četvrtak, studenoga 22, 2012

RADOSNO KLICANJE SLOBODE

Kad je došla jubilarna godina, svaki dug bio je izbrisan. Sve u zakupu i posjedu vraćalo se izvornim zakupcima, što je značilo da je poljodjelac dobivao natrag svoju zemlju i obitelj. O tome čitajte u Levitskom zakoniku 25.

Možete tek zamisliti kakvo je veselje nastalo u Izraelu i Judi kad su se oglasile trube! U tom trenutku, desetoga dana sedmog mjeseca, dok je veliki svećenik činio pomirenje, svaki rob koji je bio prodan u ropstvo bio je oslobođen. I svaki čovjek koji je izgubio imanje dobio ga je natrag. Obitelji su se ponovno sjedinile. Domovi su se obnovili. Bilo je to vrijeme oslobođenja i slobode!

Zamišljam očajne farmere kako stoje na granici svoga starog imanja čekajući da stave nogu na njega čim se začuje glas trube. Čekali su deset godina … a onda pet … pa jednu … i sad broje minute da začuju radostan glas trube. Morali su misliti: "Ponovno mi se vraća sve što sam izgubio. Ponovno je to moje, jer je ovo jubilarna godina!"

Tijekom jubilarne godine nije bilo sijanja ni žetve. Umjesto toga, vrijeme se trebalo provoditi u veselju. Jubilarna godina bila je čitava godina Božića svakoga dana, slaveći Boga za njegovu milost, pomoć i slobodu.

Morate razumjeti da sloboda proglašena na jubilej nije bila neka nebulozna ideja utemeljena na vjeri samoj. Bio je to zakon zemlje. Sve što je dužnik trebao učiniti da bi se proveo zakon bilo je da stoji na njemu. Leviti su bili promatrači tako da je svakome bila osigurana pravda.

Povremeno bi gospodar možda rekao robu: "Ne odlaziš, i dalje si moj sluga! Vrati se na posao." Ali taj sluga mogao se nasmijati gospodaru u lice i reći: "Obojica znamo što ovaj glas trube znači. To je radostan glas moje slobode. Nemaš više zakonskog prava na mene. Slobodan sam!"

Kako su ljudi čekali i žudjeli čuti taj radostan glas! To je značilo imati slobodu reći: "Ništa u mojoj prošlosti ne može se više držati protiv mene. Izbavljen sam i nitko mi ne može oteti moju baštinu." Međutim, čovjek u ropstvu morao je djelovati da bi uzeo u posjed svoju slobodu ili svoje izgubljeno imanje. Mogao je plesati i klicati od veselja u sinagogi koliko god je htio, vičući: "Slobodan sam! Sve mi je vraćeno!" ali dok nije načinio korak i zatražio svoja prava, nije mogao ni u čemu uživati. Vidite li ovdje značenje? Većina kršćana nije zatražila jubilej koji im je Isus Krist dao. Mnogi danas misle da je "radosna buka" samo pljeskanje ili plesanje tijekom emocionalnog razdoblja slavljenja. Ali to je daleko više. Bog nas poziva da prisvojimo slobodu, mir i oprost koje je osigurao za nas kroz oproštenje grijeha. Moramo napraviti korak i to zatražiti!