NAŠ VELIKI SVEĆENIK

Bog Otac odredio je svoga Sina da postane naš veliki svećenik. Isus je sada u slavi – i kao Čovjek i kao Bog – za nas. On je odjeven u plašt velikog svećenika i stoji pred Ocem posredujući za nas, čak i dok ovo pišem.

Bez sumnje, Otac nalazi veliko zadovoljstvo što ima svoga Sina sebi zdesna. Međutim, Biblija ne kaže da je Isus uzašao radi svoga Oca. Niti kaže da je uzašao da vlada u svojoj slavi. Ne, Pismo kaže da je Krist uzašao u nebo radi nas – kao veliki svećenik: "Krist … (je) ušao … u samo nebo da posreduje za nas pred licem Božjim" (Heb 9,24).

Ivan je imao kratak uvid u Isusa u njegovoj službi kao velikog svećenika u slavi. Piše da se Isus pojavio usred sedam svijećnjaka (što predstavlja njegovu crkvu) i služio među njima u određenoj odjeći: "… obučen u dugu haljinu i opasan zlatnim pasom po prsima" (Otk 1,13).

U Starom zavjetu Bog nam je dao slikovitu propovijed o službi velikog svećenika (vidi Izlazak 30). Sve što je on činio, pokazuje djelo i službu Isusa u slavi.

U šatoru je između Svetinje i Svetinje nad svetinjama bio zastor, a pred samim ulaskom u Svetinju nad svetinjama stajao je oltar načinjen od zlata, dva lakta visok te lakat dug i lakat širok. Na taj oltar stavljao se kâd koji je gorio sve vrijeme.

Velikom svećeniku bilo je zapovjeđeno da vodi brigu o svjetiljkama i stijenju. Svakoga jutra kad je ulazio u Svetinju da ih zapali, stavljao je kâd na oltar. Oltar je uvijek morao imati žeravicu da se vatra nikada ne ugasi. Kâd u Bibliji predstavlja molitvu, a uvijek gorući kâd na oltaru u Svetinje predstavlja Isusove molitve dok je bio na zemlji.

Nije bilo dana u njegovu životu da nije molio za svoje učenike. "Riječi koje si dao meni dao sam njima … Ja molim za njih … čuvaj u svome imenu one koje si mi dao" (Iv 17,8-11).

Isus je neprestano molio – ujutro i navečer; zapravo, rekao je da ništa ne čini ako najprije to ne čuje od svoga Oca – u molitvi.