PLEĆENO U CIJELOSTI
Jednom godišnje veliki svećenik ulazio je u Svetinju nad svetinjama da okajava za Izraelove grijehe. Nakon što je posvetio sama sebe – potpuno se opravši (očistivši) – ponio je sa sobom krv junca i zlatni kadionik (ili čašu). Svećenik je zatim uzeo nešto žeravice s oltara i stavio je u kadionik, a onda je uzeo i pregršt tamjana te ušao u Svetinju nad svetinjama.
U Svetinji nad svetinjama bio je kovčeg. Na njegovu poklopcu bilo je Pomirilište, a na njemu dva zlatna kerubina čija su krila bila raširena nad njime. Pomirlište je predstavljalo samu nazočnost Božju gdje je Gospodin sjedio na svome prijestolju.
Veliki svećenik uzeo je pregršt tamjana i bacio ga na vatru u kadioniku. Iznenada je divan miris ispunio šator. Svećenik bi mahao kadionikom pred kovčegom dok oblak mirisnog tamjana ne bi obavio Pomirilište.
Ljubljeni, to je savršena slika onoga što je Isus učinio za nas i što čini upravo sada! Prvo, to označava Isusovu smrt i njegov odlazak nebeskom Ocu kao naš veliki svećenik. Drugo, ovaj prizor okajanja označava i vrijeme kad je Isus počeo moliti za nas posredujući kod Oca.
Začetno djelo Isusova posredovanja bilo je škropljenje njegovom krvlju po svakoj mjenici i dugu koji smo imali. Mjenica je “pečatom ovjereni dokument duga ili obveze koji obvezuje dužnika i njegove nasljednike”. Đavao je jednom polagao pravo na vas jer ste bili mrtvi u prijestupima i grijesima.
Negdje u utrobi pakla mora postojati spilja koja sadržava brdo dokumenata koji su došli na naplatu, uključujući vaših i mojih. Oni glase: “Moraš platiti svojim životom, a cijena je vječna smrt i prokletstvo.” Ali Isus je dobio ključeve trezora pakla! Naš veliki svećenik otišao je na samo dno pakla, ravno na mjesto tih dokumenata, i otvorio trezor. Počeo je prekapati po dokumentima i vaditi naše spise – sve mjenice, dugove i obveze onih koji vjeruju u njega i onih koji će tek povjerovati.
Isus je skupio sve te dokumente i odnio ih u slavu. Tamo ih je u nazočnosti Oca poškropio svojom krvlju objavljujući: “Ovi dugovi u cijelosti su plaćeni – mojom vlastitom krvi!”
U Svetinji nad svetinjama bio je kovčeg. Na njegovu poklopcu bilo je Pomirilište, a na njemu dva zlatna kerubina čija su krila bila raširena nad njime. Pomirlište je predstavljalo samu nazočnost Božju gdje je Gospodin sjedio na svome prijestolju.
Veliki svećenik uzeo je pregršt tamjana i bacio ga na vatru u kadioniku. Iznenada je divan miris ispunio šator. Svećenik bi mahao kadionikom pred kovčegom dok oblak mirisnog tamjana ne bi obavio Pomirilište.
Ljubljeni, to je savršena slika onoga što je Isus učinio za nas i što čini upravo sada! Prvo, to označava Isusovu smrt i njegov odlazak nebeskom Ocu kao naš veliki svećenik. Drugo, ovaj prizor okajanja označava i vrijeme kad je Isus počeo moliti za nas posredujući kod Oca.
Začetno djelo Isusova posredovanja bilo je škropljenje njegovom krvlju po svakoj mjenici i dugu koji smo imali. Mjenica je “pečatom ovjereni dokument duga ili obveze koji obvezuje dužnika i njegove nasljednike”. Đavao je jednom polagao pravo na vas jer ste bili mrtvi u prijestupima i grijesima.
Negdje u utrobi pakla mora postojati spilja koja sadržava brdo dokumenata koji su došli na naplatu, uključujući vaših i mojih. Oni glase: “Moraš platiti svojim životom, a cijena je vječna smrt i prokletstvo.” Ali Isus je dobio ključeve trezora pakla! Naš veliki svećenik otišao je na samo dno pakla, ravno na mjesto tih dokumenata, i otvorio trezor. Počeo je prekapati po dokumentima i vaditi naše spise – sve mjenice, dugove i obveze onih koji vjeruju u njega i onih koji će tek povjerovati.
Isus je skupio sve te dokumente i odnio ih u slavu. Tamo ih je u nazočnosti Oca poškropio svojom krvlju objavljujući: “Ovi dugovi u cijelosti su plaćeni – mojom vlastitom krvi!”