ISUS ĆE by Gary Wilkerson
"A žena neka bolovala dvanaest godina od krvarenja. Mnogo je pretrpjela od pustih liječnika i potrošila sve imanje, a nije od toga imala nikakve koriti. Štoviše, bilo joj samo još gore" (Mk 5,25-26).
Promotrite očajničku situacije ove žene. S vremenom je njezino stanje išlo iz lošega u gore. Međutim, kad je čula da Isus prolazi, "govorila je u sebi: 'Dotaknem li se samo i njegovih haljina, ozdravit ću'" (Mk 5,28).
Skriveno u njezinu srcu bilo je gorušično zrno vjere – ona vrsta koja izrasta u ogromnu, plodnu biljku. Njezina vjera bila je tako jaka da joj nije bilo potrebno da Isus dođe do nje; sve što je njoj bilo potrebno bilo je da posegne i dotakne ga. Pogledajte posljednji izraz u njezinu razmišljanju: "Ozdravit ću." Ona nije samo mislila: "Isus može to učiniti, ako hoće." Ona je bila uvjerena: "Ovo će se dogoditi, jer on je Bog." To je bila čvrsta vjera poput kamena – ona vrsta vjere koja vjeruje Bogu za čuda i temeljena je na njegovoj dobroti.
Zamislite što je ovo stanje učinilo njezinu životu. Preko dvanaest godina išla je iz slaboga stanja, preko slabijeg, do još slabijeg. Možda to opisuje i vaš život. Problemi su se namnožili, računi nagomilali i vaše su se brige umnožile. Vidjeli ste odgovorene molitve drugih ljudi, ali vaše kao da padaju na gluhe uši. Sad je vapaj vašega srca: "Dokle, Gospodine? Zašto da se više nadam kako ćeš me čuti?"
Volim vjeru ove žene. Ništa nije radilo u njezinu korist, a ipak je s vjerom posegnula k Isusu: "Ili ću umrijeti od ovoga, ili će mi se danas dogoditi iscjeljenje." Njezina vjera nije bila jednostavno "Isus može", nego "Isus će".
Kad je dotakla Isusove haljine, "odmah joj prestade teći krv, i ona na svom tijelu osjeti da je ozdravila od bolesti. Isus odmah osjeti u sebi da je sila izišla iz njega, okrenu se narodu i reče: 'Tko mi se dotače haljina?'" (Mk 5,29-30).
Jeste li zamijetili da nije Isus inicirao ovo iscjeljenje, nego ženina vjera. Sam je joj Isus rekao: "Kćeri, tvoja te vjera ozdravila! Hajde u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti" (Mk 5,34). Njezina vjera bazirala se na Božjoj dobroti te je izjavila: "Gospodine, ako si ti i zaboravio na moju potrebu, ja nisam zaboravila tvoju vjernost." Njezina priča je da nam kaže kako i mi možemo imati istu vrstu vjere – onu koja kaže: "Gospodine, ti ćeš."
Promotrite očajničku situacije ove žene. S vremenom je njezino stanje išlo iz lošega u gore. Međutim, kad je čula da Isus prolazi, "govorila je u sebi: 'Dotaknem li se samo i njegovih haljina, ozdravit ću'" (Mk 5,28).
Skriveno u njezinu srcu bilo je gorušično zrno vjere – ona vrsta koja izrasta u ogromnu, plodnu biljku. Njezina vjera bila je tako jaka da joj nije bilo potrebno da Isus dođe do nje; sve što je njoj bilo potrebno bilo je da posegne i dotakne ga. Pogledajte posljednji izraz u njezinu razmišljanju: "Ozdravit ću." Ona nije samo mislila: "Isus može to učiniti, ako hoće." Ona je bila uvjerena: "Ovo će se dogoditi, jer on je Bog." To je bila čvrsta vjera poput kamena – ona vrsta vjere koja vjeruje Bogu za čuda i temeljena je na njegovoj dobroti.
Zamislite što je ovo stanje učinilo njezinu životu. Preko dvanaest godina išla je iz slaboga stanja, preko slabijeg, do još slabijeg. Možda to opisuje i vaš život. Problemi su se namnožili, računi nagomilali i vaše su se brige umnožile. Vidjeli ste odgovorene molitve drugih ljudi, ali vaše kao da padaju na gluhe uši. Sad je vapaj vašega srca: "Dokle, Gospodine? Zašto da se više nadam kako ćeš me čuti?"
Volim vjeru ove žene. Ništa nije radilo u njezinu korist, a ipak je s vjerom posegnula k Isusu: "Ili ću umrijeti od ovoga, ili će mi se danas dogoditi iscjeljenje." Njezina vjera nije bila jednostavno "Isus može", nego "Isus će".
Kad je dotakla Isusove haljine, "odmah joj prestade teći krv, i ona na svom tijelu osjeti da je ozdravila od bolesti. Isus odmah osjeti u sebi da je sila izišla iz njega, okrenu se narodu i reče: 'Tko mi se dotače haljina?'" (Mk 5,29-30).
Jeste li zamijetili da nije Isus inicirao ovo iscjeljenje, nego ženina vjera. Sam je joj Isus rekao: "Kćeri, tvoja te vjera ozdravila! Hajde u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti" (Mk 5,34). Njezina vjera bazirala se na Božjoj dobroti te je izjavila: "Gospodine, ako si ti i zaboravio na moju potrebu, ja nisam zaboravila tvoju vjernost." Njezina priča je da nam kaže kako i mi možemo imati istu vrstu vjere – onu koja kaže: "Gospodine, ti ćeš."