U PROBLEMU SMO by Jim Cymbala
Kažem da smo u problemu i da je krajnje vrijeme da se probudimo! Osim nekoliko izuzetaka, crkva današnjice je poput crkve u Laodiceji. Zapravo, tako smo institucionalizirali laodicejstvo da mislimo kako je mlakost normalna. Svaka crkva koja zadobiva malo više od nekoliko ljudi za Krista smatra se "istaknutom".
Oštre Isusove riječi odnose se na nas jednako kao i na kršćane na kraju prvog stoljeća: "Niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz svojih usta! Ti tvrdiš: 'Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba'" (Otk 3,15-17). Drugim riječima, izgovarali su divno "pozitivno priznanje". Navješćivali su pobjedu i blagoslov. Jedini problem je bio da Isus time nije bio impresioniran. Odgovorio je:
"… a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol … Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se" (Otk 3,17-19).
Snažan jezik, da nam bude jasno, ali Isus se uvijek snažno bavi onima koje ljubi. "Kojega sina otac ne disciplinira?" pita pisac Poslanice Hebrejima (Heb 12,7).
Laodicejci su bili sveti Božji, sa svim obećanjima koja su mogli zatražiti. Bili su Kristovo tijelo – pjevali su himne, slavili nedjeljama, uživali u fizičkim dobrobitima i bez sumnje smatrali se religioznijima od svojih poganskih susjeda. Ali bili su na rubu da budu izbačeni. Kakav poziv na buđenje!
Kad god Kristovo tijelo upadne u problem, zahtjeva se snažna akcija. Ne možemo samo sjediti i nadati se da će se problem sam riješiti.
Rana Crkva započela je dinamično sa silom. Bili su ujedinjeni; molili su; bili su ispunjeni Duhom Sveti; išli su i vršili Božje djelo na Božji način i vidjeli su rezultate koji su ga proslavljali.
A onda je došao prvi napad (vidi Djela 4,2-3). Kako su odgovorili? Brzo su počeli moliti ovako:
"Gospodaru, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega što je u njima … Sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci" (Dj 4,24.29-30).
To je točno ono što su im proroci kroz stoljeća govorili da čine: Kad ste pod napadom, kad se suočavate s novim izazovom, u svako vrijeme, u svako doba, prizovite ime Gospodnje i on će vam pomoći.
__________Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.
Oštre Isusove riječi odnose se na nas jednako kao i na kršćane na kraju prvog stoljeća: "Niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz svojih usta! Ti tvrdiš: 'Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba'" (Otk 3,15-17). Drugim riječima, izgovarali su divno "pozitivno priznanje". Navješćivali su pobjedu i blagoslov. Jedini problem je bio da Isus time nije bio impresioniran. Odgovorio je:
"… a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol … Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se" (Otk 3,17-19).
Snažan jezik, da nam bude jasno, ali Isus se uvijek snažno bavi onima koje ljubi. "Kojega sina otac ne disciplinira?" pita pisac Poslanice Hebrejima (Heb 12,7).
Laodicejci su bili sveti Božji, sa svim obećanjima koja su mogli zatražiti. Bili su Kristovo tijelo – pjevali su himne, slavili nedjeljama, uživali u fizičkim dobrobitima i bez sumnje smatrali se religioznijima od svojih poganskih susjeda. Ali bili su na rubu da budu izbačeni. Kakav poziv na buđenje!
Kad god Kristovo tijelo upadne u problem, zahtjeva se snažna akcija. Ne možemo samo sjediti i nadati se da će se problem sam riješiti.
Rana Crkva započela je dinamično sa silom. Bili su ujedinjeni; molili su; bili su ispunjeni Duhom Sveti; išli su i vršili Božje djelo na Božji način i vidjeli su rezultate koji su ga proslavljali.
A onda je došao prvi napad (vidi Djela 4,2-3). Kako su odgovorili? Brzo su počeli moliti ovako:
"Gospodaru, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega što je u njima … Sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci" (Dj 4,24.29-30).
To je točno ono što su im proroci kroz stoljeća govorili da čine: Kad ste pod napadom, kad se suočavate s novim izazovom, u svako vrijeme, u svako doba, prizovite ime Gospodnje i on će vam pomoći.
__________Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.