OŠTAR NOŽ
Ivan je bio pastir nad sedam crkava u Aziji. Objavio mu se Isus i pokazao mu skrivene grijehe u tim ljudima. Ivan se obraća tim ljubljenima kao djeci Božjoj, "ljubljenoj … i opranoj od grijeha krvi njegovom" (vidi Otk 1,5). Oni su bili "kraljevski svećenici za Boga" (Otk 1,6). Ali onoga određenog dana Gospodnjeg, Duh Božji došao je na Ivana te je čuo Riječ Božju koja se orila poput trube: "U dan Gospodnji padoh u zanos i čuh kako se iza mene ori jak glas poput trube" (Otk 1,10). Objavio mu se Isus i "iz njegovih je usta izlazio oštri dvosjekli mač" (Otk 1,16).
Ljubljenoj, krvlju opranoj Crkvi pojavio se oštar nož! Usprkos njihovoj dobroti, trudu i ljubavi, Bog je našao da im nešto nedostaje.
U Otkrivenju 2 Ivan opisuje divnu zajednicu u Efezu. Bili su postojani, radili su i trudili se i mrzili su zla djela, ali ohladili su. Izgubili su svoju žarku ljubav za Isusa i pali su u mrtvilo. Isus je povikao: "Pokaj se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi ubrzo, i maknut ću tvoj svijećnjak (nećeš biti pomazan)" (Otk 2,5). U Pergamu, zajednica "se držala imena mojega i nije se odrekla vjere; neki su čak bili spremni i umrijeti" (vidi Otk 2,13). Ali jedna stvar bila je jako pogrešna: uvlačilo se lažno učenje i preuzimale su ih đavolske nauke. Isus je rekao: "Pokaj se ili ću doći i ratovati s tobom mačem usta svojih!"
U zajednicu u Tijatiri uvukao se Jezabelin duh, iako su ti ljudi bili sluge puni vjere, djela i ljubavi te postojani. Toj crkvi Isus je rekao: "Ja (ih) bacam u nevolju veliku, ako se ne pokaju od djela svojih" (Otk 2,22).
Zajednica u Sardu imala je reputaciju da je živa crkva. Ali Isus je rekao: "Imaš ime da živiš, a mrtav si" (Otk 3,1). Nije im preostalo mnogo duhovnosti jer im srca nisu bila savršena prema Gospodinu. Međutim, kao i mnoge crkve danas, smatrali su da su puni života. Jedino oni koji hodaju u Duhu znaju da su u stvari mrtvi.
Isus je došao s oštrim nožem i sve ih stavio pod svoju oštru Riječ. To je prava ljubav!
Ljubljenoj, krvlju opranoj Crkvi pojavio se oštar nož! Usprkos njihovoj dobroti, trudu i ljubavi, Bog je našao da im nešto nedostaje.
U Otkrivenju 2 Ivan opisuje divnu zajednicu u Efezu. Bili su postojani, radili su i trudili se i mrzili su zla djela, ali ohladili su. Izgubili su svoju žarku ljubav za Isusa i pali su u mrtvilo. Isus je povikao: "Pokaj se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi ubrzo, i maknut ću tvoj svijećnjak (nećeš biti pomazan)" (Otk 2,5). U Pergamu, zajednica "se držala imena mojega i nije se odrekla vjere; neki su čak bili spremni i umrijeti" (vidi Otk 2,13). Ali jedna stvar bila je jako pogrešna: uvlačilo se lažno učenje i preuzimale su ih đavolske nauke. Isus je rekao: "Pokaj se ili ću doći i ratovati s tobom mačem usta svojih!"
U zajednicu u Tijatiri uvukao se Jezabelin duh, iako su ti ljudi bili sluge puni vjere, djela i ljubavi te postojani. Toj crkvi Isus je rekao: "Ja (ih) bacam u nevolju veliku, ako se ne pokaju od djela svojih" (Otk 2,22).
Zajednica u Sardu imala je reputaciju da je živa crkva. Ali Isus je rekao: "Imaš ime da živiš, a mrtav si" (Otk 3,1). Nije im preostalo mnogo duhovnosti jer im srca nisu bila savršena prema Gospodinu. Međutim, kao i mnoge crkve danas, smatrali su da su puni života. Jedino oni koji hodaju u Duhu znaju da su u stvari mrtvi.
Isus je došao s oštrim nožem i sve ih stavio pod svoju oštru Riječ. To je prava ljubav!