ZAŠTO SLIJEDIMO ISUSA?
Za mene Ivan 6 sadrži jedan od najtežih odlomaka u čitavom Pismu, jer govori o sljedbenicima koji na kraju odbacuju Krista i odlaze. To je prizor u kojem ljudi doslovce gomilice napuštaju Isusa (vidi Iv 6,66).
Isus je upravo čudnovato nahranio mnoštvo od nekoliko tisuća. Ljudi su bili zadivljeni i ushićeni nad onim što je učinio, spremni slijediti ovoga Mesiju koji tvori čuda. Ali kad ih je izazvao u vezi s onim što im je stvarno potrebno, mnogi su podsmjehujući se otišli.
Ispod tog odlomka nalazi se pitanje za svakoga tko hoće slijediti Krista: "Tko je odgovoran za tvoj život, ti ili Isus?" Dopuštamo li mi Bogu da ima potpuno vodstvo našega života? Ili sami pokušavamo odrediti što Bog od nas želi?
Svaki kršćanin suočava se s tim pitanjem rano u svom hodu s Gospodinom. Od samog početka u nama se vodi bitka, sukob dvije neprijateljske kulture. Prvo, postoji vanjska kultura svijeta, koja neprekidno potiče: "Kakvu možeš imati korist od toga?" Zatim je tu i kultura Božjeg kraljevstva koja pita: "Kako možeš služiti Gospodinu i svome bližnjemu?"
Isus je propovijedao da je kraljevstvo Božje već na djelu u svijetu: "Blizu je kraljevstvo Božje" (Mk 1,15). Drugim riječima: "Kraljevstvo Božje nazočno je među vama." Onoga dana, većina Kristovih slušaoca bila je svjetovnog razmišljanja. Njih je uglavnom gonilo ono čime su mogli steći neku korist za sebe. Kad se pojavio Isus nudeći blagoslove, nagrnuli su k njemu govoreći: "Sigurno, slijedit ću te ako ćeš mi se za sve pobrinuti. Da, apsolutno ću biti tvoj učenik ako iscijeliš moje bolesne članove obitelji i odgovoriš na moje molitve."
Ali što se događa s našim predanjem vjere ako se te stvari ne ostvare za nas? Koliko smo predani Isusu kad shvatimo da on nije samo naš "pomoćnik" u životu? U ovom prizoru isti ljudi koji su bili brzi slijedi Krista, bili su jednako brzi odbaciti ga. Otišli su razočarani, digavši ruke od njega.
Isus je znao da će se te dogoditi. Zbog toga ih je na kraju, kad je izvršio veliko čudo za ono mnoštvo, suočio s: "Kažem vam istinu, vi želite biti sa mnom jer sam vas nahranio, ne zato što ste razumjeli nadnaravne znake" (vidi Iv 6,26). Je li jednako istina za nas danas? Slijedimo li Isusa uglavnom zbog njegovih blagoslova ili zato što je on Gospodin?
Isus je upravo čudnovato nahranio mnoštvo od nekoliko tisuća. Ljudi su bili zadivljeni i ushićeni nad onim što je učinio, spremni slijediti ovoga Mesiju koji tvori čuda. Ali kad ih je izazvao u vezi s onim što im je stvarno potrebno, mnogi su podsmjehujući se otišli.
Ispod tog odlomka nalazi se pitanje za svakoga tko hoće slijediti Krista: "Tko je odgovoran za tvoj život, ti ili Isus?" Dopuštamo li mi Bogu da ima potpuno vodstvo našega života? Ili sami pokušavamo odrediti što Bog od nas želi?
Svaki kršćanin suočava se s tim pitanjem rano u svom hodu s Gospodinom. Od samog početka u nama se vodi bitka, sukob dvije neprijateljske kulture. Prvo, postoji vanjska kultura svijeta, koja neprekidno potiče: "Kakvu možeš imati korist od toga?" Zatim je tu i kultura Božjeg kraljevstva koja pita: "Kako možeš služiti Gospodinu i svome bližnjemu?"
Isus je propovijedao da je kraljevstvo Božje već na djelu u svijetu: "Blizu je kraljevstvo Božje" (Mk 1,15). Drugim riječima: "Kraljevstvo Božje nazočno je među vama." Onoga dana, većina Kristovih slušaoca bila je svjetovnog razmišljanja. Njih je uglavnom gonilo ono čime su mogli steći neku korist za sebe. Kad se pojavio Isus nudeći blagoslove, nagrnuli su k njemu govoreći: "Sigurno, slijedit ću te ako ćeš mi se za sve pobrinuti. Da, apsolutno ću biti tvoj učenik ako iscijeliš moje bolesne članove obitelji i odgovoriš na moje molitve."
Ali što se događa s našim predanjem vjere ako se te stvari ne ostvare za nas? Koliko smo predani Isusu kad shvatimo da on nije samo naš "pomoćnik" u životu? U ovom prizoru isti ljudi koji su bili brzi slijedi Krista, bili su jednako brzi odbaciti ga. Otišli su razočarani, digavši ruke od njega.
Isus je znao da će se te dogoditi. Zbog toga ih je na kraju, kad je izvršio veliko čudo za ono mnoštvo, suočio s: "Kažem vam istinu, vi želite biti sa mnom jer sam vas nahranio, ne zato što ste razumjeli nadnaravne znake" (vidi Iv 6,26). Je li jednako istina za nas danas? Slijedimo li Isusa uglavnom zbog njegovih blagoslova ili zato što je on Gospodin?