DIGNUT ĆE SE POKRIVALO
Pavao opisuje jednu promjenu koja se mora dogoditi prije nego je moguća bilo koja druga promjena:
"Budući da imamo takvu nadu, nastupamo s velikom otvorenošću, a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na lice svoje da sinovi Izraelovi ne svrate pažnju na svršetak prolaznog (sjaja). Ali njihovi su umovi otupjeli. Do dana današnjega, naime, isto pokrivalo ostaje pri čitanju Staroga zavjeta, kad im se ne otkriva da on u Kristu nestaje. Štoviše, sve do danas svaki put kad čitaju Mojsija, pokrivalo je razastrto na njihovu srcu. Ali, kad se (Izrael) obrati Gospodinu, dignut će se pokrivalo" (2 Kor 3,12-16).
U ovom odlomku Pavao uglavnom govori o sljepoći Židova u vezi s Isusom kao Mesijom. Međutim, on polaže i princip koji se odnosi na sve ljude, i Židove i Nežidove. On govori o otupjelosti na biblijsku istinu. Pogledajte 14. redak: "Ali njihovi su umovi otupjeli."
Morate razumjeti da su ljudi o kojima je Pavao pisao bili iskreni. Vjerno su proučavali Mojsijeve knjige, Zakon i proroke, Davidove psalme. Štovali su Riječ Božju, učeći iz nje i slobodno je citirajući. Ali ipak je bilo pokrivalo na njihovim očima.
Mi mislimo da duhovno pokrivalo pokriva oči Židova, muslimana i drugih, osljepljujući ih na istinu o Isusu. Međutim, postoji i pokrivalo koje osljepljuje oči mnogih vjernika. Oni čitaju jasna Božja upozorenje u Pismu, slušaju kako se o njima propovijeda sa silom, ali time još uvijek nisu dotaknuti. Zapravo, nastavljaju činiti iste stvari koje čuju da ih Riječ Božja odbacuje.
Pavao kaže da prije nego naša sljepoća može biti uklonjena, moramo se obratiti Gospodinu. "Ali, kad se obrati Gospodinu, dignut će se pokrivalo" (2 Kor 3,12-16). Grčka riječ za obratiti ovdje znači "promijeniti smjer". Ukratko, Pavao kaže: "Morate priznati da vas je smjer kojim idete odveo u prazninu, ruinu, očaj."
Ako je vaš život u nekoj vrsti nemira – ako je nešto strašno pogrešno i stvari se pogoršavaju – znate da morate promijeniti smjer. Možda mislite: "Moj muž je na lošem mjestu. Čekam na njega da se promijeni." Ili: "Moja žena ide prema propasti, ako se ne promijeni." Ili: "Moj šef je potpuno u krivu. Nešto se u njemu mora promijeniti." Tako jasno vidimo pogreške i prijestupe drugih, ali slijepi smo na vlastitu potrebu za promjenom. Moramo priznati Bogu: "Gospodine, to sam ja. Ja sam onaj koji treba promjenu. Molim te, Oče, pokaži mi gdje sam pogriješio."
"Budući da imamo takvu nadu, nastupamo s velikom otvorenošću, a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na lice svoje da sinovi Izraelovi ne svrate pažnju na svršetak prolaznog (sjaja). Ali njihovi su umovi otupjeli. Do dana današnjega, naime, isto pokrivalo ostaje pri čitanju Staroga zavjeta, kad im se ne otkriva da on u Kristu nestaje. Štoviše, sve do danas svaki put kad čitaju Mojsija, pokrivalo je razastrto na njihovu srcu. Ali, kad se (Izrael) obrati Gospodinu, dignut će se pokrivalo" (2 Kor 3,12-16).
U ovom odlomku Pavao uglavnom govori o sljepoći Židova u vezi s Isusom kao Mesijom. Međutim, on polaže i princip koji se odnosi na sve ljude, i Židove i Nežidove. On govori o otupjelosti na biblijsku istinu. Pogledajte 14. redak: "Ali njihovi su umovi otupjeli."
Morate razumjeti da su ljudi o kojima je Pavao pisao bili iskreni. Vjerno su proučavali Mojsijeve knjige, Zakon i proroke, Davidove psalme. Štovali su Riječ Božju, učeći iz nje i slobodno je citirajući. Ali ipak je bilo pokrivalo na njihovim očima.
Mi mislimo da duhovno pokrivalo pokriva oči Židova, muslimana i drugih, osljepljujući ih na istinu o Isusu. Međutim, postoji i pokrivalo koje osljepljuje oči mnogih vjernika. Oni čitaju jasna Božja upozorenje u Pismu, slušaju kako se o njima propovijeda sa silom, ali time još uvijek nisu dotaknuti. Zapravo, nastavljaju činiti iste stvari koje čuju da ih Riječ Božja odbacuje.
Pavao kaže da prije nego naša sljepoća može biti uklonjena, moramo se obratiti Gospodinu. "Ali, kad se obrati Gospodinu, dignut će se pokrivalo" (2 Kor 3,12-16). Grčka riječ za obratiti ovdje znači "promijeniti smjer". Ukratko, Pavao kaže: "Morate priznati da vas je smjer kojim idete odveo u prazninu, ruinu, očaj."
Ako je vaš život u nekoj vrsti nemira – ako je nešto strašno pogrešno i stvari se pogoršavaju – znate da morate promijeniti smjer. Možda mislite: "Moj muž je na lošem mjestu. Čekam na njega da se promijeni." Ili: "Moja žena ide prema propasti, ako se ne promijeni." Ili: "Moj šef je potpuno u krivu. Nešto se u njemu mora promijeniti." Tako jasno vidimo pogreške i prijestupe drugih, ali slijepi smo na vlastitu potrebu za promjenom. Moramo priznati Bogu: "Gospodine, to sam ja. Ja sam onaj koji treba promjenu. Molim te, Oče, pokaži mi gdje sam pogriješio."