OPRAŠTAJUĆA LJUBAV

Starozavjetna priča o Josipu i njegovoj braći sadrži snažnu poruku za novozavjetne kršćane. Josip je slika Krista, a njegova braća slika su Božjega odabranog naroda na zemlji. (Sjetite se, Bog je obećao Jakovu u Postanku 35,11: "Kraljevi iz tvog će izaći krila." Josipova metoda bavljenja svojom braćom slika je Božjeg načina bavljenja nama danas. Ova priča o opraštajućoj ljubavi jednog čovjeka za svoju grešnu braću divna je slika Božje ljubavi i milost za grešnog čovjeka.

Priča o Josipu i njegovoj braći jedna je od najžalosnijih tragedija u čitavoj Riječi Božjoj. Ova generacija odabranih ljudi nikako nije mogla vjerovati da su voljeni. Uništavajuća bujica grijeha i žalosti, izazvana njihovim skepticizmom, može poslužiti kao ozbiljno upozorenje svima nama.

Jakov je osjećao posebnu ljubav za Josipa, dijete svoje starosti, i posebno se brinuo za njega. Njegovi stariji sinovi protumačili su tu posebnu pažnju kao da njihov otac voli Josipa više od njih: "Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga" (Post 37,4).

Činjenica da je Jakov tako jako volio Josipa nije značila da je ostale svoje sinove volio manje. Vjerno se brinuo za njih i blagoslivljao je svu svoju djecu. Primili su isto drago vodstvo i stegu, međutim, stariji sinovi postali su ljubomorni na ono što se činilo kao favoriziran položaj njihovog brata. Josip kao da je dobio sve što mu je srce poželjelo, uključujući i lijep šareni ogrtač. Bio je blagoslovljeniji, imao je veću naklonost i bio je više pažen – i to ih je razljutilo i učinilo ljubomornima.

Jeste li ikada snosili krivnju jer ste zavidjeli bratu u Gospodinu koji kao da je dobivao sve što je poželio? Njegove molitve kao da su uvijek bile brzo odgovorene. On kao da nikada nije bio osamljen, neljubljen ili nepotreban, dok ste se vi osjećali odbačeni i sami. I počeo je rasti korijen ljubomore i gorčine.

Ljubljeni, to je opasno tlo. Onoga trenutka kad povjerujemo da naš nebeski Otac nas ljubi manje od nekoga drugoga, otvaramo se za svaku vrstu zla. Kad god prigovaramo u vezi s našim prilikama, glasno ili tiho u našim srcima, optužujemo Boga za zanemarivanje.
Pazite! To je upravo stav koji je donio toliko nevolja Josipovoj braći.