MALI POČECI by Gary Wilkerson
Mali počeci na kraju utječu na čitave okruge. Kad je moj otac David Wilkerson započeo crkvu na Times Squareu, glavno područje 42. ulice bilo je mračno i prljavo. Svakih nekoliko koraka mogli ste vidjeti dilera droge, prostitutku ili pornografsko kino. Početni pristup moga oca bilo kojoj službi uvijek je bila molitva te me molio da petkom navečer vodim molitvu u crkvi.
Oni prvi sastanci privukli su dvadeset do trideset ljudi. Vjerno smo vapili Bogu da donese promjenu gradu. S vremenom, naši su sastanci narasli na gotovo osamsto ljudi. Dok smo podizali svoje glasove u gorljivoj molitvi, Bog je stavio breme na naše srce za 42. ulicu. I tako smo naš molitveni trud odnosili na tu ulicu, dijeleći tamo letke.
Ubrzo smo zamijetili da nastaje promjena. Bilo je manje ovisnika i prostitutki. Pornografska kina zatvorila su se jedno za drugim. Na kraju se pojavio čovjek za razvoj grada i kupio nekretninu za nekretninom. Danas glavni biznis na Times Squareu ima Walt Disney Company, a 42. ulica sad je vjerojatno najsigurniji blok u gradu New Yorku. Vjerujem da je to djelomično zahvaljujući moliteljima koji su vjerovali Bogu da čini velike stvari.
Prvi učinak pobožnoga svjedočanstva je izgradnja naše vjere. Drugi učinak je izgradnja vjere drugih: "Jer, kad bih se i htio malo više pohvaliti našom vlašću koju nam je Gospodin dao na vašu izgradnju a ne na vašu propast, ne bih bio postiđen" (2 Kor 10,8). Pavao u biti govori: "Ne da je Bog samo silno radio kroz moj život. Njegovo djelo u meni i kroz mene bilo je da raspiri vašu vjeru za veća djela." Naša vjera je zarazna. Ona izgrađuje vjeru drugih da se upuste u veća i neustrašivija djela.
Pavlova posljednja hvala je neobična: "Ako se trebam hvaliti, spomenut ću radi hvale ono što odaje moju slabost" (2 Kor 11,30). Želi reći sljedeće: Naše dobro svjedočanstvo nikada neće donijeti rezultat od naše vlastite snage. Naša hvala uvijek će biti: "Bez Boga nisam pogubitelj divova, nego pastir; nisam graditelj zidova, nego peharnik; nisam izbavitelj, nego pastir koji lutam egipatskom pustinjom."
Naše svjedočanstvo nikada neće doći iz naše vlastite snage, revnosti ili truda. Ako se oslanjamo na išta od toga, naše svjedočanstvo izgubit će svoju silu. Ali što više priznajemo našu nesposobnost, više će Božje sile počivati na nama: "A on mi je odgovorio: 'Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.' Prema tome, vrlo ću se rado – radije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova" (2 Kor 12,9).
Oni prvi sastanci privukli su dvadeset do trideset ljudi. Vjerno smo vapili Bogu da donese promjenu gradu. S vremenom, naši su sastanci narasli na gotovo osamsto ljudi. Dok smo podizali svoje glasove u gorljivoj molitvi, Bog je stavio breme na naše srce za 42. ulicu. I tako smo naš molitveni trud odnosili na tu ulicu, dijeleći tamo letke.
Ubrzo smo zamijetili da nastaje promjena. Bilo je manje ovisnika i prostitutki. Pornografska kina zatvorila su se jedno za drugim. Na kraju se pojavio čovjek za razvoj grada i kupio nekretninu za nekretninom. Danas glavni biznis na Times Squareu ima Walt Disney Company, a 42. ulica sad je vjerojatno najsigurniji blok u gradu New Yorku. Vjerujem da je to djelomično zahvaljujući moliteljima koji su vjerovali Bogu da čini velike stvari.
Prvi učinak pobožnoga svjedočanstva je izgradnja naše vjere. Drugi učinak je izgradnja vjere drugih: "Jer, kad bih se i htio malo više pohvaliti našom vlašću koju nam je Gospodin dao na vašu izgradnju a ne na vašu propast, ne bih bio postiđen" (2 Kor 10,8). Pavao u biti govori: "Ne da je Bog samo silno radio kroz moj život. Njegovo djelo u meni i kroz mene bilo je da raspiri vašu vjeru za veća djela." Naša vjera je zarazna. Ona izgrađuje vjeru drugih da se upuste u veća i neustrašivija djela.
Pavlova posljednja hvala je neobična: "Ako se trebam hvaliti, spomenut ću radi hvale ono što odaje moju slabost" (2 Kor 11,30). Želi reći sljedeće: Naše dobro svjedočanstvo nikada neće donijeti rezultat od naše vlastite snage. Naša hvala uvijek će biti: "Bez Boga nisam pogubitelj divova, nego pastir; nisam graditelj zidova, nego peharnik; nisam izbavitelj, nego pastir koji lutam egipatskom pustinjom."
Naše svjedočanstvo nikada neće doći iz naše vlastite snage, revnosti ili truda. Ako se oslanjamo na išta od toga, naše svjedočanstvo izgubit će svoju silu. Ali što više priznajemo našu nesposobnost, više će Božje sile počivati na nama: "A on mi je odgovorio: 'Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.' Prema tome, vrlo ću se rado – radije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova" (2 Kor 12,9).