ISUSOVA KRV
Većina kršćana zna da je Isus za nas prolio krv. Kad je Krist podigao kalež tijekom posljednje pashalne večere, rekao je: "Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva" (Lk 22,20).
Svaki put kao imamo Večeru Gospodnju, prisjećamo se njegove žrtve. Ali to je i zadnje što većina kršćana zna o Isusovoj krvi. Mi znamo jedino da se krv prolila, ali ne i da je bila poškropljena.
Biblija prvi put govori o škropljenju krvi u Izlasku 12,22. Izraelcima je bilo zapovjeđeno da uzmu kitu izopa (očišćavajuća biljka), umoče je u krv zaklana janjeta i poškrope njome nadvratnik i oba dovratnika ulaznih vrata. Kad je te noći došao anđeo smrti i vidio krv na nadvratniku i dovratnicima, mimoišao je tu kuću.
Morate znati da dokle god je krv bila u posudi, nije imala nikakva učinka; bila je to samo krv koja je bila prolivena. Krv ima snagu da spasi jedino kad je iznijeta iz posude i poškropljena!
Zašto Izraelci jednostavno nisu mogli staviti posudu s krvi na prag te reći: "Nije važno što s time činimo. Na kraju krajeva, krv je krv"? Pretpostavimo da su stavili posudu na stol pokriven stolnjakom ili na povišeno mjesto s unutrašnje strane.
Da su to učinili, anđeo smrti udario bi tu kuću. Krv se trebala podići iz posude i poškropiti po vratima da ispuni svoju svrhu zaštite.
Ova krv u Izlasku 12 slika je Kristove krvi. Krv koja je tekla na Golgoti nije bila izgubljena –nije pala na tlo i nestala. Ne, ta dragocjena krv bila je skupljena u nebeski izvor.
Ako je Krist Gospodin vašega života, onda su vaši nadvratnik i dovratnici poškropljeni njegovom krvi. To škropljenje nije samo za oproštenje, nego i za zaštitu protiv svih razornih sila sotone. Isusova krv nije bila ostavljena u posudi, nego je bila iznijeta i poškropljena po vašem srcu.
Svaki put kao imamo Večeru Gospodnju, prisjećamo se njegove žrtve. Ali to je i zadnje što većina kršćana zna o Isusovoj krvi. Mi znamo jedino da se krv prolila, ali ne i da je bila poškropljena.
Biblija prvi put govori o škropljenju krvi u Izlasku 12,22. Izraelcima je bilo zapovjeđeno da uzmu kitu izopa (očišćavajuća biljka), umoče je u krv zaklana janjeta i poškrope njome nadvratnik i oba dovratnika ulaznih vrata. Kad je te noći došao anđeo smrti i vidio krv na nadvratniku i dovratnicima, mimoišao je tu kuću.
Morate znati da dokle god je krv bila u posudi, nije imala nikakva učinka; bila je to samo krv koja je bila prolivena. Krv ima snagu da spasi jedino kad je iznijeta iz posude i poškropljena!
Zašto Izraelci jednostavno nisu mogli staviti posudu s krvi na prag te reći: "Nije važno što s time činimo. Na kraju krajeva, krv je krv"? Pretpostavimo da su stavili posudu na stol pokriven stolnjakom ili na povišeno mjesto s unutrašnje strane.
Da su to učinili, anđeo smrti udario bi tu kuću. Krv se trebala podići iz posude i poškropiti po vratima da ispuni svoju svrhu zaštite.
Ova krv u Izlasku 12 slika je Kristove krvi. Krv koja je tekla na Golgoti nije bila izgubljena –nije pala na tlo i nestala. Ne, ta dragocjena krv bila je skupljena u nebeski izvor.
Ako je Krist Gospodin vašega života, onda su vaši nadvratnik i dovratnici poškropljeni njegovom krvi. To škropljenje nije samo za oproštenje, nego i za zaštitu protiv svih razornih sila sotone. Isusova krv nije bila ostavljena u posudi, nego je bila iznijeta i poškropljena po vašem srcu.