DUH RADOSTI I SLAVLJA
"I još im reče Nehemija: 'Pođite i jedite masna jela i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju išta pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.' I leviti umirivahu sav narod govoreći: 'Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!' I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje, jer su shvatili riječi koje su im objavljene" (Neh 8,10-11).
Gdje god se obnovila ljubav za Riječ Božju i gdje je došlo do pokajanja, tamo uvijek izbija silan val radosti i slavlja. Ali danas u zemlji postoji lažna radost i lažno slavlje: to je slavlje svoga ja i idolopoklonstva – igranje oko zlatnog teleta! Potrebna nam je velika moć rasuđivanja da spoznamo razliku između prave radosti pokajanja i lažnog radovanja idolopoklonika.
Mojsije i Jošua sišli su s gore u veliku viku u taboru: "Niti viču pobjednici … tu ja samo pjesmu čujem" (Izl 32,18). Vikali su, pjevali i plesali, ali Mojsije je sve vrijeme znao da je to od tijela. Znao je da su tvrdoglav, buntovan narod, pun požude, preljuba, golotinje i senzualnosti. Bila je to vika idolopoklonstva!
Možete li vi reći razliku? Ako nema propovijedanja Zakona da osudi grijeh, nema plakanja i lica na podu, ako nema ljubavi za Božju Riječ koja kori i nema pokajanja, onda nema duhovnog klicanja, nema svete pjesme! Budite pažljivi da ne budete zahvaćeni pjesmom idolopoklonstva.
Zašto je bila takva velika sreća, takav svečan duh radosti u ovom probuđenju zapisanom u Nehemiji? "… jer su shvatili riječi koje su im objavljene" (Neh 8,12). Drugim riječima, raspoznali su ih i uzeli k srcu – pokorili su se!
Gdje god se obnovila ljubav za Riječ Božju i gdje je došlo do pokajanja, tamo uvijek izbija silan val radosti i slavlja. Ali danas u zemlji postoji lažna radost i lažno slavlje: to je slavlje svoga ja i idolopoklonstva – igranje oko zlatnog teleta! Potrebna nam je velika moć rasuđivanja da spoznamo razliku između prave radosti pokajanja i lažnog radovanja idolopoklonika.
Mojsije i Jošua sišli su s gore u veliku viku u taboru: "Niti viču pobjednici … tu ja samo pjesmu čujem" (Izl 32,18). Vikali su, pjevali i plesali, ali Mojsije je sve vrijeme znao da je to od tijela. Znao je da su tvrdoglav, buntovan narod, pun požude, preljuba, golotinje i senzualnosti. Bila je to vika idolopoklonstva!
Možete li vi reći razliku? Ako nema propovijedanja Zakona da osudi grijeh, nema plakanja i lica na podu, ako nema ljubavi za Božju Riječ koja kori i nema pokajanja, onda nema duhovnog klicanja, nema svete pjesme! Budite pažljivi da ne budete zahvaćeni pjesmom idolopoklonstva.
Zašto je bila takva velika sreća, takav svečan duh radosti u ovom probuđenju zapisanom u Nehemiji? "… jer su shvatili riječi koje su im objavljene" (Neh 8,12). Drugim riječima, raspoznali su ih i uzeli k srcu – pokorili su se!