NE ŽALITE
Noemi je još jednom, posljednji put, potaknula Rutu da se vrati kući, ali Ruta nije htjela poći. "Ruta ostade s njom" (Rut 1,14). Ovdje upotrijebljena riječ daje sliku žene na koljenima s rukama oko struka svoga gospodara, kao da ga nikada neće pustiti. Ruta je htjela Boga!
Čim je Ruta prešla granicu u Judu, bila je na putu da zadobije Krista. Tamo nije bilo putokaza da je uputi, ali mi znamo kamo je put vodio: ravno do Isusova srca! Ruta i Noemi došle su do mjesta blagoslova – siromašne i ne znajući odakle će doći njihov sljedeći obrok – ali stigle su u početku sezone žetve.
Ruta je bila siromašna, bez budućnosti na vidiku, ali bila je vrijedna žena i sve je predala Gospodinu. Rekla je: "Htjela bih ići u polje pabirčiti" (Rut 2,2). To su radili jedino jako siromašni. Zakon je zahtijevao da vlasnici ne požanju svoga polja do kraja i ne pabirče ostatke, tako da bi ih siromašni mogli pokupiti. "Kad žetvu žanjete po svojoj zemlji, ne žanjite dokraja svoje njive; niti pabirčite ostatke poslije svoje žetve … nego ih ostavljaj sirotinji" (Lev 19,9-10).
Činilo se kao da je Ruta učinila jadnu pogodbu: njezina odanost odvela ju je sve do mjesta pabirčenja i sad se znojila nad jadno plaćenim poslom! Bila je čak i ispod crte siromaštva. Dobro je pogledajte, jer upravo tako i vi možete završiti ako krenete čitavim putem s Bogom!
To je bio križ apostola Pavla sve dok nije umro: "Postali smo prizorom svijetu, anđelima i ljudima. Mi smo ludi zbog Krista … gladujemo i žeđamo, podnosimo golotinju i primamo udarce, bez stalnog smo boravišta i do iznemoglosti radimo svojim rukama. Vrijeđaju nas … progone … ocrnjuju … Postali smo kao smeće svijeta, kao izmet sviju sve do sada" (1 Kor 4,9-13).
Ali ne žalite Rutu – jer ona je upravo bila na putu da zadobije Krista!
Čim je Ruta prešla granicu u Judu, bila je na putu da zadobije Krista. Tamo nije bilo putokaza da je uputi, ali mi znamo kamo je put vodio: ravno do Isusova srca! Ruta i Noemi došle su do mjesta blagoslova – siromašne i ne znajući odakle će doći njihov sljedeći obrok – ali stigle su u početku sezone žetve.
Ruta je bila siromašna, bez budućnosti na vidiku, ali bila je vrijedna žena i sve je predala Gospodinu. Rekla je: "Htjela bih ići u polje pabirčiti" (Rut 2,2). To su radili jedino jako siromašni. Zakon je zahtijevao da vlasnici ne požanju svoga polja do kraja i ne pabirče ostatke, tako da bi ih siromašni mogli pokupiti. "Kad žetvu žanjete po svojoj zemlji, ne žanjite dokraja svoje njive; niti pabirčite ostatke poslije svoje žetve … nego ih ostavljaj sirotinji" (Lev 19,9-10).
Činilo se kao da je Ruta učinila jadnu pogodbu: njezina odanost odvela ju je sve do mjesta pabirčenja i sad se znojila nad jadno plaćenim poslom! Bila je čak i ispod crte siromaštva. Dobro je pogledajte, jer upravo tako i vi možete završiti ako krenete čitavim putem s Bogom!
To je bio križ apostola Pavla sve dok nije umro: "Postali smo prizorom svijetu, anđelima i ljudima. Mi smo ludi zbog Krista … gladujemo i žeđamo, podnosimo golotinju i primamo udarce, bez stalnog smo boravišta i do iznemoglosti radimo svojim rukama. Vrijeđaju nas … progone … ocrnjuju … Postali smo kao smeće svijeta, kao izmet sviju sve do sada" (1 Kor 4,9-13).
Ali ne žalite Rutu – jer ona je upravo bila na putu da zadobije Krista!