KRAJ GLADI

U Ruti 1,5 čitamo: "Jahve je pohodio narod svoj i dao mu kruha" (Rut 1,6). Noemi je došla riječ da je glad u Judi završila – da je Bog još jednom pohodio svoj narod s obiljem kruha i blagoslova. Sjećanja na prošle blagoslove preplavila su Noeminu dušu i počela je čeznuti za tim svetim mjestom. Bilo joj je dosta Moaba, njegova idolopoklonstva i smrti. I tako "se ona diže sa svojim snahama da ode … iz mjesta gdje je živjela … i krenuše na put da se vrate" (Rut 1,6-7).

Noemine snahe Orpa i Ruta pozdravile su svoje roditelje, prijatelje i rodbinu. Rekle su svojim najmilijima da zauvijek odlaze, da odlaze u Judu – tamo gdje je Bog "pohodio svoj narod".

Danas Gospodin još jednom pohađa svoj narod! Još jednom glad je završila! Ovdje u crkvi Times Square i drugim crkvama širom svijeta iznosi se čista Riječ Božja. Kad Gospodin pohađa svoj narod, on im "daje kruha".

Tijekom ove posljednje gladi Riječi, dok su drugi prebjegli k današnjem Moabu – svjetovnosti, mrtvilu, hladnoći, užicima i uspjehu – sveti ostatak je ustrajao. Podnijeli su samouzvisivanje televizijskih evanđelista, prljavu senzualnost koja je preplavila dom Božji, ludost za propovjedaonicom i ismijavanje otpalih kršćana.

Molili su, postili i posredovali. I sad je Gospodin čuo njihov vapaj te pohodi svoj narod. Zašto je crkva Times Square puna gladnih tražitelja? Jer je izašla riječ da je Bog ovdje! Ljudi čuju da teče riječ od Boga. Jednako je istina i na drugim mjestima, dok se širi vijest o Božjem pohođenju. Glad je završila! Bog je poslao kruh s neba i ako ga još niste okusili, onda iziđite iz Moaba i vratite se tamo gdje Bog pohodi svoj narod!

To je ono što su Noemi i njezine snahe učinile. Njihov odlazak prema granici s Judom predstavlja korak prema Gospodinu. Duh Božji ih je privukao, primamio vijestima o njegovu pohođenju.

Danas na isti način u duhu vidim neiskazane tisuće kako kreću kući, natrag prema Kristovoj punini – daleko od praznine evanđelja lakoće i prosperiteta, dvostrukih standarda i mlakosti.