PRELAZAK GRANICE
Kao što vidimo u Ruti 1, Noemi, Orpa i Ruta dospijevaju na granicu
između Moaba i Jude i tamo se suočavaju s odlukom. Hoće li slijediti
kretanje milosti Božje i prijeći u Kristovu puninu? Njihova imena daju
ključ: Noemi znači milost; Orpa znači tvrdoglav; a Ruta znači prijatelji, drug.
Konfrontacija je došla na granici kad je Noemi odlučila testirati Orpinu i Rutina predanost i odluku. Za njih, odluka da će ići naprijed zahtijeva više od emocija, više od riječi. Moraju odabrati hoće li se vratiti ili poći naprijed – bez obećanja nagrade i jasne vizije visoke cijene pred njima.
Umjesto da im propovijeda prosperitet, lakoću i uspjeh, Noemi im predstavlja sliku trpljenja i siromaštva. Nema obećanja zemaljskih dobara, samo hod vjere. Zapravo, ohrabruje ih da se vrate kući svojim majkama (vidi Rut 1,8-9).
Na toj točki i Orpa i Ruta ostaju postojane: "One briznuše u plač. I rekoše joj: 'Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu'" (Rut 1,9-10). Iz Orpina imena već znate da će, usprkos rijeci suza, usprkos snažnih riječi da će ići dalje, odustati i vratiti se k svome idolopoklonstvu. Izvana je, međutim, slomljena i nježna, i čini se kao da je dio tog koraka natrag k Bogu.
Vjerujem da je Noemi mogla vidjeti u Orpino srce, njezinu borbu. Vjerojatno je pomislila: "Jadno dijete! Misli da želi Gospodnju puninu, ali još uvijek je opčinjena ovim svijetom. Bila bi jadna da ide dalje, jer uvijek bi gledala natrag!"
I tako je rekla: "Idi svojim putem!" Orpa je vjerojatno donijela odluku u svome srcu: "Vratit ću se k Moabu i služiti Bogu – na moj način! Još ću uvijek voljeti ove drage svete, ali moram dalje sa svojim životom. Spremna sam ostaviti svoju prošlost."
Biblija kaže: "One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se" (Rut 1,14).
Neki od vas koji sad ovo čitate spremni ste poljubiti svoju braću za pozdrav. Nešto u vašem srcu vas vuče – krug posebnih prijatelja ili starih ljubavi. Ali kao što je Naomi rekla za Orpu: "Jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome" (Rut 1,15), tako neki idol drži i vaše srce – nešto iz vaše prošlosti što ne možete otpustiti!
Konfrontacija je došla na granici kad je Noemi odlučila testirati Orpinu i Rutina predanost i odluku. Za njih, odluka da će ići naprijed zahtijeva više od emocija, više od riječi. Moraju odabrati hoće li se vratiti ili poći naprijed – bez obećanja nagrade i jasne vizije visoke cijene pred njima.
Umjesto da im propovijeda prosperitet, lakoću i uspjeh, Noemi im predstavlja sliku trpljenja i siromaštva. Nema obećanja zemaljskih dobara, samo hod vjere. Zapravo, ohrabruje ih da se vrate kući svojim majkama (vidi Rut 1,8-9).
Na toj točki i Orpa i Ruta ostaju postojane: "One briznuše u plač. I rekoše joj: 'Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu'" (Rut 1,9-10). Iz Orpina imena već znate da će, usprkos rijeci suza, usprkos snažnih riječi da će ići dalje, odustati i vratiti se k svome idolopoklonstvu. Izvana je, međutim, slomljena i nježna, i čini se kao da je dio tog koraka natrag k Bogu.
Vjerujem da je Noemi mogla vidjeti u Orpino srce, njezinu borbu. Vjerojatno je pomislila: "Jadno dijete! Misli da želi Gospodnju puninu, ali još uvijek je opčinjena ovim svijetom. Bila bi jadna da ide dalje, jer uvijek bi gledala natrag!"
I tako je rekla: "Idi svojim putem!" Orpa je vjerojatno donijela odluku u svome srcu: "Vratit ću se k Moabu i služiti Bogu – na moj način! Još ću uvijek voljeti ove drage svete, ali moram dalje sa svojim životom. Spremna sam ostaviti svoju prošlost."
Biblija kaže: "One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se" (Rut 1,14).
Neki od vas koji sad ovo čitate spremni ste poljubiti svoju braću za pozdrav. Nešto u vašem srcu vas vuče – krug posebnih prijatelja ili starih ljubavi. Ali kao što je Naomi rekla za Orpu: "Jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome" (Rut 1,15), tako neki idol drži i vaše srce – nešto iz vaše prošlosti što ne možete otpustiti!