petak, prosinca 30, 2011

KRISTOVA ZARUČNICA

Psalam 45 nudi nam divnu sliku Krista i njegove zaručnice. Veliko vjenčanje je blizu i pisac se "prelijeva" ushićenjem i uzbuđenjem: "Iz srca mi naviru riječi divne …" (Ps 45,2).

Psalmist se jedva može suzdržati! Opisuje nešto što vidi okom uma – neopisivu ceremoniju, s sjajnim i veličanstvenim Zaručnikom te predivnom zaručnicom odjevenom u zlato!

1981. godine čitav svijet bio je omamljen kraljevskim vjenčanjem u Engleskoj. Milijuni širom svijeta prilijepili su se uz televizore kad su se princeza Diana i princ Charles vjenčali. Bilo je to jedno od najglamuroznijih i najslavnijih vjenčanja u modernoj povijesti.

Komentatori televizijskih mreža opisivali su svaki detalj njihove procesije. Vijesti su pokazivale Charlesov kraljevski život – njegove polo utakmice, dužnosti kao princa, nasljeđe kao budućeg kralja Engleske, prijestolje, bogatstvo, palaču.

Komentatori su opisivali i probrane detalje oko princeze Diane. Slika je bila nevjerojatna: frizura, kraljevska odjeća, svita, cipele, nakit, prsten, cvijeće, kraljevska kočija. I za vrijeme ceremonije vjenčanja dok je ovaj par stajao kod oltara, komentator je šapćući u mikrofon govorio detalje: "Nije li divna? Pogledajte njezinu haljinu, cipele, cvijeće!"

Bilo je to tako romantično da je oduzimalo dah – princ i princeza sjedinjeni u svetom braku "dok ih smrt ne rastavi". Ljudi širom svijeta plakali su od tog prizora. Ali doživjeli smo da vidimo i kako se ovaj brak raspada; bio je to jedan od najprljavijih i najružnijih prekida braka na licu zemlje!

U drugu ruku, brak opisan u Psalmu 45 sjedinjenje je daleko slavnije i veličanstvenije. I on je pun romantike, ljepote, veličanstva – ali to je brak koji nikada neće završiti. On je za vječnu slavu! Ovaj psalam je o Isusu i njegovoj zaručnici. Zaručnik je naš kralj, Gospodin Isus Krist, a zaručnica je njegova Crkva – vjernici koji su se pripremili za njegov dolazak, koji s velikim iščekivanjem čeznu za njih i čija su srca bez ljage i mane.

četvrtak, prosinca 29, 2011

DOBRI STARI DANI

"Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih,
jer to nije mudro pitanje"
(Izr 7,10).

Jesu li "devedesete" doista bile vedre?
Jesu li "dvije tisuće desete" stvarno bile nevine?
Jesu li postojali ikakvi dobri stari dani?
Ne pitaj!
To nije mudro,
jer tko zna što je dobro za čovjeka
u ovom životu?
Ne govori o vedrim vremenima, jer
srce je mudrih ljudi u kući žalosti,
a srce bezumnih u kući veselja.

Ne govori o prošlim godinama pjesme i igre, jer
bolje je poslušati ukor mudra čovjeka
negoli slušati hvalospjev luđaka.

Ne govori o danima zakona i reda,
jer vrijeme je kad jedan čovjek
vlada nad drugim
na njegovu štetu.
Ne govori o danima kad je rad bio pošten, jer
čovjek se trudi samo da bi jeo
a želudac njegov nikad da se nasiti.

Ovo vrijeme je naše vrijeme.
Zbog toga opažam da ne postoji ništa bolje
nego da se čovjek raduje u vlastitom poslu,
jer to mu je sudbina.
Tko će ga dovesti do toga da dozna
što će biti poslije njega?
Oni koji će živjeti sutra
zavidjeti će našem vremenu.

srijeda, prosinca 28, 2011

NA KRAJU SNAGE

Pavao je pisao: "… da se ne bismo uzdali sami u se, nego u Boga koji uskrisuje mrtve" (2 Kor 1,9). U biti je rekao: "Gospodin me doveo do kraja svake ljudske pomoći, na rub smrti. Bilo je to mjesto takve beznadnosti da me jedino Bog koji posjeduje uskrsnu silu mogao izbaviti!"

Kakvo divno mjesto – na kraju svoje snage! Uvijek sam govorio da kad dosegnete dno, udarite o Boga! Međutim, ako slušate većinu kršćana usred njihovih trpljenja, čujete: "Nekako ću preživjeti. Preživljavam. Živim iz dana u dan."

Od djetinjstva smo bili tovljeni samodostatnošću: "Uzmi to ko muškarac! Muškarci ne plaču!" Koliko puta ste pokušavali vlastitim snagama izići iz nevolje? Koliko puta ste bili preplavljeni kušnjama koje su vas svladavale?

Nemojte me pogrešno razumjeti. Ja vjerujem da Bog želi da vodimo dobru bitku vjere, ali Gospodin na neki način dopušta da budemo i "opterećeni preko svake mjere". Što god pokušate, ništa ne funkcionira. Što god pročitate, nema nikakve pomoći od toga. Nikakav savjet drugih nema smisla. Iznenada vam je nametnuta kriza koja uništava svako pouzdanje u samoga sebe. Nemate nade – osim da dignete ruke od svake ljudske nade. Prisiljeni ste pouzdavati se u Boga – i vidite da je jedini izlaz pouzdavati se!

Pavao nam jasno govori: "Bio sam osuđen na smrt, testiran preko svake mjere, na kraju svake nade. Ali sve to bilo je da se više ne uzdam u samoga sebe! Morao sam se okrenuti Bogu, s vjerom da me jedino on može spasiti iz mog trpljenja!"

"Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).

Što je taj ishod? To je kad dođete do kraja vlastite snage i potpuno se okrećete Bogu! To je kad kažete kao Pavao: "Više se ne pouzdajem u sebe!"

Ishod je jednostavna, djetinja vjera u Boga. To je potpuno pouzdanje u njega da će vas provesti kroz sve, to je odricanje od samoga sebe te izjavljivanje: "Bože, sve stavljam na tebe!"

utorak, prosinca 27, 2011

NJIHOV JEZIK JE SLAVLJENJE

Ljudi koji su prošli kroz trpljenje i dokazali da je Bog vjeran snažni su, zreli i strpljivi. Oni imaju Kristovu blagost. Volim biti oko takvih ljudi; oni ohrabruju moj duh!

Budete li se u svojoj kušnji pouzdavali u Boga, proći ćete kroz nju i biti od velike pomoći drugima. Vidjet ćete da će vam se to događati na poslu, u obitelji, crkvi. Ljudi će biti privlačeni k vama jer će znati kroz što ste prošli i vidjeti da ste stekli pobjedu kroz snagu samog Boga!

Mnogi vjernici koji trpe nikada ništa iz toga ne nauče. Kao rezultat toga, nikada ne upoznaju Boga kao svoga tješitelja. Kad ih čujete, pomislite da je Bog težak i zloban i da se ne brine. Oni pitaju: "Zašto ja?" Počinju sumnjati u ljubav Božju i okreću se od njega. Jadikuju, uzdišu i mrmljaju te sva njihova radost blijedi. Ubrzo postaju ogorčeni i tvrdi.

Imam prijatelja pastora koji je godinama imao vrlo uspješnu službu s ljudima u nevolji. Ali danas je u dubokom grijehu, ovisan o drogi i potpuno otpao. Žena ga je napustila i živi s nekom ovisnicom.

Kad ga pitate što se dogodilo, za sve krivi druge. Žena ga je napustila; Bog nije odgovorio na njegove molitve; druge službe su ga razočarale. Kaže: "Doista sam se trudio, ali to nisam mogao podnijeti. Bilo je previše pritisaka i previše licemjera. Krivo su me shvaćali i nisam to mogao podnositi."

Apostol Pavao je i usred svoga najgoreg razdoblja trpljenja blagoslivljao ime Gospodnje. Znao je da je Otac pun milosti i izvor svake njegove utjehe. Nije ispitivao Boga niti je postao ogorčen, zapravo, slavio ga je usred sve svoje nevolje!

Najbolji učitelji u bilo kojoj crkvi nisu oni za propovjedaonicom. Naprotiv, oni sjede u redovima odmah do vas; to su ljudi koji su trpjeli i još uvijek slave Gospodina. Jezik onih koji su učili kroz trpljenje je slavljenje!

ponedjeljak, prosinca 26, 2011

SLUŽBA TJEŠENJA

Apostol Pavao je rekao: "(Gospodin) nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji" (2 Kor 1,4).

Jedna od najpotrebnijih službi u crkvi Isusa Krista danas je služba tješenja – tješenja onih koji su u nevolji i tuzi. Mnogi vjernici jednostavno ne znaju kamo se okrenuti u svojoj boli.

Kad sam ja doista povrijeđen i duboko patim, ne želim čitati knjigu koja daje deset koraka do pobjede niti želim poći nekom evanđelistu velikog imena koji će me ošinuti. Ništa od toga nije odgovor – jer ništa od toga neće dosegnuti korijen mog trpljenja! Ne, ja želim razgovarati s jednim običnim svetim koji je teško trpio i iz svoga trpljenja izašao slaveći Boga, utješen i pun vjere!

Utjehu od Gospodina primaju ljudi koji trpe. Oni poznaju Isusovo suosjećanje jer im njegov glas u satu njihove tame govori pravu utjehu. Ti patnici postaju bogati u duhovnim stvarima. Oni razvijaju povjerenje rođeno iz vlastite nevolje i testiranja. A što je najbolje, Bog im daje utjecaj koji ne bi mogli postići ni na koji drugi način!

Sjećam se Corrie Ten Boom i divnog iskustva koje su imale tisuće koje su je slušale dok je govorila o Isusu. Mnogi pastori i vođe širom Sjedinjenih Država bili su utješeni i ohrabreni ovom jednom nepoznatom ženom – jer sve njezino trpljenje proizvelo je bogatstvo spoznaje Gospodnje. Imala je obilje utjehe od Duha Svetog – i koristila ju je utječući na druge za Isusa.

Pavao je bio u stanju radovati se u svim svojim nevoljama jer znao je da su njegova trpljenja bila za korist drugih. Na svoje je kušnje gledao kao na školovanje kroz koje prolazi. I mogao je reći: "Bog u tome ima cilj jer me vježba! Pojavit će se ljudi koji će trebati utjehu koju sam ja primio u svom trpljenju."

Nije čudo da Pavao govori o svom nebeskom Ocu kao "Ocu milosrđa i Bogu svakovrsne utjehe" (2 Kor 1,3).

petak, prosinca 23, 2011

SPOZNAJA PUTOVA BOŽJIH

Pred nama je vrijeme kad će riječ izbavljenje poprimiti potpuno novo značenje! U prošlosti su kršćani o izbavljenju mislili uglavnom kao o fizičkom iscjeljenju, ali ubrzo će najveće izbavljenje biti od straha i užasa!

Izbavljenje će tada značiti "imati sigurnu riječ s neba". Isus je rekao da će ljudi umirati od straha kad vide strašne stvari koje dolaze na zemlju (vidi Lk 21,26). Ljudi će doista vikati ne bi li saznali što će Bog učiniti sljedeće. Okretat će se na sve strane ne bi li čuli glas nekoga tko je miran, tih i ne ludi. Vikat će: "Molim vas, recite mi, je li ovo sud Božji? Kad će sve to završiti?"

A što mislite, tko će imati odgovore? Vi! Običan kršćanin koji je nasamo zatvoren s Bogom! Vi ćete biti puni tišine i mira dok se sve bude raspadalo, jer Bog je s vama i vi čujete riječ s neba. Upozorio vas je na ono što dolazi i obećao je zaštititi vas!

Vjerujem da će Bog u ove posljednje dana upotrijebiti svoj sveti ostatak da raspiri mnoštva, oživi pastore, probudi crkve. Ova vojska okrenut će srca ljudi natrag k Bogu dovodeći ih kroz molitvu i sveti ukor radi grijeha do pokajanja.

Kad govorim o vježbanju svetog ostatka, ne mislim na vojsku propovjednika, evanđelista i misionara. Govorim o običnim svetima, onima koji ljube Isusa, koji će sami, mirni i tihi, biti znak i čudo svijetu. Bog ne želi profesionalnu vojku, izvježbanu ljudskim metodama. On želi muškarce i žene koji su izvježbani Duhom Svetim u molitvi. On traži vjernike koji su zatvoreni nasamo s njim i pripremaju svoje srce pred njim učeći čuti njegov glas.

Opisuje li to vas? Je li vaš život sada svjedočanstvo uplašenom i uzdrmanom svijetu? Potičem vas da ostanete nasamo s Bogom i dopustite mu da vam govori. Tražite ga da vam otkrije grijeh u vašem životu. Ostavite sve o čemu vas Duh Sveti osvjedočuje. Stavite mu se na raspolaganje predajući se molitvi i tad ćete biti spreman vojnik u njegovoj velikoj vojsci ostatka posljednjeg vremena.

četvrtak, prosinca 22, 2011

MISIJA CRKVE : ŽIVJETI ZA DRUGE

Jedan jednostavan način da izmjerite ljubite li zdravo jest da ispitate kako vodite brigu za interese drugih.

Kao pastor, moram osmisliti čvrstu viziju kako da to činim. Bog me zadužio da pobudim ljude na akciju i na neumorno vršenje poslanja koje nam je dao. To zapravo mogu na jedan od dva načina: kroz svoju vlastitu ambiciju, navaljujući da postignem svoje individualne ciljeve, ili prihvaćanjem Kristova srca, čineći da moje poslanje bude ljubav.

Ako moja crkva naraste na deset tisuća članova, a ja kao svoju viziju nemam ljubav; ako naša crkva pošalje tisuću misionara, ali nema ljubavi – onda smo kao tijelo vjerujućih promašili u svome pozivu. Podižemo lažne poslanike i izvozimo slab brend razvodnjenog kršćanstva koje prima snagu od nečeg drugoga, a ne od ljubavi.

Kako je s vama? Jesu li vaše molitve ili duhovne ambicije zaključane u svijetu vaših vlastitih potreba ili želja? Smeta li vam ili se razdražite kad nečije prave potrebe ometu vaše ciljeve?

Što je lijek za sebičnu ambiciju? Pavao je pisao Filipljanima: "… u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe. (3:2)" Pavao ne kaže da ne cijenite sebe, svoju viziju ili svoj život poslanja. Ali kaže da i drugi imaju viziju, cilj i poslanje. Budete li ih cijenili, ne samo da ćete im pomoći, nego ćete ih i jačati u njihovu pozivu – i vjerojatno utjecali na mnoge živote.

Razmislite o snazi Pavlove izjave. Zamislite što bi se moglo dogoditi kad bi svaki kršćanin radikalno bio poslušan toj istini! Svi bismo za druge imali duboko zanimanje koje bi utjecalo na čitav svijet – i nitko od nas ne bi bio ukapan u svoje individualne ciljeve. Čitavo Kristovo tijelo bilo bi tako usredotočeno na druge da bismo jačali jedan drugoga kroz mnoge naše različite pozive.

Ako svatko od nas gleda samo na vlastite interese kroz ono što radi, naše svjedočanstvo bit će i u najboljem slučaju ograničeno. Ali ako u ljubavi tražimo da izgrađujemo jedan drugoga, svako od Boga određeno poslanje imat će i više nego bogatu potporu da se izvrši.

To je ono što ja nazivam načinom življenja. To je kampanja koju ja želim započeti danas – živjeti za one oko mene, biti među njima i služiti im za slavu Božju.

srijeda, prosinca 21, 2011

MOĆ PRIPADA

"Jednom pozva k sebi Dvanaestoricu (zajedno) i dade im moć" (Lk 9,1).

Isus je svojim učenicima dao moć ne zato što su bili ambiciozni, nego zato što su bili njegovi. Da bi se primila Kristova moć, neophodno je pripadati njemu. Moć se rađa iz pripadanja. Pripadanje donosi stvarnu moć.

Mnogi kršćani vode život bez sile – imaju grešne navike, siromašno svjedočanstvo, slab duhovni život; nedostaje im gorljiv molitveni život i nemaju nijedan odgovor na svoje molitve.

Osjećate li da ste bez sile? Ovaj kratak redak pun je riječi sile ili moći:

"Pozvan" – u biti znači ne naš vlastiti program rada, vodstvo, samovolja ili izvor moći.

"Učenici" – oni koji odbacuju sve da bi slijedili život, učenje i vodstvo učitelja.

"Zajedno" – da sila ili moć u radu za ciljeve kraljevstva ne bude u jedinstvenim posudama, nego izražena u zajednici.

"Dade" – pokazuje da ne možemo ništa ako nam Isus ne da moć da to učinimo.

"Moć" – to nije ono što mi želimo, radimo ili se borimo za to, nego dolazi jedino i isključivo kroz njegovo davanje. Kao kršćani nikada se nismo oslobodili ovoga dijela naše povijesti. Svakom Isusovom sljedbeniku zapovjeđeno je da čeka dok se ne obuče u silu ili dok ne primi silu s visine.

Nedostaje li vam moć? Nema drugog načina da se ona postigne osim da vam je dâ Onaj kome pripadate. Isus ima silu ili moć da je dâ onima koji su potpuno njegovi.

Ne borite se za silu! Neka vam želja bude da pripadate – potpuno, gorljivo, skrušeno, ambiciozno – Onomu za kim čezne vaša duša. Tad će vam doći sila iznad svega što ste mogli zamisliti.

utorak, prosinca 20, 2011

TKO SAM JA?

"A jesam li nevin? Ni sam ne znam više,
moj je život meni sasvim omrzao" (Job 9,21).

Bog se čini tako velik;
ja tako mali i nesavršen.
On zapovijeda suncu i ono se diže;
ja se raspadam u oluji.
On razapinje nebesa i pučinom morskom hoda,
a kad prolazi pored mene, ja ga ne vidim.
On vlada odajom zvijezda.
Prizovem li ga u nebu
i odgovori mi,
ipak ne vjerujem da je čuo moj glas.
Osjećam se kao da me Bog povrijedio
bez razloga.
On je Sudac,
a tko će se založiti za me?
Kad se sâm želim opravdati,
moje me vlastite usne osuđuju.
Raste osjećaj
da kad bih bio i savršen,
ne bih poznavao sama sebe.
Još bih uvijek prezirao svoj život
jer stvarno smo od jučer
i ne znamo ništa.
Jer život je sjena.

ponedjeljak, prosinca 19, 2011

CRKVA DUHA SVETOG

Nikada ne biste smjeli ići u crkvu bez da molite: "Bože, daj mi uši Duha Svetog da čujem! Pomogni mi da čujem, razumijem i primijenim tvoju Riječ na svoj život!" Upravo kao što Duh Sveti pomazuje pastorov jezik da govori, on mora pomazati i vaše uši da čuju.

U crkvi Duha Svetog uvijek ćete čuti žalosni vapaj pokajanja. Zapravo, ne možete biti osoba Duha Svetog dok sami "ne zavapite iz dubine svoga bića". A to je nešto što Salomon nikada nije učinio!

Crkva kralja Davida nije bila savršena; zapravo, ona je slika korintske crkve. David je počinio preljub; ubio je nevina čovjeka; jedno vrijeme hodao je u užasnoj obmani. Međutim, nakon što je sagriješio, izgovorio je ovaj gorljiv vapaj iz dubine svoga bića: "Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom … Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene" (Ps 51,4-6.13).

Znak crkve Duha Svetog je vapaj duboke boli! Dakako, u ovoj crkvi su i ljudi koji padnu i žive u obmani. Ali poput Davida, oni postaju tako osjetljivi na djelovanje Duha Svetog da im uvijek ne treba prorok da im kaže da su sagriješili. Oni se pokaju i prije nego prorok dođe do njih, jer se osjećaju ranjeni od svoga grijeha!

David je rekao za svoj grijeh: "Užad Podzemlja (pakla) sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih … On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene (2 Sam 22,6-7.17-18).

Bog će srušiti Salomonovu crkvu i iz njezinih mrtvih ruševina podići Davidovu crkvu. Ta preostala crkva imat će svetu žalost zbog grijeh. Ona će vapiti u patnji i pokajanju i potpuno se oslanjati na Duha Svetog!

"Poslije toga vratit ću se i ponovno sagraditi pali dom Davidov; ponovno ću sagraditi ruševine njegove, podići ga" (Dj 15,16).

petak, prosinca 16, 2011

SIONSKA CRKVA

Potisak iza Davidove crkve bio je potpuno oslanjanje na Duha Svetog. Evo što je Davida izdvajalo:

"Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16,13).

Kad je David bio na smrtnoj postelji, rekao je svome sinu Salomonu: "Želim ti reći zašto me je Bog blagoslovio. Želim da znaš tajnu moje službe." Poslušajte Davidove posljednje riječi svome sinu: "Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku" (2 Sam 23,2).

Rekao je: "Nisam se uzdao u svoje znanje i mudrost. Nisam se uzdao ni u što od svog tijela. Bio sam slab čovjek – ali oslanjao sam se na Duha Svetog! Svaka riječ koju sam izgovorio bila je pod njegovim pomazanjem. Moja usta ispunile su njegove riječi!"

Kad smo mi otvorili vrata službe u Teen Challengeu ovdje u gradu New Yorku, naše geslo je bilo: "Ovdje je glavni Duh Sveti!" Nije članove bandi spasilo propovijedanje "kako se uhvatiti ukoštac". Nisu pali na koljena jer smo propovijedali kratke, zažete i jedre propovijedi. Nisu bili osvjedočeni ilustracijama i pričama iz prirode. Ne! Ti bivši ovisnici o drogi svjedočili su svojim prijateljima: "Jednom sam bio na ulici kao i ti. A pogledaj me sada! Promijenio me Duh Božji!"

Salomon je govorio o drveću, izopu, zvijerima, ribama, gmazovima. A David je govorio o prisnosti s Gospodinom, o slomljenosti i skrušenosti. On je bio osvjedočen i promijenjen svojim vlastitim propovijedanjem. Toliko je cijenio nazočnost Duha Svetog u svom životu da je molio Gospodina da ga nikada ne uzme od njega. Znao je da je bez Duha Svetog ništa!

Pavao je rekao: "Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu" (1 Kor 2,4-5).

"I mi o tom govorimo, ne riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči Duh … Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati" (1 Kor 2,13-14).

četvrtak, prosinca 15, 2011

SALOMONOVA CRKVA

"Salomon, sin Davidov, bio se učvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma" (2 Ljet 1,1).

Crkvu Isusa Krista Bog je danas utvrdio i blagoslovio. Priskrbljena su sredstva za sve moguće njezine pokušaje. Pogledajte velika i divna zdanja sagrađena u zemlji. Pogledajte i veliki financijski blagoslov crkve. Milijuni se troše na evangeliziranje preko televizije, knjige, ploče, vrpce, misije, institucije, koledže i paracrkvene službe svih vrta.

Kad su sva ta djela započela, svako pojedino imalo je nešto od Božjeg pomazanja. Većina je doista započela s istim blagoslovom koji je Bog izlio na Salomona. Salomon je bio dobro organiziran i daleko obrazovaniji od svoga oca Davida. On je učinio sve veće i bolje nego je ijedna generacija ranije mogla zamisliti.

Potisak iza Salomona bili su mudrost i znanje. Bio je to vapaj njegova srca Bogu: "Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj" (2 Ljet 1,10).

Nije li to divna molitva? To zvuči tako dobro i Bog je bio zadovoljan što Salomon ne traži neku sebičnu korist. Ali tu je ipak problem: ova molitva potpuno je usredotočeno na čovjeka! Ovaj vrlo talentiran, samouvjeren kralj u biti je govorio: "Bože, daj mi samo alat i ja ću obaviti posao. Daj mi mudrost i znanje i ja ću sve u ovom narodu dovesti u red. Sve ću ja to obaviti!"

Salomonova molitva nije bila molitva njegova oca Davida, čovjeka po Božjem vlastitom srcu. Ne, Salomonova molitva bila je molitva nove generacije – obrazovanih ljudi s novim idejama i umijećima. Njegov vapaj bio je: "Potrebni su mi mudrost i znanje!" Vjerujem da Salomon predstavlja duh i narav laodicejske crkve posljednjih dana. Ova crkva na putu je do istog sloma s kojim se suočio i Salomon!

Salomon je imao glavu punu mudrosti, a usta punu pjesme. Mogao je propovijedati i učiti s nevjerojatnim umijećem. Imao je dobro organizirane aktivnosti, s talentiranim vođama. Sve u vezi s njegovom crkvom izgledalo je dolično i u redu. Ali sve što je Salomon učinio, završava u ovom izrazu: "Kakve li ispraznosti i puste tlapnje" (Prop 1,14).

Salomonova crkva ima sve odgovore. Izvana izgleda veličanstveno, ali apsolutno je bez života! Ona završava u ispraznosti, idolopoklonstvu, senzualnosti, praznini i očaju.

srijeda, prosinca 14, 2011

OSTATI U LJUBAVI

"Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život,
ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost,
ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina,
ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti
od ljubavi Božje, koja je u Kristu
Isusu, Gospodinu našemu"
(Rim 8,38-39).

Smrt je duboka i mračna.
Život je ispraznost i muka duha.
Nepopustljiva su poglavarstva i sile,
sadašnjost je neizvjesna,
budućnost je nepoznata.
U visini i dubini ovog
svemira tajne su,
ipak, ništa od toga ne može nas
rastaviti od ljubavi Božje
koja je u Kristu Gospodinu.
Tko će nas rastaviti od njegove ljubavi?
Nevolja ili muka?
Progonstvo ili glad?
Golotinja, pogibelj ili mač?
Ne! Jer Bog je ljubav.
Ta ljubav nadilazi svako razumijevanje –
veza je savršenstva –
dakle, hodajte u ljubavi.
Onaj tko je u ljubavi
on je i u Bogu –
i Bog je u njemu.

utorak, prosinca 13, 2011

DOVODEĆI NAROD BOŽJI NA KOLJENA!

"I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim" (Zah 12,10). U Zaharijinu proročanstvu vidim novu objavu Isusova križa.

Upravo sada Duh Sveti to čini u Izraelu. Mnoštvo Židova okuplja se kod Zida plača vapeći da dođe njihov Mesija. Ali ubrzo jednoga dana Bog će ukloniti njihovo pokrivalo i spoznat će tko je Isus te zaplakati što su ga proboli!

Ovaj redak može se primijeniti i na Crkvu. Brzo dolazi dan kad će se Duh Sveti osobno pozabaviti s njom. Crkva Isusa Krista tako je otupjela na grijeh – tako ga je izbijelila i tako ga zanemaruje – da kad Duh siđe s duhom molitve, donijet će i čišćenje. Tada će nastat plakanje, naricanje, slomljenost – stvarna spoznaja koliko su naši grijesi žalostili Boga!

Duh Sveti djelovat će tako ne samo u crkvama, nego i u obiteljima i pojedincima: "I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihova napose" (Zah 12,12).

Kakav bi veći dar Bog mogao dati svojoj Crkvi uoči Isusova dolaska od snažne osvjedočavajuće poruke o grijehu? On će donijeti tako oštro osvjedočenje da u sebi nećemo moći tolerirati nikakvu nesvetu ili nečistu stvar!

U sažetku, evo kvalifikacija i znakova izlića Duha posljednjeg vremena:

  1. Usredotočenost na posljednju žetvu duša.
  2. Duh milosti vodi do pokajanja i pobožnosti.
  3. Duh molitve rezultira predanjem i neodloživošću molitve u Duhu.
  4. Čežnja za Isusom, naricanje, slomljenost i plakanje sa svetom žalošću zbog grijeha. Tek nakon tog djela Duha doći će istinski blagoslov radosti!

Ne želim propustiti to Božje posljednje izliće! Molio sam ga da uključi i mene, a potičem i vas da učinite isto. Molite sad sa mnom: "Gospodine, nemam disciplinu potrebnu za tvoje sveto djelo. Ti mi je moraš dati! Daj mi svoje breme za izgubljene duše; stavi u mene svoga Duha koji plače. Ti si moja jedina nada, zbog toga se predajem i potpuno okrećem tebi. Učinit ću što god mi kažeš i oslanjat ću se na tebe za sve!"

ponedjeljak, prosinca 12, 2011

MOLITVA KAKVU SVIJET NIJE UPOZNAO!

Jedan misionar govorio je našoj crkvi o velikim probuđenjima širom svijeta. U svakom slučaju, "duh molitve" povezan je s posljednjom žetvom. U Vijetnamu, Kini, Sibiru, području Amazone, Africi i na brojnim drugim mjestima ljudi Božji mole žarko i gorljivo – plačući i vapeći Bogu, tražeći njegovo lice, ostavljajući grijeh i okrećući se pravednosti.

Tu vrstu sklonosti k molitvi ne možete sami izvesti. Ona je rezultat duha molitve, kao što je obećano u Zahariji 12,10. A ti vjernici već to doživljavaju!

Ne tako davno pozvali smo crkvu Times Square na tjedne molitve te smo i sami iskusili blagi okus tog izlića Duha. Doista, širom ove nacije postoji jedna mjera vatre i revnosti u molitvi. Ali još nismo iskusili izliće duha molitve!

Bog mi pokazuje da i želja i sklonost k molitvi moraju doći od Duha Svetog. Ono što ja želim jest ovo: Bog je obećao izliti duha molitve na svoju crkvu i ja želim biti dio toga izvornog djelovanja Božjeg. Kako mogu biti siguran da sam primio to izliće?

Odgovor se nalazi u Zahariji: "Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu" (Zag 10,1).

Moramo tražiti Gospodina da nam dâ duh molitve! Munje u ovom retku govore o "sijevanju, grmljavini". Bog je obećao dati kišu! On govori u Zahariji: "Tražite i dat ću vam to breme s neba. Ali morate ga tražiti!"

Vrijeme je da počnemo tražiti Gospodina: "O Bože, izlij svog Duha Svetog na mene da mogu naučiti moliti! Otvori izvor. Daj da budem dio tvoje konačne žetve!"

Kad jednom Duh molitve padne na vas poput kiše, otkrit ćete da molite za svetost, pobožnost, čistoću. Posredovat ćete za svoje ljubljene koji su izgubljeni i plakati nad ovim umirućim svijetom. Ali morate tražiti Duha Svetog da to učini u vama i onda mu vjerovati!

petak, prosinca 09, 2011

DUH MOLITVE

Ova riječ molitva, kao što se nalazi u Zahariji 12,10, nije upotrijebljena u Bibliji osim da označi vapaj ili molitvu koja je glasno izgovorena. Drugim riječima, ona nije tajna ili misaona. Ova molitva u vezi je s glasom!

Ova hebrejska riječi za molitvu govori o "maslinovoj grani na koju je privezana vuna ili nekakva tkanina kojom molitelj maše tražeći mir ili predanje." Takve grane zvale su se "grane moljenja". Jednostavno rečeno, to su bile zastave koje su iskazivale vapaj potpunog i bezuvjetnog predanja.

Zamislite vojnika, iscrpljenog od bitke, izmučenog, poderane odjeće, umornog, svladanog, koji je zaglavljen u nekoj rupi samovolje. Sam je, iscrpljen i ispaćen, i došao je do kraja samoga sebe. On lomi granu sa stabla i veže bijelu potkošulju na nju, zatim je podiže i puže iz svoje rupe u koju se sakrio vičući: "Predajem se!"

To je ta molitva! Ona govori: "Predajem se! Ne mogu više voditi ovu bitku. Izgubljen sam i očajan!"

Ova molitva nije prizivanje Boga da učini što vi želite. To nije preklinjanje i gorljiva prošnja da vam pomogne u vašim planovima. Naprotiv, to je potpuno predanje vlastite volje i vlastitog puta!

Stoljećima su kršćani, još uvijek puni samovolje, prizivali Boga proseći i vapeći: "O Bože, pošalji me ovamo, pošalji me onamo, daj mi ovo, daj mi ono!" Ali u posljednje dane Duh Sveti past će s velikom silom da proizvede osjećaj duhovnog sloma. Probudit ćemo se i vidjeti činjenicu da čak sa svim svojim novcem, mozgom, programima, službama i planovima nismo ni dotakli svijet. Istina je zapravo da je crkva izgubila tlo te postala slaba i jadna.

Mora biti predanje! Naši vapaji moraju biti popraćeni spremnošću da predamo sve u našem životu što nije slično Isusu Kristu.

Danielova molitva pokazuje o čemu je ta vrsta molitve: "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim – zbog tebe, Gospode! Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih" (Dn 9,17-18).

četvrtak, prosinca 08, 2011

DUH MILOSNI

Biblija kaže da će Duh Sveti biti izliven kao "duh milosni i molitveni" (Zah 12,10).

Poslanica Titu nam govori da nam je milost dana kao snaga nad grijehom da nam omogući živjeti razumnim i svetim životom: "Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja Isusa Krista" (Tit 2,11-13).

Sve od Pentekosta u narodu Božjem bila je čudesna mjera te milosti. Duh Sveti slao je osvjedočenje o grijeh na sve narode, učeći vjernike svake rase i jezika kako da se odreknu bezbožnosti i svjetskih požuda. Rezultat toga je narod koji živi razumno i pravedno u ovom sadašnjem svijetu i koji čezne za Isusovim dolaskom.

Ja vjerujem u proročanstvo iz Zaharije 12,10 da će u samom posljednjem satu Duh Sveti silno pasti na narod Božji s duhom milosti koji će ih potpuno okrenuti od svake svjetovnosti. To će proizvesti u njima vapaj za čistoćom srca!

Jedan dragi brat u Gospodinu, predsjednik jedne službe, nazvao je da mi kaže da su se vođe u njegovoj službi počeli okupljati da traže Gospodina. Duh Sveti počeo je među njima otkrivati grijeh i nekolicina iz propovjedničkog tima morala je otići. Brat mi je rekao: "Sad kad je Duh Sveti sišao, pritisak je da se čini pravo."

Pogodio me ovaj njegov izraz i nisam ga se mogao otresti: pritisak da se čini pravo. Kad Duh Sveti silazi i otkriva grijeh, oni koji su mlaki ili u kompromisu postaju osvjedočeni. Propovjednici se bude na pravo "propovijedanje milosti", što osvjedočuje ljude o svakoj skrivenoj stvari u njihovom životu.

Ljubljeni, u Božjoj crkvi posljednjih dana pritisak da se ostavi grijeh i čini pravo postat će vruć i težak!

srijeda, prosinca 07, 2011

KIŠA DUHA SVETOGA

Kakvu god manifestaciju vidite u takozvanom probuđenju, ono nije pravo djelovanje Božje ako nije usredotočeno na žetvu! Kiša Duha Svetog uvijek pada da proizvede skupljanje duša.

Bog je izlio svog Duha Svetog na Pentekost da pripremi tlo i omekša ga za sjetvu sjemena evanđelja. Duhom ispunjeni vjernici bili su odaslani iz gornje sobe u svijet da stvaraju učenike Isusa Krista.

Crkva ima gotovo dvije tisuće godina sijanja i rasta i sad je vrijeme žetve! Svi koji su dosad umrli u Kristu predstavljaju prve plodove rane žetve. Isus još nije došao jer strpljivo čeka za svoju posljednju, silnu žetvu!

"Prema tome, strpite se, braćo, do dolaska Gospodnjega! Pazite! Poljodjelac iščekuje skupocjen rod od zemlje, strpljivo čekajući na nj, dok ne primi ranu i kasnu kišu" (Jak 5,7).

U prvom dijelu prošlog stoljeća u Kanadi je započeo "Pokret kasne kiše". Trajao je četrdeset ili pedeset godina. Danas je od "Posljednje kiše"ostalo samo nekoliko crkava, međutim, oni koji su bili uključeni u taj pokret bili su uvjereni da doživljavaju posljednje veliko izliće Duha. Mnogi su rekli: "To je to! Svjedoci smo ostvarenja Zaharije 12,10!" Ali taj je pokret nestao, no pojavili su se drugi takvi pokreti, ali su i oni nestali. Zašto? Jer nisu bili usredotočeni na žetvu!

Mnogi takozvani pokreti Duha Svetog brzo su nestali jer bili su usredotočeni na čovjeka – na darove, vlastito usavršavanje, osobnu sreću, a ne na dosezanje izgubljenih i umirućeg svijeta!

Isus je povezao žetvu s izgubljenim dušama kad je rekao: "Molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju" (Mt 9,38).

Svako istinsko izliće Duha Svetog usredotočit će se na tu Isusovu molitvu. Malobrojna probuđenja koja su dokumentirana kao izvorna, bila su blagoslovljena velikom žetvom duša.

utorak, prosinca 06, 2011

DUBOKA VODA

"U duboko blato zapadoh,
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu,
pokrivaju me valovi"
(Ps 69,2).

Spasi me, o Bože
jer mi je duša preplavljena
glupošću.
Moji ti grijesi nisu skriveni.
Tonem
i nemam kamo nogu staviti;
u dubokoj sam vodi.
Voda me preplavljuje;
čekam Boga da me spasi.
Grlo mi se osušilo
od zazivanja Boga.
Plačem i kažnjavam svoju dušu
podrugujući se vlastitoj slabosti.
Brzo me usliši, Bože,
i ne skrivaj svoga lica.
Potreban mi je tješitelj;
okreni se k meni u svome nježnom milosrđu.
Izbavi me iz ovog blata.
Ne dopusti da potonem.
Spasi me iz ove duboke vode!
U stvarnoj sam nevolji –
opasnosti.
Ne dopusti da me proguta dubina.
Neka bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Požuri, o Bože,
ne oklijevaj;
ti si moja pomoć
i izbavitelj.

ponedjeljak, prosinca 05, 2011

BOG JE VOLJAN SPASITI I POKVARENE, OTVRDNULE GREŠNIKE!

Narod Božji u Judi imao je problem. Sumnjali su u njegovu spremnost i snagu da izbavi narod koji je bio duboko u otpadništvu i idolopoklonstvu. "Oni vele: 'Uzalud! Mi ćemo radije provoditi svoje osnove i činiti svaki po okorjelosti srca svojega'" (Jer 18,12).

Juda je digao ruke od nade misleći: "Otišli smo predaleko i sad nema povratka. Napustili smo Gospodina, izrugivali mu se, odbacili ga, iskorištavali. Tako smo duboko u svojim grijesima da nema nade. Ni Bog nas ne može vratiti!"

Nakon svih mojih godina u službi, još uvijek se borim s takvim razmišljanjima. Možda i vi mislite isto. Muž vam je možda ateist, zao i bezbožan te ste sami sebe uvjerili: "Svuda oko mene ljudi se spašavaju, ali moj muž je drukčiji. On je tako tvrd!"

Gospodin je rekao Judi: "Zar mi je ruka prekratka da izbavi" (Iz 50,2).

Prekratko znači "odrubljeno". Bog je govorio: "Recite mi, je li neprijatelj odrezao moju silnu ruku? Jesam li izgubio svoju silu da spasim? Ne! Moja silna ruka isušila je Crveno more. Zaogrnula je nebo u crno. Otvarala je slijepcima oči! Vidjeli ste da spašavam i one najgore. Zašto mislite da sam izgubio svoju silu da vas izbavim?"

Ljubljeni, kad je Bog izgubio svoju silu da spasi najopakije grešnike na zemlji? Kad je izgubio svoju spremnost da izbavi ovisnike o drogi, pijanice i prostitutke, čak i kad nitko ne moli za njih?

Je li Bog nekako odlučio da neće spasiti članove vaše obitelji za koje ste postili i vjerno molili? Apsolutno ne! S vjerom moramo vapiti k njemu: "O, Gospodine, ti možeš spasiti i Wall Street. Ti možeš izbaviti grešnike u New Yorku. Ti možeš spasiti bilo kojem muslimana u bilo kojoj stranoj zemlji i ti možeš spasiti bilo kojeg člana moje obitelji. Tvoja ruka nije prekratka. Ti možeš spasiti bilo koga!"

Ne vjerujte da je njegova ruka odsječena; mjesto toga, vjerujte u njega za nemoguće! Zadobijte viziju njegove ljubavi i milosti – njegove silne ispružene ruke, svemoćne da spasi!

Moramo moliti i biti strpljivi i on će dovesti naše ljubljene, jednog po jednog!

"Vratite se, sinovi odmetnici – riječ je Jahvina – jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion" (Jer 3,14).

četvrtak, prosinca 01, 2011

SPREMNI ZA PROBUĐENJE

Možemo li biti spremni za probuđenje ako vjerujemo da je sva nada nestala – da smo grijehom nadmašili dan milosti i da nije ostalo ništa osim suda? Ljubljeni, ne možemo imati vjeru za probuđenje dokle god nismo uvjereni da Bog još uvijek želi na nas izliti svog Duha!

Zašto Amerika još nije osuđena? Zašto Isus još nije došao? Zato što pred nama još uvijek postoji velika žetva i Bog "neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju" (2 Pt 3,9).

Tu veliku milost Gospodnju vidimo u odlomku u Izaiji gdje Bog upućuje proroka da kaže Judi: "Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaše otpuštena. Zašto ne nađoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili da u meni snage nema da oslobodim? "Iz 50,1-2).

Bog se već rastao od Izraela dajući mu "… knjigu otpusnu" (Jer 3,8). Ali sad je njegova pozornost bila na Judi, narodu koji ga je prevario i otišao od njega. Bog je još uvijek imao srce za Judu i došao im je glasno tražeći da vidi otpusno pismo (vidi Iz 50,1). Govorio je: "Pokažite mi moje dokumente rastave! Dokažite mi da sam vas ikada odbacio. Vi ste bili ti koji se otišli od mene! Ja ništa nisam učinio da vas ožalostim ili povrijedim. Čitavo sam vas vrijeme ljubio. Dolazio sam k vama i pozivao vas!"

Ljubljeni, to je točno ono što vidim da Bog sad radi s Amerikom. On nam govori: "Pokažite mi dokumente rastave! Pokažite mi da sam otišao od vas! Još nisam uklonio svog Duha Svetog. Naprotiv, još uvijek radim nad čitavom ovom nacijom – još uvijek vabim, pozivam, dolazim k vama!"

Gospodin to govori s mnogih propovjedaonica širom ove nacije. Govori to kroz pobožne muškarce i žene koji provode dragocjeno vrijeme tražeći ga. On poziva Ameriku natrag na obraćenje – natrag k njegovu srcu!

Moramo biti potpuno uvjereni da još uvijek postoji vrijeme i da još uvijek postoji nada te da dok molimo, Duh radi na svim nivoima društva pozivajući i vabeći ljude k sebi!

srijeda, studenoga 30, 2011

KASNA KIŠA

"U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca" (Zah 12,9-10).

Ovo Zaharijino proročanstvo je o posebnom izliću Duha Svetoga koje će se dogoditi u posljednje dane. Slično izliće opisano je u Joelu 3, za što ja vjerujem da je Pentekost. Taj odlomak glasi: "Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će stari sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one" (Jl 3,1-2).

To je točno ono što se dogodilo na dan Pentekosta! Duh Sveti sišao je u Jeruzalemu u gornju sobu poput bujice kao duh proricanja.

Ovo veliko izliće postalo je postojano navodnjavanje Duhom Svetim koje traje stoljećima. Gotovo dvije tisuće godina Bog izlijeva svog Duha poput kiše na svoj narod, svakodnevno navodnjavajući svoju crkvu i štiteći je. Izaija govori o tome kao o "vinogradu vinorodnom: Ja, Jahve, njega čuvam, svaki čas ga zalijevam; i da ga tko ne ošteti, danju i noću stražim" (Iz 27,2-3).

Ova dva izlića Duha drže se kao prva (ili rana) kiša i posljednja (ili kasna) kiša: "Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem, i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom, davat ću vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesan i u proljeće, i moći ćeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje" (Pnz 11,13-14)

Doba sijanja i žetve u Izraelu bilo je suprotno od našega. Prva kiša, koja je omekšavala zemlju, bila je od listopada do kraja prosinca, upravo prije sijanja. Kasna kiša sazrijevala je žito i padala je od ožujka do travnja, upravo prije žetve.

Važno je zapamtiti da su ova dva izlića bila u vezi sa žetvom. Djelo Duha uvijek je usredotočeno na žetvu duša!

utorak, studenoga 29, 2011

KORIJEN STRAHA

i u šatoru svom ne daš zlu stana,
čisto ćeš čelo moći tad podići,
čvrst ćeš biti i bojati se nećeš" (Job 11,14-15).

Sav strah može se slijediti
do mjesta
grijeha i tajnog bezakonja
sakrivenog u srcu čovječjem.
On ima snagu u svojoj ruci
da to ukloni.
Ali prezirući bogatstvo Božje milosti,
njegovu … strpljivost i velikodušnost,
on nastavlja svojim zlim putem
dopuštajući u svome vlastitom životu
ono što osuđuje u drugima
postajući sam sebi zakon.
On traži biti Božja povlaštena iznimka
da izbjegne gnjev i nevolju.
Ali Bog nije pristran
i svima sudi jednako
obećavajući slavu, čast i mir
onom tko ostavlja zlo.
Tada će on podići svoje lice bez mrlje,
bit će postojan
i neće se bojati,
jer čovjek se boji
jedino gdje grijeh leži pred vratima.

ponedjeljak, studenoga 28, 2011

POZNAVANJE GLASA GOSPODNJEG

Izraelu Bog nije govorio zbog grijeha svećenstva i naroda. Biblija kaže: "U ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta" (1 Sam 3,1). Međutim, usred te suše Riječi, Gospodin se objavio mladom Samuelu: "Jahve zovnu (Samuela) … Samuel još nije poznavao Jahve, i još mu nikada ne bijaše objavljena riječ Jahvina" (1 Sam 3,4.7).

Imao je samo dvanaest godina, no iako je bio pobožno dijete, još nije prepoznao glas Gospodnji. I tako je Bog došao do njegova kreveta i glasno ga pozvao. Isprva je Samuel mislio da ga zove Eli; nije znao da je uvježbavan da raspoznaje glasove – da čuje riječ izravno od Boga!

Bog nije govorio svećeniku Eliju koji je oglušio na njegov glas! Zapravo, čini se da je samo jedan prorok čuo riječ od Boga, neimenovani čovjek koji je upozorio Elija da će ga Bog odrezati (1 Sam 2,27-36).

Da bi se čulo od Boga, potrebno je više nego tiho vrijeme. Potrebno je više nego da se samo kaže: "Govori, Gospodine, sluša tvoj sluga!" Ne, nema formule da bi se čuo Bog; nema deset koraka do toga. Prije nego možete čuti Boga, on vam mora govoriti, a on govori onima koji su pripremili svoja srca da čuju!

Kad mu je Gospodin prvi put progovorio, Samuel nije imao duboko teološko znanje o Bogu. Ali je imao nježno, čisto, odano srce koje je bilo otvoreno za Boga. Dakle, što mislite što je Bog najprije naučio Samuela nakon što mu je progovorio?

Rekao mu je: "Osudit ću Elija jer je znao da su mu sinovi pokvareni, ali nije učinio ništa da ih zaustavi! Trebala im se oduzeti njihova svećenička odjeća i reći: 'Ne smijete se približavati ovom svetom mjestu!' Samuele, sad ti želim pokazati svoju mržnju prema grijehu u mojem Domu. Želim ti pokazati što je potrebno da se čuje moj glas i hoda sa mnom" (vidi Sam 3,11-14).

Nije čudo da Biblija kaže da je Samuel s velikom sigurnošću izgovorio riječi, jer čuo je glas Gospodnji! Mnogo je vremena provodio nasamo s Bogom moleći i tražeći ga i Bog mu je sve vrijeme jasno govorio.

I sad postoje ljudi koji su izvježbani čuti glas Božji. Ti sveti molitelji izlijevaju mu svoja srca, a zauzvrat on izlijeva svoje njima!

petak, studenoga 25, 2011

RAĐANJE OSTATKA POSLJEDNJIH DANA

Prorok Samuel slika je svetog ostatka posljednjih dana – pripremljeno tijelo vjernika koji se podižu iz ruševina stare, raspadajuće crkve.

Ana, Samuelova majka, rodila je sina kroz gorke suze i mnogo molitve: "I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko" (1 Sam 1,10).

Pokušajte zamisliti taj prizor: Ana je svakoga dana bila u hramu na svojim koljenima pred oltarom, pritisnuta i slomljena jer je bila nerotkinja. Dok je plakala, njezin protivnik – druga žena njezina muža – ismijavala se iz nje. "Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala, da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda" (1 Sam 1,6).

Tri su važne stvari koje želim istaknuti u ovom odlomku:

  • Prvo, ostatak koji predstavlja Samuel rađa se u žalosti i zagovorničkoj molitvi.
  • Drugo, one koji mole i tuguju prema srcu Božjem izazivat će protivnici.
  • I treće, Božji ostatak uvijek će biti pogrešno shvaćen!

Pogledajte što se dogodilo Ani kad je molila: "Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. I reče joj Eli: 'Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi'" (1 Sam 1,12-14). Eli i njegovi sinovi predstavljaju umiruću, pokvarenu crkvu koja je napustila put Gospodnji. Eli je bio izvan dodira – tako mrtav u duhu – da je mislio da je Ana pijana!

Dok je Ana molila, bila je ispunjena žalošću, opterećena željom da dobije sina. Sve što je mogla činiti bilo je da miče usnama, zbog svoga jecanja u duhu. Molila je: "Ako pogledaš na nevolju službenice svoje, i opomeneš se mene … te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života" (1 Sam 1,11).

Tu su dva istaknuta obilježja svetoga Božjeg ostatka:

  • Oni mole kao Ana. Njihovo breme je duboko, a srce mi je uznemireno zbog pokvarenosti u domu Božjem.
  • Kao i Ana, i oni se predaju molitvi svakoga dana svog života.

Bog i vas želi učiniti takvima. On želi da ste u stanju dotaći ga i čuti riječ od njega. On vam želi dati službu za druge koji će doći k vama sa svojim bremenima i kušnjama. Dok budete molili za njih, pojavit će se njegova Riječ!

četvrtak, studenoga 24, 2011

SILNA BOŽJA VOJSKA

Nešto vrlo snažno i strahovito događa se danas u svijetu – nešto izvan mogućnosti ljudskog shvaćanja – nešto što će utjecati na čitav svijet u ovim posljednjim danima.

Bog priprema malu, ali silnu vojsku kršćana, najodaniju vojsku na licu zemlje. Gospodin će izaći pred njih da im zapovijeda da čine junačka djela; on će zatvoriti ovaj vijek s čistim, odanim, neustrašivim ostatkom.

Čitav svoj život slušao sam priče o našim pobožnim praočevima koji su mrzili grijeh. Ti muškarci i žene poznavali su glas Božji i provodili su sate, čak dane, u postu i molitvi. Molili su bez prestanka te su imali silu i sposobnost da se uspješno odupiru nemoralu u svoje vrijeme.

Ti praočevi odavno su već preminuli. Ali Bog je u procesu podizanja druge vojske i ovaj put njegovi ratnici neće biti samo stari, sijedi sionski očevi i majke, ova nova vojska bit će sačinjena i od novih, i od iskusnih vjernika; i od mladih, i od starih; od običnih kršćana koji se drže Boga! Pojavit će se čitavo jedno novo područje službe.

Denominacijski se crkveni sustav pokazuje da je u smrtnim mukama. Gotovo da uopće nema utjecaja u sekularnom svijetu niti silnu snagu u Kristu. Neki me optužuju da sam "tvrd" u vezi s pastorima. Ali u dodiru sam s mnogima pobožnim pastorima koji kao i ja tuguju nad današnjim otpadništvom u službi. Postoji sveti ostatak pobožnih pastora u zemlji i zahvalan sam Bogu za svakoga pojedinog od njih. Međutim, još uvijek postoji činjenica da sve više i više propovjednika silazi putem kompromisa.

Biblija upozorava da se ne smijemo bojati! Bog ima plan i on se očituje. On je jasno iznesen u Pismu, uglavnom u prva četiri poglavlja Prve Samuelove knjige.

Prorok Samuel slika je Božjeg ostatka posljednjih dana. Gospodin ga je izabrao usred najgorih vremena i sakrio da ga podučava dok ne dođe vrijeme da iznese svoju novu stvar. Samuelu je rekao: "Evo, učinit ću nešto u Izraelu da će oba uha zujati svakome koji čuje" (1 Sam 3,11). Što je to bilo što je tako zapanjilo i prenerazilo sve koji su čuli? Sud Božji na otpali vjerski sustav te podizanje, podučavanje i pomazivanje novog, svetog ostatka!

Ono što je Bog učinio u Samuelovo vrijeme, on čini u svakoj generaciji. U svakoj je generaciji bio ostatak, narod po Božjem vlastitom srcu koji je molio.

srijeda, studenoga 23, 2011

ČOVJEK NE ŽIVI SAMO O KRUHU

Ako mislite da ste previše obični da bi vas Bog upotrebljavao, pažljivo slušajte: svoje djelo posljednjih dana Bog neće obavljati kroz evanđeliste ili pastore velikih imena. Oni sami neće biti u stanju upravljati velikim djelovanjem njegova Duha! Činjenica je da će Bog trebati svaku domaćicu, tinejdžera, stariju osobu i sve koji ga ljube da bi obavili njegovo veliko djelo. Ova vojska posljednjih dana bit će sačinjena od kršćana koji su se odbili od hranjenja na samom kruhu. Dopustite mi objasniti.

Bog je rekao kroz Mojsija: "Čovjek ne živi samo o kruhu, nego … živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih" (Pnz 8,3).

Kruh predstavlja sve prirodne, materijalne stvari neophodne za ovaj život – hranu, zaklon, odjeću, posao, plaću. Kruh predstavlja sredstva za život – one stvari koje su nam potrebne i nisu grešne. Mnogi kršćani, međutim, žive samo za stvari ovoga života – oni žive samo o kruhu!

Isus nas je učio moliti: "Kruh naš svagdanji daj nam danas" (Mt 6,11). Ali najprije nam je rekao da trebamo moliti: "Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja" (Mt 6,10). Najprije se trebamo usredotočiti na interese Božje – moleći da bude njegova volja!

O čemu ste razmišljali više nego o bilo čemu drugom u posljednjih šest mjeseci? Što je prožimalo većinu vašeg vremena i molitava? Jesu li to uglavnom bile stvari kruha – osobne potrebe?

Ako ste se usredotočili samo na kruh, onda nemate života! Živite u pustinji, upravo kao djeca Izraelova. Oni su se svakodnevno dizali i počeli vapiti za kruhom – svojim osobnim potrebama – svakoga dana četrdeset godina!

Ljubljeni, to je dosada, muka! Bog nikada nije htio da njegova djeca žive tako. Umjesto toga, rekao je Izraelu kroz Mojsija: "Trebali biste živjeti od svake riječi koja izlazi iz mojih usta! Da, rekao sam vam da ću vam dati kruh, ali nemojte tu stati. Idite dalje! Rekao sam vam da postoji zemlja gdje teku mlijeko i med, s rijekama, drvećem, šumama, zelenim pašnjacima – i to mjesto ja želim za vas!"

Bog podiže ljude koji su usredotočeni na njegovu volju za ovo ponoćno vrijeme! Oni su umorni od života u pustinji pukog preživljavanja. Sve što oni žele jest da spoznaju i čine volju Božju. Svaki član ove vojske posljednjih dana mora biti spreman i pripremljen u srcu – jer Bog je u položaju da otpusti svoje veliko, posljednje izliće.

utorak, studenoga 22, 2011

BOG JE NEPOVREDIV

"Ako netko tvrdi: 'Ljubim Boga', a mrzi svoga brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata" (1 Iv 4,20-21).

Nikada ne vjeruj što čovjek kaže o ljubavi
ako se odvaja od brata
bilo koje boje ili rase,
jer u ljubavi nema straha.
Savršena ljubav izgoni strah,
jer strah je muka.
Kako netko može reći da ljubi Boga
i vjeruje u jednakost,
dok se u isto vrijeme muči
strahom od brata
u kojega nema povjerenja ili ga ne voli?
Ako čovjek ne može ljubiti svoga brata
kojeg može vidjeti,
kako može ljubiti Boga
koji je nevidljiv?
Bog je svima svuda zapovjedio
da ljube svoga brata
kao što ga i Bog ljubi –
jer Bog je ljubav.

ponedjeljak, studenoga 21, 2011

KAKO UPOZNATI GOSPODNJI UM I VOLJU

"Čuo si, Gospode, čežnju poniženih, učvrstit ćeš im srce, uho svoje prikloniti" (Ps 10,17).

U ovom retku David iznosi jednostavan plan u tri koraka kako da upoznate Gospodnji um i volju za svoj život:

  1. Uputite mu molbu (molite)
  2. Pripremite svoje srce da čujete njegov glas
  3. On će učiniti da znate – Duh Sveti će vam govoriti

Ubrzo će Bog izliti svoju slavnu čašu najveće mjere Duha Svetog kakvu svijet još nije vidio. Veliko osvjedočenje Duha Svetog doći će na vaše bližnje, suradnike i nespašene članove obitelji.

Ljudi će svugdje biti povrijeđeni i ostavljat će svoje mrtve crkve da potraže one koji hodaju s Bogom. Očajnički će tražiti nekoga čije je srce pripremljeno!

Za svoje djelo posljednjeg vremena Bog će upotrijebiti stotine tisuća običnih slugu koji će služiti ljudima oko sebe. Dakle, pitam vas, pripremate li sada svoje srce da se njegovo djelo obavi u vama i kroz vas?

Priznajte danas Bogu: "O, Gospodine, želim da računaš na moj život! Znam da u ovom trenutku živim na samom kruhu – u pustinji očaja. Ali želim živjeti!"

Uronite u njegovu Riječ. Učite ga svakodnevno tražiti. Revolucionarna je sila u pripremanju srca! Kroz tu pripremu vaš će život dobiti smisao i puninu. Promijenit će vam se osjećaji i osobnost i u vama će se osloboditi sila!

Kad Bog vidi da ste spremni, dat će vam velike prilike da radite njegovo djelo. Čak nećete morati napuštati svoju kuću. Bog će dovoditi potrebite ravno pred vaša vrata!

Silan Bog kojemu služimo u ovom trenutku priprema svoj narod za silno djelo.

"Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja" (Iz 42,13).

Pripremite svoje srce da se susretnete s njim! Postanite spreman sluga, opremljen i pripremljen za njegovo veliko izliće posljednjeg dana. U tom konačnom trenutku, njegova će živa slava doći u vas!

petak, studenoga 18, 2011

VIŠE OD PROPOVIJEDANJA I UČENJA

Vjerujem da bi evanđelje trebalo biti popraćeno silom i očitovanjem Duha Svetog, čineći silna čuda i potvrđujući da je ono istinito!

Pavao je hrabro izjavio: "Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage" (1 Kor 2,4). Ova grčka riječ znači "s dokazom". Pavao je govorio: "Propovijedao sam evanđelje s dokazom. Bog i Duh Sveti popratili su me znacima i čudima!" Hebrejima 2,4 kaže da je Bog doista potvrđivao poruku znacima i čudima: "Bog je istovremeno zajamčio čudesnim znakovima, raznim silnim djelima i darovima Duha Svetoga koje dijeli po svojoj volji."

Novozavjetni vjernici imali su jednu molitvu: "… da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci" (Dj 4,30). Kamo god su apostoli išli, svugdje su propovijedali potpuno evanđelje.

"Apostoli su činili mnoge čudesne znakove" (Dj 2,43). "A preko ruku apostolskih događali se mnogi čudesni znakovi u narodu … I sve više vjernika – mnoštvo muževa i žena – pridruživalo se Gospodinu" (Dj 5,12-14).

Evo jednonoga od najuvjerljivijih redaka koji potvrđuje da potpuno propovijedanje evanđelja mora uključivati znake i čuda: "Ovi pak dosta vremena ostadoše tu propovijedajući smjelo, oslonjeni na Gospodina, koji potvrđivaše propovijedanje o svojoj milosti čineći čudesne znake preko njihovih ruku" (Dj 14,3). Ovaj redak govori da su apostoli dugo vremena hrabro služili propovijedajući milost i pokajanje i da je tada Bog dao da znaci i čuda budu učinjeni njihovim rukama.

Božja crkva posljednjeg vremena će "ići i početi propovijedati svuda. Gospodin će s njima djelovati i potvrđivati Riječ čudesima što će je pratiti" (vidi Mk 16,20).

Čudesa te crkve posljednjeg vremena bit će izvorna, neoboriva, neosporna, i događat će se preko ruku nepoznatih. Ona će se događati preko ruku običnih, svetih, odvojenih ljudi koji poznaju Boga i prisni su s Isusom.

Ti vjernici izaći će iz tajne klijeti molitve – mala, pripremljena vojska puna vjere – i neće imati druge želje osim da čine volju Božju i proslavljaju ga. Bit će neustrašivi i silni u molitvi. Otvarat će čitave nacije za evanđelje i Bog će potvrđivati svoju Riječ njihovim silnim djelima!

četvrtak, studenoga 17, 2011

"POTPUNO IZVRŠENJE DUŽNOSTI PROPOVIJEDANJA" RADOSNE VIJESTI

Apostol Pavao rekao je svojoj generaciji: "Potpuno sam izvršio dužnost propovijedanja Radosne vijesti o Kristu" (Rim 15,19) te govori da je to "potpuno izvršenje dužnosti propovijedanja" Radosne vijesti više od samih riječi. To je Radosna vijest riječi i djela! "Ne usuđujem se reći nešto od onoga što Krist nije po meni učinio … riječju i djelom" (Rim 15,18).

Pavao je govorio: "Pogani su se obratili Kristu ne samo zbog mojeg propovijedanja, nego zato što su moje riječi bile popraćene čudesnim djelima!"

"… snagom čudesnih znakova, silom Duha Svetoga. Tako sam od Jeruzalema i naokolo do Ilirka potpuno izvršio dužnost propovijedanja Radosne vijesti" (Rim 15,19).

Ako bi Pavao propovijedao i učio bez čudesnih znakova koji su slijedili, njegova poruka ne bi imala svoj puni učinak. To ne bi bila Radosna vijest potpuno ispropovijedana! Korinćanima je rekao: "Dokaze svog apostolstva pružio sam među vama u savršenoj strpljivosti: kako čudesnim znakovima, tako silnim djelima" (2 Kor 12,12).

Pogledajte Pavlove riječi u ovom retku: čudesni znaci, silna djela. Većina se kršćana danas povuče kad čuju te riječi! Zašto? Jer su beskrupulozni učitelji i propovjednici gladni moći ove riječi učinili gadošću! Velika tragedija je to da su te izopačenosti uzrokovale da su mnogi bogobojazni pastori, evanđelisti i laici uzmakli od istine potpunog propovijedanja evanđelja.

Ljubljeni, Bog je još uvijek Bog – i on je silan u vršenju čudesnih znakova! On je još uvijek naš iscjelitelj i on se želi pokazati jakim za one koji se uzdaju u njega! U novozavjetnoj crkvi događala su se velika nadnaravna djela bez ikakvih izopačenosti – bez reklamiranja, razmetljivosti ili nekoga tko bi tvrdio da ima svu silu i vlast. Pavlova služba je primjer.

Dok je u Troadi propovijedao dugačku propovijed, jedan je mladić zaspao sjedeći na prozorskoj dasci i pao je s trećeg kata na zemlju. Biblija kaže da "ga digoše već mrtva" (Dj 20,9-12).

Kad je Pavao sišao k njemu, sve ih je utišao. Zatim se, upravo kao i Ilija, nadvio nad mrtvog mladića i obujmio ga te se život iznenada vratio u njega. Mladić je bio podignut iz mrtvih! Kakvo silno čudo!

Nakon toga, Pavao nije rasposlao ljude da se proširi vijest o tom čudu. Ne, to se uopće nije dogodilo. Svi su se jednostavno vratili na treći kat i sudjelovali u lomljenju kruha te je Pavao nastavio propovijedati. Pismo čak više i ne spominje tog mladića. Zašto? Zato što je crkva očekivala nadnaravna djela! Oni su propovijedali potpuno evanđelje – s čudesnim znacima koji su slijedili!

srijeda, studenoga 16, 2011

CRKVA POSLJEDNJIH DANA

Vjerujem da je Božja vizija za njegovu crkvu posljednjih dana bazirana na njegovoj Riječi, jer Biblija jasno pokazuje kakva će crkva Isusa Krista biti uoči njegova dolaska.

Crkva u Americi daleko je od onoga što je Bog zamislio da bi trebala biti. Čitave denominacije danas uglavnom djeluju bez Duha Svetog. Lišene su Isusove nazočnosti i svakoga duhovnog dara. Prakticiraju vanjski oblik pobožnosti bez ikakve sile, osvjedočenja ili spasonosne poruke. Prijateljuju sa svijetom i više su političke nego duhovne. Popustljive su prema grijehu, žmirkaju na rastavu i ismijavaju se iz nadnaravnog te odbacuju svako učenje o nebu, paklu, pokajanju i sudu.

Zbog novozavjetne crkve đavao je drhtao! Ona je natjerala legije demona u bezdan; molitvom je otvarala vrata tamnica; činila da vladari drhte od straha. Ti rani vjernici imali su takvu vjeru i silu da su se hromi podizali te skakali, a prosjaci postajali evanđelisti. Oni su vjerovali u nadnaravno te su otvarali slijepima oči, gluhima uši i iscjeljivali svaku vrstu bolesti. Čak su podizali mrtve!

Ne kažem da će crkva Božja posljednjeg vremena biti kao crkva prvog stoljeća, njezina preslika. Ne, ja kažem da će biti i veća! Bit će silnija, snažnija, s većim otkrivenjem Isusa. Imat će veće pomazanje Duha nego ikada, veće čak od pomazanja na Pentekost. Bog uvijek čuva najbolje vino za kraj!

Prorok Daniel to potvrđuje. Rekao je da su određene proročke istine zatvorene da bi se otkrile tek u posljednjim danima: "Jer do posljednjeg vremena ostaju zatvorene i zapečaćene ove riječi … Bezbožnici neće to razumjeti, ali će pobožnici to spoznati" (Dn 12,9-10).

Danas Duh Sveti otkriva te stvari svetima koji su duhovni i koji imaju razbor! "Stoji pisano: 'Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.' A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje" (1 Kor 2,9-10).

Gospodin priprema snažnu, ali i poniznu vojsku pastira koji će biti po njegovu srcu, te ostatak zajednice gladnih ovaca koje su napustile mrtvilo i grijeh moderne crkve. Postavljena je pozornica za tu crkvu koja će biti gorljiva, ne mlaka, i ona će uzdrmati same temelje pakla. Nikakva sila na zemlji neće moći to zanemariti ili prezreti!

utorak, studenoga 15, 2011

BOG SE NE UMARA

"Zar ne znaš? Zar nisi čuo?
Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj.
On se ne umara, ne sustaje,
i um je njegov neizmjerljiv" (Iz 40,28).

Postoji neznanje o Bogu koje smatra
da se on više ne otkriva čovječanstvu
u njegovim krizama i potrebama –
da je ili mrtav, ili spava,
nesposoban nadgledati ili voditi korake čovječje.
Ali tko je čovjek da mjeri Boga?
S kime bismo ga usporedili
ili ga prispodobili?
Zar ne znaš?
Zar nisi čuo?
Vječni Stvoritelj,
Bog krajeva zemaljskih,
ne drijema i ne spava.
On se ne umara,
ne sustaje,
nego onima koji se uzdaju u njega
obnavlja vjeru i snagu
te lete poput orlova:
oni trče i ne sustaju,
hode i ne more se.

ponedjeljak, studenoga 14, 2011

PRESTANITE SE USPOREĐIVATI

Narod se poboja Jahve … te oni dođoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega" (Hag 1,12.14). Izraelci su bili osvjedočeni o svoje vlastite interese i vratili se radu na gradnji hrama. Vratili su se onamo gdje su i trebali biti – gradnji Doma Božjega!

Stajali su pred temeljima hrama i zidovi su se počeli dizati. Ali nešto nije bilo u redu i mnogi stariji ljudi počeli su plakati! Zašto? Jer su prije šezdeset osam godina vidjeli blještavilo Salomonova hrama, a ovaj novi nije zadovoljavao. U usporedbi s onim, ovaj se činio kao ništa!

Ljudi su počeli govoriti o prošloj slavi: "Ovaj hram nema lađu; nema pomirilište ili kerubina. Na oltaru nema vatre; na dom se ne spušta šekinah slava. Nakon svega našega teškog rada, svih žrtava i poslušnosti, nakon što smo Božje interese stavili na prvo mjesto, ipak ne zadovoljavamo! Ovo je kao ništa u usporedbi s onim što smo jednom vidjeli. Čemu trud, čemu ići dalje kad vidimo tako malo za sve ono što smo učinili?"

Mnogi od naroda Božjeg danas odustaju jer misle da nikada neće zadovoljiti! Poput Izraelaca, vratili su se Bogu, stavili njega ponovno na prvo mjesto, tražili njegovu volju, gradili njegov Dom, ali kad pogledaju u svoj život, kažu: "Za sav moj trud imam pokazati tako malo! Tako malo svetosti Božje, tako malo njegove slave u mom životu! U usporedbi s drugim kršćanima, nikada neću zadovoljiti. Kakva korist truditi se? Nikada neću imati pobjedu."

Uvjeren sam da je to razlog zašto toliki odani kršćani dižu ruke od borbe. Uspoređuju se s drugim vjernicima i obeshrabruju se jer se osjećaju beznadno manje vrijedni!

Ako ostanete vjerni Gospodinu i ne pokušate se mjeriti ni s čim osim sa svojom vlastitom ljubavi za Isusa, možete biti sigurni da rastete – i Bog obećava da će biti s vama!

Ljubljeni, to možete podcrtati jer to je obećanje Božje za vas! Od samoga onog trenutka kad se ponovno usredotočite na izgradnju Kristova tijela – napuštajući sve pomisli o uspoređivanju i sve sebične putove te dopuštajući da vam on postane sve – počet ćete vidjeti njegov mnogostruki blagoslov. Ovo možete doista podvući! Vidjet ćete da ste u Božjoj naklonosti, da se on smiješi na vas i raduje u vama!

petak, studenoga 11, 2011

KAKO SAČUVATI BLAGOSLOV I NAKLONOST BOŽJU

Bog blagoslivlja one koji hodaju u vjernosti i pokazuje naklonost onima koji je pokazuju njemu!

Kako nacije, obitelji, pojedinci, gube blagoslov i naklonost Božju? O tome govori prorok Hagaj i prvi razlog koji navodi je taj da oni počinju zamjenjivati interese Božje vlastitim interesima. "Nije još došlo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin" (Hag 1,2). Izraelci su odustali od gradnje Doma Gospodnjega da bi gradili svoje vlastite kuće!

Ovaj događaj zbivao se šezdeset osam godina nakon što je Salomonov hram bio uništen. Ostatak se vratio iz babilonskog ropstva u Jeruzalem upravo zato da ponovno sagradi Dom Božji. I doista, s gorljivošću i uzbuđenjem postavili su temelj hrama!

Ali onda su naletjeli na neke poteškoće i obeshrabrenja. I polako su izgubili interes za djelo Božje govoreći: "Ovo jednostavno nije vrijeme. Imamo previše problema. Uz to, provodimo previše vremena ovdje i zanemarujemo obitelji i poslove."

Jedan po jedan otišli su za svojim vlastitim interesima. Interesi Gospodnji koji su stajali iza njihove vlastite dobrobiti postali su sporedni! Počeli su graditi svoje vlastite kuće koristeći građevno drvo koje je bilo skupljeno za gradnju hrama.

Kako danas vjernici gube blagoslov i naklonost Božju? Prestajući raditi na hramu Božjem! To se događa kad prestanemo moliti i tražiti Boga, kad prestanemo izgrađivati njegovo duhovno tijelo!

Hagaj ukazuje na taj problem: dok je narod stavljao interese Božje na prvo mjesto, Bog je osigurava njihovu hranu i zaklon. Doista, on se brinuo za njih na svaki mogući način. Vinogradi su im rasli, grozdovi su bili teški; noću su mirno spavali; djeca su im se igrala na ulici. Nijedan od njihovih neprijatelja nije ih nadvladao. Bilo je to divno vrijeme Božjeg blagoslova, ali onda su narod obuzeli njihovi vlastiti interesi.

To je ono što se i danas događa! Naš svijet obuzet je sam sobom – ponosom, ambicijom, samovoljom – svaki čovjek ide za svojim vlastitim interesima. Nije čudo da su toliki pijani i omamljeni od droge te lutaju u mraku i pomutnji.

Bog kaže: "Ja dozvah sušu na zemlju … i na svaki trudno stečen plod" (Hag 1,11). On govori: "Ako počnete zanemarivati svoje duše i okretati se materijalnim stvarima, završit ćete bez radosti, nezadovoljni, prazni, suhi! Želim da stavite moje interese na prvo mjesto, tako da vas mogu ponovno blagoslivljati i pokazivati vam naklonost."

četvrtak, studenoga 10, 2011

ZA SVOJU ZARUČNICU ISUS ŽELI NAJBOLJE

Kako to mora lomiti Gospodnje srce kad sumnjamo u njegovu sposobnost i želju da za nas učini najbolje! Biblija nam jasno govori kako se Gospodin divno i brižno skrbio za Rutu. Ruta je dokazala svoju ljubav Jahvi Bogu rekavši Naomi, svojoj svekrvi: "… tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog" (Rut 1,16).

Bog je ljubio Rutu i otvorio joj svaka vrata. Bila je siromašna i morala je pabirčiti u polju, ali Pismo kaže: "Sreća je dovede u polje koje pripadaše Boazu …" (Rut 2,3). Nema šanse da ju je dovela sreća. Bilo je to djelo Gospodnje; on je znao što je za nju najbolje.

Ruta je jednostavno ljubila Gospodina i stavila je sve svoje pouzdanje u njega te joj je Bog pripremio vrlo bogata muškarca za muža! Boaz je vidio Rutu u polju i odmah razabrao: "Ona je drukčija, stvarno drukčija." Srce mu je bilo "oteto"!

Kakva ljubavna priča i kakve nevjerojatne okolnosti dovele su do svega toga! Ruta se udala za toga pobožnog muškarca, a ako je Gospodin to učinio za Rutu, neće li dobro učiniti i za svoju vlastitu zaručnicu, u svakoj situaciji?

Mi imamo Jednoga koji je bogatiji i moćniji od Boaza. On posjeduje stada na tisuću gora. On zna sve i može sve i ljubi svoju zaručnicu! Da, Gospodin sve radi u vašem životu za vaše apsolutno najbolje. I u tome vrlo uživa.

Čak i u trpljenju i kušnjama, svaki onaj koji ljubi Isusa dobiva njegovu potpunu pozornost! Ali nažalost, mi često ne počivamo na tome. Sumnjamo da sve vrijeme radi i da sve izvodi u našu korist!

Ljubljeni, ništa ne slama njegovo srce više od toga! Pavao opisuje Kristovu zaručnicu kao "Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična" (Ef 5,27). "Bora" je ovdje kao bora na licu, kao naborano čelo. To govori o brizi, o strahu, a Pavao ovdje govori da Isusova zaručnica nema "crta od briga" na svome licu.

Kristova zaručnica počiva u njegovoj ljubavi. Ona je uvjerena da on zna gdje je, kako se osjeća, kroz što prolazi i što je najbolje za nju. On joj voli davati mir. Ona zna da on neće dopustiti da je išta odreže od njega ili povrijedi. On će je sačuvati jer je rekao: "Ona je moja!"

srijeda, studenoga 09, 2011

ZARUČNICA KRISTOVA

Što bi mladić mislio o svojoj zaručnici da ga pozove u svoju kuću, posjedne u dnevnoj sobi i zatim ode svojim putem? Dok on čeka, ona radi u kuhinji, briše prašinu s namještaja, pere pod – i ne kaže mu nijednu riječ!

Isus podnosi istu bol koju bi podnosio i svaki muškarac ako bi ga njegova ljubljena neprestano veličala i iznova i iznova mu govori: "Volim te", ali mu pokazivala malo ili nimalo pažnje!

Njegova draga može tvrditi: "Pa sad, uvijek mi je u mislima." Čuo sam ljude reći to isto za Isusa: "U mislima mi je cijeli dan, u svemu što radim." Ali možete ga u svom umu imati čitav dan, a ipak ga zanemarivati! Kad zaručnica tako čini, njezina takozvana ljubav je laž! Ona može svom zaručniku govoriti da ga doista voli, ali njezina djela govore da nije tako.

Gospodin pita: Zaboravlja li djevica svoj nakit, il nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana" (Jer 2,32). I David je rekao da je Izrael zaboravio Gospodina: "Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći" (Ps 106,21).

Gospodin je spomenuo svoju bol u Pismu da je čitav svijet vidi! Otvoreno je rekao: "Moj narod me danima zanemaruje!" Zašto bi Gospodin govorio svijetu o tom zanemarivanju? Ne bi li se o različitostima onih koji se vole trebalo šutjeti? Ne, on želi da zna koliko je povrijeđen! On to govori čitavom svijetu jer mu je srce slomljeno našim ponašanjem!

Zamislite da ste zaručena mlada žena koja sa svojim budućim mužem odlazi u crkvu. Hvatate ga za ruku i svima govorite: "Vjenčat ćemo se. Volim ga. On je jednostavno divan!" Ali čim izađete kroz vrata, zašutite i ne kažete mu više ni riječi! Što bi on trebao misliti?

Ja ne bih htio zaručnicu koja veliča moje odlike, govori u javnosti lijepe stvari o meni, govori kako sam dragocjen, a kasnije je hladna i izbjegava provoditi vrijeme sa mnom. To nije prava ljubav!

Ljubljeni, ako svakoga dana ne provodite kvalitetno vrijeme s Isusom, ako ne provodite vrijeme s njim u molitvi ili tražeći njegovu Riječ, ne ljubite ga i lomite njegovo srce!

utorak, studenoga 08, 2011

TAJNA SNAGE

"Još tvrđe stoji pravednik na svojem putu,
još više samo ojača onaj
čije su ruke čiste" (Job 17,9).

Ljudi gube kontrolu nad životom,
izrugivača je mnoštvo –
izazivanje na svim stranama.
Mudri se ljudi ne mogu naći.
Kad se postelje prostiru u tami,
pokvarenost im postaje otac.
Vrijeme je za nevine
da se time preneraze i
pokrenu protiv licemjerja.
O da bi se netko založio za čovjeka kod Boga
da bi pravednik mogao na svom ustrajati putu;
da bi se svjetlost grješnika ugasila –
iskra njegova ognja zamrla!
Put grešnika je klizav
i grijeh je sramota jer proždire snagu.
Ali još više samo ojača onaj
čije su ruke čiste.

ponedjeljak, studenoga 07, 2011

SLUŽENJE GOSPODINU U VESELJU

Bog želi da smo tako uvjereni u njegovu nježnu ljubav, tako uvjereni da je on na djelu uvodeći nas u njegovo najbolje, da imamo neprestanu radost i veselje u svom hodu s njim! Mojsije je upozorio Izraela: "Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, služit ćeš neprijatelju svome koga će Jahve poslati na te, u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj" (Pnz 28,47-48).

Bog danas nama kaže: "Budite veseli i radosni u onome što sam već učinio za vas! Ako hodate okolo potišteni, mrmljajući i prigovarajući, zauvijek ćete duhovno gladovati i biti goli te plijen za svoje neprijatelje!" Bog želi da tako vjerujemo u njegovu ljubav za nas da ćemo biti svjedočanstvo sreće i dobrog raspoloženja! On želi propovjednike koji su radosni u srcu, ispunjeni radošću koja je temeljena na istini.

Njegova istina stvara bogatstvo radosti koja prirodno istječe iz srca: "Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem" (Ps 100,2). "Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje" (Ps 105,43). "Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita" (Ps 32,11). "Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti" (Ps 68,4).

Možda ćete pitati: "Kako dugo mogu očekivati zadržati radost u svojoj službi Gospodinu?" Mnogi vjeruju da ona traje koliko traju i razdoblja osvježenja s visine ili tako dugo dok stvari idu dobro. Ne, radost trebamo imati sve vrijeme! To je točno ono što kaže Biblija: "Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane" (Ps 90,14). "Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost" (Iz 65,18). Mi smo "nebeski Jeruzalem" – nanovo rođeni te živimo za Njega duhom radosti i veselja! Uzdajte se u Oca, vjerujte njegovoj Riječi u vezi s onim što je rekao o sebi i gledajte kako se njegovo veselje izlijeva iz vašeg života.

petak, studenoga 04, 2011

BOŽJE MILOSRDNO VODSTVO!

"Ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac" (Jer 31,9).

Narod Efrajima, najvećega izraelskog plemena, bio je najbliži srcu Božjem. Bog je imao vječni plan za ovo vrlo blagoslovljeno pleme, ali Efrajim je neprestano otpadao i žalostio Boga. Ti ljudi griješili su više od svih u Izraelu! No je li Bog odbacio Efrajima? Upravo suprotno: rekao je da trebaju biti slobodan, izbavljen narod! Trebali su živjeti među pretilinom, što znači, Božjim najvećim blagoslovima (vidi Jer 31,14).

Što je Bog vidio u Efrajimu? Imali su srce sklono pokajanju – stid radi grijeha, spremnost da se vrate Gospodinu. Usprkos svim njihovim neuspjesima, ta jedna značajka privlačila je srce Božje k njima! Kad je došla snažna proročka riječ, odgovorili su, a kad su bili ukoreni, plakali su nad svojim grijesima.

Na vrhuncu njihova otpadništva, Bog je rekao: "Zar mi (ni)je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim, i srce mi dršće za njega od nježne samilosti" (Jer 31,20). Bog je govorio: "Usprkos Efrajimovim nedostacima i padovima, vidim raskajan duh i neću mu oduzeti svoju nježnu ljubav. Moj vječni naum za Efrajima nastavit će se kao što sam i isplanirao!"

Ljubljeni, Bog ima plan i za vaš život! On će izvršiti sve svoje naume za vas, bez obzira kroz što prolazite ili kako je oštra vaša kušnja. Bog je dugo planirao vašu budućnost!

Imam proročku riječ za nekoga tko upravo sada čita ovu poruku: Ne možete prosuđivati Božji vječni naum za vas svojim osjećajima ili mislima. Bog vam želi reći: "Svoje srce drži poniznim preda mnom. Vjeruj mojoj Riječi u vezi s mojom naravi – da sam nježan, dobar Otac koji je mnogo uložio u tebe i nemam namjeru pustiti te. Ti si moje dijete u kojem se radujem i ja ću te izbaviti!"

"Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu" (Jer 29,11).

četvrtak, studenoga 03, 2011

BOG ZNA ŠTO JE NAJBOLJE ZA NAS!

Postoje vremena kad Bog uzima stvari od nas i vremena kad molimo za stvari za koje mislimo da nam trebaju, ali nam ih Bog ne daje. Ipak "… Jahve zna put pravednih" (Ps 1,6). Jednoga dana taj će postupak Božji potvrditi da je bio za našu korist i za njegovo kraljevstvo.

Najistinskije zadovoljstvo u životu dolazi kad smo u savršenoj volji Božji, radimo njegovo djelo, živimo prema njegovu izboru. Ali većina od nas uvjerena je da jedino mi znamo što trebamo da bismo bili ispunjeni i sretni. A u većini slučajeva ono za što vjerujemo da je najbolje za nas zapravo nas razara! Nikada u povijesti čovječanstva Bog ništa nije uzeo ni od jednoga svog djeteta bez da mu nije dao nešto bolje i divnije, nešto što je više ispunjavalo.

Božje najbolje nije nešto čega se treba bojati; on ne da samo zna što je najbolje za vas, nego i želi da imate njegovo najbolje! Ako uistinu vjerujemo tome, to će u nama proizvesti velik odmor, mir i radost! Nećemo se žalostiti nad stvarima koje smo morali pustiti; znat ćemo da smo oslobođeni od svakog ropstva! Reći ćemo: "Gospodine, ako ovo uzimaš od mene, to mora značiti da za mene imaš nešto bolje. Uzmi, dakle, ovo – možeš to imati!"

Ljubljeni, trebamo počivati u dragoj ruci našeg Oca! Trebamo doći do točke povjerenja kad ćemo reći: "Imam dragog Oca koji za mene želi najbolje. On zna sve to!" Kako je Job konačno došao na mjesto počinka? Uvjerio je sama sebe da Bog zna što radi i da je sve pod kontrolom! Rekao je: "Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist ko zlato ću izići" (Job 23,10).

Mnogi kršćani vide Boga na djelu u svom životu, ali ipak se pitaju: "Što ako zabrljam? Što ako učinim nešto pogrešno i Bog se razljuti na mene ili postane nestrpljiv sa mnom? Hoće li me sva njegova obećanja mimoići? Hoću li se morati pomiriti s nečim manjim od njegova najboljeg?" Ne, nikada! Ako je vaše srce ispravno pred Bogom, ako se uvijek vraćate k njemu i tražite ga svim svojim srcem, ništa neće promijeniti njegove planove za vas!

srijeda, studenoga 02, 2011

DVIJE VRSTE LJUBAVI

Otac ima dvije vrste ljubavi: općenitu ljubav za sve grešnike i posebnu ljubav za sve koji su u njegovoj obitelji. Božju općenitu ljubav za čovječanstvo može prihvatiti svatko tko u pokajanju dolazi k njemu. Ali Božje srce isto je tako ispunjeno i drugom vrstom ljubavi – naročitom, jedinstvenom ljubavlju za njegovu djecu!

Bog je za sebe uvijek imao odabran narod na koji je izlijevao svoju veliku ljubav. Jednom je isključivi predmet te njegove posebne ljubavi bio Izrael:

"Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Jahve ljubi … Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom …" (Pnz 7,6-8).

Bog je te riječi uputio Izraelu. Međutim, ako ste prihvatili Isusa kao svog Spasitelja i Gospodina – ako ste usvojeni u obitelj Božju i on je vaš dragi Otac – i vi se morate pozabaviti s time kako ste mu posebni! Vi ste primatelj osobite Božje ljubavi i ovdje su riječi za vas:

"Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo. Nekoć niste bili (izabrani) narod, a sada ste narod Božji; nekoć bez milosrđa, a sada ste postigli milosrđe" (1 Pt 2,9-10).

Jednom niste bili predmet njegove posebne ljubav, ali sad jeste! Pomirili ste se s Ocem i on vas duboko ljubi – upravo sada, u samom ovom trenutku!

utorak, studenoga 01, 2011

OČEVA LJUBAV

Mnogi ljudi nalaze teškim misliti o Bogu kao o dobrom Ocu. Oni ga gledaju zamagljenim očima od boli prošlih iskustava s bezbožnim ocem ili očuhom.

Tisuće kršćana ne vjeruje da ih Bog ljubi jer ih je njihov zemaljski otac napustio, povrijedio ili jako ožalostio. Moja je molitva da ova poruka ne govori samo njima nego i onima koji još nisu otkrili dubine ljubavi našega nebeskog Oca!

Mnogi od nas poznaju Pismo i teologiju koja je iza velike Božje ljubavi za njegovu djecu. Ipak, malo nas je koji su naučili prisvojiti tu ljubav i ne uživaju u blagodatima njezina posjedovanja.

Poslušajte kako Bog opisuje sam sebe Mojsiju:
"Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup …" (Izl 34,6).

Kad smo usred naših kušnji, zaboravljamo što je Bog rekao o svojoj vlastitoj naravi. Međutim, kad bismo u takva vremena vjerovali, imali bismo veliku sigurnost u svojim dušama. Od korice do korice Biblija nam govori kao glas Božji otkrivajući nam kako je on nježan i dobar.

On je spreman oprostiti u svako vrijeme. "Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju" (P 86,5).

On je strpljiv s nama, pun nježnosti i smilovanja. "Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje" (Ps 119,156). "Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom" (Ps 145,8).

Kad u molitvi i štovanju odlazite Gospodinu, budite vrlo pažljivi kakvu zamisao o Bogu unosite u njegovu nazočnost! Morate biti potpuno uvjereni u njegovu ljubav za vas i vjerovati da je on sve što kaže da jest!