U KRISTU

Vjerujem da je opravdanje po vjeri temeljna istina kršćanstva. Ne možete upoznati pravi odmor i mir dok niste uvjereni da nikada ne možete postati pravedni u očima Božjim svojim vlastitim djelima pravednosti.

Ako ne razumijete savršenu pravednost Kristovu koja je vaša po vjeri, vodit ćete život teško radeći i znojeći se. Provodit ćete svoje dane pokušavajući ugoditi Bogu kroz legalističke, beznadne pokušaje da uspostavite svoju vlastitu pravednost. Ali istina je da nikada nećete imati nikakvu pravednost koju ćete moći donijeti Gospodinu!

Bez sumnje, poznat vam je odlomak u Izaiji koji govori da je sva naša pravednost u očima Božjim kao prljave krpe (vidi Iz 64,6). To ne znači da Bog prezire naša dobra djela – uopće ne. Trebali bismo činiti dobra djela, ali ako mislite da vaša dobra djela zaslužuju spasenje, da vam dopuštaju da stojite sveti pred Bogom, onda ona nisu ništa nego prljave krpe!
Možda se osjećate dobro zbog dobrih djela koja činite i čak uživate u trenutku pobjede kad god se oduprete iskušenju. Osjećate se pravedni, da je Božja naklonost na vama.

Sljedećeg dana, međutim, podbacite. Padate ponovno natrag u grijeh i iznenada gubite svu svoju radost. Mislite da je Bog ljut na vas i pitate se jeste li izgubili svoje spasenje.

To je turbulentni život emocionalnih uspona i padova – gore-dolje, vruće-hladno, grijeh-priznanje – prema tome koliko ste mislili da ste dobri ili loši bili određenog dana. To je život bijede jer pokušavate ugoditi Bogu u svome tijelu!

Ljubljeni, nikakva pravednost tijela nikada neće opstati pred Bogom. Čak su i najbolji ljudi među nama, najmoralniji, pobožni sveti, izgubili slavu Božju. Nitko od nas nikada ne može biti prihvaćen u Očevim očima svojim dobrim djelima. Prihvaćeni smo od njega jedino kad smo u Kristu!

"Jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu" (Gal 3,28). Kad se okrenemo Isusu sa spasonosnom vjerom ispraznivši se od samoga sebe, postajemo jedno u Kristu. Biti "u Kristu" znači da nam Bog pripisuje Isusovu pravednost. Svi naši grijesi oprani su zbog njegova djela, ne našega!