PRAVA VJERA by Gary Wilkerson
U Starom zavjetu, David nikada ne bi trebao ući u Svetinju nad svetinjama u hramu. Ali ušao je i njegovo iskustvo rezultirao je snažnim psalmom koji narod Božji citira do današnjeg dana: "Onaj što prebiva u skrovištu Svevišnjega počivat će u sjeni Svemogućega" (Ps 91,1).
Iako je otišao kamo ne bi trebao poći, to je uzrokovalo da razmišlja o nevjerojatnom otkrivenju Božje nazočnosti na zemlji. Evo što želim reći: Mnogi sveti u Bibliji i kroz povijest spriječili su svoje loše situacije čistom vjerom, pomičući Božji kalendar svojim žarkim vapajima njemu.
Jedan od tih ljudi bila je neizraelka koja je tražila Isusa da oslobodi njezinu opsjednutu kćer. "Žena Kananejka … povika: 'Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Kćer mi vrlo muči zli duh'" (Mt 15,21-22). Ova žena primakla se Isusu s velikom potrebom – kćer joj je mučio demonski duh. Međutim, Krist nije bio potaknut da nešto učini: "Ali joj on ne uzvrati ni jedne riječi. Nato … ga učenici zamoliše: 'Udovolji joj, jer viče za nama'" (Mt 15,23).
Ali žena je ostala i nastavila im dosađivati, ustrajući na svom zahtjevu i odbijajući otići. Ako poznajete Pismo, znate da je Isus rekao nekoliko usporedaba pohvaljujući tu vrstu ustrajnosti: "Nastavite kucati! Nastavite tražiti! Nastavite moliti! Bog će nagraditi vašu vjeru."
Ovoj ženi bilo bi jednostavno dići ruke. Ali je ustrajala i konačno joj je Isus rekao: "Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psićima" (Mt 15,26), misleći pritom na Izraelovu prednost pred nežidovima. Njezin odgovor nalazim nevjerojatnim: "Jest, Gospodine … jer i psići jedu mrvice što padaju sa stola njihovih gospodara" (Mt 15,27). Rekla je: "Isuse, ako govorimo o sili neba, onda je i mrvica dovoljna."
Bila je u pravu. Mrvice koje padaju s Božjega stola dovoljne su ispuniti svaku potrebu na ovoj zemlji. Ona je imala vjeru da će i najmanja mjera potpuno izbaviti njezinu kćer. Prijatelju, to je prava vjera! Ova žena nije tražila bojažljivo. Tražila je vjerujući u Božju dobrotu, znajući kako je i najmanja mrvica njegova slave dovoljna da izvrši čudesno izbavljenje.
Iako je otišao kamo ne bi trebao poći, to je uzrokovalo da razmišlja o nevjerojatnom otkrivenju Božje nazočnosti na zemlji. Evo što želim reći: Mnogi sveti u Bibliji i kroz povijest spriječili su svoje loše situacije čistom vjerom, pomičući Božji kalendar svojim žarkim vapajima njemu.
Jedan od tih ljudi bila je neizraelka koja je tražila Isusa da oslobodi njezinu opsjednutu kćer. "Žena Kananejka … povika: 'Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Kćer mi vrlo muči zli duh'" (Mt 15,21-22). Ova žena primakla se Isusu s velikom potrebom – kćer joj je mučio demonski duh. Međutim, Krist nije bio potaknut da nešto učini: "Ali joj on ne uzvrati ni jedne riječi. Nato … ga učenici zamoliše: 'Udovolji joj, jer viče za nama'" (Mt 15,23).
Ali žena je ostala i nastavila im dosađivati, ustrajući na svom zahtjevu i odbijajući otići. Ako poznajete Pismo, znate da je Isus rekao nekoliko usporedaba pohvaljujući tu vrstu ustrajnosti: "Nastavite kucati! Nastavite tražiti! Nastavite moliti! Bog će nagraditi vašu vjeru."
Ovoj ženi bilo bi jednostavno dići ruke. Ali je ustrajala i konačno joj je Isus rekao: "Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psićima" (Mt 15,26), misleći pritom na Izraelovu prednost pred nežidovima. Njezin odgovor nalazim nevjerojatnim: "Jest, Gospodine … jer i psići jedu mrvice što padaju sa stola njihovih gospodara" (Mt 15,27). Rekla je: "Isuse, ako govorimo o sili neba, onda je i mrvica dovoljna."
Bila je u pravu. Mrvice koje padaju s Božjega stola dovoljne su ispuniti svaku potrebu na ovoj zemlji. Ona je imala vjeru da će i najmanja mjera potpuno izbaviti njezinu kćer. Prijatelju, to je prava vjera! Ova žena nije tražila bojažljivo. Tražila je vjerujući u Božju dobrotu, znajući kako je i najmanja mrvica njegova slave dovoljna da izvrši čudesno izbavljenje.