NIJE MOGAO PORAZITI SINA BOŽJEG

"Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i vikala je u bolovima i mukama rađanja. Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavama mu sedam kruna. Njegov rep pomete trećinu nebeskih zvijezda i surva ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja je imala roditi, da joj proždre Dijete čim ga rodi" (Otk 12,1-4).

Sotona je znao da će se iz starozavjetnog ostatka roditi nevjerojatna crkva. To je trebalo biti veličanstveno tijelo te je još jednom objavio rat, držeći da bi sad mogao voditi borbu na svojem teritoriju – Zemlji.

Ovaj odlomak nagovještava kako je sotona znao da ne može dohvatiti dijete u Marijinoj utrobi te je donio odluku da će uništiti Krista čim se rodi. Okupio je sve svoje demonske sile oko Betlehema, šaljući prijevarne duhove da zaslijepe književnike, svećenike i farizeje. Zatim je njegov vlastiti duh ušao u kralja Heroda i opsjeo ga. Ako sâm nije mogao ubiti Krista, imao je u blizini čovjeka koji je bio spreman učiniti to za njega.

Ali Gospodnja vojska nebeskih anđela stajala je i bdjela nad djetetom, tako da ga sotona nije mogao dotaći. Đavao je morao čekati sljedećih trideset godina kako bi tada nastojao proždrijeti Krista. Njegova sljedeća prilika došla je na početku Isusove službe, kad je Duh Sveti najavio da je on Mesija. U toj točki, sotona je odveo Krista u pustinju da ga kuša, međutim, Isus ga je porazio i u toj bitki. Bog je ponovno zaštitio svoga Sina, šaljući anđele da mu služe u vrijeme njegove fizičke slabosti.

Đavao je još jednom, posljednji put, pokušao proždrijeti Krista. Ovaj put poredao je svoje sile nastojeći ga ubiti raspećem i baciti u grob. Poslao je demonske duhove da nahuškaju svjetinu, ulazeći u tijela svećenika, vojnika, političkih voda i lažnih svjedoka. Konačno je pomislio da je došao njegov trenutak vlasti. Sad je naumio ratovati do istrebljenja!

Međutim, znate ostatak priče: Dan uskrsnuća bio je sotonin krajnje ponižavajući poraz. Kad je Isus uzašao u nebo, bio je zauvijek izvan đavoljeg dosega: "Njezino Dijete bi doneseno k Bogu i njegovu prijestolju" (Otk 12,5). Sav pakao se potresao jer je sotona ponovno izgubio. Čak iako je upotrijebio svu svoju silu, još uvijek nije mogao poraziti Sina Božjeg.