četvrtak, listopada 25, 2012

NE SILOM

U nastojanju da postignu pobjedu nad tijelom, mnogi kršćani se danas brzo okreću stvarima koje je stvorio čovjek, upravo kao i Izrael. Jedan istaknuti primjer toga je ogroman broj knjiga na policama kršćanskih knjižara na temu kako pomoći sam sebi. Doslovce tisuće knjiga obećava siguran uspjeh kako popraviti, umiriti i pokoriti tijelo. Kamo god se okrenemo, nudi nam se tjelesna mogućnost za sve naše potrebe. Crkve obećavaju pomazane sastanke probuđenja na kojima se ispunjavaju sve naše duhovne potrebe molitvom ili dodirom. Evanđelisti nude trenutačno izbavljenje, trenutačno iscjeljenje, trenutačne riječi od Boga.

Istina je, Bog je Izraelu dao mogućnost da usred svoje situacije izabere ili njega ili tijelo. Rekao je: "Hajde, vršite svoju vlastitu volju. Kopajte duboko u svome unutarnjem čovjeku, proučavajte knjige, planirajte strategije, činite sve što znate. Ali još ćete uvijek ovisiti o ruci tijela. Nijedno od vaših nastojanja neće vam ni na trenutak donijeti pobjedu."

Što više proučavam Riječ Božju, jasnije mi postaje: sve ljudske borbe za izbavljenje od grijeha osuđene su na propast. Bog će nas s vremena na vrijeme pustiti da prolazimo kroz žmikanje dok se potpuno ne uvjerimo da moramo umrijeti svim nastojanjima tijela.

Kad je Izrael nastojao poraziti svoga snažnog neprijatelja kroz ljudsku snagu, Bog je odmah osudio to nastojanje: "… posrnut će pomagač, i past će onaj komu pomaže – svi će zajedno propasti" (Iz 31,3). Riječ Božja vrlo jasnim jezikom izjavljuje da sva pobjeda ovisi o njemu samom. Samo on ima silu da nas izbavi od naših neprijatelja.

Možete imati pobožnu volju, čvrstu moralnu pozadinu, neumrljan um. Zapravo, možete biti jedan od najčistijih ljudi koji hodaju zemljom, ali Biblija kaže da nijedan ljudski dar i nijedna ljudska sposobnost nikada neće biti učinkovita protiv đavla. Svojim vlastitim trudom uvijek ćete podbaciti.

Ako ste usred strašne borbe, morate naučiti riječ koju je Bog dao Zahariji: "Ne silom niti snagom, već Duhom mojim – riječ je Jahve" (Zah 4,6b)