VRIJEDNOSTI KRALJEVSTVA by Gary Wilkerson
Prije nekoliko godina, odvojenost je bila jasna karakteristika Kristove crkve. Biti odvojen bila je jasna zapovijed iz Božje Riječi i dio svakog poziva kršćanina. Ali danas kao da je vrlo malo razlike između Crkve i svijeta. To je tragično, jer Bog je odijelio svoj narod za ciljeve svoga kraljevstva – da budu instrumenti promjene sa samim ciljem da čine razliku u svijetu.
Mnoge crkve danas traže aplauz svijeta. Kompromitiraju Kristovo evanđelje i, kao rezultat toga, mnogi si kršćani radije dopuštaju prilagoditi se vrijednostima svijeta nego Isusovim.
To Boga ne može usrećivati. Kad se izgubljene duše ovoga svijeta suoče s ozbiljnim krizama života i zbunjene su, bez izvora nade, Crkva bi trebala tvoriti razliku koju traže. Naši životi trebali bi se razlikovati po nadi, radosti, miru, ljubavi i davanju. Ali mnogi su sljedbenici danas zbrisali te razlike puzeći prema crti kompromisa – pa i prelazeći je povremeno. Kao rezultat toga, izgubljeni i povrijeđeni ne vide da su životi kršćana drukčiji od njihovih.
U biti je Isus govorio o tome kad je rekao svojim učenicima: "Svijet me vidi na jedan način, ali ja sam se vama otkrio u punini. Vidjeli ste da mir koji nudim svijet nije primio. Pokazao sam vam vrijednosti moga kraljevstva – kako živjeti, vjerovati, hodati i služiti Ocu. Te vrijednosti u oštrom su kontrastu sa svjetovnima i vi trebate živjeti te vrijednosti moga kraljevstva. Ako sotona nema dijela u meni, ne može imati dijela ni u vašim životima" (vidi Iv 14,27).
Kad Bog govori o odvojenosti od svijeta, on ne misli da se uklonimo iz njega. Odvojenost koju on želi događa se u srcu. Ona pokazuje naše želje, izbor, stil života. Za stariju generaciju kršćana biti odvojen je značilo ne piti, pušiti, tulumariti. To su izvanjske stvari, ali Bog govori o mnogo više. On pita: "Je li tvoje srce još uvijek povezano sa svijetom na neki način koji mene isključuje? Crpite li mir i samopoštovanje iz onoga što svijet kaže o vama ili iz onoga kako vas ja vidim?"
Mnoge crkve danas traže aplauz svijeta. Kompromitiraju Kristovo evanđelje i, kao rezultat toga, mnogi si kršćani radije dopuštaju prilagoditi se vrijednostima svijeta nego Isusovim.
To Boga ne može usrećivati. Kad se izgubljene duše ovoga svijeta suoče s ozbiljnim krizama života i zbunjene su, bez izvora nade, Crkva bi trebala tvoriti razliku koju traže. Naši životi trebali bi se razlikovati po nadi, radosti, miru, ljubavi i davanju. Ali mnogi su sljedbenici danas zbrisali te razlike puzeći prema crti kompromisa – pa i prelazeći je povremeno. Kao rezultat toga, izgubljeni i povrijeđeni ne vide da su životi kršćana drukčiji od njihovih.
U biti je Isus govorio o tome kad je rekao svojim učenicima: "Svijet me vidi na jedan način, ali ja sam se vama otkrio u punini. Vidjeli ste da mir koji nudim svijet nije primio. Pokazao sam vam vrijednosti moga kraljevstva – kako živjeti, vjerovati, hodati i služiti Ocu. Te vrijednosti u oštrom su kontrastu sa svjetovnima i vi trebate živjeti te vrijednosti moga kraljevstva. Ako sotona nema dijela u meni, ne može imati dijela ni u vašim životima" (vidi Iv 14,27).
Kad Bog govori o odvojenosti od svijeta, on ne misli da se uklonimo iz njega. Odvojenost koju on želi događa se u srcu. Ona pokazuje naše želje, izbor, stil života. Za stariju generaciju kršćana biti odvojen je značilo ne piti, pušiti, tulumariti. To su izvanjske stvari, ali Bog govori o mnogo više. On pita: "Je li tvoje srce još uvijek povezano sa svijetom na neki način koji mene isključuje? Crpite li mir i samopoštovanje iz onoga što svijet kaže o vama ili iz onoga kako vas ja vidim?"