"KAPITALISTIČKO" KRŠĆANSTVO
Amerika je svjedok "kapitalističkog kršćanstva". Cilj više nije duhovni rast, nego rast u brojkama, imovini, financijama. Isusova prosudba laodicejske crkve odnosi se na mnoge crkve danas: "Ne shvaćate što vam se dogodilo. Vaša je sljepoća uzrokovala da ste postali mlaki, a vi to čak ni ne vidite. Još uvijek mislite da ste vrući za mene" (vidi Otk 3,15-17).
U Efezu je grijeh crkve bio gubitak prisnosti s Isusom. U Tijatiri je to bio gubitak moći rasuđivanja te koketiranje s duhovnim bludom. A sad u Laodiceji vidimo najgori grijeh od svih: gubitak svake potrebe za Kristom.
Sve to završava u golotinji. Isus je optuživo Laodicejce da su goli: "… (ne sakrivaš) svoju sramotnu golotinju" (Otk 3,18). Grčka riječ za golotinju ovdje znači "lišen sredstava". Vidite, Bog čuva svoja sredstva za one koji stavljaju svoje pouzdanje u njega, koji se oslanjaju na njega u svojoj potrebi. Koja su njegova sredstva? To su prava duhovna blaga: njegova snaga, njegova čudotvorna sila, njegovo božansko vodstvo, očitovanje njegove nazočnosti.
Zamislite zajednicu koja udobno sjedi tijekom jednosatnog bogoštovlja. Ti kršćani čuju kratku propovijed o tome kako da se nose sa životnim stresom, a onda brzo odlaze kroz vrata. Oni ne osjećaju potrebu za slomljenošću ili krotkošću pred Isusom. Oni ne osjećaj potrebu da budu pobuđeni ili osvjedočeni oštrom porukom. Nema tu vapaja: "Gospodine, rastali me, slomi me. Samo ti možeš ispuniti moju glad."
Gdje je revnost koju su jednom imali? Ti vjernici jednom su željno dolazili u crkvu, pohlepno gutali Riječ Božju, stavljali svoje golo srce pred svjetlo Duha. Ali sad misle da su nadrasli sve to. I tako su sveli svoje kršćanstvo na nedjeljna jutra – na religiju mlakosti.
Isus je toliko ljubio ovoga laodicejskog pastora i njegovu zajednicu da im je rekao kako će u njima stvoriti potrebu za njegovim sredstvima: "Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se" (Otk 3,19). Njegova draga ruka dolazila je da ih ukori i ispravi i on je to učinio stvarajući u njima potrebu da prizovu njegovu silu i pomoć.
Krist nama danas govori iste riječi. On nam kaže upravo kao što je rekao Laodicejcima: "Sve to u vezi je s večeranjem sa mnom. To je u vezi s odgovaranjem na vrata kad pokucam. Ja vas sad pozivam da dođete i večerate. Imam sve što vam je potrebno. Vaše zajedništvo sa mnom daje vam što vam je potrebno kako biste nastavili u službi. Sve to mora doći iz onoga vremena kad smo zajedno."
U Efezu je grijeh crkve bio gubitak prisnosti s Isusom. U Tijatiri je to bio gubitak moći rasuđivanja te koketiranje s duhovnim bludom. A sad u Laodiceji vidimo najgori grijeh od svih: gubitak svake potrebe za Kristom.
Sve to završava u golotinji. Isus je optuživo Laodicejce da su goli: "… (ne sakrivaš) svoju sramotnu golotinju" (Otk 3,18). Grčka riječ za golotinju ovdje znači "lišen sredstava". Vidite, Bog čuva svoja sredstva za one koji stavljaju svoje pouzdanje u njega, koji se oslanjaju na njega u svojoj potrebi. Koja su njegova sredstva? To su prava duhovna blaga: njegova snaga, njegova čudotvorna sila, njegovo božansko vodstvo, očitovanje njegove nazočnosti.
Zamislite zajednicu koja udobno sjedi tijekom jednosatnog bogoštovlja. Ti kršćani čuju kratku propovijed o tome kako da se nose sa životnim stresom, a onda brzo odlaze kroz vrata. Oni ne osjećaju potrebu za slomljenošću ili krotkošću pred Isusom. Oni ne osjećaj potrebu da budu pobuđeni ili osvjedočeni oštrom porukom. Nema tu vapaja: "Gospodine, rastali me, slomi me. Samo ti možeš ispuniti moju glad."
Gdje je revnost koju su jednom imali? Ti vjernici jednom su željno dolazili u crkvu, pohlepno gutali Riječ Božju, stavljali svoje golo srce pred svjetlo Duha. Ali sad misle da su nadrasli sve to. I tako su sveli svoje kršćanstvo na nedjeljna jutra – na religiju mlakosti.
Isus je toliko ljubio ovoga laodicejskog pastora i njegovu zajednicu da im je rekao kako će u njima stvoriti potrebu za njegovim sredstvima: "Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se" (Otk 3,19). Njegova draga ruka dolazila je da ih ukori i ispravi i on je to učinio stvarajući u njima potrebu da prizovu njegovu silu i pomoć.
Krist nama danas govori iste riječi. On nam kaže upravo kao što je rekao Laodicejcima: "Sve to u vezi je s večeranjem sa mnom. To je u vezi s odgovaranjem na vrata kad pokucam. Ja vas sad pozivam da dođete i večerate. Imam sve što vam je potrebno. Vaše zajedništvo sa mnom daje vam što vam je potrebno kako biste nastavili u službi. Sve to mora doći iz onoga vremena kad smo zajedno."