utorak, prosinca 03, 2013

NE ODUSTAJEM!

Siguran sam da je u ranim danima svoga hoda s Kristom Pavao podnosio strašna razdoblja. I, poput većine od nas, vjerojatno je vjerovao da ako se samo dovoljno uzda u Gospodina, bit će zaštićen od svake nevolje.

Prvi put kad je bio bačen u tamnicu, primjerice, možda je vapio za izbavljenjem: "Gospodine, otvori ova zatvorska vrata. Izbavi me odavde radi evanđelja!" Isto tako, vjerojatno mu je i njegov prvi brodolom oštro kušao vjeru. A prvo bičevanje možda ga je navelo da ispituje Božju sposobnost da održi svoju riječ: "Gospodine, obećao si da ćeš me zaštititi. Ne razumijem zašto podnosim ovu užasnu kušnju."

Ali stvari su za njega samo postajale gore. Pismo nam daje malo dokaza da je apostol ikada vidio mnogo olakšanja od svojih nevolja.

Vjerujem da je sa svojim drugim brodolomom morao misliti: "Znam da Gospodin prebiva u meni i zbog toga mora imati razlog za ovu kušnju. Rekao mi je da sve pridonosi dobru za one koji ljube Boga i koji su pozvani prema njegovoj odluci (vidi Rim 8,28). Ako je to njegov put da se pokaže veće očitovanje Kristova života u meni, neka bude. Tonuo ili plivao, moj život je u njegovim rukama."

S trećim brodolomom, vjerojatno je rekao: "Pogledajte me, svi anđeli u slavi! Pogledajte me, svi opaki demoni pakla! Pogledajte me, sva braćo i grešnici! Još jednom uranjam u duboke, mrače vode i želim da svi znate kako me smrt ne može zadržati. Bog mi je rekao da još nisam završio – i ne odustajem! Neću ispitivati mog Gospodina zašto sam testiran na ovaj način. Znam da će ova smrtna situacija završiti u velikoj slavi za njega. Dakle, gledajte kako će moja vjera izroniti čista kao zlato!"
Jednostavno rečeno, naše smrtne situacije znače kraj određenih osobnih borbi. Naš Otac nas dovodi do mjesta gdje shvaćamo da se moramo potpuno osloniti na Krista ili nikada nećemo uspjeti. On želi da kažemo: "Isuse, ako me ti ne izbaviš, sve je beznadno. Svoje pouzdanje stavljam u tebe da ti sve učiniš!"