SVETI OČAJ by Carter Conlon
Vi ja i ja živimo u "času svetog očaja", kao što to ja nazivam.
Naše društvo izopačuje se vrlo brzo i užasni zločini događaju se tako često da smo na sve to otupjeli. Nenormalno postaje normalno; zlo postaje dobro. Dok gledate oko sebe, pitate se: "Kako se ja uklapam u ovaj trenutak vremena? Što Bog može učiniti kroz moj život? I ako će nešto učiniti, zašto onda moje molitve, za koje znam da su prema njegovoj Riječi, još uvijek nisu odgovorene?"
Da bismo odgovorili na neka od tih pitanja, pogledajmo u jedno drugo vrijeme u povijesti kad je na jednu naciju došao očajnički trenutak. Prva knjiga Samuelova govori o razdoblju kad nije bilo jasne riječi ni objave. Svećenstvo za koje se očekivalo da predstavlja Boga, bilo je duboko kompromitirano (vidi 1 Sam 2,22-24.3,1). Božji karakter, naum i um bili su sakriveni od naroda, ostavljajući ih bez odgovora na pitanja u njihovu srcu: "Što se događa u našem društvu? Kamo idemo?"
Ova situacija vrlo je bila slična vremenu u kojem mi živimo, kad se čini kao da je nazočnost Božja – njegova sila i briga za nas, za koje znamo iz naše prošlosti – iznenada nestala. Čini se da su u kontroli sad neprijatelji Božji, diktirajući nam kad možemo moliti, što možemo učiti našu djecu, što je pravo, a što krivo. Kao rezultat toga, u srcima ljudi počinje se oblikovati dubok vapaj.
Psalam 107 govori o tim razdobljima svetoga očaja koji se ponavlja kroz povijest. Psalmist opisuje ljude koji su lutali gladni, malaksali i zarobljeni. Bilo je to vrijeme obilježeno ludim upravljanjem Božjom istinom. Međutim, upravo u tim trenucima očaja ljudi općenito počinju vapiti Bogu, kao što je to i u naše vrijeme. U ovoj se generaciji diže vapaj – vapaj koji neophodno ne čuje fizičko uho, ali Bog ga čuje. Ovo vrijeme je poput onoga kad je Bog došao k Mojsiju i rekao: "Čuo sam viku naroda te sam sišao da ih izbavim" (vidi Izl 3,7-8). Drugim riječima, čuo sam njihove uzdahe beznađa. Danas Gospodin čuje vapaje onih čiji su se snovi srušili; vapaje roditelja čija djeca su odlutala; vapaje onih koji pitaju: "Što nam se to događa?"
"Vidio sam jade svoga naroda … i čuo mu vapaj" (Izl 3,7).
__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.
Naše društvo izopačuje se vrlo brzo i užasni zločini događaju se tako često da smo na sve to otupjeli. Nenormalno postaje normalno; zlo postaje dobro. Dok gledate oko sebe, pitate se: "Kako se ja uklapam u ovaj trenutak vremena? Što Bog može učiniti kroz moj život? I ako će nešto učiniti, zašto onda moje molitve, za koje znam da su prema njegovoj Riječi, još uvijek nisu odgovorene?"
Da bismo odgovorili na neka od tih pitanja, pogledajmo u jedno drugo vrijeme u povijesti kad je na jednu naciju došao očajnički trenutak. Prva knjiga Samuelova govori o razdoblju kad nije bilo jasne riječi ni objave. Svećenstvo za koje se očekivalo da predstavlja Boga, bilo je duboko kompromitirano (vidi 1 Sam 2,22-24.3,1). Božji karakter, naum i um bili su sakriveni od naroda, ostavljajući ih bez odgovora na pitanja u njihovu srcu: "Što se događa u našem društvu? Kamo idemo?"
Ova situacija vrlo je bila slična vremenu u kojem mi živimo, kad se čini kao da je nazočnost Božja – njegova sila i briga za nas, za koje znamo iz naše prošlosti – iznenada nestala. Čini se da su u kontroli sad neprijatelji Božji, diktirajući nam kad možemo moliti, što možemo učiti našu djecu, što je pravo, a što krivo. Kao rezultat toga, u srcima ljudi počinje se oblikovati dubok vapaj.
Psalam 107 govori o tim razdobljima svetoga očaja koji se ponavlja kroz povijest. Psalmist opisuje ljude koji su lutali gladni, malaksali i zarobljeni. Bilo je to vrijeme obilježeno ludim upravljanjem Božjom istinom. Međutim, upravo u tim trenucima očaja ljudi općenito počinju vapiti Bogu, kao što je to i u naše vrijeme. U ovoj se generaciji diže vapaj – vapaj koji neophodno ne čuje fizičko uho, ali Bog ga čuje. Ovo vrijeme je poput onoga kad je Bog došao k Mojsiju i rekao: "Čuo sam viku naroda te sam sišao da ih izbavim" (vidi Izl 3,7-8). Drugim riječima, čuo sam njihove uzdahe beznađa. Danas Gospodin čuje vapaje onih čiji su se snovi srušili; vapaje roditelja čija djeca su odlutala; vapaje onih koji pitaju: "Što nam se to događa?"
"Vidio sam jade svoga naroda … i čuo mu vapaj" (Izl 3,7).
__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.