ŠTO ZNAČI POKAJATI SE?
Neki kršćani vjeruju da pokajanje jednostavno znači "okrenuti se" i poći u suprotnom smjeru. Ali Biblija nam kaže da je pokajanje mnogo više od toga.
Potpuno, doslovno značenje riječi "pokajati se" u Novom zavjetu je "osjećati kajanje i grižnju savjesti radi grijeha počinjenih protiv Boga; biti skrušen, žaliti; željeti promijeniti pravac". Razlika je u riječi "željeti". Pravo pokajanje uključuje želju za promjenom!
Štoviše, samo to da ti je žao ne čini pokajanje. Naprotiv, prava žalost vodi do pokajanja. Pavao izjavljuje: "Žalost, naime, koja je po promisli i volji Božjoj rađa spasonosno i stalno obraćenje, dok žalost svijeta rađa smrt" (2 Kor 7,10).
Pavao ovdje govori o žalosti koja je bez isprika – žalosti koja je istinska, koja "prianja" uz život raskajane osobe. Ta vrsta pobožne žalosti prirodno proizvodi pokajanje koje uključuje mržnju prema grijehu, pravedan strah Božji i želju da se ispravi sve pogrešno.
Ne bi nas, onda, trebalo iznenaditi što Pavao propovijeda pokajanje vjernicima. On je iznio snažnu poruku pokajanja kršćanima u Korintu. Bog je korintske vjernike bogato blagoslovio, jer sjedili su pod snažnim učiteljima Riječi, no njihova zajednica obilovala je grijehom.
Pavao najprije svjedoči Korinćanima: "Dokaze svog apostolstva pružio sam među vama u savršenoj strpljivosti: kako čudesnim znakovima, tako silnim djelima" (2 Kor 12,12). Ali onda im govori vrlo izravno: "Bojim se, naime, da vas slučajno na svom dolasku neću naći kakve bih htio" (2 Kor 12,20).
Čega se Pavao bojao? Jednostavno ovoga: "… da me opet, kad dođem, ne bi kod vas ponizio Bog moj pa se rastužim zbog mnogih koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše" (2 Kor 12,21).
Ovaj blag pastir volio je svete u Korintu koji su se kompromitirali. Međutim, znao je da su bili dobro poučeni kako je život teškog grijeha pogrešan. Rekao im je: "Kad vam dođem u posjet, vidjet ćete da ću objesiti glavu od žalosti. Suze će mi ispuniti oči i glas će mi naricati od žalosti.
Ako vidim da nastavljate u nečistoći, bludu i požudi, bit ću krajnje slomljen, jer evanđelje nije obavilo svoje djelo u vašem srcu. Još se niste pokajali za svoj grijeh. I glasno ću vas pozvati da se pokajete!"
Potpuno, doslovno značenje riječi "pokajati se" u Novom zavjetu je "osjećati kajanje i grižnju savjesti radi grijeha počinjenih protiv Boga; biti skrušen, žaliti; željeti promijeniti pravac". Razlika je u riječi "željeti". Pravo pokajanje uključuje želju za promjenom!
Štoviše, samo to da ti je žao ne čini pokajanje. Naprotiv, prava žalost vodi do pokajanja. Pavao izjavljuje: "Žalost, naime, koja je po promisli i volji Božjoj rađa spasonosno i stalno obraćenje, dok žalost svijeta rađa smrt" (2 Kor 7,10).
Pavao ovdje govori o žalosti koja je bez isprika – žalosti koja je istinska, koja "prianja" uz život raskajane osobe. Ta vrsta pobožne žalosti prirodno proizvodi pokajanje koje uključuje mržnju prema grijehu, pravedan strah Božji i želju da se ispravi sve pogrešno.
Ne bi nas, onda, trebalo iznenaditi što Pavao propovijeda pokajanje vjernicima. On je iznio snažnu poruku pokajanja kršćanima u Korintu. Bog je korintske vjernike bogato blagoslovio, jer sjedili su pod snažnim učiteljima Riječi, no njihova zajednica obilovala je grijehom.
Pavao najprije svjedoči Korinćanima: "Dokaze svog apostolstva pružio sam među vama u savršenoj strpljivosti: kako čudesnim znakovima, tako silnim djelima" (2 Kor 12,12). Ali onda im govori vrlo izravno: "Bojim se, naime, da vas slučajno na svom dolasku neću naći kakve bih htio" (2 Kor 12,20).
Čega se Pavao bojao? Jednostavno ovoga: "… da me opet, kad dođem, ne bi kod vas ponizio Bog moj pa se rastužim zbog mnogih koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše" (2 Kor 12,21).
Ovaj blag pastir volio je svete u Korintu koji su se kompromitirali. Međutim, znao je da su bili dobro poučeni kako je život teškog grijeha pogrešan. Rekao im je: "Kad vam dođem u posjet, vidjet ćete da ću objesiti glavu od žalosti. Suze će mi ispuniti oči i glas će mi naricati od žalosti.
Ako vidim da nastavljate u nečistoći, bludu i požudi, bit ću krajnje slomljen, jer evanđelje nije obavilo svoje djelo u vašem srcu. Još se niste pokajali za svoj grijeh. I glasno ću vas pozvati da se pokajete!"