BITKE SU SVE U VEZI S VJEROM
Danas đavolja prijetnja Crkvi odlazi iznad poplave prljavštine izlivene na zemlju. Ona odlazi iznad materijalizma, ovisnosti ili žestokih prijevara. Naša bitka je bitka vjere. Što više postavljate svoje srce u položaj da traži Isusa, opakiji postaje sotonski napad na vašu vjeru.
Proteklih mjeseci slušao sam priznanja pobožnih svetih koji su govorili o strašnim napadima na njihove umove. Pod paljbom su strelica sumnji i neprekidnih pitanja o Božjoj vjernosti. Neki posrćući idu naprijed, pokolebani u svojoj vjeri, misleći: "Ne znam mogu li dalje."
Evo što u svom pismu piše jedna draga osamdesetjednogodišnja žena: "Moj muž boluje od raka kostiju, sin umire od AIDS-a, a ja polagano odlazim od dijabetesa." Dok sam čitao kroz što sve ova obitelj prolazi, odmahivao sam glavom pitajući se: "Kako može održavati svoju radost? Ovo je previše za svakoga. Sigurno joj Bog nekako pripomaže u vezi s njezinom vjerom."
A onda sam pročitao posljednji dio pisma: "Usprkos svemu tome, Bog je vjeran. Nikada nijednom nije iznevjerio ni u jednoj riječi koju nam je obećao. Predali smo našega sina u Isusove ruke. I sad čekamo dan kad ćemo vidjeti našega blagoslovljenog Gospodina licem u lice."
Da, bitka je sva o vjeri. Vidimo to ilustrirano u Marku 9 nakon što je Isus nahranio 4000 ljudi sa sedam kruhova i nekoliko ribica. Iza toga, ušao je u lađicu sa svojim učenicima i zaplovio na drugu stranu.
"Učenici zaboraviše ponijeti kruha. Imali su samo jedan kruh sa sobom u lađici. Tada ih opomene riječima: 'Pazite! Čuvajte se farizejskog kvasca i kvasca Herodova!' A oni su međusobni govorili: 'Nemamo kruha.' Opazi to Isus te im reče: ? Zašto govorite da nemate kruha? Zar još ne razumijete i ne shvaćate?! Zar vam je srce otvrdnulo? Zar kod očiju ne vidite? Zar kod ušiju ne čujete? Zar se ne sjećate koliko košara punih ulomaka digoste kad razlomih pet kruhova na pet tisuća ljudi?' 'Dvanaest', odgovore mu. 'A kad sedam kruhova razlomih na četiri tisuće ljudi, koliko digoste košara punih ulomaka?' 'Sedam', odgovore mu. 'I još ne shvaćate?' reče im" (Mk 8,14-21).
Proteklih mjeseci slušao sam priznanja pobožnih svetih koji su govorili o strašnim napadima na njihove umove. Pod paljbom su strelica sumnji i neprekidnih pitanja o Božjoj vjernosti. Neki posrćući idu naprijed, pokolebani u svojoj vjeri, misleći: "Ne znam mogu li dalje."
Evo što u svom pismu piše jedna draga osamdesetjednogodišnja žena: "Moj muž boluje od raka kostiju, sin umire od AIDS-a, a ja polagano odlazim od dijabetesa." Dok sam čitao kroz što sve ova obitelj prolazi, odmahivao sam glavom pitajući se: "Kako može održavati svoju radost? Ovo je previše za svakoga. Sigurno joj Bog nekako pripomaže u vezi s njezinom vjerom."
A onda sam pročitao posljednji dio pisma: "Usprkos svemu tome, Bog je vjeran. Nikada nijednom nije iznevjerio ni u jednoj riječi koju nam je obećao. Predali smo našega sina u Isusove ruke. I sad čekamo dan kad ćemo vidjeti našega blagoslovljenog Gospodina licem u lice."
Da, bitka je sva o vjeri. Vidimo to ilustrirano u Marku 9 nakon što je Isus nahranio 4000 ljudi sa sedam kruhova i nekoliko ribica. Iza toga, ušao je u lađicu sa svojim učenicima i zaplovio na drugu stranu.
"Učenici zaboraviše ponijeti kruha. Imali su samo jedan kruh sa sobom u lađici. Tada ih opomene riječima: 'Pazite! Čuvajte se farizejskog kvasca i kvasca Herodova!' A oni su međusobni govorili: 'Nemamo kruha.' Opazi to Isus te im reče: ? Zašto govorite da nemate kruha? Zar još ne razumijete i ne shvaćate?! Zar vam je srce otvrdnulo? Zar kod očiju ne vidite? Zar kod ušiju ne čujete? Zar se ne sjećate koliko košara punih ulomaka digoste kad razlomih pet kruhova na pet tisuća ljudi?' 'Dvanaest', odgovore mu. 'A kad sedam kruhova razlomih na četiri tisuće ljudi, koliko digoste košara punih ulomaka?' 'Sedam', odgovore mu. 'I još ne shvaćate?' reče im" (Mk 8,14-21).