RADOSNO ODVOJENI by Gary Wilkerson

Abraham nije bio ni kršćanin ni Židov. Koliko znamo, nije uopće imao nikakvu prošlost s Bogom. Ali jednoga dana Bog mu je zapovjedio: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati" (Post 12,1). I tako se spakirao i otišao!

Svi se divimo Abrahamu kao našem praocu u vjeri, ali njegova priča zapravo je malo neobična. Tu je čovjek koji je imao sve – bogatstvo i nasljedstvo, divnu ženu, mnogo stoke i zemlje. Međutim, nevjerojatno, ali kad mu je glas rekao: "Digni se i pođi", obratio je pozornost na taj glas. Dragovoljno se odvojio od svega što je poznavao, čak dobrih stvari, da slijedi Boga.

Dopustite da pitam one od vas koji ste u braku: Ne biste li smatrali čudnim da vam muž kaže kako mu je glas rekao da napusti posao, dom i imetak te da odseli s obitelji u drugu državu, bez obećanja potpore ili primanja? Čak i da je mislio da je to čuo od Boga? Možda biste bili voljni poći, ali ne biste li bili u iskušenju da najprije pozovete psihijatra?

Što je natjeralo Abrahama da to učini? Što mu je dalo snagu za takvo jasno odvajanje? Pogled na Stjepana u Djelima 6 i 7 daje neki uvid. Stjepan je bio jasno odvojen za Božji cilj, čineći u ranoj Crkvi čuda i znake u Kristovo ime. No to ga je uvelo u problem s vjerskim vođama. Dok je stajao pred njima na suđenju, propovijedao je: "Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se našem ocu Abrahamu za njegova boravka u Mezopotamiji" (Dj 7,2).

Stjepan je u biti rekao: "Sablažnjava vas moja vjera? Dakle, sve je to započelo kad se naš otac Abraham prestao oslanjati na stvari ovoga svijeta, ostavivši ih iza sebe kako bi slijedio Boga. Kad je jednom vidio slavu Gospodnju, radosno se odvojio od svega što je poznavao!"

Mnogi od vas koji ovo čitate znate o čemu je Stjepan govorio. Kad ste se tek susreli s Kristom, priznali ste: "Upravo sam okusio nešto što nikada ranije nisam. Nikada nisam upoznao takvu radost. Nikada nisam iskusio ovo strahopoštovanje. Sa sigurnošću znam da sam na svetom tlu."