam istu ljubav za njega koju je Isus pokazao meni.
Dakle, kako mi uistinu ljubimo jedan drugoga kao što nas ljubi Krist?
To se događa kad opraštamo onima koji su nas povrijedili, upravo kao što je Krist nama oprostio.
To se događa kad posežemo za otpadnicima, čineći sve u svojoj moći da ih obnovimo.
To se događa kad druge cijenimo više od sebe.
Dragi sveti, vruće vas danas molim: odložite su gorčinu, borbe i nepoštovanje. Ne sprečavajte blagoslov Božji u svom životu i domu. Poslušajte njegovu novu zapovijed i sjetite se njegove Riječi: "Po tome će svi znati da ste moji – ako ljubite jedan drugoga" (vidi Iv 13,35). Izgubljeni će vidjeti i upoznati Božju ljubav kroz njegove poslušne, radosne i požrtvovne ljude – crkvu. Amen!
"Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe" (Fil 2,3).

četvrtak, svibnja 18, 2017

ILUSTRIRANE PROPOVIJEDI

Svijet treba ilustrirane propovijedi, snažne osobne primjere, Božje ljubavi.
U Ivanu 17,21 Isus je molio: "… da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao."
Sjetite se, čak i u svojim posljednjim trenucima, Isus je još uvijek čeznuo za izgubljenim čovječanstvom. I davao je svojoj crkvi specifičnu uputu kako zadobiti izgubljeno mnoštvo. Razmotrite njegove posljednje riječi na tu temu: "Budite kao jedno! Odbacite sve borbe i podjele da svijet može vjerovati u mene."
Možda mislite: "To zvuči naivno. Hoće li crkva stvarno dosegnuti otvrdnula srca na taj način? Zar jednostavno ljubiti jedan drugoga uistinu osigurava nadnaravnu silu da se suzbije mržnja?"
Odgovor je da, da i da – apsolutno! Prema Isusu, snažna Božja ljubav najjasnije se otkriva svijetu bezuvjetnom ljubavlju među njegovim ljudima.
Upravo sada je jedna od sotoninih osnovnih strategija protiv crkve da unese podjelu i borbu. Kamo god pogledam u Kristovu tijelu širom svijeta, uvjeren sam da su na zadatak unutar crkvenih zidova poslane horde demona. Njihov cilj je uništiti ljubav kršćana jednih za druge.
Đavolja strategija je suptilna: on u Kristovu tijelu huška rasu protiv rase i bogate protiv siromašnih. Rasna se borba širom svijeta posebno hrani kroz televiziju i druge medije. Nisam godinama vidio bljuvanje takve rasne netrpeljivosti, a ona se sad uvlači i u dom Božji.
Zahvalan sam Bogu da u crkvi Times Square otpočetka nije važna boja kože niti razlika između bogatih i siromašnih. Svi koji prođu kroz naša vrata tretirani su s istim poštovanjem i dobrodošlom ljubavlju. Uživamo u Božjem blagoslovu mnoge godine i vjerujem da je to djelomično i zato što smo poslušni Kristovoj zapovijedi da ljubimo jedni druge kao što je on ljubio nas.

srijeda, svibnja 17, 2017

ZADOBIVANJE POZORNOSTI IZGUBLJENE GENERACIJE

Dok je bio s učenicima uoči svoga raspeća, Isus ih je upozorio: "Neke od vas će odbaciti, neke zatvoriti, neki će biti ubijeni. I svi ćete biti progonjeni" (vidi Iv 16,2). Kakva poruka za početak!
Međutim, u isto vrijeme Isus im daje riječ upute kako dosegnuti onu generaciju nakon što on ode. Ova uputa nije imala ništa s metodama evangeliziranja. Isus je već rekao učenicima da trebaju poći u sav svijet i propovijedati evanđelje i bilo je jasno da će im za to trebati sila Duha Svetoga.
Isus im je jasno rekao: "Ako poslušate ovu novu zapovijed, svi će ljudi znati tko ste. I znat će točno gdje stojite. Mogu vas mrziti, nazivati fanaticima i izbacivati iz svojih sinagoga, ali znat će da ste moji."
Evo što je Isus rekao svojim učenicima: "Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga" (Iv 13,34). To nije opcija; to je Isusova zapovijed. I upravo tu treba započeti svaki evangelizacijski trud.
Vidite, Pismo je jasno da trebamo hraniti siromašne i crkva će uvijek to vjerno činiti. Moramo činiti mnoga dobra djela kroz koja neustrašivo propovijedamo Krista. Ali da bismo probili "gustu tamu", moramo se držati ove nove Isusove zapovijedi. Krist objašnjava: "Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici" (Iv 13,35).
Prema Isusu, jedino ta specifična ljubav – ljubav za druge vjernike – steći će pozornost izgubljene generacije. To je ista vrsta požrtvovne ljubav, ljubavi koja se odriče sama sebe, koju je Isus pokazao svakome od nas. A takva ljubav za našu rodbinu po Kristu ne može se postići samo riječju, nego mora biti i u djelu.

utorak, svibnja 16, 2017

BOŽJA NEVJEROJATNA PONUDA MILOSRĐA

Ovih se dana mnogo govori o strašnom stanju našega svijeta. Nacija za nacijom je u problemu, na rubu ekonomske katastrofe. Međutim, usred svega straha i muke, Bog još uvijek ljubi i spašava izgubljene duše.
Njegovo čudnovato djelo spasenja nikada se ne mijenja – na njega ne utječe ekonomija. Njegov Sveti Duh koji poziva i osvjedočuje nije spriječen nikakvim stanjem na Wall Streetu ili posrnulim globalnim financijama. Božja spasonosna sila nikada nije ograničena smanjenjem bankovnih računa.
Činjenica je da naš Gospodin nikada ne ispravlja svoja obećanja. Ona su uvijek "da i amen" u sva vremena i u svakoj prilici (vidi 2 Kor 1,20). Bog nije obećao da će ispuniti sve naše potrebe osim kad smo nezaposleni. I nije obećao da će biti Jahve Jire, naš skrbnik, osim kad ekonomska vremena postanu zastrašujuća.
Obećanja našega Gospodina nikada se ne mijenjaju! A to uključuje i njegovo obećanje o spasenju izgubljenih. Kad nam je Bog zapovjedio da idemo u sav svijet da zadobijemo izgubljene, on nije uključio klauzulu izuzeća. Nije rekao: "Propovijedajte evanđelje moga Sina Isusa Krista svim nacijama – osim u teška vremena." I nikada nije rekao: "Vjerujte za spasenje mnogih – osim kad je veliko potresanje u svijetu."
Hvala Bogu, on nikada nije rekao da je svijet previše pokvaren, previše otvrdnuo, previše predan požudi, da bi bio dosegnut njegovom Radosnom vijesti. Ni u koje vrijeme u povijesti Gospodin nije ograničio svoje nježno milosrđe – i nikada neće. Upravo sada, Amerika i ostatak svijeta još uvijek mogu biti pošteđeni kazne – bude li pravo pokajanje. Svakako, takvo pokajanje zahtijevat će veliku poniznost i masovni povratak Gospodinu. Ali naš Bog nikada nije opozvao svoju nevjerojatnu ponudu milosrđa.

ponedjeljak, svibnja 15, 2017

TA STIJENA JE BILA KRIST - Gary Wilkerson

Kad su djeca Izraelova bila u pustinji, mučila ih je žeđ i počeli su se prepirati s Mojsijem: 'Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš ...?' 'Što ću s ovim narodom! – zazivao je Mojsije Jahvu. – Još malo pa će me kamenovati.' 'Istupi pred narod! – rekne Jahve Mojsiju. – Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.' Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina" (Izl 17,3-6).
Detalji ovoga prizora – i Božje suosjećanje za narod – ponovno su odigrani kroz Isusovu žrtvu. Krist je stijena koja je bila udarena za naše prijestupe dok smo bili izgubljeni i lutali. I on je živa voda koja nas održava. Pavao nam kaže: "Ne želim da zaboravite, draga braćo i sestre, o našim očevima u pustinji jednom davno … jer oni su pili iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist" (1 Kor 10,1.4).
Prizor u pustinji pokazuje što Isus čini za ljude koji mrmljaju: on na sebe uzima njihovu kaznu. On izjavljuje: "Ja ću stajati osuđen za njih; ja ću biti bičevan; ja ću biti pribit na križ umjesto njih – sve zato da bi oni mogli primiti bogat život." Neki kršćani proigraju ovaj strahovit dar držeći se gorčine. Pavao ide dalje i kaže: "Ali većina njih nije bila po volji Bogu, budući da su poubijani u pustinji. To se dogodilo kao upozorenje nama" (1 Kor 10,5-6).
Naši životi mogu uvenuti u gorčini ili možemo biti oživljeni divnom milošću koju nam Bog nudi – to je naš izbor.

subota, svibnja 13, 2017

ŠTO JE PROBLEM? - Jim Cymbala

Danas je veliko iskušenje u kršćanstvu učiniti našu poruku tako ukusnom masama da izgubimo element vatre. "Ivan svima izjavi: 'Ja vas, istina, krstim vodom. Ali dolazi jači od mene, komu ja nisam dostojan odriješiti sveze na obući; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem'" (Lk 3,16).
Mi stvaramo bogoslužja ispunjena slatkišima i pahuljicama. Ali to neće proširiti Kraljevstvo i vidjeti Isusa proslavljenog. Ljudi ne mogu doći Bogu bez vrućeg djela Duha Svetog.
Nikada neću zaboraviti osobno iskustvo s Bogom prije više godina kad sam bio nov u službi. Molio sam sâm prije službe u utorak navečer. U to vrijeme crkva je bila u maloj oronuloj zgradi i znao sam da će na taj večernji molitveni sastanak doći manje od deset ljudi. Molio sam da Bog privuče u crkvu više ljudi i poveća oduševljenje zajednice.
Dok sam molio, Duh Sveti je radio. Otišao je do same moje srži i rekao: "Glavni problem nije nedostatak ljudi i njihova duhovna nezrelost. Ti si onaj koji trebaš biti promijenjen. Tebi nedostaje suosjećanje za ljude i ne ljubiš ih onako kako bih ja želio. U svojoj nesigurnost samo pokušavaš obaviti još jedan sastanak."
Radi se o vatri! Radi se o prodoru! To nije bilo lako čuti. Završio sam ničice pred Bogom. Došao sam tražiti Boga da mi pomogne s problemima svih ljudi u crkvi, a umjesto toga, njegova vatra prodrla je u moj problem.
Kad Duh radi u našem životu, on nas čuva od površnih isprika i igara krivnje koje volimo igrati. Plamen vatre odnosi sve lažno i vodi nas k istini.
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom.

petak, svibnja 12, 2017

GOSPODIN JE SPASITELJ SVOME NARODU

Dok čitam Stari zavjet, nalazim svoju vjeru vrlo ohrabrenom primjerom koji je ostavio David. Divim se njegovoj odlučnosti da čuje Boga usred svojih pogibeljnih vremena.
Nakon jedne bitke, dok su on i njegova vojska bili tri dana na putu kući, njihovo su selo iznenada napali Amaleki. Ovaj žestok neprijatelj oteo je obitelji Davida i njegovih ljudi i spalio čitavo mjesto. Zamislite prizor kad su se vratili: "Kad je dakle David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri odvedeni u ropstvo" (1 Sam 30,3).
Zamišljam te silne ljude kako hodaju okolo zapanjeni i zbunjeni, vičući u agoniji: "Kako se to moglo dogoditi? Zašto je Bog to dopustio?"
"Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoše glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za plač" (1 Sam 30,4).
Ovaj nam prizor iz Davidova života pokazuje da postoji vrijeme za plakanje kad udari nesreća. Na kraju krajeva, ovo nije bila mala tragedija. Nije gubitak domova, stoke ili usjeva uzrokovao da Davidovi snažni ljudi zaplaču; preko toga bi ubrzo prešli. Naprotiv, njihove je duše probola prijetnja njihovim ljubljenim ženama i djeci. A ono što je slijedilo iza ovog prizora moglo je biti još pogubnije za Davida: "David se našao u velikoj nevolji, jer su ljudi počeli govoriti da će ga kamenovati, budući da su svi bili ogorčeni" (1 Sam 30,6).
Ljubljeni, kad se pojavi strašna kriza, čak i najpobožniji među nama mogu iskusiti da im srce zadrhti, iznenadan nalet straha. U takva vremena nije grijeh imati trenutak duboke tjeskobe. Ali Gospodin želi da svako umorno, uznemireno srce čuje: "Ne boj se! Ohrabri se, jer Gospodin je Spasitelj svome narodu."

četvrtak, svibnja 11, 2017

NJEGOV NADNARAVNI OGANJ

Izaija je vapio: "Gospodine, ti si naš Otac i mi smo tvoj narod! Otkrij se i pohodi nas još jednom" (vidi Iz 64,8-9).
Stoljećima kasnije, isti vapaj čuo se među drugim ostatkom – sto dvadesetoricom koji su se okupili u iznajmljenoj sobi u Jeruzalemu. Bilo je to vrijeme vrlo slično Izaijinom – razdoblje velikih vjerskih svetkovanja, s mnoštvom koje je hrlilo u hram iz svih dijelova Izraela. Bile su to raskošne svečanosti i sinagoge su vrvjele religioznim ljudima. Međutim, ljudi su prolazili kroz sve to držeći uglavnom samo obrede.
Možda se pitate: "Kako to može biti? Bila je to generacija koja je sjedila pod gorljivim propovijedanjem Ivana Krstitelja. Generacija koja je vidjela Boga u tijelu – Isusa – kako hoda među njima i vrši čuda." Međutim, bili su beživotni, suhi, prazni.
Sam je Isus plakao nad tim vrlo religioznim ljudima. Rekao im je: "Izvana izgledate pobožno i činite milosrdna djela. Ali iznutra ste mrtvi." Oni nisu bili razbuđeni znacima i čudima koja je Isus činio. Nisu bili ganuti kad je izbacivao demone, oslobađao ljude koji su godinama trpjeli od demonskog ropstva. A na kraju su ga i odbacili, okrećući se od Božje ponude milosti.
Međutim, Gospodin nije nikada digao ruke od svoga naroda. Proročki je rekao sto dvadesetorici svojih učenika: "Ja ću pustiti kišu moga Duha na svako tijelo." Da bi ih pripremio za to, naložio im je: "Idite u Jeruzalem i čekajte dok ne dođem."
Kristova poruka njegovim sljedbenicima bila je u biti ovo: "Kad budete zajedno, oganj će pasti na sve okupljene i vaša će se srca rastaliti. Moj nadnaravni oganj uklonit će sve planine – u vašim bližnjima, u Židovima oko vas i u svim nacijama. Tvrdoća i nevjera će se rasplinuti i tisuće će biti spašene u jednom satu. Samo spominjanje moga imena uvjerit će i osvjedočiti mnoge."

srijeda, svibnja 10, 2017

STJECANJE SNAGE

U vrijeme kad su veliki sudovali padali na naciju svuda oko njega, Izaija je svjedočio da je imao dvostruki dio mira.
Isti divan položaj koji je Izaija imao u ona opasna vremena na raspolaganju je i nama. Ovo obećanje odmora odnosi se na sve "čiji um je čvrsto na tebi" (vidi Iz 26,3).
Iako je Izaija bio svladan onim što je vidio da se događa u njegovu svijetu, Pismo otkriva da je uživao veliki spokoj. Dva su razloga bila za to:
Prvo, dok su se postavljali sudovi da udare naciju, Izaija je bio u neprestanom zajedništvu s Bogom u molitvi: "Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi" (Iz 26,8). Izaija je bio spreman na sve jer je već "molio bez prestanka".
Moram vas pitati: Dok oluje bjesne, odlazite li Gospodinu u molitvi kao Izaija? Ako odlazite, onda stječete snagu, jer vaš je um već usredotočen na ljubav vašega suverenog nebeskog Oca i on vam neprestano otkriva svoju snagu i ohrabruje vas da ćete uspjeti.
Apostol Pavao umiruje nas ovom uputom: "Uostalom, braćom sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli" (Fil 4,8).
Drugim riječima: "Čuli ste za sva upozorenja. Sad obratite pozornost na ono što otkriva Božja Riječ i što govore njegovi stražari. I, na kraju, usredotočite svoje misli na Isusa i njegovu dobrotu."

utorak, svibnja 09, 2017

ONI KOJI SE UZDAJU

Apostol Pavao opisuje naša vremena kad piše: "U posljednje će doba nastati teška vremena … zli će ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, napredovati iz zla u gore" (2 Tim 3,1.13). Sjetite se 90-tih kad su velike hipotekarske tvrtke zavele i prevarile s rizičnim kreditima siromašne, neuke i nezaposlene. Ne znajući, ti su ljudi bili namamljeni da potpišu hipoteke koje nikada neće moći otplatiti i kad je došao dan naplate, ostali su bez domova. Zbog ove prevare, ugledne su banke propale, ali njihovo rukovodstvo iskočilo je sa "zlatnim padobranom" od višemilijunskih dolarskih iznosa.
Čitao sam o jednom takvom rukovodiocu koji je održao skupi domjenak s plesom cijele noći i alkoholom koji je tekao, znajući dobro da će njegova tvrtka propasti. On i drugi divlje su tulumarili usprkos tome što su znali da će stotine tisuće izgubiti svoje domove. To je jasno ispunjenje proročanstva u Sefoniji 1,9:"(Oni) preko praga poskakuju, koji dom gospodara svojega pune."
Što mislite, kako dugo će Bog podnositi takvo ludilo, takvo izrugivanje njegova imena? Gospodin ima konačnu riječ po tom pitanju i on kaže: "Kaznit ću u taj dan sve (njih)" (Sef 1,9). Ukratko, "posramit ću ih".
"Mačem će vlastito srce probiti, slomit će se njihovi lukovi (bogatstvo)" (Ps 37,15). Čak i dok ovo pišem, dva su milijardera "iskočila" jer je njihovo bogatstvo nestalo preko noći.
U isto vrijeme dok Gospodin plaća bezbožnima, on će nagraditi one koji se uzdaju u njega.
"Uzdaj se u Gospoda i čini dobro, počivaj na zemlji i hrani se vjernošću" (Ps 37,3).

ponedjeljak, svibnja 08, 2017

POSLUŠNOST BOGU - Gary Wilkerson

Nismo svoji, nego njegovi! To započinje kad postanemo novo stvorenje u Kristu i više ne živimo za sebe. Naše svjedočanstvo postaje: "Jednom sam bio izbuljen, ali sada sam nađen. Podlažem mu svoj život neprestano."
U Ivanu 7 čitamo da Isus nije putovao izvan Galileje jer su Židovi tražili da ga ubiju. Međutim, približio se židovski Blagdan sjenica i njegova su braća htjela da pođe s njima u Judeju kako bi mogao biti prepoznat i dao se upoznati svijetu. Isus im je odgovorio: "Vi uziđite na ovaj blagdan. Ja ne uzlazim na ovaj blagdan, jer se još nije ispunilo moje vrijeme" (Iv 7,8).
Ali zatim se u ovom prizoru u Isusovom životu dogodilo nešto neobično. Odmah sljedeći redak kaže: "Ali kad su njegova braća uzišla na blagdan, tada i on – ne javno, već kao tajno – uziđe" (Iv 7,10). Zašto je Isus rekao da neće ići, a onda odlučio poći? Očito je čuo Oca. Jedne minute rekao je svojoj braći: "Nije moje vrijeme", a onda mu je za dan ili čak sat, a možda i odmah, Otac rekao: "Ovo je pravo vrijeme, pravi čas. Idi!"
Ja često želim donositi vlastite odluke u životu umjesto da se podredim Božjim putovima. Pozvani smo osloniti se na njega, tražiti njegovo vodstvo, čekati da nas on vodi za glavne odluke u životu. Ali čineći tako, možemo misliti da je naš život sužen. Tokom godina, ja bih povremeno rekao ženi: "Ponekad bih volio da ne moram to provjeravati kod Boga." Zapravo sam zavidio onima koji se prijave za neki posao ako ga žele ili pokupe svoje stvari i jednostavno se odsele kad žele živjeti negdje drugdje.
Ne mislim da samo ja imam takve misli. Poslušnost Bogu i podlaganje našega života njegovoj volji i vodstvu je žrtva, ali blagodati su bezbrojne. Ako uskladimo naše srce s njegovim, to će nam dati snagu za sve.

subota, svibnja 06, 2017

NEKA VAS NIŠTA NE ZADRŽI - Carter Conlon

Kad odaberete ići s Bogom, sve što je jednom imalo silu da vas zadrži mora vas pustiti. To je dobra vijest! "Tada odgovore Laban i Betuel: 'Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reći ni da ni ne. Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao" (Post 24,50-51).
Laban i Betuel predstavljaju bivše autoritete u Rebekinu životu koji su je zadržavali. Međutim, sve što su oni sad mogli reći bilo je: "Mi ne možemo reći ni ovako ni onako jer to dolazi od Gospodina." Drugim riječima, ne postoji sila pakla, ni prošlo iskustvo, ni riječi koje su izgovorene nad vašim životom, ništa što bi vas moglo zaustaviti da budete sve ono u što vas je Bog pozvao da budete u Kristu! Svaka zatvorska vrata moraju se otvoriti; svaki okov mora vas pustiti. Sve što vi morate učiniti je da se dignete i poslušate glas Božji.
Obećavam vam jednu stvar: Kad odaberete živjeti za Boga, imat ćete nevjerojatan život! Da, kad ga odlučite potpuno slijediti, postojat će teški dani. Međutim, kad dospijete do kraja svoga putovanja, shvatit ćete da ne biste zamijenili ni jedan dan, jer ste donijeli slavu Kristovu imenu.
Svakako, upravo kao Rebeka, svatko od nas mora donijeti odluku da će u potpunosti slijediti Krista. To je osobni odabir da ćemo hodati u čistoći, biti na raspolaganju za potrebe drugih, upoznati Očevu velikodušnost i biti u stanju reći drugima o tome. I tako vas danas poslanik koji stoji pred vama, Duh Sveti, pita: "Hoćeš li biti zaručnica koja je prikladna za Sina moga Gospodara?"
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001.

petak, svibnja 05, 2017

ŽIVOT NA OBEĆANJIMA

"Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina … Ponižavao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih" (Pnz 8,2-3).
Ja ponavljam ove riječi tijekom dana: "Živim o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih."
Ako se Božjoj Riječi ne može vjerovati – ako Biblija nije nadahnuta Riječ Božja – onda je život uzaludan. Ne može biti nade na licu ove zemlje.
Kad je ova riječ u Ponovljenom zakonu došla do Izraela, stanje u pustinji je bilo vrlo zastrašujuće za njih. Bog je dopustio da iskuse žeđ i bolove od gladi, a sad iz samih usta Gospodnjih čujemo ove riječi: "Ponižavao sam vas i dopustio da trpite glad i žeđ. Zašto? Sve zato što sam htio da znate da se možete pouzdati u mene. Možete živjeti na mojim obećanjima."
Bog ne bi dopustio da njegov narod gladuje ili umre od žeđi. On je točno znao što će učiniti da ih izbavi. A, ljubljeni, Bog ima plan i za vaše izbavljenje.
O, kako nam je potreban Duh Sveti da nas vodi i tješi u naša teška vremena! Bez njegove nazočnosti, njegova vodstva, njegova svakodnevnog izlijevanja snage, nitko od nas ne bi mogao uspjeti. Nikakva ljudska odlučnost ne može preživjeti dnevno testiranje koje podnosimo na tom putu.
Mi se dnevno moramo bacati na otkrivenu Riječ Božju i uzdati kako će Duh Sveti učiniti da nam ona postane život. "Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njegova … Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori" (Ps 33,6.9).

četvrtak, svibnja 04, 2017

U NAMA JE KRIST

Put prema nadi je put trpljenja, žalosti i boli. Kako god ste pobožni, brižni i dobri, ako je Krist u vama, postat ćete dionik njegovih trpljenja.
"Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama" (1 Pt 4,13). Petar nam jasno kaže: "Radujte se u svojim patnjama." I Pavao kaže nešto slično: "Radujmo se u nadi slave Božje" (Rim 5,2).
Radovati se u trpljenju? Ovo je jedna od onih tvrdih riječi Pisma, zapravo jedna od najtvrđih. Međutim, Pavao ide čak dalje: "Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama" (Rim 5,3). Pavao ovdje ne govori o uzvikivanju ili klicanju koje trebamo činiti usprkos našoj kušnji. Naprotiv, ono o čemu on govori je jednostavno biti u stanju vidjeti Isusa u našoj kušnji. Usprkos našim vrlo stvarnim ljudskim strahovima, usprkos situacije koja se čini krajnje beznadna, još uvijek možemo reći: "Bog će osigurati put."
Neki kršćani možda tvrde: "Put nade jednostavno je ovo: moja nada počiva u 'Krist u vama, nada slave'" (Kol 1,27). Vrlo istinito. Ali ako je Krist u nama, on će nas voditi putem koji Pavao opisuje. Vidite, Duh Sveti želi da naša nada bude više od teološke fraze. Ona mora biti nada, pouzdanje koje je postojano, sa sigurnim temeljem pod sobom. Ukratko, naša nada treba biti: "'Krist u nama' radi u nama."

srijeda, svibnja 03, 2017

NA PUTU K SVETOSTI

Pavao potvrđuje naše pravo stanje s Bogom kroz Krista: "Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom. Ali ne samo to već se i ponosimo u Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu, po kome smo sada postigli izmirenje" (Rim 5,10-11).
Iako nas naša srca osuđuju, Ivan nam kaže: "Ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika" (1 Iv 2,1). Dopustite mi dati primjer ovoga iz Isusova vlastitog života.
Dan prije nego je Krist bio razapet, oprao je noge svojim učenicima. Rekao je ovim vrlo nesavršenim ljudima: "Tko je okupan, treba mu oprati samo noge. On je potpuno čist. I vi ste čisti, ali ne svi" (Iv 13,10). Možda se pitate: "Kako je Isus mogao reći tim učenicima da su čisti?" Svaki običan promatrač tog prizora zapanjio bi se nad ovom Isusovom izjavom. Jedanaestorica muškaraca kojima je to rekao već su pokazala ponos, nevjeru, sebičnost, ambiciju, gramzljivost, nedosljednost, osvetoljubivost. Činjenica je da je Krist dao ovu izjavu o njima jer ih je on odabrao. On ih je stavio na put k svetosti. Sve je to bilo po milosti!
Isus je isto tako znao što je u srcima tih učenika usprkos njihove krajnje nesavršenosti. Štoviše, unaprijed je gledao na vrijeme slomljenosti i skrušenosti u koje su ulazili.
Recimo da vas zamolim da nabrojite sve grijehe koje su ti učenici počinili. Vjerujem da bih sa sigurnošću mogao reći kako smo i vi i ja krivi za sve te iste grijehe u određenim razdobljima svoga životu. Međutim, Isus ima odgovor za sve nas: "Opravdani vjerom u  miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu" (Rim 5,1).

utorak, svibnja 02, 2017

NAPREDOVANJE U NADI

"A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga" (Rim 15,13).
Kad se, prema Pavlu, dolazi do predmeta nade, mora biti uključeno djelo Duha Svetog. Dakle, kako napredujemo u nadi, kao što Pavao moli za nas da činimo? Kako se radujemo u nadi? I kako postižemo potpunu sigurnost toga? Svakako, sjeme nade posijano je kod spasenja, ali u našem hodu s Isusom mora doći do sazrijevanja nade.
Knjiga Hebrejima nam govori da imamo nadu koja služi kao "pouzdano i čvrsto sidro duše koje prodire u prostor iza zastora" (Heb 6,19). Ukratko, put do nade započinje potpunim uvjerenjem da smo u ispravnom odnosu s Bogom. Govorimo o uvjerenju da imamo mir s Bogom. A Pavao dopunjuje to uvjerenje izjavljujući: "Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu" (Rim 5,1).
U poznatoj staroj crkvenoj himni, pisac Edward Mote izjavljuje: "Moja nada sagrađena je ni na čemu drugom nego na Isusovoj krvi i pravednosti." Doista, ovo je mir: vjerovati Božjem obećanju da me on po vjeri u prolivenu Kristovu krv smatra (računa) pravednim. On to čini tako iako nisam savršen. I njegova pravednost nije mi dodijeljena ni zbog čega dobrog što sam učinio, nego jedino po vjeri.
Činjenica je da nemate staložen mir ni pravu nadu sve dok se više ne kolebate u vezi s vašim prihvaćanjem u Kristu. To prihvaćanje nije bazirano na onome za što vas vaše tijelo ili đavao optužuju. Ono je isključivo bazirano na onome što Bog vidi da ste u Kristu.

ponedjeljak, svibnja 01, 2017

AKO STE ŽEDNI - Gary Wilkerson

Rano u svojoj službi, Isus je navijestio o sebi ovo: "U posljednji dan, glavni dan blagdana, Isus je stajao i vikao" (Iv 7,37). Isus nije samo dao izjavu; on je vikao. Čekao je do glavnog dana blagdana da se digne i da svoju najavu: "… vikao je: 'Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: 'Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode'" (Iv 7,37-38).
Ovo je bilo daleko više od teološke izjave; ovo je bio čin suosjećanja. Mrtva religija demoralizirala je narod Božji. Trebala ih je krijepiti, ali ostavljala ih je potpuno bez života. Sad je Isus navijestio: "Ja sam vaša čaša hladne vode, osvježavajući izvor koji nikada ne presušuje. Možete piti iz mene da otkrijete kako vam se život neprestano obnavlja."
Ne postoje potrebne kvalifikacije da bi se pilo iz toga predivnog izvora. Krist nas uvjerava: "Neka pije tko vjeruje u me" (Iv 7,38).
Kad je Isus rekao da će "iz njegove nutrine poteći potoci žive vode", pokazivao nam je kako će naši životi izgledati od samo jednoga njegovog jednostavnog dodira. To je dodir koji kao ništa drugo okrepljuje, obnavljajući silom s neba najkržljaviju, najočajniju, najtmurniju dušu. Njegov Duh nas tako ispunjava da prelijevamo obiljem života, milosti, milosrđa i ljubavi.
Da, prijatelju moj, njegov potok života sve mijenja!