U SRCU ISUSOVE PORUKE
Pokajanje je bilo u srcu same prve propovijedi nakon Kristova uskrsnuća. Petar je rekao okupljenom mnoštvu na Pentekost: "Isusa Nazarećanina … vi ste bezbozničkom rukom razapeli i ubili" (Dj 2,22-23).
Kad su ljudi to čuli, pali su pod snažno osvjedočenje. Propovijedana Riječ probola je njihova srca, jer je Duh Sveti došao u svoj svojoj sili. A prema Isusu, to je točno ono što je djelo Duha. Rekao je kako Duh Sveti dolazi da "ukori svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog suda" (Iv 16,8).
Mnoštvo je bilo tako dotaknuto da se nisu mogli pomaći. Iznenada se pred njima našlo pitanje života i smrti. I tako su zavapili Petru pitajući ga što trebaju učiniti. Odgovorio im je: "Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha … Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja" (Dj 2,38.40).
Ovaj odlomak ilustrira pokajanje u srcu Isusove poruke. Ako u poruci nema osvjedočenja – nema istine o grijehu i krivnji, nema probodenog srca – onda Duh Sveti jednostavno nije u njoj. U takvom propovijedanju on jednostavno nije nazočan.
Petra na Pentekost nije zanimalo hoće li uvrijediti ono mnoštvo. Njegova je jedina namjera bila da im pokaže istinu, a kad Duh Sveti otkriva istinu, ona osvjedočuje. Ona ulazi duboko i prekopa svako područje srca.
Žalosno, ali to se danas u mnogim crkvama ne događa. Naša služba prima pismo za pismom koje odzvanja istim refrenom: "Imam susjeda kojem mjesecima svjedočim. Odveo sam ga u crkvu, nadajući se da će čuti riječ o svom stanju i svojoj potrebi za Gospodinom. Ali moj pastor nikada ne kaže ni riječi o grijehu. Tu nikada nema nijedne riječi koja bi donijela osvjedočenje, koja bi istaknula potrebu za Isusovom očišćavajućom i oslobađajućom silom. Tako moj susjed odlazi odande još ležerniji u svom grijehu."
Kakva tragedija! Kako mora žalostiti Boga da je više ljudi potvrđeno u svojim grijesima u crkvama nego izvan njih. Prema Isusu, nitko ne može biti oslobođen od grijeha – nitko se nikada ne suočava s istinom – bez osvjedočavajuće nazočnosti i sile Duha Svetog.
Kad su ljudi to čuli, pali su pod snažno osvjedočenje. Propovijedana Riječ probola je njihova srca, jer je Duh Sveti došao u svoj svojoj sili. A prema Isusu, to je točno ono što je djelo Duha. Rekao je kako Duh Sveti dolazi da "ukori svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog suda" (Iv 16,8).
Mnoštvo je bilo tako dotaknuto da se nisu mogli pomaći. Iznenada se pred njima našlo pitanje života i smrti. I tako su zavapili Petru pitajući ga što trebaju učiniti. Odgovorio im je: "Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha … Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja" (Dj 2,38.40).
Ovaj odlomak ilustrira pokajanje u srcu Isusove poruke. Ako u poruci nema osvjedočenja – nema istine o grijehu i krivnji, nema probodenog srca – onda Duh Sveti jednostavno nije u njoj. U takvom propovijedanju on jednostavno nije nazočan.
Petra na Pentekost nije zanimalo hoće li uvrijediti ono mnoštvo. Njegova je jedina namjera bila da im pokaže istinu, a kad Duh Sveti otkriva istinu, ona osvjedočuje. Ona ulazi duboko i prekopa svako područje srca.
Žalosno, ali to se danas u mnogim crkvama ne događa. Naša služba prima pismo za pismom koje odzvanja istim refrenom: "Imam susjeda kojem mjesecima svjedočim. Odveo sam ga u crkvu, nadajući se da će čuti riječ o svom stanju i svojoj potrebi za Gospodinom. Ali moj pastor nikada ne kaže ni riječi o grijehu. Tu nikada nema nijedne riječi koja bi donijela osvjedočenje, koja bi istaknula potrebu za Isusovom očišćavajućom i oslobađajućom silom. Tako moj susjed odlazi odande još ležerniji u svom grijehu."
Kakva tragedija! Kako mora žalostiti Boga da je više ljudi potvrđeno u svojim grijesima u crkvama nego izvan njih. Prema Isusu, nitko ne može biti oslobođen od grijeha – nitko se nikada ne suočava s istinom – bez osvjedočavajuće nazočnosti i sile Duha Svetog.