GOSPODINE, POMOZI! by Jim Cymbala
David Jeremiah, moj dugogodišnji prijatelj iz crkve Shadow Mountain Community blizu San Deiga, nekoliko je puta propovijedao u Brooklyn Tabernacleu. Odmah nakon što mu je bio dijagnosticiran rak, nazvao je i tražio molitvu. Nekoliko mjeseci kasnije, vratio se da nas posjeti tijekom evangelizacijskog sastanka koji smo održavali u Madison Square Gardenu. Kasnije je propovijedao na jednom od naših nedjeljnih bogoslužja. Čitava zajednica veselila se što vidi ovoga divnog brata za kojega smo svi posredovali u molitvi.
Ganut ljubavlju i zahvalnošću koje je proizvela njegova pojava, kasnije je napomenuo s naše propovjedaonice: "Čim sam saznao za svoju bolest, nazvao sam ovamo, jer sam znao koliki naglasak stavljate na molitvu.
Zapravo, netko me baš pozdravio u predvorju i napomenuo: 'Pastore Jeremiah, doista smo vapili Bogu za vas.' Zbog toga sam vas i nazvao. Znao sam da vaše molitve neće biti samo mehanički izgovorene, nego stvarno žarko prizivanja Boga za moju potrebu. I Bog me proveo kroz ovu moju kušnju."
To je doslovno značenje hebrejske riječi koja je bezbroj puta upotrijebljena u Starom zavjetu kad su ljudi prizivali Boga. To znači vapiti, preklinjati za pomoć. To je bit istinske molitve koja dotiče Boga.
Charles Spurgeon jednom je napomenuo da je "najbolji stil molitve onaj koji se ne može nazvati nikako drukčije nego vapajem."
Nije li to ono na što nas Bog poziva kroz čitavu Bibliju? "Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš" (Jer 33,3). Bog nije daleko i nije odsječen. On govori neprestano kroz stoljeća: "Pomoći ću ti, stvarno hoću. Kad ne znaš kamo da se okreneš, okreni se k meni. Kad si spreman dići ruke, podigni ih k meni. A iza njih stavi glas i ja ću doći i pomoći ti."
__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.
Ganut ljubavlju i zahvalnošću koje je proizvela njegova pojava, kasnije je napomenuo s naše propovjedaonice: "Čim sam saznao za svoju bolest, nazvao sam ovamo, jer sam znao koliki naglasak stavljate na molitvu.
Zapravo, netko me baš pozdravio u predvorju i napomenuo: 'Pastore Jeremiah, doista smo vapili Bogu za vas.' Zbog toga sam vas i nazvao. Znao sam da vaše molitve neće biti samo mehanički izgovorene, nego stvarno žarko prizivanja Boga za moju potrebu. I Bog me proveo kroz ovu moju kušnju."
To je doslovno značenje hebrejske riječi koja je bezbroj puta upotrijebljena u Starom zavjetu kad su ljudi prizivali Boga. To znači vapiti, preklinjati za pomoć. To je bit istinske molitve koja dotiče Boga.
Charles Spurgeon jednom je napomenuo da je "najbolji stil molitve onaj koji se ne može nazvati nikako drukčije nego vapajem."
Nije li to ono na što nas Bog poziva kroz čitavu Bibliju? "Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš" (Jer 33,3). Bog nije daleko i nije odsječen. On govori neprestano kroz stoljeća: "Pomoći ću ti, stvarno hoću. Kad ne znaš kamo da se okreneš, okreni se k meni. Kad si spreman dići ruke, podigni ih k meni. A iza njih stavi glas i ja ću doći i pomoći ti."
__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.