UPUTE O CRKVENOM ŽIVOTU by Jim Cymbala
Najjasnije upute o crkvenom životu dolaze kad Pavao kaže mladom Timoteju što da radi. "Tako, prije svega, molim da se upravljaju prošnje, molitve, zazivi, zahvaljivanja za sve ljude" (1 Tim 2,1).
Kasnije u istom poglavlju (redak 8) kaže: "Hoću, dakle, da ljudi mole na svakom mjestu, podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke." To je znak kršćanske crkve.
Knjiga Otkrivenja govori da kad je dvadeset četvero starješina palo do Isusovih nogu, svaki od njih je imao zlatnu čašu. Znate li što je bilo u tim čašama? Što je taj tamjan koji je tako miomirisan Kristu? "Molitve svetih" (Otk 5,8).
Samo zamislite … vi i ja klečimo, stojimo ili sjedimo te molimo, stvarno otvarajući svoje srce Bogu – i ono što govorimo tako mu je dragocjeno da to čuva kao blago.
Znate li za crkvu u svojoj okolici koja kaže da zbog toga što je molitva tako velika, tako ključna za Isusovu definiciju crkve, da će se jedne večeri u tjednu usredotočiti na molitvu … i da će biti nazočni svi njezini vođe?
Što se mene tiče, zaključio sam da je molitveni sastanak utorkom u našoj crkvi tako bitan da nikada neću biti odsutan iz grada dva utorka zaredom. Ako to znači da ne mogu prihvatiti određen poziv kako bih propovijedao, tako mora biti. Zašto bih više volio biti negdje drugdje?
Biblija ima sva ova obećanja:
"Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se" (Mt 7,7).
"Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim" (Jer 29,13).
"Nemate, jer ne tražite Boga" (Jak 4,2).
Nije li vrijeme reći: "Dosta! Molit ćemo, jer Bog je rekao da kad molimo, on će posredovati."
Kasnije u istom poglavlju (redak 8) kaže: "Hoću, dakle, da ljudi mole na svakom mjestu, podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke." To je znak kršćanske crkve.
Knjiga Otkrivenja govori da kad je dvadeset četvero starješina palo do Isusovih nogu, svaki od njih je imao zlatnu čašu. Znate li što je bilo u tim čašama? Što je taj tamjan koji je tako miomirisan Kristu? "Molitve svetih" (Otk 5,8).
Samo zamislite … vi i ja klečimo, stojimo ili sjedimo te molimo, stvarno otvarajući svoje srce Bogu – i ono što govorimo tako mu je dragocjeno da to čuva kao blago.
Znate li za crkvu u svojoj okolici koja kaže da zbog toga što je molitva tako velika, tako ključna za Isusovu definiciju crkve, da će se jedne večeri u tjednu usredotočiti na molitvu … i da će biti nazočni svi njezini vođe?
Što se mene tiče, zaključio sam da je molitveni sastanak utorkom u našoj crkvi tako bitan da nikada neću biti odsutan iz grada dva utorka zaredom. Ako to znači da ne mogu prihvatiti određen poziv kako bih propovijedao, tako mora biti. Zašto bih više volio biti negdje drugdje?
Biblija ima sva ova obećanja:
"Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se" (Mt 7,7).
"Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim" (Jer 29,13).
"Nemate, jer ne tražite Boga" (Jak 4,2).
Nije li vrijeme reći: "Dosta! Molit ćemo, jer Bog je rekao da kad molimo, on će posredovati."