GLAD ZA MILOŠĆU by Gary Wilkerson
Uvjeren sam da je širom svijeta glad za Kristovom milošću i Pismo svjedoči u korist toga. Luka piše da kad je Isus propovijedao Propovijed na gori, mnoge tisuće "dođoše da ga čuju i da se izliječe od svojih bolesti. Ozdravljali su i oni koje su mučili nečisti duhovi" (Lk 6,17-18). To silno mnoštvo došlo je jer su čuli glasine o čovjeku milosti koji će ih iscijeliti.
"Tu je bilo … silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz tirskog i sidonskog primorja" (Lk 6,17). Ovo povrijeđeno mnoštvo nije putovalo tako daleko jer je htjelo čuti kako im neki propovjednik kaže da se malo jače trude. Već su bili iscrpljeni od razočaranja, bolesti i očaja nad svojim pokušajima da ostanu pobožni. Ovo nije bilo samo okupljanje "dobrih" ljudi. Mnogi su vjerojatno bili na rubu života, ljudi gurnuti na marginu svojim teškim stanjem. Što god da je bio njihov slučaj, držanje Zakona nije im donijelo život.
Tim gladnim posjetiteljima Isusova reputacija milosti otkrila se kao istinita. On nije samo propovijedao milost, nego ju je i pokazivao iscjeljujući ih sve: "Iz njega je izlazila sila koja je liječila sve" (Lk 6,19).
Kao dječak, svoj sam hod s Kristom mjerio time koliko pokazujem poniznost, čistoću i milosrđe. Ako bih se uhvatio da sam bio agresivan, pomislio bih: "Trebam biti ponizniji i krotkiji. Ili, ako bih imao seksualne misli, pitao bih se: "Kako ću ikada biti u stanju sačuvati čisto srce?" Kao i mnogi prije mene, pretvorio sam Božje milostivo obećanje blagoslova u zakone koje sam pokušavao držati. Ako bih u život dovoljno dobro provodio riječi "blaženstva" iz Propovijedi na gori, možda bi tada Bog rekao: "Gary, blago tebi!"
Ne! To je potpuno obrnuto – krajnje suprotno Kristovu evanđelju. Kad je Isus pogledao na ono mnoštvo ljudi, vidio ih je već siromašne u duhu, na koljenima u poniznosti, izmučene bolešću, iscrpljene njihovim nastojanjima da žive dobrim životom. I što je tada učinio? Izgovorio im je blagoslove! Upravo kao što je izgovorio stvaranje u prazan prostor krajnje tame, Isus je izgovorio božanske blagoslove izmučenim grešnicima, ljudima oborenima životom. Uvjeravao ih je: "Došli ste ovamo tugujući, ali ja vam kažem da ste blagoslovljeni u očima Božjim – blagoslovljeni u svome braku, blagoslovljeni na svome radu, blagoslovljeni u dubini svoje duše." Ovo je za njihove uši bila radikalna poruka! Ovi ljudi poznavali su jedino izraze Staroga saveza. Mislili su da zaslužuju čuti: "Prokleti ste! Ne držite zakon prema Ponovljenom zakonu, inače biste bili blagoslovljeni." Isus im je rekao upravo obrnuto: "Prije nego ste išta učinili za mene, prije nego ste molili, štovali ili priznali – ja sam vas već blagoslovio."
"Tu je bilo … silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz tirskog i sidonskog primorja" (Lk 6,17). Ovo povrijeđeno mnoštvo nije putovalo tako daleko jer je htjelo čuti kako im neki propovjednik kaže da se malo jače trude. Već su bili iscrpljeni od razočaranja, bolesti i očaja nad svojim pokušajima da ostanu pobožni. Ovo nije bilo samo okupljanje "dobrih" ljudi. Mnogi su vjerojatno bili na rubu života, ljudi gurnuti na marginu svojim teškim stanjem. Što god da je bio njihov slučaj, držanje Zakona nije im donijelo život.
Tim gladnim posjetiteljima Isusova reputacija milosti otkrila se kao istinita. On nije samo propovijedao milost, nego ju je i pokazivao iscjeljujući ih sve: "Iz njega je izlazila sila koja je liječila sve" (Lk 6,19).
Kao dječak, svoj sam hod s Kristom mjerio time koliko pokazujem poniznost, čistoću i milosrđe. Ako bih se uhvatio da sam bio agresivan, pomislio bih: "Trebam biti ponizniji i krotkiji. Ili, ako bih imao seksualne misli, pitao bih se: "Kako ću ikada biti u stanju sačuvati čisto srce?" Kao i mnogi prije mene, pretvorio sam Božje milostivo obećanje blagoslova u zakone koje sam pokušavao držati. Ako bih u život dovoljno dobro provodio riječi "blaženstva" iz Propovijedi na gori, možda bi tada Bog rekao: "Gary, blago tebi!"
Ne! To je potpuno obrnuto – krajnje suprotno Kristovu evanđelju. Kad je Isus pogledao na ono mnoštvo ljudi, vidio ih je već siromašne u duhu, na koljenima u poniznosti, izmučene bolešću, iscrpljene njihovim nastojanjima da žive dobrim životom. I što je tada učinio? Izgovorio im je blagoslove! Upravo kao što je izgovorio stvaranje u prazan prostor krajnje tame, Isus je izgovorio božanske blagoslove izmučenim grešnicima, ljudima oborenima životom. Uvjeravao ih je: "Došli ste ovamo tugujući, ali ja vam kažem da ste blagoslovljeni u očima Božjim – blagoslovljeni u svome braku, blagoslovljeni na svome radu, blagoslovljeni u dubini svoje duše." Ovo je za njihove uši bila radikalna poruka! Ovi ljudi poznavali su jedino izraze Staroga saveza. Mislili su da zaslužuju čuti: "Prokleti ste! Ne držite zakon prema Ponovljenom zakonu, inače biste bili blagoslovljeni." Isus im je rekao upravo obrnuto: "Prije nego ste išta učinili za mene, prije nego ste molili, štovali ili priznali – ja sam vas već blagoslovio."