HODAJUĆI UGODNO PRED GOSPODINOM
"Henok je hodio s Bogom" (Post 5,24). Originalno hebrejsko značenje za hodati kazuje da je Henok hodao rukom u ruci s Bogom, neprestano razgovarajući s njim i primičući mu se sve bliže. Henok je živio 365 godina – ili "godinu" godina. U njemu vidimo novu vrstu vjernika. Gospodin je bio sam njegov život – toliko da na kraju svoga života nije vidio smrt (vidi Heb 11,5).
Henok je naučio ugodno hodati pred Bogom usred pokvarena društva. On je bio jedan običan čovjek s istim problemima i bremenima koje nosimo i mi, ne pustinjak sakriven u pustinjskoj spilji "skrivajući se da bude svet". Bio je uključen u život sa ženom, djecom, obvezama i odgovornostima.
"Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze" (Post 5,24). Iz hebrejskog znamo da ovaj redak govori o Henokovu prenesenju, činjenici da nije okusio smrti. Ali to znači i nešto dublje. Izraz "iščeznu", kao što je korišten u Postanku 5, isto tako znači da "nije bio od ovoga svijeta". U svom duhu i svom razumu on nije bio dio ovoga pokvarenog svijeta. Svakoga dana dok je hodao s Gospodinom postajao je sve manje vezan za stvari ovoga svijeta. Poput Pavla, dnevno je umirao ovom zemaljskom životu i bio je podignut u duhu u nebesko područje.
Međutim, dok je hodao na zemlji, Henok je vršio sve svoje odgovornosti, ali ništa od zahtjeva ovoga života nije ga moglo spriječiti da ne hoda s Bogom.
Hebrejima 11,5 kaže jasno: "Prije, naime, nego (Henok) bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu." Što je to bilo u vezi s Henokom da je toliko ugodilo Bogu? To što je njegov hod s Bogom proizveo u njemu onu vrstu vjere koju Bog voli.
Ova dva retka ne mogu se razdvojiti: "Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,5-6). Ovaj posljednji redak često čujemo, ali rijetko u vezi s prvim. Međutim, kroz čitavu Bibliju i svu povijest, oni koji su blisko hodali s Bogom postali su muškarci i žene duboke vjere. Ako Crkva dnevno hoda s Bogom, neprestano s njim saobraćajući, rezultat će biti ljudi puni vjere – prave vjere koja ugađa Bogu.
Henok je naučio ugodno hodati pred Bogom usred pokvarena društva. On je bio jedan običan čovjek s istim problemima i bremenima koje nosimo i mi, ne pustinjak sakriven u pustinjskoj spilji "skrivajući se da bude svet". Bio je uključen u život sa ženom, djecom, obvezama i odgovornostima.
"Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze" (Post 5,24). Iz hebrejskog znamo da ovaj redak govori o Henokovu prenesenju, činjenici da nije okusio smrti. Ali to znači i nešto dublje. Izraz "iščeznu", kao što je korišten u Postanku 5, isto tako znači da "nije bio od ovoga svijeta". U svom duhu i svom razumu on nije bio dio ovoga pokvarenog svijeta. Svakoga dana dok je hodao s Gospodinom postajao je sve manje vezan za stvari ovoga svijeta. Poput Pavla, dnevno je umirao ovom zemaljskom životu i bio je podignut u duhu u nebesko područje.
Međutim, dok je hodao na zemlji, Henok je vršio sve svoje odgovornosti, ali ništa od zahtjeva ovoga života nije ga moglo spriječiti da ne hoda s Bogom.
Hebrejima 11,5 kaže jasno: "Prije, naime, nego (Henok) bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu." Što je to bilo u vezi s Henokom da je toliko ugodilo Bogu? To što je njegov hod s Bogom proizveo u njemu onu vrstu vjere koju Bog voli.
Ova dva retka ne mogu se razdvojiti: "Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,5-6). Ovaj posljednji redak često čujemo, ali rijetko u vezi s prvim. Međutim, kroz čitavu Bibliju i svu povijest, oni koji su blisko hodali s Bogom postali su muškarci i žene duboke vjere. Ako Crkva dnevno hoda s Bogom, neprestano s njim saobraćajući, rezultat će biti ljudi puni vjere – prave vjere koja ugađa Bogu.