ŽIVOT POKAJANJA I ODVOJENOSTI
Bez života pokajanja i odvojenosti od svijeta ne može biti pravog probuđenja. "Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca" (Neh 9,2). Gdje god je biblijska obnova, tamo će uvijek biti sve veća svjesnost Gospodnjeg poziva na odvojenost od svega što je svjetovno i čulno.
Tijekom godina sam zapazio da odvojen, Kristom prožet kršćanin koji živi svetim životom najviše utječe na sekularni svijet. Bezbožni očekuju da kršćani budu odvojeni i čisti, potpuno "drugi". Na njujorškim ulicama koje su preplavljene zločinom, s demonskim duhovima koji bjesne na svim stranama, jedino čist, odvojen, Kristom ispunjen kršćanin može natjerati neprijatelja u bijeg. Ljudi u kompromisu se uplaše, a i njihovi vlastiti grijesi ih osuđuju.
Bog podiže ostatak vjernika koji žele probuđenje, ali jedino probuđenje koje će suobličiti vjernike s Isusom Kristom. A kad ono dođe u svoj punini, većina kršćana neće to prepoznati ili, ako prepozna, odbacit će. Odvojen ostatak čut će glas trube i znat će što Bog govori.
Bog posjeduje sve što mi imamo. Mi govorimo: "Gospodine, dajem ti ovo natrag!" Ali mi zapravo nikada ništa nismo posjedovali. "Ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim … moje je sve što se miče u poljima … jer moja je zemlja i sve što je ispunja" (Ps 50,10-12). Gospodin nam govori: "Popni se na krov i ispitaj svoje srce!" Jesi li ti samo upravitelj njegova posjeda? U svjetlu vječnosti, u svjetlu krhkosti života, koliko trošiš na sebe u usporedbi na njegovo djelo?
Veliki ishod izlića Duha Svetog je položiti sve na Božji oltar kad skinemo oči sa stvari koje posjedujemo. Za Pentekost je rečeno: "Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša. Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko" (Dj 4,32).
Tijekom godina sam zapazio da odvojen, Kristom prožet kršćanin koji živi svetim životom najviše utječe na sekularni svijet. Bezbožni očekuju da kršćani budu odvojeni i čisti, potpuno "drugi". Na njujorškim ulicama koje su preplavljene zločinom, s demonskim duhovima koji bjesne na svim stranama, jedino čist, odvojen, Kristom ispunjen kršćanin može natjerati neprijatelja u bijeg. Ljudi u kompromisu se uplaše, a i njihovi vlastiti grijesi ih osuđuju.
Bog podiže ostatak vjernika koji žele probuđenje, ali jedino probuđenje koje će suobličiti vjernike s Isusom Kristom. A kad ono dođe u svoj punini, većina kršćana neće to prepoznati ili, ako prepozna, odbacit će. Odvojen ostatak čut će glas trube i znat će što Bog govori.
Bog posjeduje sve što mi imamo. Mi govorimo: "Gospodine, dajem ti ovo natrag!" Ali mi zapravo nikada ništa nismo posjedovali. "Ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim … moje je sve što se miče u poljima … jer moja je zemlja i sve što je ispunja" (Ps 50,10-12). Gospodin nam govori: "Popni se na krov i ispitaj svoje srce!" Jesi li ti samo upravitelj njegova posjeda? U svjetlu vječnosti, u svjetlu krhkosti života, koliko trošiš na sebe u usporedbi na njegovo djelo?
Veliki ishod izlića Duha Svetog je položiti sve na Božji oltar kad skinemo oči sa stvari koje posjedujemo. Za Pentekost je rečeno: "Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša. Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko" (Dj 4,32).