GOSPODIN JE STAVIO SVOJU RUKU NA NJEGA
Kad čitam o junačkim djelima pobožnih ljudi u Starom zavjetu, srce mi gori. Te sluge nosile su veliko breme za Božju stvar tako da njihova snažna djela koja su obavili danas zbunjuju kršćane. Njihovi nam primjeri otkrivaju uzorak koji trebamo slijediti. Ti ljudi posjedovali su nešto u svojim srcima i karakteru što je navelo Boga da ih odabere za ostvarenje svojih nauma, a on i nas potiče da tražimo tu istu kvalitetu karaktera.
Ezra je bio čovjek Božji koji je probudio čitavu svoju naciju, čovjek na kome je, prema Pismu, bila ruka Božja. Svjedočio je: "Ja se osmjelih, jer ruka Jahve, Boga mojega, bijaše nada mnom" Ezr 7,28). Drugim riječima, Bog je ispružio ruku, primio ga i promijenio u drugog čovjeka.
Zašto je Bog to učinio? U Izraelu je bilo stotine književnika i svi su oni imali isti poziv da proučavaju Riječ Božju i tumače je narodu. Što je Ezru odvojilo od drugih? Što je uzrokovalo da Gospodin stavi svoju ruku na toga jednog čovjeka i da ga zaduži za više od pedeset tisuća ljudi kako bi ponovno sagradili srušen grad Jeruzalem?
Pismo nam daje odgovor: "Ezra je nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin (i) vršiti ga" (Ezr 7,10). Jednostavno rečeno, Ezra je donio svjesnu odluku. Odlučio je da će iznad svega istraživati Riječ Božju i biti joj poslušan i od te odluke nije skretao. Rekao je samome sebi: "Bit ću proučavatelj Riječ i držat ću sve što pročitam."
Daleko prije nego je Bog stavio svoju ruku na njega, ovaj je čovjek bio revan u proučavanju Pisma. Dopustio si je da bude njome istražen i očišćen od sve prljavštine tijela i duha. On je gladovao za Pismom i radovao se u njemu te je dopustio da ono pripremi njegovo srce za svako djelo koje Bog izabere za njega. Zbog toga je Gospodin položio svoju ruku na njega i pomazao ga.
Ezra je bio čovjek Božji koji je probudio čitavu svoju naciju, čovjek na kome je, prema Pismu, bila ruka Božja. Svjedočio je: "Ja se osmjelih, jer ruka Jahve, Boga mojega, bijaše nada mnom" Ezr 7,28). Drugim riječima, Bog je ispružio ruku, primio ga i promijenio u drugog čovjeka.
Zašto je Bog to učinio? U Izraelu je bilo stotine književnika i svi su oni imali isti poziv da proučavaju Riječ Božju i tumače je narodu. Što je Ezru odvojilo od drugih? Što je uzrokovalo da Gospodin stavi svoju ruku na toga jednog čovjeka i da ga zaduži za više od pedeset tisuća ljudi kako bi ponovno sagradili srušen grad Jeruzalem?
Pismo nam daje odgovor: "Ezra je nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin (i) vršiti ga" (Ezr 7,10). Jednostavno rečeno, Ezra je donio svjesnu odluku. Odlučio je da će iznad svega istraživati Riječ Božju i biti joj poslušan i od te odluke nije skretao. Rekao je samome sebi: "Bit ću proučavatelj Riječ i držat ću sve što pročitam."
Daleko prije nego je Bog stavio svoju ruku na njega, ovaj je čovjek bio revan u proučavanju Pisma. Dopustio si je da bude njome istražen i očišćen od sve prljavštine tijela i duha. On je gladovao za Pismom i radovao se u njemu te je dopustio da ono pripremi njegovo srce za svako djelo koje Bog izabere za njega. Zbog toga je Gospodin položio svoju ruku na njega i pomazao ga.