četvrtak, studenoga 01, 2012

NEMOGUĆA MISIJA

"Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno" (Lk 19,10). Krist je rekao: "Ja sam došao na svijet iz jednog razloga – da dosegnem i spasim izgubljene duše." Ali to nije bila samo Isusova misija, nego ju je on učinio i našom misijom: "Tada im reče: 'Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju'" (Mk 16,15).

Isus je ovdje govorio maloj skupini vjernika, oko sto dvadesetorici koji su se okupili u gornjoj sobi. Kakav je samo nemoguć zadatak stavio pred njih!
"Idite u strane zemlje, živite s narodom i proučavajte njihove jezike. Polažite ruke na bolesne, izbacujte đavole, navješćujte Radosnu vijest. Idite do samog sotonina prijestolja i propovijedajte moć i pobjedu uskrsla Spasitelja."

Moramo shvatiti da je Isus govorio običnim, beznačajnim, neobrazovanim muškarcima i ženama. On je budućnost svoje crkve stavljao na njihova ramena. Vjerojatno su time bili svladani.

Možete li zamisliti razgovor koji se vodio kad je jednom njihov Gospodar uzašao na nebo? "Jesam li ga dobro čuo? Kako bismo mogli započeti revoluciju širom svijeta? Bez prebijene smo pare, a Rimljani nas tuku i ubijaju. Ako se tako ponašaju prema nama ovdje u Jeruzalemu, kako će se ponašati prema nama kad budemo svjedočili i propovijedali u Rimu?"

Netko drugi možda je rekao: "Kako to Gospodin očekuje da idemo s Evanđeljem u sav svijet kad nemamo dovoljno novca ni do Jeriha? Kako bismo mogli naučiti jezike kad nismo obrazovani? Sve je to nemoguće."

To je uistinu bila nemoguća misija. A naš poziv je danas jednako zastrašujući!

Kad bi svi koji pročitaju ovu poruku dopustili Duhu Svetom da im ovu riječ učini stvarnom – da traže njegovo breme i vodstvo – tko zna kakvu bi žetvu Duh požeo! Istina je da se najveća djela za vječnost ne čine na masovnim evangelizacijama, nego kad jedan sveti poseže za jednom izgubljenom dušom.