PRAVO PROBUĐENE
Nedavno su mi četvorica tinejdžera rekla: "Prošle godine propovijedali ste u našoj crkvi; u ono vrijeme bila je mrtva. I tako smo nas četvorica započeli molitveni sastanak samo za nas. Željeli smo ispraviti stvari s Bogom, pokajati se i gorjeti za Isusa. Naša skupina narasla je na deset, a pomogli smo i drugima da se spase. Sad pozivamo đakone i pastore da dođu i mole s nama. Sad doista imamo promijenjenu crkvu!"
Kao što to ja vidim, pravo probuđenje je obnova takve žarke ljubavi za Isusa. Ono je obilježeno novom željom za poslušnošću svakoj njegovoj riječi, stavom srca koji kaže: "Što god kaže, činit ću." Doista, probuđenje je povratak ljudi na poslušnu ljubav, ljudi koji su individualno ispovjedili i ostavili sve grijehe, želeći jedino postati kanali Kristove nazočnosti. U tim ljudima utjelovljuje se probuđenje. Oni nose Kristovu slavu i nazočnost sa sobom jer njegov život teče kroz njih sve vrijeme.
Pastori velikih crkava su mi rekli: "Moraš doći i vidjeti što Bog čini. Dolaze tisuće; prepuni smo! Naša bogoslužja su doista nešto što treba vidjeti." Posjetio sam neke od tih crkava s velikim iščekivanjem, ali rijetko sam osjetio ili iskusio stvarnu Isusovu nazočnost na tim masovnim sastancima. Zajednice nisu pokazivale pravo pokajanje i vjerujem da ako bi se digao prorok i razotkrio rastavu, preljub, blud ili mješavinu pokvarene glazbe koja se nalazi u tim crkvama, pola onog mnoštvo bi otišlo.
Oni su se zabavljali! U jednoj crkvi vođa je pozvao pedesetak ljudi da dođu u prostoriju za molitvu kako bi s njima obavio razgovor. Trebaju se pridružiti toj crkvi, rekao je, "za pokriće – da bi vam molitve bile odgovorene." U toj zajednici nije bilo instrumenata ili kanala Njegove nazočnosti. Takozvano štovanje i slavljenje bila je samo buka i znao sam da neće dugo proći kad će mnoštvo tražiti zabavu. Gdje nema prave Kristove nazočnosti, ljudi traže samo uzbuđenja.
Napustio sam te sastanke znajući u svom srcu da Isus nije bio među tim ljudima. Bilo je jasno da ne žive u poslušnosti njemu, tako ga zapravo nisu mogli ni ljubiti. Isus se neće očitovati onima koji kažu da ga ljube, ali nisu mu poslušni. "Odgovori mu Isus: 'Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti'" (Iv 14,23).
Kao što to ja vidim, pravo probuđenje je obnova takve žarke ljubavi za Isusa. Ono je obilježeno novom željom za poslušnošću svakoj njegovoj riječi, stavom srca koji kaže: "Što god kaže, činit ću." Doista, probuđenje je povratak ljudi na poslušnu ljubav, ljudi koji su individualno ispovjedili i ostavili sve grijehe, želeći jedino postati kanali Kristove nazočnosti. U tim ljudima utjelovljuje se probuđenje. Oni nose Kristovu slavu i nazočnost sa sobom jer njegov život teče kroz njih sve vrijeme.
Pastori velikih crkava su mi rekli: "Moraš doći i vidjeti što Bog čini. Dolaze tisuće; prepuni smo! Naša bogoslužja su doista nešto što treba vidjeti." Posjetio sam neke od tih crkava s velikim iščekivanjem, ali rijetko sam osjetio ili iskusio stvarnu Isusovu nazočnost na tim masovnim sastancima. Zajednice nisu pokazivale pravo pokajanje i vjerujem da ako bi se digao prorok i razotkrio rastavu, preljub, blud ili mješavinu pokvarene glazbe koja se nalazi u tim crkvama, pola onog mnoštvo bi otišlo.
Oni su se zabavljali! U jednoj crkvi vođa je pozvao pedesetak ljudi da dođu u prostoriju za molitvu kako bi s njima obavio razgovor. Trebaju se pridružiti toj crkvi, rekao je, "za pokriće – da bi vam molitve bile odgovorene." U toj zajednici nije bilo instrumenata ili kanala Njegove nazočnosti. Takozvano štovanje i slavljenje bila je samo buka i znao sam da neće dugo proći kad će mnoštvo tražiti zabavu. Gdje nema prave Kristove nazočnosti, ljudi traže samo uzbuđenja.
Napustio sam te sastanke znajući u svom srcu da Isus nije bio među tim ljudima. Bilo je jasno da ne žive u poslušnosti njemu, tako ga zapravo nisu mogli ni ljubiti. Isus se neće očitovati onima koji kažu da ga ljube, ali nisu mu poslušni. "Odgovori mu Isus: 'Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti'" (Iv 14,23).