GUBITAK KRISTOVE NAZOČNOSTI

Efeška crkva opisana u Otkrivenju 2 izgubila je u svojoj sredini Kristovu nazočnost. Vidim paralelu toga danas u svijetu. Neki od najtvrđih ljudi koje sam upoznao jesu ljudi koji su radili u odjelima socijalne skrbi ili sličnim uredima. To su bili iskreni, odani radnici, ali trpljenje koje su svakodnevno gledali bilo je previše bolno za njih. Ista stvar može se dogoditi kršćanima. I pastori i laici vide toliko boli i grijeha u ljudima kojima služe da mogu otvrdnuti. To je upravo ono što je Isus govorio pastoru u Efezu: "Jednom si s drugima bio silno nježan. Imao si veliku ljubav za ljude i slušao ih. Ali sad si oglušio. Sjediš s njima, ali otvrdnuo si na njihove vapaje. Služiš monotono, bez vatre. Nemam izbora nego ukloniti moju nazočnost od tebe."

Duhovno gladni ljudi neće ostati gdje Isusova nazočnost nije vidljiva. Oni očajnički žele upoznati njegovu blizinu i kad je ne dožive, odlaze drugdje da je nađu. Primam mnoga pisma s istom tužbom: "Ne mogu naći crkvu koja je živa od Gospodnje nazočnosti."

Bio sam svjedok tragičnog otpada mnogih kršćana koji su tako osjećali. Nikada nisu našli crkvu i završili su sjedeći kod kuće i gledajući propovjednike na televiziji. Nikada nisu primili nikakvu čvrstu hranu u svojoj duhovnoj dijeti i s vremenom se u njih uvukla hladnoća. Ubrzo su potpuno odbacili crkvu. Zanemaruju sastanak braće, na što upozorava poslanica Hebrejima (Heb 10,25), i postaju potpuno ravnodušni na Krista i njegovu nazočnost.

Kažem vam, Bog neće slušati nikakvu ispriku od takvih ljudi. Ako nastavite svoje osobno zajedništvo s Isusom, on može biti vaše sve u svemu. Bez obzira u kakvom je stanju vaša crkva, vi morate revno davati Bogu dragocjeno vrijeme. Morate duboko piti iz njegove nazočnosti ako želite da vam njegova Riječ bude živa.

U svjetlu Otkrivenja 1-3 svaki vjernik mora se pitati: "Jesu li mi moja dobra djela – moje proučavanje Biblije i moja služba – oteli vrijeme s Isusom? Gladujem li još za njim kao jednom ranije? Ili sam nešto izgubio?"