UZIMANJE GRIJEHA OLAKO
Prorok Ezekiel daje nam živu ilustraciju što se događa ljudima koji uzimaju svoj grijeh olako. U ovom izvješću, sedamdeset je judejskih starješina došlo Ezekielu da prime riječ od Gospodina. Svi ti ljudi bili su u hramskoj službi, a kad su se sastali s prorokom da štuju, Ezekiel je primio zaprepašćujuće viđenje:
"Dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. Ispružio nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskom viđenju u Jeruzalem" (Ez 8,1-3).
Duh Sveti je pao na onaj sastanak i sveti oganj Božji ispunio je mjesto svjetlom: "I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova" (r. 4). Kad god se ognjena Božja nazočnost pojavljuje na sastanku, grijeh je uvijek izložen. Iznenada je prorok vidio da su umovi tih ljudi bili ispunjeni "svakojakim slikama gmazova i gnusnih životinja" (r. 10). On opisuje demonske utvrde, zla bića. I oni su se ubacili u dom Božji kroz službu!
Tamo je mirno i tiho sjedilo sedamdeset starješina, naizgled kao štovatelji koji traže vodstvo od Gospodina. Međutim, oni su zapravo prikrivali skriven grijeh. Prolazili su kroz vanjske bogoštovne obrede hramske službe, dok su u stvari svi pripadali tajnom društvu štovatelja sunca. U hramu su angažirali prostitutke i kao dio hramskog rituala, ti takozvani pobožni starješine sudjelovali su u bludu.
A što je još gore, ti ljudi nisu bili uvjereni u svoje užasno idolopoklonstvo. Sami su sebe uvjerili da Bog žmirka na njihovo idolopoklonstvo. David je bio teško opterećen svojim grijehom, ali ovih sedamdeset starješina nije osjećalo strelice osvjedočenja, gubitak fizičke snage ili emocionalnu bol. Umjesto toga, prevarilo ih je ono što Mojsije naziva "lažan mir".
"Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: Bit će mi dobro (imat ću mir) ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek povodanj utaži žeđ" (Pnz 29,18).
Drugim riječima: "Prevaren čovjek je poput pijanice; izgubio je svaku sposobnost razbora. Ne može razlikovati čak ni između žeđi i pijanstva."
"Dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. Ispružio nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskom viđenju u Jeruzalem" (Ez 8,1-3).
Duh Sveti je pao na onaj sastanak i sveti oganj Božji ispunio je mjesto svjetlom: "I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova" (r. 4). Kad god se ognjena Božja nazočnost pojavljuje na sastanku, grijeh je uvijek izložen. Iznenada je prorok vidio da su umovi tih ljudi bili ispunjeni "svakojakim slikama gmazova i gnusnih životinja" (r. 10). On opisuje demonske utvrde, zla bića. I oni su se ubacili u dom Božji kroz službu!
Tamo je mirno i tiho sjedilo sedamdeset starješina, naizgled kao štovatelji koji traže vodstvo od Gospodina. Međutim, oni su zapravo prikrivali skriven grijeh. Prolazili su kroz vanjske bogoštovne obrede hramske službe, dok su u stvari svi pripadali tajnom društvu štovatelja sunca. U hramu su angažirali prostitutke i kao dio hramskog rituala, ti takozvani pobožni starješine sudjelovali su u bludu.
A što je još gore, ti ljudi nisu bili uvjereni u svoje užasno idolopoklonstvo. Sami su sebe uvjerili da Bog žmirka na njihovo idolopoklonstvo. David je bio teško opterećen svojim grijehom, ali ovih sedamdeset starješina nije osjećalo strelice osvjedočenja, gubitak fizičke snage ili emocionalnu bol. Umjesto toga, prevarilo ih je ono što Mojsije naziva "lažan mir".
"Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: Bit će mi dobro (imat ću mir) ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek povodanj utaži žeđ" (Pnz 29,18).
Drugim riječima: "Prevaren čovjek je poput pijanice; izgubio je svaku sposobnost razbora. Ne može razlikovati čak ni između žeđi i pijanstva."