MOJE TORBE SU SPAKIRANE
Ovo nije vrijeme da se predajemo životu lagodnosti. Moramo živjeti u stanju budnosti. "U to vrijeme (prije suda) pretražit ću Jeruzalem sa zubljama i pohodit ću kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: 'Jahve ne može učiniti ni dobro ni zlo'" (Sef 1,12). "Na svojoj vinskoj droždini" znači da su nemarni. "Droždina" je vinski talog na dnu bačve. Mnogi kršćani nisu htjeli da ih Duh Sveti probudi. Zavalili su se, prepustili lakoći i dopustili da se u njihovu srcu slegne sva prljavština. Neki su napustili crkvu Time Square jer je presnažna; u njoj je previše razbuđivanja srca. Otišli su tražeći mjesto gdje nema razbuđivanja. Kažu: "Ne mogu podnijeti taj pritisak, to snažno propovijedanje. Pozivate na previše istraživanja srca."
Kažem vam, prava crkva Duha Svetog bit će svijeća Božja koja će pretraživati grad, uzrokujući veliku neudobnost onima koji su se "slegnuli". U Jeremiji 48,11-12 Riječ Božja to naziva "pretakanjem iz bačke u bačvu". "Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen!" Taj se narod odbijao u išta uplitati. Više su voljeli tih, miran, neuznemiravan napredak, odbijajući biti kušani, osvjedočavani ili razbuđivani.
Ako bismo znali kako smo blizu povratku našega Gospodina – kako blizu strašnim sudovima – bili bismo zahvalni Bogu za njegova razbuđivanja. Bili bismo "izlijevani" na svakom sastanku, rješavani svakog taloga. Bili bismo zahvalni Bogu za propovjednike evanđelja koji nas neprekidno potiču da hodamo u pravednosti i koji preplavljuju našu dušu osvjedočavajućom, oštrom Riječi istine. Na Sudnji dan bit ćemo vječno zahvalni Bogu da smo bili buđeni porukama trube, koje su nas dovele do pokajanja i pravoga straha Božjeg.
Moje su torbe spakirane! Spreman sam i čeznem vidjeti Isusa licem u lice.
Kažem vam, prava crkva Duha Svetog bit će svijeća Božja koja će pretraživati grad, uzrokujući veliku neudobnost onima koji su se "slegnuli". U Jeremiji 48,11-12 Riječ Božja to naziva "pretakanjem iz bačke u bačvu". "Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen!" Taj se narod odbijao u išta uplitati. Više su voljeli tih, miran, neuznemiravan napredak, odbijajući biti kušani, osvjedočavani ili razbuđivani.
Ako bismo znali kako smo blizu povratku našega Gospodina – kako blizu strašnim sudovima – bili bismo zahvalni Bogu za njegova razbuđivanja. Bili bismo "izlijevani" na svakom sastanku, rješavani svakog taloga. Bili bismo zahvalni Bogu za propovjednike evanđelja koji nas neprekidno potiču da hodamo u pravednosti i koji preplavljuju našu dušu osvjedočavajućom, oštrom Riječi istine. Na Sudnji dan bit ćemo vječno zahvalni Bogu da smo bili buđeni porukama trube, koje su nas dovele do pokajanja i pravoga straha Božjeg.
Moje su torbe spakirane! Spreman sam i čeznem vidjeti Isusa licem u lice.