OPASNO BLIZU SMRTI
Marko 5 govori nam priču o Jairu, očajnom nadstojniku sinagoge koji je molio Isusa da mu iscijeli kćer. Dvanaestogodišnja djevojčica bila je opasno blizu smrti i Jair je molio Krista da dođe u njegovu kuću i položi ruke na nju.
Isus se složio da će poći s njim, ali prije toga zastao je na putu da pomogne ženi koja je bolovala od tečenja krvi. (Bila je to žena koja je bila iscijeljena kad je dotakla skut njegova ogrtača). No dok se Isus zadržavao, došao je glasnik s tragičnim vijestima: Jairova kći već je umrla. Rekao je nadstojniku sinagoge: "Kćerka ti je već umrla. Čemu više mučiš učitelja?" (Mk 5,35).
Jairovo srce zahvatila je žalost. Mislio je: "Da smo samo stigli onamo na vrijeme. Sad je prekasno. Moja kći je otišla." Ali Isus ga je razuvjerio: "Ne boj se! Samo vjeruj" (Mk 5,36).
Kako su se približavali Jairovu domu, čuli su buku naricanja i tugovanja. Bili su to Jairova obitelj i susjedi, žalosteći se nad djevojčicom. Zamislite ovo u ovom prizoru: tu je Bog u tijelu, stvoritelj svemira, u stanju izvršiti svako zamislivo djelo – međutim, oni su plakali u njegovoj nazočnosti. Ukratko, svjedočili su: "Bog jedino može pomoći dok je tu još neki znak nade. Ali kad jednom život ode, nema više potrebe prizivati ga. Čak ni on ne može obnoviti takvu situaciju."
Koliko kršćana danas više ne priziva Gospodina jer misle da je njihov problem beznadan? Mnogi se uzdaju u Boga jedino do točke dok nešto u njihovu životu ne umre. Ne govorim o smrti čovjeka; govorim o smrti braka, veze, sna, nade za nespašene najmilije – za ono u vašem životu što mislite da je nemoguće popraviti, promijeniti ili obnoviti.
Isus je ukorio takvu nevjeru. Rekao je gomili koja je plakala u Jairovu domu: "Zašto bučite i plačete? Dijete nije umrlo, već spava" (Mk 5,39). Izjavio je: "Ova situacija nije što vidite ili mislite. Vi mislite da je sva nada nestala, ali ja vam kažem da će tu biti obnova." Zatim je otišao u djevojčičinu sobu i, izgovorivši samo riječ, vratio dijete u život. "Djevojčica odmah ustane i počne okolo hodati" (Mk 5,42).
Za njega ništa nije previše "mrtvo" niti je otišlo predaleko da vrati u životu. On govori: "Stavi svoje pouzdanje u mene kako bih popravio tvoj problem. Za mene nikada nije prekasno raditi."
Isus se složio da će poći s njim, ali prije toga zastao je na putu da pomogne ženi koja je bolovala od tečenja krvi. (Bila je to žena koja je bila iscijeljena kad je dotakla skut njegova ogrtača). No dok se Isus zadržavao, došao je glasnik s tragičnim vijestima: Jairova kći već je umrla. Rekao je nadstojniku sinagoge: "Kćerka ti je već umrla. Čemu više mučiš učitelja?" (Mk 5,35).
Jairovo srce zahvatila je žalost. Mislio je: "Da smo samo stigli onamo na vrijeme. Sad je prekasno. Moja kći je otišla." Ali Isus ga je razuvjerio: "Ne boj se! Samo vjeruj" (Mk 5,36).
Kako su se približavali Jairovu domu, čuli su buku naricanja i tugovanja. Bili su to Jairova obitelj i susjedi, žalosteći se nad djevojčicom. Zamislite ovo u ovom prizoru: tu je Bog u tijelu, stvoritelj svemira, u stanju izvršiti svako zamislivo djelo – međutim, oni su plakali u njegovoj nazočnosti. Ukratko, svjedočili su: "Bog jedino može pomoći dok je tu još neki znak nade. Ali kad jednom život ode, nema više potrebe prizivati ga. Čak ni on ne može obnoviti takvu situaciju."
Koliko kršćana danas više ne priziva Gospodina jer misle da je njihov problem beznadan? Mnogi se uzdaju u Boga jedino do točke dok nešto u njihovu životu ne umre. Ne govorim o smrti čovjeka; govorim o smrti braka, veze, sna, nade za nespašene najmilije – za ono u vašem životu što mislite da je nemoguće popraviti, promijeniti ili obnoviti.
Isus je ukorio takvu nevjeru. Rekao je gomili koja je plakala u Jairovu domu: "Zašto bučite i plačete? Dijete nije umrlo, već spava" (Mk 5,39). Izjavio je: "Ova situacija nije što vidite ili mislite. Vi mislite da je sva nada nestala, ali ja vam kažem da će tu biti obnova." Zatim je otišao u djevojčičinu sobu i, izgovorivši samo riječ, vratio dijete u život. "Djevojčica odmah ustane i počne okolo hodati" (Mk 5,42).
Za njega ništa nije previše "mrtvo" niti je otišlo predaleko da vrati u životu. On govori: "Stavi svoje pouzdanje u mene kako bih popravio tvoj problem. Za mene nikada nije prekasno raditi."