OVO JE SVETOST
"… po Duhu Svetom – pokazao se kao sin Božji, sa svom vlašću: Isus Krist, naš Gospodin" (Rim 1,4). Prava svetost iza sebe ima djelovanje duha. Gdje god nalazite Isusovu nazočnost kako radi u svome narodu ili među njima, otkrit ćete u njima daleko više od poslušnosti, više od odvojenosti od svijeta, više od uzdržavanja od bezbožnih stvari. Otkrit ćete duh poslušnosti.
Tim ljudima poslušnost više nije samo stvar vršenja onoga što je ispravno i izbjegavanja onoga što je pogrešno. Vjernik koji uživa u ugađanju Gospodinu ima na sebi duh koji ga automatski vuče k svjetlosti. "Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela. Onaj koji radi što je pošteno dolazi k svjetlu, da bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu" (Iv 3,20-21).
Sveta osoba ne boji se svjetla nazočnosti Božje. Naprotiv, poziva to blistavo svjetlo, jer duh svetosti u njoj vapi: "Želim da budu iznesene sve skrivene stvari! Želim biti toliko sličan Isusu koliko je to moguće za jedno ljudsko biće na zemlji." Taj sluga trči k svjetlu i kad mu se preda, svjetlo Kristove nazočnosti postaje mu čista slava.
Poslušajte jezik Duha svetosti, motivacije tog duha: "… vršimo njegove zapovijedi i činimo što je njemu ugodno" (1 Iv 3,22). U grčkom prijevodu te riječi vrlo su snažne: "Držimo njegove zapovijedi; uzimamo ih s velikim uzbuđenjem jer znamo da mu to ugađa!"
Evo kako ja vjerujem da taj duh svetosti radi u crkvi gdje se očituje Isusova nazočnost. Prije svega, braća i sestre dolaze u crkvu u pobjedi, sa smiješkom pobjednika. Oni svjedoče: "Promijenjen sam! Gospodin u moje srce stavlja želju da mu budem poslušan i da besprijekorno hodam u njegovoj nazočnosti." Kad tome svjedočite, vaš duh se raduje, govoreći u vama: "Hvala Bogu, još mu jedan sluga ugađa! Moj brat i moja sestra čine da se nebo raduje!" Vaše uzbuđenje pruža se iznad slobode koju trenutačno uživamo, iznad našeg izbavljenja od đavolje sile. Jer više od svega ostaloga, postajemo tijelo koje uči kako mu ugoditi. Poslušni smo ne iz dužnosti ili ropskog straha, nego jer u nama živi duh poslušnosti. Uživamo u Kristovoj radosti, veseleći se što se njegovo srce veseli! To je svetost.
Tim ljudima poslušnost više nije samo stvar vršenja onoga što je ispravno i izbjegavanja onoga što je pogrešno. Vjernik koji uživa u ugađanju Gospodinu ima na sebi duh koji ga automatski vuče k svjetlosti. "Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela. Onaj koji radi što je pošteno dolazi k svjetlu, da bi se očitovalo da su njegova djela učinjena u Bogu" (Iv 3,20-21).
Sveta osoba ne boji se svjetla nazočnosti Božje. Naprotiv, poziva to blistavo svjetlo, jer duh svetosti u njoj vapi: "Želim da budu iznesene sve skrivene stvari! Želim biti toliko sličan Isusu koliko je to moguće za jedno ljudsko biće na zemlji." Taj sluga trči k svjetlu i kad mu se preda, svjetlo Kristove nazočnosti postaje mu čista slava.
Poslušajte jezik Duha svetosti, motivacije tog duha: "… vršimo njegove zapovijedi i činimo što je njemu ugodno" (1 Iv 3,22). U grčkom prijevodu te riječi vrlo su snažne: "Držimo njegove zapovijedi; uzimamo ih s velikim uzbuđenjem jer znamo da mu to ugađa!"
Evo kako ja vjerujem da taj duh svetosti radi u crkvi gdje se očituje Isusova nazočnost. Prije svega, braća i sestre dolaze u crkvu u pobjedi, sa smiješkom pobjednika. Oni svjedoče: "Promijenjen sam! Gospodin u moje srce stavlja želju da mu budem poslušan i da besprijekorno hodam u njegovoj nazočnosti." Kad tome svjedočite, vaš duh se raduje, govoreći u vama: "Hvala Bogu, još mu jedan sluga ugađa! Moj brat i moja sestra čine da se nebo raduje!" Vaše uzbuđenje pruža se iznad slobode koju trenutačno uživamo, iznad našeg izbavljenja od đavolje sile. Jer više od svega ostaloga, postajemo tijelo koje uči kako mu ugoditi. Poslušni smo ne iz dužnosti ili ropskog straha, nego jer u nama živi duh poslušnosti. Uživamo u Kristovoj radosti, veseleći se što se njegovo srce veseli! To je svetost.