BDIJMO I BUDIMO TRIJEZNI

Kako se dan propasti približava, Bog poziva svoj narod da bdije i bude trijezan. "Prema tome, ne spavajmo kao ostali, već bdijmo i budimo trijezni" (1 Sol 5,6). Pavao potiče braću: "Vi … niste u tami … Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noći niti tami" (1 Sol 5,4-5). Ono što kaže je ovo: "Ono što je za ovaj svijet tragična noć tame i žestokog uništenja, za vas koji bdijete i trijezni ste svanuće je novoga dana!"

Kao što je sigurno da nismo od ovoga svijeta, tako nismo određeni ni za tamu i uništenje: "Jer nas Bog nije odredio za svoju srdžbu, već za postignuće spasenja po našem Gospodinu Isusu Kristu" (1 Sol 5,9).

Povećanje snage porođajnih bolova znači nešto slavno za Kristovu zaručnicu – za jednu krizu bliže je domu! Za svijet to je odbrojavanje za uništenje, ali to je i naše odbrojavanje za slavu. Njima je to određeno za srdžbu, a nama za uskrsnuće! Dok će oni plakati i škrgutati zubima, mi ćemo se radovati i klicati od radosti! Oni koji su djeca ove guste tame, ove noći uništenja, pijani su i spavaju: "Koji spavaju, noću spavaju, i koji se opijaju, noću se opijaju" (1 Sol 5,7). "Ali mi koji pripadamo danu budim trijezni" (1 Sol, 5,8). To je u vezi s bilo kojom vrstom zemaljske opijenosti. "Opiti se" znači "uzbuditi ljudski duh do točke mahnitosti". To nam je snažno upozorenje od apostola Pavla. On nas upozorava da se uoči uništenja ne uzbuđujemo nad zemaljskim stvarima – da ničim ne budemo opijeni osim Kristom.

"Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere! Oduprite mu se čvrsti u vjeri" (1 Pt 5,8-9). Dok on ne dođe, moramo raditi i ostati marljivi u svemu. Ali iznad svega, moramo biti trijezni i budni. Riječ "trijezan" ovdje znači "pronicav, oprezan". Drugim riječima, neka ništa ne preuzme vaše srce. Ne budite previše umiješani, previše uzbuđeni ili previše upleteni u stvari ovoga života.

Pazite! Upravo sada možete ispijati đavolje vino uništenja – vino biznisa. Biblija upozorava da će sotona pokušati prevariti, bude li moguće, čak i izabrane. Često sam se pitao kako bi to bilo moguće. Vjerujem da to nije preljubom, ponosom ili nekim zlim navikama, nego dopuštajući da nešto vrijedno preuzme srce – korištenjem onoga što je dopušteno kako bi potpuno obuzelo i pojelo nečije vrijeme.