PRIMICANJE BLIŽE K NJEMU

Najjača karakteristika istinske, spasonosne vjere je želja da se primaknemo bliže k njemu. "Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu" (1 Pt 3,18).

Zašto je Isus trpio i umro? Zašto je za nas osigurao opravdanje? Zašto se njegova savršena pravednost pripisuje nama? Zato da bi nas mogao privesti Bogu. Sve je to o prisnom zajedništvu s Ocem.

Kad je Adam sagriješio, izgubio je najdragocjeniju stvar koju jedan muškarac i žena mogu imati: prisnost s Bogom. Grijeh je Adama otjerao iz prisnosti s Ocem te se zapravo sakrio od njegove nazočnosti. Sve otada kad god čovjek sagriješi, ima sklonost pobjeći i sakriti se kao njegov praotac Adam.

Razlog zašto Bog tako mrzi grijeh je taj što nam otima njegovo zajedništvo. On nas je stvorio za prisnost s njim i tako je čeznuo za našim zajedništvom da je poslao svoga vlastitog Sina da umre na križu da nas opravda i sruši zidove koji sprečavaju tu prisnost.
Sila opravdanja jest da je ona stvorila put natrag do Božjega izvornog nauma u stvaranju čovjeka – za zajedništvo s Ocem.

Ovaj sadašnji svijet pun je zla, kleveta, sotonskih laži, prijevara, krivnje, straha, osude – sve osmišljeno od sotone da se osjećamo nedostojni doći u nazočnost Božju. Đavao bi htio da smo skriveni kao Adam – da nas drži dalje od prisnosti s Bogom.

Izbavljeni smo od svega toga. Imamo pravo na nazočnost Božju – poziv do njegova prijestolja – jer stojimo sa savršenom pravednosti pred njim. Bog nas poziva do prijestolja milosti jer nas prihvaća kao svete u Kristu. Naš grijeh je pod krvi, oprošten, i sad imamo pravo ulaska u njegovu svetost.

Ljubljeni, Isus nije umro samo da vas odvede u raj. On je umro da svaki dan možete živjeti u divnom, prisnom zajedništvu s Ocem.