KAKAV JE STVARNO BOG

U Starom zavjetu, Božji ga je narod iznova i iznova napuštao, međutim, svaki put on ih je obnovio i nevjerojatno ih blagoslovio. Gospodin je imao svako pravo dići ruke od Izraela, ali uvijek im je ostao vjeran. Nehemija ukratko iznosu tu divnu istinu o Božjoj naravi:
"Ali čim su se smirili, opet su pred tobom zlo činili … I opet su k tebi vapili, i ti si ih s neba uslišio: u milosrđu svojem mnogo si ih puta izbavio … U velikom milosrđu svojem ti ih nisi uništio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti" (Neh 9,28.31).
Prorok Izaija poznavao je taj vid Božje naravi. Poput Mojsija prije njega, i on je propovijedao o Božjem sudu protiv grijeha. Govorio je o mračnim danima očaja koji će doći na one koji žive u neprestanoj pobuni. Međutim, usred jedne od najizravnijih poruka, zastao je da bi dao ovu izjavu:
"Spominjat ću se milosrđa Gospodnjega i hvala Gospodnjih, svega što nam Gospod učini, i velike dobrote prema domu Izraelovu što im je učinio po smilovanju svojemu i po mnoštvu milosrđa svojih" (Iz 63,7).
 Kamo god se Izaija okrenuo, vidio je u Izraelu otpadništvo. Međutim, usprkos toga, pogledao je u svoje srce i podsjetio se na otkrivenje o tome kakav je uistinu Bog. I počeo je slaviti Boga za njegovu vjernost: "O, Gospodine, pobunili smo se protiv tebe i okrenuli se od tvojega Duha Svetoga. Spasi nas ponovno po svome velikom milosrđu. Probudi svoju samilost prema nama. Ti si pun dobrote."
Kasnije je i prorok Joel davao strašna upozorenja, ali čak i dok je prorokovao o ogromnim potresima te zamračenju sunca i mjeseca, iznenada je počeo govoriti o Božjoj dobroj naravi:
"Vratite se dakle Gospodu, Bogu svojemu, jer milostiv je on i milosrdan, spor na gnjev, a bogat milosrđem" (Jl 2,13).
Ljubljeni, postoje vremena kad je potrebno sjetiti se ovoga otkrivenja o Božjem milosrđu za nas.