HODAJTE U SVJETLU
Rečeno nam je da je Krist svjetlo svijeta "da svi vjeruju po njemu"
(Iv 1,7). Ali zatim čitamo: "Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze
… K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše" (Iv 1,5.11).
Nevjera je uvijek žalostila Isusovo srce. Kad je naš Gospodin sišao u tijelu na zemlju, donio je na svijet nevjerojatno svjetlo. To svjetlo bilo je da otvori oči ljudima. Međutim, usprkos Isusovom predivnom pokazivanju svjetla, Pismo govori o nevjerojatnim primjerima nevjere unatoč tom svjetlu.
Možda nijedno drugo poglavlje u Bibliji ne sadržava toliko dokaza o Isusovu božanstvu kao što ga vidimo u Ivanu 12. Vidimo čovjeka koji je na Isusovu zapovijed bio podignut iz mrtvih. Vidimo vidljivo ispunjenje stoljećima staro proročanstvo poznato svakom Izraelcu. I čujemo doslovan glas koji je govorio s neba.
Čak i nakon što su svjedočili tim čudima, ljudi su imali smjelosti ispitivati Isusa. "Narod mu odgovori: 'Mi smo iz Zakona naučili da će Mesija ostati zauvijek. Kako ti možeš reći da Sin Čovječji treba da bude podignut?'" (Iv 12,34). Rekli su: "Tvrdiš da ćeš biti razapet. Ali mi znamo da će pravi Mesija živjeti zauvijek."
Zatim su ljudi postavili pitanje koje je apsolutno zaprepastilo Isusa: "Tko je taj Sin Čovječji?" (Iv 12,34). Krist vjerojatno nije mogao vjerovati koliko su slijepi. Zapravo, čak nije nastojao ni odgovoriti na to pitanje. Umjesto toga, upozorio ih je: "Hodite dok imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama … Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo" (Iv 12,35-36).
Svjetlo je zasjalo u njihovu tamu, ali njihovi zamračeni umovi nisu ga shvatili (vidi Iv 1,12). Grčka riječ za shvatiti znači "prisvojiti, zgrabiti, posjedovati istinu, proizvoditi život i silu". Ti ljudi primili su istinu koja mijenja život, ali nisu je prisvojili ili zgrabili. Nisu razumjeli istinu o Kristu, jer nisu tražili da bi je posjedovali.
"To Isus reče, zatim iziđe i sakri se od njih" (Iv 12,36). U ovom jednom retku nalazimo Božji stav prema nevjeri. Od korice do korice Biblije Bog doista nikada nije simpatizirao ili žalio nevjeru. A jednako je istina i u ovom prizoru. Isus je jednostavno otišao od ovoga nevjerničkog mnoštva. Kao rezultat toga, ti ljudi napustili su Jeruzalem u tami jer nisu hodali u svjetlu koje im je bilo dano.
Nevjera je uvijek žalostila Isusovo srce. Kad je naš Gospodin sišao u tijelu na zemlju, donio je na svijet nevjerojatno svjetlo. To svjetlo bilo je da otvori oči ljudima. Međutim, usprkos Isusovom predivnom pokazivanju svjetla, Pismo govori o nevjerojatnim primjerima nevjere unatoč tom svjetlu.
Možda nijedno drugo poglavlje u Bibliji ne sadržava toliko dokaza o Isusovu božanstvu kao što ga vidimo u Ivanu 12. Vidimo čovjeka koji je na Isusovu zapovijed bio podignut iz mrtvih. Vidimo vidljivo ispunjenje stoljećima staro proročanstvo poznato svakom Izraelcu. I čujemo doslovan glas koji je govorio s neba.
Čak i nakon što su svjedočili tim čudima, ljudi su imali smjelosti ispitivati Isusa. "Narod mu odgovori: 'Mi smo iz Zakona naučili da će Mesija ostati zauvijek. Kako ti možeš reći da Sin Čovječji treba da bude podignut?'" (Iv 12,34). Rekli su: "Tvrdiš da ćeš biti razapet. Ali mi znamo da će pravi Mesija živjeti zauvijek."
Zatim su ljudi postavili pitanje koje je apsolutno zaprepastilo Isusa: "Tko je taj Sin Čovječji?" (Iv 12,34). Krist vjerojatno nije mogao vjerovati koliko su slijepi. Zapravo, čak nije nastojao ni odgovoriti na to pitanje. Umjesto toga, upozorio ih je: "Hodite dok imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama … Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo" (Iv 12,35-36).
Svjetlo je zasjalo u njihovu tamu, ali njihovi zamračeni umovi nisu ga shvatili (vidi Iv 1,12). Grčka riječ za shvatiti znači "prisvojiti, zgrabiti, posjedovati istinu, proizvoditi život i silu". Ti ljudi primili su istinu koja mijenja život, ali nisu je prisvojili ili zgrabili. Nisu razumjeli istinu o Kristu, jer nisu tražili da bi je posjedovali.
"To Isus reče, zatim iziđe i sakri se od njih" (Iv 12,36). U ovom jednom retku nalazimo Božji stav prema nevjeri. Od korice do korice Biblije Bog doista nikada nije simpatizirao ili žalio nevjeru. A jednako je istina i u ovom prizoru. Isus je jednostavno otišao od ovoga nevjerničkog mnoštva. Kao rezultat toga, ti ljudi napustili su Jeruzalem u tami jer nisu hodali u svjetlu koje im je bilo dano.